Više od 60 godina otkad je prestao da postoji Koncentracioni logor Jasenovac, teško je i pomisliti da se ne može saopštiti koliko je u njemu ubijeno ljudi, žena i dece VIŠE od 60 godina otkad je prestao da postoji Koncentracioni logor Jasenovac, teško je i pomisliti da se ne može saopštiti koliko je u njemu ubijeno ljudi, žena i dece. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 24. maja  2016. godine. Isto tako, nije moguće dokumentovati i dosad utvrđeni broj ubijenih identifikovati, već se jedino mogu označiti “N.N.” licima, iako se o njima znaju neki podaci. Zbog toga su vršene procene ubijenih – od

Vrhovni štab NOV još 1942. tražio napad na logor. Veljko Kovačević: Logor je bio tako utvrđen da bi svaki napad bio koban Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 24. maja  2016. godine. PREMA procenama komandanata i komesara NOP odreda i jedinica NOVJ sa područja Slavonije i Potkozarja 1941. i 1942. godine oslobođenje logoraša iz Jasenovca nije se moglo preduzeti, jer su se na tom području nalazile preslabe partizanske snage za tako veliku akciju. Zato se samo pratilo šta se tamo događa, a pojedinci, uglavnom komunisti, simpatizeri NOP-a i njihove porodice, spasavani su zamenom za zarobljene. Za Koncentracioni logor Jasenovac interesovao se i Vrhovni

Upravnik logora Dinko Šakić isticao se po svireposti. Dinkov otac Mate osuđen i streljan 1945. godine DINKO Šakić je rođen 8. 11. 1921. u Studenicama, kraj Imotskog u Hercegovini. Proglašenje NDH 10. aprila 1941. zatekla je njega i njegovog oca Matu, okorelog ustašu, u Bosanskom Brodu. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 22. maja  2016. godine. Mato je odmah imenovan za predsednika opštine Bosanski Brod. Na toj dužnosti istakao se genocidnim zločinima, silom je terao Srbe da pređu u katoličanstvo, i to na hiljade, jer su okolna sela uglavnom bila srpska. Ko nije hteo, transportovan je u koncentracione logore Gospić i Jasenovac. Posebno

Po nalogu upravnice ženskog logora, ubijeno oko 70 Jevrejki iz Splita. Završetak poljskih radova značio početak likvidacija MALI je broj logoraša uspeo na neki od načina da izvuče živu glavu iz Koncentracionog logora Jasenovac, a većina njih ostavili su svoja svedočanstva. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 21. maja  2016. godine. Selim Resulović piše: „U logoru III C bio je otac sa sinom od osam godina. Dijete je bilo gluhonijemo. Zapovjednik logora Jere Maričić strijeljao je jednog zatočenika. Gluhonijemo dijete je istrčalo iz stroja i gestikulirajući počelo da protestuje. Maričić je bio zbunjen. Revolver, koji mu je još bio u ruci, držao je

Malo je logoraša koji su uspeli da se spasu bežanjem. Masovni transporti stizali u logore sa svih strana. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. maja  2016. godine. POBEĆI iz jasenovačke fabrike smrti bila je hrabrost, a sam pokušaj se kažnjavao najgroznijim umorstvom. Ipak, pojedinci i manje grupe uspevali su ponekad u tome. U prvoj polovini 1943. obavljani su obimni poljoprivredni radovi na oranicama sela Mlake, Gradine, Draksenića, sve do Bosanske Dubice. Tada je bilo uspešnih pojedinačnih bekstava kao i jedne grupe od 16 logoraša. Zabeleženo je i lukavo bekstvo trojice iz samog logora, koji su imali dobar uvid u rad ustaškog zapovedništva.

U dve pobune ubijeno više od hiljadu zatočenika logora. Istina o zlodelima važnija od života! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 24. maja  2016. godine. BILO je i pojedinačnog i organizovanog otpora logoraša. U Jasenovcu i Staroj Gradiški u muškom i ženskom logoru, za sve vreme postojanja logora, na određeni način organizovano se delovalo. Stvarane su i ekonomske zajednice koje su ublažavale teške uslove života, pošto je bilo dosta logoraša koji nisu dobijali pakete. Nacionalni sastav ljudi i žena bio je raznolik, pa mnogi nisu ni shvatali zašto su u logoru. Uvek su se nadali da će kao nevini uskoro biti pušteni. Ipak,

Komandant logora priznao da je ciklonom otrovao 63 djece. Kako su uklanjani tragovi pre dolaska međunarodne komisije Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 24. maja  2016. godine. SASLUŠANjE Ante Vrbana, komandanta koncentracionog logora “Jasenovac – Stara Gradiška”, najbolje svedoči o ustaškim zverstvima: “… Pitanje: – U kojem masovnom ubijanju ste još učestvovali? Odgovor: – Učestvovao sam u masovnom ubijanju u Staroj Gradiški ne znam točno kojeg mjeseca, u zimi, u siječnju ili spočetkom veljače 1942. godine. Pobijeno je 150, a možda i više Ciganki i Cigana. P: – Kako ste vršili ubijanje Cigana? O: – U ležećem stavu. Odvodili su ih ubijali željeznim

Čuvenom koljaču Žilu Friganoviću klonule ruke posle susreta sa Vukašinom iz Klepaca. U krvavom takmičenju Pero Brzića zaklao 1.350 ljudi Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. maja  2016. godine. KOMANDANT logora Jasenovac Ivica Matković naredio je januara 1943. logorašu dr Nedeljku Zecu da pregleda Žilu Friganovića, jednog od najkrvoločnijih koljača Jasenovca. “Kad sam ušao u sobu”, priča dr Zec, “Žile je sjedio razdrljen, razbarušene kose, sa zakrvavljenim očima i pijanim izrazom lica. “Na stolu je bila napola ispijena boca rakije i nekoliko čašica u neredu. ‘A, došao si, doktore. Sjedi tu na stolicu, i ako hoćeš posluži se rakijom’, rekao je. “U

Hrvatska boračka udruženja iz rata devedesetih godina prošlog vijeka i brojni desničarski portali zahtijevaju da na splitski aerodrom bude vraćen grb Nezavisne Države Hrvatske. “Veliki grb sa prvim bijelim poljem i jasnom aluzijom na NDH postavljen u autobusu aerodroma Split! Sporni znak hitno uklonjen, Ministarstvo izražava žaljenje”, bio je naslov teksta u lokalnim novinama u kojima je grb nazvan – ustaškim. Podršku uklanjanju ustaškog grba dali su i Ministarstvo mora, saobraćaja i infrastrukture, gradonačelnik Trogira, kao i istoričar Tvrtko Jakovina. Međutim, desničari potsjećaju hrvatske vlasti da im nekada taj grb nije smetao, te da je i nezavisnost Hrvatske proslavljana pod grbom sa prvim bijelim poljem. Tako je 30. maja 1990.

Logorašima naređeno da ubiju Rada Furtulu zbog pokušaja bekstva. Relja, udari me dobro da što pre svršim, vapio nesrećnik Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. maja  2016. godine. NAJSTRAŠNIJE je bilo sredinom marta 1942. kad smo nas 12 drugova bili oslobođeni od rada i spremali se da krenemo u slobodu, pričao je Relja Milanović. Jedan od nas, Rade Furtula, iz okoline Sarajeva, pokušao je da pobegne iz logora. Bekstvo mu nije uspelo. Pronađen je u klozetu oko devet sati uveče, kad niko nije smeo biti izvan barake. Rade se pretvarao da je u nesvesti. Prilikom ispitivanja priznao je da je hteo da

Zlikovac Ljubo Miloš izdvojio i streljao Vladu Ilića. Ličani izvedeni iz stroja i pred logorašima svi poklani Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. maja  2016. godine. ČITAVA sela i krajevi nastanjeni Srbima otrgnuti su sa pradedovskih ognjišta i svi do poslednjeg, i stari i mladi, muško i žensko, dopremani u Koncentracioni logor Jasenovac i Staru Gradišku. Ukoliko nisu odmah upućivani na stratište – Ciglanu, Uštice ili preko Save u Gradinu, bili su osuđeni na pomor od zime ili žege, žeđi, gladi i bolesti. Svi oni kojima je u specijalnom kartonu pisalo da se upućuju na prisilan boravak u trajanju od tri godine

Najveći broj logoraša pokopan u 200 grobnica dugačkih po 30 metara Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 14. maja  2016. godine. OD januara 1942. pa do kraja aprila 1945. Gradina je bila najveće stratište logora Jasenovac. Najveći broj logoraša je ubijen na Gradini i pokopan u oko 200 grobnica dugačkih oko 30 metara, širine 4 metra i dubine do 2 metra sa rastojanjem od 8-10 metara. Celokupan „megapolis“ mrtvih zauzima površinu od 116 hektara i predstavlja muzej na otvorenom. Koliko je tu ubijeno i pokopano logoraša – dece, žena i ljudi, još tačno nije utvrđeno. Tek 1961. izašla je prva komisija na stratište

Izjava banjalučkog biskupa Franje Komarice kojom poredi Banjaluku i Blajburg predstavlja vrhunac licemjerstva, posebno što je izgovorena iz usta jednog visokog vjerskog velikodostojnika u mjestu velikog srpskog stradanja samo nekoliko dana nakon obilježavanja godišnjice ubistva vladike Platona i hiljada nedužnih Srba. Biskup bi trebao bos da hodi od Banjaluke i Dubice do Gradiške i Jasenovca i moli za oprost umjesto što služi pomen zločincima u Blajburgu. Umjesto odgovora, biskupe Franju Komaricu, Vinka Puljića, Juraja Jezerinca, Ante Ivasa, Mile Bogovića i ostale čelnike katoličke crkve i ultra-desničare koji pravdaju i minimiziraju ustaške zločine, treba podsjetiti na samo neke od velikih zločina katoličkog klera počinjenog nad nedužnim srpskim civilima tokom 20-og vijeka.

Ponovo se iz Hrvatske čuju glasovi onih koji su nas Srbe bacali u jame, osnivali logore za decu, silovali majke i ćerke, a naša se javnost čudi otkud sad takvi da veličaju zločince. Ne znam kada će nama biti jasno da od Hrvata ne možemo očekivati nešto drugo. Ne može se od crva očekivati da poleti niti se može od žabe stvoriti princ koliko god je ljubili mi Srbi, a skloni smo tome da veličamo „hrvatsku braću i prijatelje“. Izgleda da je naša javnost poverovala da su Hrvati, u skladu sa Hitlerovom idejom, viša rasa od nas, pa se tako prema njima, a i prema sebi, i odnosimo. Ne znam