U Pridvorcima kod Trebinja danas je služen parastos za 13 Srba koje su ustaše bacile u Pridvoračku jamu u noći 23. na 24. jun 1941. godine. Sa mjesta stratišta trojica Srba uspjela su da pobjegnu i upozore ostalo stanovništvo. Parastosu su prisustvovali potomci stradalih Srba koji su ukazali na svirepo i stravično stradanje Srba iz Pridvorice i Trebinja prije 76 godina, te istakli da spomen-ploča i kapela kod Pridvoričke jame opominju šta se dogodilo te strašne noći. Najviše ih, kažu, boli nepravda što muslimani potpomognuti ustašama nikada nisu kažnjeni za nedjelo koje su počinili nad svojim komšijama Srbima. Pomenu žrtvama ustaškog zločina na Pridvoračkoj jami prisustvovao je načelnik Odjeljenja za

Himzija Bauk iz Ravni,komandir žandamerijske stanice u Fojnici, kod Grcka,  zatražio je i dobio od ustaških vlasti  odobrenje da odabere deset najuglednijih Srba, zatočenika u gatačkom zatvoru da ih pogubi kako on želi. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 23. juna 2017. godine. Noću 22.juna1941. ubacio je u kamion Muma Hasanbegovića 10 odabranih Srba, vezao ih lancima i konopcima i povezao prema  Nevesinju. Na raskrsnici puteva  kamion je skrenuo u pravcu Morina. Između sela Plužina i klisure Surdup kod mjesta Česma (Mala Čatrnja) izveli su ih iz kamiona i stavili na najstrašnije muke a zatim im glave smrskali maljevima i čekićima.” Tako su

Zločinačka ordija Franje Sudara je 3. juna namjeravala da u Donjem Drežnju ponovi masakar nad Srbima kakav je prethodnog dana izvršila u Udrežnju. Ali, vijest o pokolju u Udrežnju se već bila raširila jer su koljači to bučno proslavili u nevesinjskom hotelu i kafanama najavljujući novi pokolj u Donjem Drežnju. U mještanima ovog sela proradila je ustanička krv predaka iz starih nevesinjskih buna. Pravilno su procjenili da bez otpora  Srbima nema opstanka u NDH. Dočekali su ustaša paljbom iz 40 pušaka. Otpor su predvodili solunski dobrovoljac i nosilac Karađorđeve zvijezde Tomo Ivković i podoficir Obren Ivković. Prethodno, nejač, stoku i stvari koje su mogli ponjeti skolinili su u brdo. Dočekane kuršumima,

U noći između 4. i 5. juna 1941. godine ustaše su u selu Korita, opština Bileća, mučki ubile više od 130 Srba – mještana ovog i okolnih sela, i bacile ih u Korićku jamu. Kosti korićkih mučenika izvađene su 1953. godine kada je, na osnovu 180 pronađenih lobanja, ustanovljeno da je broj žrtava Korićke jame bio znatno veći. Najstarija žrtva tog strašnog zločina bio je osmadesetogodišnji Jevto Svorcan, dok je najmlađa četrnaestogodišnji dječak Kosta Glušac, koji je jedini pružao otpor zlikovcima nad jamom. Među stradalima najviše je bilo članova porodica Svorcan, Bjelica, Starović, Trklja, Šarović, Šakota, Glušac, Rogač, Jakšić, Dumnić, Kovačević, Kurdulija, Kosnić, Milošević, Milović, Nosović i Radan. Zločinci su

Hrvatsko nasilje i zločini nad Srbima u aprilskom 1941 u pojedinim mjestima Hercegovine prekinuti su dolaskom italijanskog okupatora. Po Rimskim ugovorima zaključenim sa NDH 18.maja 1941. Italija je preuzela obavezu da povuče svoje snage iz II okupacione zone do kraja maja iste godine i da svu u toj zoni vlast preda Hrvatima. Do povlačenja Italijana život za Srbe u ovom području bio je snošljiv. Hrvatska država nije gubila vrijeme u pripremi genocida pa je po planu, organizovano krenula u njegovo izvršenje u Trebinju, Mostaru i Nevesinju. Kako je „svaki početak težak“ i da  krvožedne mase ipak neko treba uvede u samo ubijanje njihovih nedužnih komšija, u ova mjesta je upućena

Nevesinjski srez Pokolj u selu Udrežnje U svanuće u srpsko selo Udrežnje (oko 8 km putem južno od Nevesinja ) upalo je oko 60 većinom domaćih  i nešto  pridošlih zapadno hercegovačkih ustaša. Pošli su prema seoskim kućama i ispred  njih  redom ubijali domaćine i druge odrasle muškarce koje su zatekli.  Toga jutra, za kratko vrijeme ubili su 27 nedužnih ljudi, a dvije žene ranili.  Pri ulasku u selo  zločinci su ušli prvo u kuću  Peka  Kljakića i digli iz kreveta njegova dva sina Veljka od 16 i Miloša od 19 godina.  Ubili su ih na vratima seoske  crkve, a Miloša su dodatno proboli nožem.  Potom su provalili u crkvu ,