arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ustaške ideje na Filozofskom fakultetu u Beogradu?

Imaju li sa svim ovim nekakve veze afilijacije Nikole Samardžića sa Vladimirom Bebom Popovićem i sa krimogenim režimom Mila Đukanovića, pod čijim se okriljem u Crnoj Gori danas skandira „Srbe na vrbe“, kamenuju srpske kuće, otima imovina Srpske pravoslavne crkve, hapse vladike, prebijaju sveštenici i slobodno ispovedaju ustaške zločinačke ideje? „Srbija je u glibu mitomanije i svinjokradice Karađorđevića. Oni su trudnoj ženi odsekli sise, izmislili Kosovski boj, stvorili Spc, izmislili svetog savu i ostale gluposti, napravili ršum u Cg i Kosovu, Jasenovac je odgovor na njihovu vladavinu, nema većih zlotvora“ Ovo je objava koju je izvesni „Iggy666“ „okačio“ na svom „tviter nalogu“, kako piše, u „10.51 po podne, 30. jun

Slobodan Antonić: Kad revizionisti brane istoriju

U Srbiji se već dve decenije radi na stigmatizaciji Srbije kao stalnog izvora fašizma, a navodna krivica Srba za Jugendlager Zemun važan je topos tog projekta. Nedavno je završen projekat Istoričari protiv revizionizma, objavljivanjem Deklaracije. Projekat je finansirala ambasada EU u Srbiji, realizovao ga je Krokodil, a glavni govornici iz Srbije bili su Dubravka Stojanović i Milivoj Bešlin. U Deklaraciji ima dosta toga lepog i pametnog, ali – imajući u vidu njene autore i potpisnike – ona je zapravo čisto licemerje, hipokrizija u koncentrisanom obliku. U Deklaraciji, recimo, stoji da „ne sme biti politički i ideološki uslovljene selekcije“ ljudi i činjenica, odnosno da se „moraju uzeti u obzir i suprotna mišljenja“, te da je nedopustivo „potiranje pluraln0sti“ (ovde 4;

Puniša Račić 1929. godine ušao u istoriju: Uništen san o bratstvu sa Hrvatima

Na kraju je Kralj Aleksandar zaveo tzv. Šestojanursku diktaturu 1929. godine, zabranio rad svim političkim organizacijama, uveo podelu na banovine, ozvaničio politiku integralnog jugoslovenstva (pod parolom, jedan narod – tri plemena, trebalo je da se stvori jedinstvena jugoslovenska nacija bez podela na Srbe, Hrvate i Slovence) te promenio ime državi u Kraljevina Jugoslavija. Događaji iz skupštine 1928. godine Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca od samog svog začetka nije slutilo na dobro, jer nijedan od naroda u njemu niko nije pitao da li želi uopšte da ta država nastane. Hrvatski sabor, primera radi, nikada nije glasao za ujedinjenje, drugo je telo donelo tu odluku, i ono što smo mi posmatrali kao

DRAGA MASTILOVIĆ ZA „GAZETU“: Čemu strah od prisustva Rusa na Balkanu

Strah od Ruskog prisustva na Balkanu može imati samo onaj koji se plaši da Rusija možda ne bude smetnja dovršavanju nove geo-političke karte Balkana, koja inače neodoljivo počinje da liči na onu Hitlerovu i Musolinijevu iz 1941. godine. Ali, u tom slučaju, onda postaje jasno da proces rasparčavanja srpskog etničkog prostora nije još uvijek završen i da Kosovo i Metohija nisu poslednje srpske zemlje čije bi brutalno otimanje zadovoljilo želje novih/starih geo-političkih kartografa na Balkanu. Uoči zakazane posete ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova Beogradu 18. juna , kao i očiglednog ubrzanja procesa dogovora oko Kosova od strane Amerikanaca, dopisnik Ruske Gazete tražio je od dekana Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu, profesora

Dragan Đogović: Srbija kao parlamentarna monarhija, u kojoj bi se živjelo kraljevski!

Uvođenjem ustavne parlamentarne monarhije u Srbiji, konačno bi joj se raskrčio put, kojim je nekada časno i ponosno marširala u blistavu budućnost, – a kojeg su komunisti svojevremeno zločinačkom mašinerijom i lažnom propagandom debelo zatrli, održavajući Srbiju svojom diktatorskom palicom u vrtlogu beznađa. Spomene li se spontanom konverzacijom neka postojeća monarhija, odmah čak i svakom nepismenom laiku odzvoni kristalno jasno u ušima da se radi o državi i narodu sa dugom bogatom istorijom i nacionalnom kulturom. Takav etiketirani nacionalni kraljevski pedigre u svojoj izvanrednoj istorijskoj epohi, kao što svi sa ponosom dobro znamo, posjedovala je i Srbija. Tokom perioda u kojem ga je imala, bila je respektovana i uvažena u

ČETVRTI RAJH NASTUPA – I Nemci su u koloni

Čudno je što se ministar inostranih poslova Srbije začudio da je Nemačka dala pare da Inicijativa mladih za ljudska prava pokrene sajt „ratusrbiji.rs“. Šta bi se drugo moglo očekivati od Nemačke? Da Nemci daju pare Dragoslavu Bokanu, Milošu Koviću, Slobodanu Antoniću, Slobodanu Vladušiću i drugima u Srbiji koji su za sliku rata o razaranju Jugoslavije u kojoj bi se uloga nemačke države, Zapada i nevladinog sektora koji su oni formirali na tlu Južne Slavije – predstavili izvesno „bliža istini“? To ne biva. Nemačka ambasada nam je poslala jasnu poruku: „Samo ako smo spremni da dozvolimo da se čuju različiti glasovi, možemo se približiti ‘objektivnoj’ istini.“ Dakle, čak su i oni

Vedrana Rudan: Žalite za prava Afroamerikanaca, a zaboravljate kako su u Hrvatskoj, Srbi postali crnci preko noći

Pa ipak su danas i ovdje u „demokratskoj“ i „suverenoj“ i „europskoj“ i „civiliziranoj“ Hrvatskoj suci Visokog prekršajnog suda zauzeli stav da je fašistički pozdrav prihvatljiv. Prihvatljivo je grubo vređanje hrvatskih crnaca i bijelaca koji nisu rasisti. Tekst je objavljen na njenom blogu, a mi ga prenosimo u celosti. Da sam lakozapaljiva ženska baš bih bila srećna ovih dana. Čitav je „civilizovani svet“ na nogama. Ljudi stupaju ulicama svih svjetskih gradova i „bore se“ protiv rasne segregacije. U ovoj se priči urla, drži govore i transparente, dižu ruke u vazduh da bi se pomoglo crncima, ma gde bili, u borbi za njihova ljudska prava. Crnci, ma gde bili, u Americi,

SNP Izbor je naš

Tražimo odgovor političara na građansku inicijativu o ulasku u NATO

Srbski narodni pokret „Izbor je naš“ obavještava srpske političare, narod i cjelokupnu javnost da je svoju dugogodišnju kampanju protiv ulaska Republike Srpske i BiH u NATO krunisao građanskom inicijativom, koju smo neposredno prije situacije izazvane pandemijom virusa Korona, predali Narodnoj skupštini Republike Srpske. Suština građanske inicijative jeste  da se donese zakon kojim bi „Lice izabrano ili imenovano sa teritorije Republike Srpske, koje u institucijama ili organima Bosne i Hercegovine glasa za članstvo BiH u međunarodnim organizacijama ili savezima protivno referendumskoj odluci građana u Republici Srpskoj ili protivno odluci Narodne skupštine Republike Srpske o pitanju članstva u tim organizacijama ili savezima, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina“. Razlog naše

Važno je da znamo čiji smo i kome pripadamo

Narod koji je ustao da brani crkvu zapravo brani ne samo Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori već i svoje pretke, svoju istoriju i svoj narodni identitet. Stari srpski srednjovekovni manastir Rmanj pet puta je rušen i obnavljan, tri puta su ga palili Turci, zatim su ga bombardovali Nemci 1941, da bi devedesetih godina bio na meti muslimanskih vojnih jedinica. Njegova najnovija obnova datira u naše dane, a njegova istorija mnogo govori o životu eparhije u kojoj se nalazi – Eparhije bihaćko-petrovačke – u kojoj pravoslavni Srbi žive vekovima, u talasima mira i obnove i ponovnih ratova i rušenja. Tačno je trideset godina otkako je Eparhija bihaćko-petrovačka obnovljena, a na

Matija o izbacivanju Desanke iz gimnazije: Veću propast ne mogu zamisliti

„Putovao sam sa Desankom devedesetih godina na jedan od Vukovih sabora, u vreme one opšte euforije. Tad su svuda bile srpske zastave, nju su pozdravljali sa tri prsta i sa pesmama koje se dotad nisu pevale, a ona je otpozdravljala građanima koji su nas mimoilazili“. „I u sred te velike euforije, kako smo bili u istim kolima, ona se u jednom trenutku sagnula prema meni i šapatom pitala: `Da li ćemo propasti?` Kad sam čuo da je izbačena iz školskog programa u Srbiji, setio sam se tog njenog pitanja. Još je simboličnije da je iz školskog programa izbačena njena knjiga `Tražim pomilovanje`. Ja veću propast ne mogu zamisliti…“ Ovako akademik

Milan Ružić

Milan Ružić: Ćuti i sklanjaj se!

Ne želim da ćutim i sklanjam se od osude onoga što mislim, jer kao slobodan čovek imam pravo na svoje mišljenje, iako se ono ne uliva u ove popularne tokove. Koliko se samo šljama, mulja i šuta sleglo iza čuvenih izgovora: „Narod voli“, „Takvo je vreme“, „Svuda se to radi“, „Snalaze se ljudi“ ili „Ćutiš i skloniš se“. U eri slobode govora počeli smo slobodno da govorimo jedino laži, a svaka istina je „poziv na mržnju“. Kako smo samo toliko odlutali od onog puta koji su za nas proputili i proprtili naši prethodnici koje danas mnogi nazivaju „tupavim seljačinama koje su se ložile na Bibliju“. Te „tupave seljačine“ su nas

Moravac, kosmopolita, tragalac za novim i modernim: Seljak sa naočarima

Dobrica Ćosić u potrazi za istinom o KiM (2): Njegove knjige dospele su u svaku kuću. Mora da je njima nešto ozbiljno pogodio, kad je tolike čitaoce usrećio, a režim unesrećio i nagnao da na najjače uključi sve alarme. Autor: Matija Bećković ; Izvor: NOVOSTI Valjalo bi i ovim povodom reći šta je sve ovaj samouki dugoveki “seljak s naočarima”, kako ga je nazvao Mihiz, naučio i od sebe načinio dok je postao drgocenost srpskog jezika i “najznačajniji Srbijanac posle Drugog svetskog rata”, kako ga je ocenio Milovan Đilas. Od velikih pisaca koji su se bavili visokom politikom Ćosić spada u one kojima je politika najviše skrajnula i zatamnila književno

Nacionalno buđenje akademika iz Drenove: Zabrinutost za budućnost Kosmeta

Dobrica Ćosić u potrazi za istinom o KiM (1): Veliki pisac je skrenuo pažnju partijskom vrhu Srbije na pojavu separatističkih ideja. Autor: Dr Ljubodrag Dimić ; Izvor: NOVOSTI Posle tzv. Brionskog plenuma (1. jul 1966. godine), na kome je najavljena borba protiv “negativnih pojava” u partiji i društvu, izvršena “demontaža” Udbe (odstranjeno je preko 50 odsto kadrova) i odlučena politička sudbina Aleksandra Rankovića, od srpskih komunista i do tada opterećenih hipotekama o “velikodržavnom hegemonizmu” i “velikosrpskom nacionalizmu”, dodatno je traženo da obrate pažnju, kako je govorio Josip Broz Tito, da dalji razvoj događaja ne bude prebačen na “nacionalističke tračnice”. U pitanju je bio strah partijskog vrha da smena Rankovića ne

2.000 HRVATSKIH ČETNIKA BORILO SE ZA KRALjA I OTADžBINU

U Dinarskoj diviziji je bilo mnogo Hrvata na istaknutim komandnim dužnostima. Jedan od poznatijih bio je kapetan Krešimir Vranić, komandant samostalne grupe od oko 2500 ljudi, uglavnom sastavljene od boraca hrvatske nacionalnosti. Pripremio: Ivan Milošević Istorijski kliše kaže da su Hrvati i general Draža Mihailović i njegova Jugoslovenska vojska (četnici) nespojivi. Međutim, ozbiljnija istraživanja, koja u komunističkom vremenu nikada nijesu mogla da ugledaju svjetlost dana, govore drugačije i pokazuju da je u jedinicima Draže Mihailovića i njegovih komandanata, posebno vojvode Momčila Đujića, bilo puno Hrvata. Da to nije prazna priča pokazuju podaci i tekst koji smo preuzeli sa sajta „Pogledi“, a autor je Branko Jevtić. –Da bi se bolje sagledale

Miloš Ković: Razum ili „razgraničenje“

Setimo se Krajine. Ako dozvolimo „razgraničenje“, od Srbije neće ostati kamen na kamenu. „Struka“ kaže da pandemija postepeno slabi. Sada se odlično vidi da mnogi od početka  nastoje da je iskoriste za svoje ciljeve. Vlasti u Crnoj Gori, pod izgovorom javnog zdravlja, hapse vladike, sveštenike i prebijaju verni narod. Na Kosovu i Metohiji, usred pandemije, juriša se na Srbe, spaljuje i pljačka njihova imovina. U prestonicama velikih sila, u Beogradu i Prištini, ubrzavaju se pregovori o „razgraničenju“ i konačnoj predaji Kosova i Metohije u ruke albanskih šovinista. Beograd još ne razume ni NDH, ni „Oluju“, a već mora da se suoči sa zlom u Crnoj Gori! Od razbijanja Jugoslavije, Kosovo

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.