arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
sveti-vukasin.jpg

LOGORSKA ISTORIJA SRBA – SVETI VUKAŠIN JASENOVAČKI I SARAJEVSKI ĐURĐEVDANSKI TEFERIČ 1942.

Žarko Vidović: Danas mi je, na Liturgiji, u Hramu Svetoga Save, oživelo sećanje i na moj transport, i dolazak u logor Jasenovac. Evo dana koji nam je dao Bog: u Arhijerejskoj sabornoj Liturgiji, u Hramu Svetoga Save na Vračaru, na dan Svetog apostola i evangeliste Jovana 2000. godine, Duh Sveti kroz usta Crkve – liturgijske zajednice naroda sa Vaskrslim Hristom – proslavlja imena srpskih Mučenika i Svetitelja, Svedoka Hristovih, među njima i Svetog Vukašina iz Klepaca i Sarajeva, Svetog Vukašina Jasenovačkog. Bio je iz hercegovačkog roda Mandrapa koji je svoju granu imao i u Sarajevu: stara ugledna kuća u ulici Miloša Obilića, na Piruši. (Zbog suviše vidnih i svežih tragova

Seljaci kopaju svoje grobove pre ubijanja.

Ustaše svjedoče o zločinu u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja 1941.

Zakleli smo se da ćemo srpsko sve poništiti, od kilograma, pa dalje. Mile-Milić Abramović, vodnik stožerne satnije 1. ustaške bojne, 8. ustaškog zdruga:  “Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam bio sve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam bio kod svoje kuće u selu Korana (Srpski Blagaj) općina Cvijanović Brdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupio sam u ustašku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso Pau­nović. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. Đurđa mi smo se organi­zirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelu i Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naoruža­li smo se u Blagaju u jačini

Pomen i parastos za 520 Veljunčana

Željko Kresojević: Sa Svetim Vukašinom u Veljunu na Kordunu

Đuđevdan je, crn Đurđevdan na Veljunu. Danas je pomen i parastos za 520 Veljunčana i ostalih iz okolnih sela, koji stradaše u Pokolju prvih dana “onoga” rata. Odlazim sa Mićom, Dušanom i Nikolom. Skuplja se svijet oko spomen-kosturnice na Veljunu gdje su njihove kosti prenešene sa mjesta masovnog pokolja u Hrvatskom Blagaju na današnji dan. Ikonu Svetog Vukašina prvi put je na Veljun donio Dušan. Do sad je sa njim bila dva puta na Kordunu, u Sadilovcu. Ljudi zagledavaju ikonu, mnogima je nepoznata. Ima ih i koji znaju, objašnjavaju drugima. Sveti Vukašin je Hercegovac iz sela Klepci. Završio je u logoru Jasenovac uz poznate riječi koje je uputio svojim dželatima:

Đurđica Dragaš: Da su mi ruke krila…

Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu, da vam krvave košulje operem. Da su mi ruke krila letela bih nad Gradinom Donjom,da vam kosti ne gazim.Crna, bez glasa,ptica čemerna. Da su mi oči izvori isplakala bih Unu i Savu,da vam krvave košulje operem.Tekla bih crvena i bolna,mutna i mračna ko’ obale jasenovačke. Da su mi kose grane topole,milovala  bih vam izmučena tela.Međ’ lišćem svojim sakrivala umiruće oči.Plakala bih vam uspavanku,jaukom majke što čedo izgubi. Da su mi noge korenje jablanovo, napravila bih vam postelju.U zemlji što ka nebu leti svila bih vam gnezdo. Da mi je srce jako ko’ kamen,isklesala bih molitvu na njemu.Molila bih vas za

Jovan Mirić: Sahranjivanje sapuna

Kad je Rade doneo komad sapuna, baba-Jela mu ga je odmah, unezverenog pogleda, otela iz ruke, rešena da ga pošto-poto sahrani. Za baba-Jelu su ukućani, a bogami i neke komšije, već od juna 1942. godine počeli da misle kako se „smeće s uma“. Postala je ćutljiva, počela je da zaboravlja, da se osamljuje, i često je imala nekako čudan izraz lica… Niko nije znao šta premišlja u svojoj glavi. Ali od kada joj je unuk Rade, skojevac, proleća 1946. godine, doneo iz zadružnog doma komad sapuna za rublje, ukućani su otvoreno u lice počeli da joj govore da je poludela. Baba-Jela je tada, naime, ščepala taj sapun iz unukove ruke

Miloš Ković: Genocidna rezolucija

Predlog rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o „Međunarodnom danu sećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine“ iznova nas je podsetio na to da se genocid ne može ni sakriti niti prećutati. Pokušavajte da zaboravite, okrećite glavu na drugu stranu, učite svoju decu da se okrenu budućnosti. Oni koji su genocid počinili, ili njihovi potomci, doći će po vas. Na kraju će sebe proglasiti žrtvama a vas – dželatima. Zločin, jednostavno, ne da mira onome ko ga izvrši. Tako je i sa genocidom. On je opsesivna tema nacija koje su ovu rezoluciju predložile – Amerikanaca, Nemaca pa i, na balkanskom mikro-planu, Bošnjaka i Albanaca. Hrvati se ovom prilikom, za divno čudo,

Od Jasenovca do Perta

Priča o 92-godišnjoj Neveni Kotur iz Perta, jednoj od poslednjih preživelih iz zloglasnog ustaškog logora smrti „Jasenovac“. Nevena iz Jasenovca je kao desetogodišnja devojčica odvedena u ustaški logor, gde je preživela zverstva i strahote Nezavisne Države Hrvatske. Nakon rata i oslobođenja vratila se u rodno mesto, gde je živela sve do 1992. i ponovnog buđenja fašizma. Poslednjih 15-ak godina živi u Pertu sa svojom porodicom. Susret sa Nevenom Kotur, jednom od poslednjih preživelih najstrašnije srpsku a verovatno i svetske golgote – logora Jasenovac, bio je za (ko)autora ovih redova nesvakidašnji i dragocen, s dozom posebnog pijeteta i dubokog naklona teškom bremenu sudbine deteta – logoraša.  Pored toga, bio je to

ZBORNIK “STARI BROD” PREMIJERNO ĆE BITI PREDSTAVLjEN 24. I 25 . MAJA

Radović je rekao da će javnost Republike Srpske biti zatečena saznanjem da je još 1941. godine na prostoru Višegrada i Rogatice uz Drinu bio zbjeg od 12.000 Srba iz Srema koje su ustaše namjeravale pogubiti, ali da Njemačkoj, koja je baš u to vrijeme napadala SSSR, nije odgovaralo da se na tom prostoru vrše zločini, a njemački fašisti bili su zaprepašćeni surovošću ustaških zločinaca. Zbornik dokumenata “Stari Brod” u izdanju Fondacije “Zaboravljeni korijeni”, koji dokumentovano osvjetljava razmjere ustaških zločina nad Srbima u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne u Drugom svjetskom ratu, biće premijerno predstavljen 24. i 25. maja u Starom Brodu, kada će biti služen pomen starobrodskim žrtvama ubijenim

korice-knjige-stradanja-cazinska-krajina.jpg

Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/

Ova knjiga je trajni spomenik nevinim žrtvama ustaško fašističkog terora u Cazinskoj krajini. Posle četrdeset godina istraživanja o stradanju naroda tokom Drugog svetskog rata, u Cazinskoj krajini, a za 70-tu godišnjicu tih užasnih zbivanja, objavljena je druga knjiga borca NOR-a i nosioca „Partizanske spomenice 1941. godine,, Dušana D. Miljkovića pod naslovom Stradanja u Cazinskoj krajini i antifašistička borba /1941-1945/. U knjizi su kroz nekoliko celina dati prikazi o stradanju pre svega srpskog, ali i ostalih naroda koji nisu prihvatili ustašku vlast i zločine koje su ustaše primenjivali posebno prema srbima pravoslavne veroispovesti, Jevrejima i Romima. U prvom delu su navedeni podaci o uspostavi vlasti NDH u Velikoj župi Bihać, pre

Bojanić: 02. maja možda i naučimo da više i trezvenije cenimo sopstvene žrtve

02. maja,  ako nam se desi da nas proglase za genocidan narod na Generalnoj skupštini u UN… verovatno će se pokrenuti konačno i ,,lavina” istine i sa naše strane. Zar nije onda bilo genocida i u Bratuncu, Jasenovcu, Dragincu, Kragujevcu, Kraljevu, Mačvi…? Veliko je pitanje zašto rezoluciju donosi Generalna skupština, a ne Savet bezbednosti UN… ali, i to je jasno (Ruska Federacija i Belorusija su suspendovane)? Ali, možda iz toga naučimo da više cenimo sopstvene žrtve, zločine i počinjeni genocid nad srpskim narodom koji je počinjen u par navrata samo u 20. veku nad Srbima. Decenijama smo ćutali, kao da se ništa nije desilo… i u dva navrata prigrlili sopstvenog

Prva knjiga o zločinima u logoru smrti Jasenovac, objavljena 1942. godine: Iskazi odbeglih zatočenika

Prva knjiga o zločinima u logoru u Jasenovcu objavljena je 1942. godine u izdanju Propagandnog odsjeka Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Piše:  ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENjA JUGOSLAVIJE U predgovoru izdanja piše: „U ovoj knjižici objavljujemo zajedničke i pojedinačne iskaze sedmorice zatočenika koji su uspjeli da se bjekstvom na Kozaru, partizanima, spasu krvavog logora u Jasenovcu. Njihovi iskazi nijesu plod neke bolesne mašte, nego samo jednostavna slika jasenovačke stvarnosti u kojoj nije unijeto nikakvo dodavanje ni pretjerivanje, jer je prosta i jednostavna istina groznija od svačeg što bi ma čija – pa i bolesna i ludačka – mašta mogla izmisliti.“ Ovu knjigu objavljujemo u celosti, u obliku u kome je objavljena 1942.

Da li se 22. aprila obilježava i Pokolj, Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH?

Prilog koji slijedi je objavljen 22. aprila 2020. godine. Ništa se od tada promijenilo nije. Dan proboja jasenovačkih logoraša, 22. april, obilježava se u Srbiji kao državni Dan sjećanja na žrtve Holokausta (Genocida nad Jevrejima), genocida (nad kojim narodom?) i drugih žrtava fašizma. Ne pominje se Pokolj ili Genocid nad Srbima od strane NDH. To je normalno i nacionalno odgovorno? Kako glasi tačan naziv Dana sjećanja koji se obilježava 22. aprila? Danas je godišnjica proboja posljednje preživjele grupe logoraša iz zloglasnog ustaškog logora Jasenovac. Na dan proboja 22. aprila 1945. godine u logoru Jasenovac bilo je zatočeno 1 073 preživjelih logoraša od kojih je 600 krenulo u proboj, a slobodu

Rezolucija o zločinima u NDH – put ka zauzimanju zvaničnog stava? (AUDIO)

Udruženja krajiških Srba pokrenula su peticiju za podršku rezoluciji o Genocidu počinjenom nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Da li će rezolucija biti usvojena, šta bi njeno usvajanje donelo Srbiji i društvu u našoj zemlji? Zbog čega je važno da se o zbivanjima tokom II. svetskog rata i masovnom stradanju naroda zauzme zvaničan stav? Gosti emisije su Mile Bosnić, predsednik pokreta Srba Krajišnika i Dušan Bastašić, predsednik udruženja Jadovno 1941. iz Banja Luke. Urednik i voditelj emisije „U središtu pažnje“ na RADIO BEOGRAD 1 je Ivana Pribićević. POSLUŠAJTE EMISIJU: Ko su organizatori, kako može da se potpiše? Bosnić: Organizator je narod i mi smo to nazvali jednom narodnom inicijativom, a to je

ZLOČIN U SJENIČAKU 18. APRILA 1942. GODINE

U Sjeničaku su u toku NDH od 1941. do 1944. godine ubijena, poginula ili umrla od tifusa i gladi 1.143 stanovnika, skoro trećina prijeratne populacije. U Selo Sjeničak na Kordunu u zoru 18. aprila 1942. godine upale su jake ustaško-domobranske snage iz pravca Karlovca i Lasinje i opkolile mjesto. U samo jednom danu ubili su ili sproveli u ustaške logore 421 Srbina. Ustaše su u selu zaklale i ubile 64 civila na više lokacija koji su sahranjeni u masovnim grobnicima u Starči, Mračaju i Vlajnića strani. Kod škole u Lasinjskom Sjeničaku starce su ubijali maljem. 357 uhapšenih muškaraca u toku dana ustaše su sprovele u 30 kilometara udaljeni Karlovac. Nakon

Godišnjica zločina Pokolja u Crnom Potoku 1942.

Na Kordunu, 18. aprila 1942. ustaše su u sprovođenju zločina Pokolja na prevaru uspjele da ubiju 64 stanovnika iz Crnog Potoka i dvojicu iz sela Bukovice koji su se nalazili u Crnom Potoku. Toga dana selo Crni Potok je potpuno spaljeno. Iz Bukovice su ubijene Ljubica Vrga 10 (godine), i njena sestra Neđeljka Vrga 6, u Crnom Potoku gdje su se nalazile kao izbjeglice kod rodbine. Iz Crnog Potoka ubijena je Milica Bakić 17, u vlastitoj kući. Mila Bakić 20, ubijena je i spaljena u štali Stevana Vojnovića. Jeka Balaban 19, silovana je, a zatim ubijena i spaljena u štali Stevana Vojnovića u Crnom Potoku. Milka Kajganić 28, Đuro Kolundžija

Jovan Mirić: Primeri ponižavanja Srba u NDH

Starčević je podelio sve ljude u tri kategorije. Ispod njih postavio je životinje, a ispod životinja Srbe. Hrvatske ustaše su to usvojile, iako nisu uspevali da se dosledno drže postavke da su Srbi ispod životinja Ante Starčević, „otac domovine“ Hrvata, podelio je sve ljude u tri kategorije. Ispod najdonje kategorije postavio je životinje, a ispod životinja Srbe. Hrvatske ustaše su usvojile Starčevićevu rasističku doktrinu, iako nisu uspevali da se dosledno drže njegove postavke da su Srbi ispod životinja. Potreba da se Srbi i pored ubijanja dodatno ponižavaju bila je tolika da bi se moglo reći da gotovo nijedan susret između aktivista NDH i Srba nije mogao proći bez ponižavanja ili

ZBORNIK DOKUMENATA “STARI BROD”

Zbornik dokumenata „Stari Brod“ u izdanju Fondacije “Zaboravljeni korijeni” na više od 700 strana donosi do sada neobjavljena dokumenata o stradanju Srba tokom Drugog svjetskog rata u romanijskom kraju i dijelovima istočne Bosne. Obuhvata današnje opštine Sokolac, Pale, Istočni Stari Grad, Olovo, Kladanj, Vlasenicu, Han Pijesak, Rogaticu, Višegrad, Novo Goražde, Goražde, Čajniče i Rudo. Dokumenti potiču iz Vojnog Arhiva u Beogradu, Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Arhiva Jugoslavije u Beogradu. Po prvi put, javnosti se predstavljaju ovi faksimili i prepisi presuda, izvještaja, zapisnika i svjedočenja iz 1946. i 1947. godine. Premijerno predstavljanje zbornika održaće se u okviru obilježavanja stradanja Srba u Starom Brodu, 24. i 25. maja 2024.

Dejan Ristić opet zaobišao Donju Gradinu

Povesti srednjoškolce iz Srbije, organizovano od strane države u Jasenovac a ne posjetiti i Donju Gradinu, predstavlja prvorazredan skandal i istorijsku sramotu. Piše: Dušan Bastašić Muzej žrtava genocida iz Beograda, nedavno je po drugi put poveo beogradske gimnazijalce put Jasenovca. Ovaj put je to bila grupa učenika i nastavnika Petnaeste beogradske gimnazije ,,Patrijarh Pavle”. Čini se nevjerovatnim da u studijsko putovanje, bilo u dolasku ili odlasku nije bila uključena svega nekoliko kilometara udaljena Donja Gradina, najveće stratište jasenovačke grupe logora gdje je likvidirano najmanje 360.000 žrtava. Kako objasniti i razumjeti da u, kako se navodi „brižljivo pripremljenoj školskoj turi koja treba da bude ogledan primjer za buduća đačka putovanja“ organizatori

Jasenovac je antiteza – sve je smišljeno da sakrije zločin

Spomen područje Jasenovac  nalazi se manje od deset kilometara od autoputa Beograd-Zagreb. Tuda svakodnevno prođe više hiljada vozila sa srpskim registarskim oznakama. Manje od desetak se isključi kod Novske i dođe do obale Save gde se nalazila najgrozomornija fabrika smrti na tlu Evrope u Drugom svetskom ratu. Nemački koncentracioni logori bili su neuporedivo manje strašni od Jasenovca. Nemci su ubijali industrijski. Germanski hladno slali su ljude u smrt. Bez ičega lično u strahovitom zločinu. Ustaška fabrika smrti bila je surova i krvava. Sadistička, lična. U njoj su se sretali pogledi ubice i žrtve. Maljevi, bajoneti, srbosjeci, krv, vriska. Jasenovac je danas mesto gde možete da čujete tišinu. Sava se lenjo

Šta je ova vlast pozitivno uradila po pitanju srpske istorije i kulture sećanja i gde još treba da se fokusira i na tome radi?

Mnogo toga nismo mogli ni da pomislimo da možemo da ostvarimo iz kulture sećanja… mnogo toga i nemamo. Piše: Đorđe Bojanić, sajt Srpska istorija OBELEŽAVANjE DATUMA (koje nismo obeležavali ili nismo smeli) *Po prvi put obeležavamo Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, 15. septembra. Zastava je simbol naše pobede, naš ponos i naš bedem. Gde se vije srpska zastava tu je i srpstvo. Dan za ponos, koji nismo imali. *Obeležavanje NATO AGRESIJE na državnom nivou i u školama 24.marta. *Obeležavanje godišnjice bitke na KOŠARAMA 9. aprila. *Obeležavanje POGROMA (stradanje Srba na Kosmetu od strane šiptara, koji se desio 17. marta 2004.god)  na državnom nivou i u školama 17. marta.

Svest o zlu

U globalnoj svakovrsnoj krizi koja se, izvesno, reflektuje na sve države, pa i na našu, razmišljamo o onome što nas profesionalno, ali i ljudski, najviše pogađa. Piše: Slađana Ilić Reč je o događajima u okviru akademske i kulturne zajednice, kao i medija, gde se, svedoci smo ovih dana, neverovatno, ali istinito, akademske slobode mešaju sa govorom mržnje što, pored ostalog, zaista mnogo govori o prenebregavanju i/ili nerazumevanju činjenica naše istorijske prošlosti, o neverovatnoj sklonosti samozaboravu i samoponištavanju, kao i o nepoštovanju jedne od tri činjenice srpskog kulturnog obrasca ‒ Jasenovcu. Imajući to u vidu, ne možemo da se ne zapitamo kakvi smo mi to postali i da li je moguće

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko “biće”. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

Na praznik Blagovijesti 1934. godine rođena baka Rosa Končar

Na praznik Blagovijesti, 7. aprila 1934. godine, rođena je baka Rosa Končar u selu Donja Gata u opštini Bihać. Baka Rosa, rođeno Cimeša, ostavila je jedan od najupečatljivijih utisaka na gledaoce dokumentarnog filma GARAVICE. Njeno živopisno svjedočenje, nošnja, marama i krajiški izgovor privlače pažnju već u prvim sekundama, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Tokom snimanja intervjua, u aprilu 2022. godine, nepokolebljivo je izrazila želju da pomogne u stvaranju filma. Na svako pitanje, oštroumna i inteligenta žena, odgovarala je detaljno, otkrivajući i nove priče. Nijednom nije ponovljeno snimanje, jer je uvijek govorila tečno. Bile su potrebne sedmice da se presluša i razmisli o svemu izgovorenom. Nakon svake preslušane rečenice samo su se smjenjivali

Rezolucija o genocidu u NDH u najavi

Dvadeseti vek sa mnogo istorijskih opravdanja možemo nazvati vekom ratova. Pored dva svetska, vođeno je i bezbroj regionalnih, lokalnih, dugih i iscrpljujućih sukoba. Srbi su jedan od retkih naroda koji je preživeo bar pet ratova i u njima teško stradao. Pretrpeli su masovna civilna stradanja, posebno tokom Drugog svetskog rata, kada su po osnovu rasnih zakona u NDH masovno stradali obični ljudi. U sistemu koncentracionih logora ustaške države ubijeno je na stotine hiljada ljudi, žena i dece. Istoriografija i naša i strana, decenijama gotovo da se nije ni bavila zločinima nad Srbima. Od propasti Jugoslavije, srpska javnost pokušava da predoči istinu o zločinima u NDH, ali još uvek o tome

Likvidacija komandanata koji su hteli da oslobode Jasenovac

Vladimir Dedijer: Za politiku skrivanja istine o gubicima srpskog naroda u Drugom svetskom ratu, a posebno u Jasenovcu, Josip Broz snosi najveću odgovornost.“ Gotovo svi planeri partizanskog napada na Logor Jasenovac,  ustašku industriju smrti, vremenom su počeli da nestaju. Prvi se za likvidaciju našao Nikola Demonja, slavni partizanski komandant Slavonije i Baranje. O njegovom smišljenom ubistvu ostavio je svedočenje prvoborac Milan Kević zvani Baćo, najmlađi oficir NOB, Baćo je rođen 1930. u selu Miloševo Brdo ispod Kozare, kod Bosanske Gradiške, a partizanski kurir je postao krajem juna 1941. kad je imao jedanaest godina. Njegovih oko osamdeset(!) rođaka Kevića iz Podkozarja većinom je zaklano u Jasenovcu. Evo šta je Baćo svedočio mnogo godina kasnije: „Bio

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala