arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Znate li ko je Stojadin Mirković?

Imao je Cole izbor. Mogao je, kao i ostali vojnici sa kojima je bio u vojnom skladištu Barutana kraj Bjelovara, da posluša naređenje majora Milana Tepića i povuče se u zaklon. Prvi put se oglušio o naredbu. Decembar 1990. godine. Kraj skromne kuće u selu Gornje Leskovice na Povlenu mešaju se muzika, pesma, ponos i suze. Porodica Mirković, njihovi rođaci i komšije prate u vojsku svog Stojadina. Coletu (kako od milja zovu ovog veselog mladića) se ispunila želja. Biće tenkista i posle ovog slavlja kreće put Banjaluke, do Centra za obuku vozača vojnih vozila. Dok veselo i prilično pijano društvo slavi Coletov test zrelosti, majka Anica krije suze. Brinula bi

Hrvatski napadi na JNA 1991. godine

Pre trideset i jednu godinu, u septembru 1991. godine, hrvatske paravojne snage i naoružani civili napali su kasarne i ostale objekte Jugoslovenske narodne armije stacionirane u Hrvatskoj. Najžešći napad je usledio nakon što su iz jedinica JNA otpušteni vojnici najobučenije septembarske generacije vojnika i mornara na odsluženju vojnog roka. Hrvatska vlast je već 27. 12 .1990. godine napravila plan napada na objekte JNA, pod nazivom „Zarobiti vojarne”. Operacionalizacija tog plana predviđala je oružane napade na kasarne sa već spremnih 60.000 naoružanih i obučenih ljudi uz propagandno dokazivanje svetu da je Hrvatska napadnuta, kako bi Hrvati dobili moralno i političko opravdanje i podršku za oružanu secesiju. U planu je procenjeno da

Đurđica Dragaš: Ne pitajte koliko nas ima

Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. Pitate koliko nas ima…Ima nas više nego vas!!! Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi. Iza nas ostaše pusta sela, izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu, vetru što vam miluje lice.U svakoj smo kapi mirisne kiše, u pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u

Veritas: Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u agresiji hrvatske vojske na RSK u avgustu 1995. godine („Operacija Oluja“)

Četvrtog avgusta 1995. godine oružane snage Republike Hrvatske, uz odobrenje SAD-a i podršku NATO-a, u sadejstvu sa snagama Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Armije BiH (A BiH), izvršile su agresiju na Srpsku autonomnu oblast Krajina (s. Dalmaciju, Liku, Kordun i Baniju),  u sastavu tadašnje Republike Srpska Krajina (RSK). Agresija je izvršena uprkos činjenicama da je ta oblast bila pod zaštitom UN-a, pod nazivom sektori “Jug” i “Sjever”, i da su predstavnici RSK dan prije u Ženevi i Beogradu prihvatili prijedlog međunarodne zajednice o mirnom rješenju sukoba. Protiv krajiških Srba (oko 230.000 žitelja sa oko 30.000 vojnika) angažovano je oko 200.000 vojnika, od kojih je direktno u operaciji učestvovalo 138.500 pripadnika

DA SE NE ZABORAVI: Zvao se Slobodan Stojanović i samo je htio da nađe svog psa

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vrijeme da krenu. U zbjeg. U bijeg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije. Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

veritas2.jpg

“Veritas”: Navršila se 31 godina od nekažnjenog zločina nad Srbima na Kupreškoj visoravni

Navršila se 31 godina od zločina hrvatske vojske nad kupreškim Srbima koja je ubila 54 civila i teritorijalca, 150 ih sprovela u logore, a zauzela sva srpska sela i sam Kupres, saopštio je Dokumentaciono informacioni centar “Veritas”. Veritas; Foto: RTRS Za golgotu kupreških Srba, iako se znaju imena svih žrtava i više od stotinu učesnika u njihovom stradanju, još niko nije odgovarao. “Veritas” podsjeća da su Hrvati 6. aprila 1992. godine u restoranu firme “Kvalitet” u Kupresu sakupili oko 60 teritorijalaca i civila i odmah po predaji, pred ostalim zarobljenicima, ubili Stevu Lugonju i Dragana Čelebića. Narednog jutra – 7. aprila su ih natjerali da polugoli, po snijegu i hladnoći

NAJAVA: Izložba ,,SLIKE SEĆANjA“ u Beogradu

Obaveštavamo Vas da će se izložba radova porodica nestalih i poginulih lica pod nazivom “Slike sećanja”, otvoriti u 12 časova, 28 marta, Kuća Kralja Petra I, Beograd. U radu je učestovalo 15 porodica čiji su članovi nestali/ubijeni na prostoru Hrvatske i jedna porodica čiji je nestanak vezan za prostor Kosova i Metohije. Pozivamo Vas da propratite događaj i date podršku porodicama kao i doprinos ubrzanju procesa traženja nestalih lica koji predugo traje. Oslikani radovi su rezultat projekta „Podrška porodicama nestalih – memorijalizacija“ koji je realizovan u saradnji sa Međunarodnim komitetom Crvenog krsta, MKCK. Izložba „Slike sećanja“ se realizuje uz podršku i saradnju udruženja Građanske inicijative kroz projekat „Tragovima sećanja“, MKCK-a,  Gradskom

Kako bi Cveta uvodila verbalni delikt

Prekjuče sam imao priliku da pročitam komad publicistike potpisan od strane Florens Artman, a naslovljen sa Krv realpolitike: Afera Srebrenica. Piše: Dani(j)el Simić Kako je uglavnom poznata kao glasnogovornica estradne kvazisudske ustanove iz Haga, većinu neće iznenaditi što je uradak nenaučan, neobjektivan, prepun ostrašćenosti i patetike, gdje autorka ni jednog trenutka ne skriva da ljubavno podržava jednu stranu u sukobu. Ipak, sve one koji se trude pristupiti svakoj knjizi bez predrasuda, mora ozlojediti osnova na sasvim izopačenoj, neimanentnoj logici i korištenje nepristojnih termina. Pokušati uključiti logiku, više uglova gledanja, bazične principe pravde, te raspravljati na nivou argumenata u televizijskom studiju sa autorkom ili osobama koje u takvom pogledu na svijet

Promovisani zbornici „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“

Udruženje porodica Suza predstavilo je javnosti 8. marta 2023. u galeriji Žad u Beogradu dva dvojezična srpsko-engleska zbornika svjedočanstava o stradanju srpskog naroda u Hrvatskoj u periodu 1991–1995. godine pod nazivom „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“. Udruženje porodica Suza predstavilo je javnosti 8. marta 2023. u galeriji Žad u Beogradu dva dvojezična srpsko-engleska zbornika svjedočanstava o stradanju srpskog naroda u Hrvatskoj u periodu 1991–1995. godine pod nazivom „Kad čekanje i neizvjesnost uspore ritam života“. U oba izdanja objavljeno je 30 priča u kojima porodice svjedoče o svojim nestalim i poginulim članovima, o borbi za golu egzistenciju, o svom bolu, neizvjesnosti i dugogodišnjem čekanju da pronađu posmrtne ostatke svojih

SVI SLOVENAČKI ZLOČINI 1991. – Ubijanje civila, mladih nenaoružanih vojnika, mučenje lekara i medicinskih sestara…

Juna meseca 2012. godine, Okružno javno tužilaštvo iz Murske Sobote podiglo je optužnice za navodne ratne zločine protiv penzionisanih starešina JNA – generala Vlade Trifunovića i pukovnika Berislava Popova. Piše: Radisav T. Ristić (Odlomak iz neobjavljene knjige „Medijski porazi JNA – Istina o Kadijeviću) Podizanjem optužnice Slovenija je podgrejala ružna sećanja na sopstvene zločine počinjene nad devetnaestogodišnjim i dvadesetogodišnjim vojnicima bivše Jugoslovenske narodne armije. Političko rukovodstvo Slovenije, odnosno Tužilaštvo Murske Sobote, potkrepljujući lažne izjave koje su u to vreme davali Milan Kučan, Jelko Kacin i drugi razbijači SFRJ, zaboravljaju, izgleda, mučka ubistva, masovna maltretiranja i ostale oblike neljudskog delovanja prema svemu i svakom ko je nosio sivomaslinasto obeležje JNA –

Momčilo Diklić: Srbi su u 20. veku izgubili 30-40 odsto svojih teritorija

U svemu ima i naše krivice i nesnalaženja. Recimo, mi nisimo umeli na pravi način da objasnimo genocid koji je izvršen nad nama u Drugom svetskom ratu i etničko čišćenje u ratu devedesetih. Mi nemamo muzej genocida. Pravo pitanje, koje niko ne poteže, je: koliko su Srbi izgubili svojih tertorija u 20. veku? Okvirno, između 30 i 40 odsto! Izgubili smo sve teritorije u Slavoniji, Dalmaciji, u ostatku Hrvatske, a valja podsetiti da je čak 91 opština u Banovini Hrvatskoj, pred Drugi svetski rat, imala većinsko srpsko stanovništvo, a svaka je imala bar po nekoliko hiljada stanovnika. Srbi su izgubili opštine u Bosanskoj Krajini i u Hercegovini. Izgubili smo kosovskometohijske

POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

Navršila se 31 godina od masovnog zločina nad 42-oje civila srpske nacionalnosti u Požeškoj kotlini. Do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. U tom etničkom čišćenju 23 sela potpuno su uništena, a, prema još nepotpunim podacima „Veritasa“, ubijena je 71 osoba srpske nacionalnosti, od kojih su 33 bile žene, a 42 je bilo starijih od 60 godina. Najstrašniji pokolj se dogodio se 10. decembra 1991. kada je hrvatska vojska masakrirala 42 civila – 25 žena i 17 staraca srpske nacionalnosti. Za ovaj masakr još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima. „Veritas“ podseća da su tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i

Nismo zaboravili: Stradanje porodice Zec u Zagrebu

Aleksandra Zec bila je kći zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, i vjerojatno sasvim obična dvanaestogodišnjakinja, koja po ničem ne bi zaslužila da se o njoj piše, – da je nisu svirepo ubili. Uveče oko 23 časa, 7. decembra 1991. u njen dom u Poljaničkoj ulici 22. na zagrebačkoj Trešnjevci, banuli su Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović (pripadnici Merčepove jedinice) sa namjerom da uhapse Mihajla Zeca, zbog njegovih navodnih veza sa pobunjenim krajinskim Srbima. On je nekako uspio je istrčati na ulicu, i pokušao pobjeći, ali ga je Siniša Rimac ustrijelio na udaljenosti od tridesetak metara.[1] Nakon tog su svezali 12 godišnju Aleksandru i njenu majku

Danas komemoracija povodom 31 godine od ubistva srpske porodice Zec

Antifašistička liga Hrvatske i Srpsko narodno vijeće /SNV/ organizovaće danas u Zagrebu komemoraciju povodom 31 godine od ubistva članova srpske porodice Zec, koje hrvatsko pravosuđe nikada nije procesuiralo. Komemoracija će biti održana u 18.00 časova kod Adolfovca na Sljemenu, lokalitetu gdje su u noći sa 7. na 8. decembra 1991. godine ubijene djevojčica Aleksandra i njena majka Marija Zec. U saopštenju se navodi da će na mjestu zločina, na kojem ni 31 godinu poslije ne postoji obilježje na ubistvo majke i kćerke Zec, govoriti gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, nakon čega će biti položene ruže u znak sjećanja na zagrebačku porodicu Zec. Prema podacima Informacionodokumentacionog centra “Veritas”, pripadnici specijalne jedinice MUP-a

Štrbac: Hrvatska porodicama ubijenih Srba naplaćuje ogromne sudske troškove

Predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je Srni da porodice stradalih Srba u ratu u Hrvatskoj masovno gube sudske sporove za naknadu ratne štete, jer, prema presudama hrvatskih sudova, žrtve su “krive što su bile tamo u pogrešno vreme” na pogrešnom mestu”. Štrbac navodi da su slučajevi sestara Radmile i Mirjane Vuković i Milana Smolić, koje je u Hrvatskom saboru pomenuo zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke /SDSS/ Boris Milošević i nazvao sramotnom ovakvu praksu hrvatskih sudova, samo vrh ledenog brega. On kaže da Vukovići moraju da plate 8.000 evra za sudske troškove spora koji su pokrenuli zbog ubistva roditelja i sestre, dok je Smoliću preti oduzimanje kuće zbog troškova

General Bajić: Hrvatski sud je sredstvo za falsifikovanje istorije

POSLE ODLUKE DA SE U ZAGREBU SUDI PILOTIMA JNA U ODSUSTVU Bivši komandant Petog vazduhoplovnog korpusa, prvooptuženi za raketiranje Banskih dvora 7. oktobra 1991. godine, dostavio je dokaze iz hrvatskih arhiva o zločinima tamošnje vojske, zbog kojih, sve do pre dva dana, optužnica nije mogla da bude potvrđena U dejstvima protiv JNA u Hrvatskoj, po naređenju Franje Tuđmana, do 1. oktobra 1991. godine ubijeno je 178 vojnika i starešina. Od posledica ranjavanja umrlo je još 18, ranjeno je 709, a zarobljene su 3.042 osobe. Iz Hrvatske je izbeglo 3.583 člana porodica aktivnih vojnih lica zbog terora koji se prema njima sprovodio. Zauzeta su 94 vojna objekta. – Samo do tada

svijece-pomen.jpg

Služen pomen ubijenim Srbima u Gređanima kod Okučana

U Gređanima kod Okučana danas je , povodom slave Crkve Svete Petke služena liturgija i pomen Srbima iz ovog sela koje su od 1991. do 1995. ubile hrvatske snage, kao i Srbima koje su ubile ustaše u Drugom svjetskom ratu. Liturgiju su služili sveštenici Eparhije pakračko-slavonske. Njegovo preosveštenstvo episkop pakračko-slavonski Jovan osveštao je 2016. godine u starom dijelu Crkve Svete Petke spomen-ploču u znak sjećanja na 18 Srba iz Gređana ubijenih od 1991. do 1995. godine. Na spomen-ploči ispisana su imena ubijenih mještana – Draginja i Đuro Čalić, Milka i Rada Gaćeša, Rajko Gljivica, Savo Jagličić, Milan i Siniša Keser, Rajko Savić, Obrad Kovačević, Nikola Kuzmić, Ilija Kužeta, Ignjatija Ružić,

Zabranjuju film Malagurskog, a nisu ga ni pogledali: „Republika Srpska – borba za slobodu“ na udaru

Širom Evrope, Bošnjaci potpisuju peticiju za zabranu filma Borisa Malagurskog „Republika Srpska – borba za slobodu“ pod optužbom da film negira genocid nad Bošnjacima i da je reditelj „poznati nacionalista u bliskim vezama s bivšim predsednikom Srpske Miloradom Dodikom koji negira genocid u Srebrenici“, pišu švajcarski mediji. Malagurski negira ove optužbe i kaže da ne razume to što ljudi žele da zabrane njegov film, a da ga nisu ni pogledali. Dokumentarni film Borisa Malagurskog „Republika Srpska – borba za slobodu“ našao se na udaru bošnjačkih udruženja širom Evrope, koja traže zabranu ovog ostvarenja – nakon premijere u Banjaluci – više od 20 000 ljudi na portalu change.org potpisalo je peticiju

Dalmatinski Jasenovac

“Kad si pisao o Luki trebao si mene da pitaš. Ja danas ne bih bio živ da Luka nije preuzeo deo moje torture, rekao mi je ovaj odvažni čovek, nakon Lukine sahrane. Piše: Mišo Vujović U Morinju je otkrivena spomen ploča na zgradi u kojoj su boravili hrvatski bojovnici. U tom zatvoru niko nije ubijen, niko teško povređen, a za jedan (ne)dokazani šamar zarobljenom hrvatskom borcu, Kotoranin Ivo Menzalin dobio je od države Crne Gore četiri ipo godine strogog zatvora. Nečuveno. Sramno pranje odgovornosti glavnih vinovnika rata za mir i ratnih jastrebova sa čijim blagoslovom su mobilisani rezervisti na Dubrovačkom ratištu. Ratove vode političari dok su oficiri i vojska izvršioci

Obeležena godišnjica smrti majora Milana Tepića

Juče je obeležena 31. godišnjica smrti majora Milana Tepića. Hrabrom majoru počast je odata polaganjem venaca na spomenik u ulici u Beogradu koja nosi njegovo ime. Ministar odbrane Nebojša Stefanović predvodio je državnu ceremoniju polaganja venaca i odavanja počasti majoru Milanu Tepiću, prenosi se u saopštenju. Poručio je da su ljudi kao što su bili Tepić i vojnik Stojadin Mirković „utkali svoje živote u temelje naše otadžbine i bili odani vojničkoj zakletvi do poslednjeg daha“. Dužni smo, naveo je, „da gradimo i jačamo Srbiju svakog dana, kako bi buduće generacije i Mirkovića i Tepića i svih drugih porodica u ovoj zemlji živele u miru i blagostanju“. Stefanović je položio venac

REZULTATI POPISA U HRVATSKOJ: Ostali su samo tragovi od Srba – ćirilica više nije problem

Srba za trećinu manje nego prije deset godina. Zato ovaj popis donosi i političke reperkusije jer ustavni zakon pravo na službenu upotrebu jezika i pisma garantuje samo pripadnicima nacionalnih manjina koji u opštinama i gradovima u kojima žive čine više od 30 posto ukupnog broja stanovnika. U Hrvatskoj se tokom poslednjih deset godina u najvećem procentu smanjio broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti kao i broj vjernika, najviše katolika i pravoslavaca, prenio je Jutarnji list, pred današnju objavu novih podataka prikupljenih u prošlogodišnjem popisu stanovništva. Udio Srba u stanovništvu Hrvatske pao je u posljednjih deset godina sa 4,36 na 3,2 odsto, pokazali su rezultati popisa 2021. Državni zavod za statistiku Hrvatske

ILIJA PETROVIĆ: Kako smo traganjem za istinom o stradanju srpskog naroda dobili cenzuru?

Povremeno se ovom potpisniku omakne da napiše štogod o zločinima nad srbskim narodom – zločinima uvek genocidne prirode jer je onoj drugoj strani, genocidnoj, vrlo stalo da Srbe, početni narod-majku, tvorce ljudske civilizacije, čuvare prave vere, satru do poslednjeg, ne bi li tako prikrili svoju jalovost, i duhovnu i svaku drugu, što ih uporno drži na začelju one upravo pomenute civilizacije. Piše: Ilija Petrović Podosta papira sa takvim zabeleškama skoro da se već i ubuđalo, da bi pre neki dan, pri njihovom “provetravanju”, izronio i jedan s kraja 2008. godine, prikladan da se i danas ponudi čitaocima na uvid – ne bi li se videlo koliko zvanična Srbija “ne voli”

POKOLj U GREĐANIMA I ČOVCU – ZLOČIN BEZ KAZNE

Hrvatsko pravosuđe i poslije 31 godinu ćuti o zločinu nad srpskim civilima i pripadnicima Teritorijalne odbrane u selu Gređani kod Okučana. Da bi prikrila zločin u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene priznala status civilne žrtve rata uz obrazloženje da su ih ubili “četnici”, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici. Piše : Milomir SAVIĆ Pripadnici hrvatskih paravojnih Formacija “Tigrovi” su na današnji dan, 05. septembra 1991. godine u selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, izvršili stravičan zločina nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali, a odgovorni ni danas nisu privedeni pravdi. Predsjednik Udruženja protjeranih Srba

Sjećanje na ubijene na Miljevačkom platou

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu služen je parastos za 40 Srba koje su pripadnici hrvatske vojske i policije ubili 21. juna 1992. godine na Miljevačkom platou kod Drniša. Nakon pomena ubijenima na Miljevačkom platou, položeni su vijenci i cvijeće u Tašmajdanskom parku na spomenik Srbima poginulim u ratovima devedesetih godina. Iz Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza” podsjetili su da se prije 30 godina na području Miljevačkog platoa desio monstruozan zločin nad pripadnicima srpske teritorijalne odbrane u prisustvu Unprofora. Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, na Miljevačkom platou likvidirano je 40 srpskih teritorijalaca, a većina ih je masakrirana. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta je istakao da u Hrvatskoj

konjic-stari-most-300x199.jpg

Konjic 1992. – Zločin čeka kaznu

Petnaestog juna 1992. godine u sportskoj dvorani „Mladost“ na Musali u Konjicu od dvije minobacačke granate pogunilo je 13 zarobljenih srpskih civila koji su u ovaj objekat dovedeni nakon što su pripadnici muslimanskih i hrvatskih jedinica sve muškarce iz srpskih sela, Donje Selo, Bradina, Brđani i Bjelovčina nasilno priveli u logore Čelebići i sportsku dvoranu „Mladost“. Od minobacačkih granata, kada su Muslimani pucali iz topa u dvoranu sa obližnjeg brda, dok je u dvorani bilo preko 200 zarobljenih Srba ,jedan broj logoraša je poginuo na licu mjesta, dok je jedan dio ranjen i pebečen u medicinske ustanove u Konjicu. Prema svjedočenjima , svi su uz strašne muke podlegli ranama, jedan

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala