arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Otet mi je zavičaj, zar se to zaboravlja

Kada čujem reč “oluja”, pred očima mi se ponovo ukazuje svitanje 5. agusta, kada sam se opraštala sa zavičajem. Imala sam 21 godinu i bila student u Beogradu. Tokom raspusta sam se vraćala kući u Korenicu, gde je moja porodica morala da pobegne 1991. iz Gospića. Napad je počeo 4. avgusta rano ujutro. Bilo je i ranije granatiranja, ali ovo je bilo drugačije. Nije prestajalo satima. Na Radio Zagrebu, koji smo jedino mogli da uhvatimo, slušali smo Tuđmanov govor u kome nas poziva “da ostanemo, da ne pružamo otpor, da će doći hrvatska vojska i da oni koji nisu ništa zgrešili nemaju čega da se plaše”. To nas je upravo

Otac Oliver Subotić: Hrvatska – svetski centar hrišćanskog ateizma 

Svi savesni Hrvati-rimokatolici treba javno da kažu svoj stav o masovnoj pojavi najgrublje verzije hrišćanskog ateizma u svojoj zemlji. A pre svih to treba da učine rimokatolički sveštenici i biskupi koji drže do Istine jer se srcem veruje za pravdu, a ustima ispoveda za spasenje (Rim 10, 10). Piše: Prezviter Oliver Subotić Nedavni zagrebački koncert hrvatskog pevača poznatog po živopisnom nadimku „Tompson“ je doživeo različite osvrte u ex-YU javnosti. Kritičke opservacije su, sasvim očekivano, bile najbrojnije u Srbiji, a bilo ih je nešto manjim delom i u Hrvatskoj (uglavnom među intelektualcima i političarima sa levice), dok su u drugim balkanskim državama bile sporadično primetne. Zajedničko za sve kritičke uvide je to da

Bojan Vegara: Ima i nas koji se sjetimo tragedije porodice Golubović

Na današnji dan 1992. godine u Konjicu su ubijeni Đura, Vlasta, Petar i Pavle. Poznavao sam ih. Đura i Vlasta nisu u životu mrava zgazili. Petar je imao 7 godina, a Pavle 5 godina i bili su krivi jer su Srbi. Izveli su ih iz stana ti njihovi “specijalci” i ubili. Petra čak dva puta, jer prvo streljanje je preživio. Naišao je na patrolu muslimanske policiji koja ga je vratila ubicama. Drugi put su bili precizni, pogodili su to malo tijelo i ubili ga. Ni danas se u široj javnosti o tom zločinu ne zna i ubijamo ih nanovo našim zaboravom. Ali, eto, vidim da ima i nas koji ih

Centralna svečanost povodom obilježavanja Dana VRS

Centralna svečanost povodom obilježavanja Dana Vojske Republike Srpske i Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka Oružanih snaga BiH počela je danas u kasarni “Kozara” u Banjaluci, gdje je u toku parastos za poginule borce i civile u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Obilježavanju prisustvuju predsjednik Srpske Milorad Dodik, premijer Srpske Radovan Višković, srpski član i predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović, zamjenik ministra odbrane u Savjetu ministara Aleksandar Goganović, predsjednik NSRS Nenad Stevandić. načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH general Gojko Knežević i komandant Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka brigadir Goran Maksimović. Prisutni su i penzionisani generali i oficiri VRS, predstavnici udruženja proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, ličnosti iz javnog, političkog i društvenog života Srpske i BiH.

U Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci večeras je održana premijera filma "Kosovo-momenat u civlizaciji", režisera Borisa Malagurskog.

Malagurski konačno i na Jutjubu objavio film čiju su zabranu tražili u BiH

Srpski režiser Boris Malagurski konačno je, prije nekoliko dana, na svom Jutjub kanalu objavio film “Republika Srpska: Borba za slobodu”. Film je sniman, između ostalih zemalja, i u BiH, a predstavlja priču o viševjekovnoj borbi srpskog naroda za slobodu. Brojnima u BiH je film zasmetao, vjerovatno zbog čega je čak bila pokrenuta i peticija da se on zabrani. Međutim, Malagurski je film snimio do kraja, a sada je dostupan i na njegovom kanalu. Izvor: ATV

Savo Štrbac: Šumovi na vezi između SANU i “Veritasa”

U tekstu “Neophodna istorijska distanca za naučni skup” (objavljen 9. jula 2024. na ovim stranicama), objavio sam odgovor Izvršnog odbora Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) na Inicijativu “Veritasa” da se u toj naučnoj ustanovi, polovinom iduće godine, održi Međunarodni naučni skup pod nazivom „30 godina po završetku rata na području RH 1995–2025”. Odgovor SANU objavio sam prvenstveno zbog stava njenog Odeljenja istorijskih nauka (OIN) da zbog “neophodne izvesne istorijske distance” i “selektivnosti dokumentacije” “u ovom trenutku nije moguće da se zadovolje naučne osnove ovakvog jednog naučnog skupa kako bi se SANU uključila u njegovu organizaciju”, očekujući reakciju i drugih relevantnih naučnih institucija i pojedinaca iz Republike Srbije (a i

Jovo Bajić: KUPREŠKI SRBI 1993. GODINE DOŽIVELI JOŠ JEDNU PREVARU, JOŠ JEDAN BOL (VIDEO)

FILM MILORADA BAJIĆA, SNIMLjEN U KUPRESU 14. NOVEMBRA RATNE 1993. GODINE POSLE RAZMENE TELA HRVATSKIH VOJNIKA I UBIJENIH SRBA Utvrđeno je da je hrvatska vlast tadašnje Herceg-Bosne, umesto tela ubijenih kupreških Srba, u devet vreća poslala delove kostura ljudi koji su umrli znatno pre 1992. godine. Jedan kostur raspoređen u četiri vreće. Četrdesetominutni dokumentarni film Milorada Bajića, snimljen u Kupresu 14. novembra 1993. godine, na najbolji način odslikava suštinu verskog rata koji se od 1992. do 1995. godine vodio u Bosni i Hercegovini, pa i na Kupreškoj visoravni. On, pre svega, govori o moralu zaraćenih strana koje su učestvovale u tom sukobu i stradanju i tragediji kupreških Srba. Toga dana

Nismo zaboravili: Stradanje porodice Zec u Zagrebu

Aleksandra Zec bila je kći zagrebačkog mesara Mihajla Zeca, i vjerojatno sasvim obična dvanaestogodišnjakinja, koja po ničem ne bi zaslužila da se o njoj piše, – da je nisu svirepo ubili. Uveče oko 23 časa, 7. decembra 1991. u njen dom u Poljaničkoj ulici 22. na zagrebačkoj Trešnjevci, banuli su Siniša Rimac, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović (pripadnici Merčepove jedinice) sa namjerom da uhapse Mihajla Zeca, zbog njegovih navodnih veza sa pobunjenim krajinskim Srbima. On je nekako uspio je istrčati na ulicu, i pokušao pobjeći, ali ga je Siniša Rimac ustrijelio na udaljenosti od tridesetak metara.[1] Nakon tog su svezali 12 godišnju Aleksandru i njenu majku

Đurđica Dragaš: Znate li ko je Stojadin Mirković?

Imao je Cole izbor. Mogao je, kao i ostali vojnici sa kojima je bio u vojnom skladištu Barutana kraj Bjelovara, da posluša naređenje majora Milana Tepića i povuče se u zaklon. Prvi put se oglušio o naredbu. Decembar 1990. godine. Kraj skromne kuće u selu Gornje Leskovice na Povlenu mešaju se muzika, pesma, ponos i suze. Porodica Mirković, njihovi rođaci i komšije prate u vojsku svog Stojadina. Coletu (kako od milja zovu ovog veselog mladića) se ispunila želja. Biće tenkista i posle ovog slavlja kreće put Banjaluke, do Centra za obuku vozača vojnih vozila. Dok veselo i prilično pijano društvo slavi Coletov test zrelosti, majka Anica krije suze. Brinula bi

veritas2.jpg

Saopštenje povodom godišnjice stradanja rezervista JNA na Koranskom mostu u Karlovcu

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Zbora narodne garde (ZNG) Republike Hrvatske 21. septembra 1991. godine, ispred mosta na rijeci Korani u Karlovcu, zaustavili su dva vojna kamiona u kojima su se, iz kasarne “Mekušje” u kasarnu “Logorište”, prevozili pripadnici aktivnog i rezervnog sastava JNA, koji su, nakon pregovora i obećanja hrvatske strane da će biti pušteni, odložili oružje. Odmah po predaji, jedna grupa zarobljenika, uglavnom aktivnih pripadnika JNA, odvežena je u prostorije policije, a druga grupa od 17 vojnika srpske nacionalnosti, uglavnom rezervista iz kordunaškog sela Krnjak, sprovođena je pješice preko Koranskog mosta. Čim su stupili na most, pojavila su se uniformisana lica sa fantomkama na glavama i nad njima

Hrvatski napadi na JNA 1991. godine

U septembru 1991. godine, hrvatske paravojne snage i naoružani civili napali su kasarne i ostale objekte Jugoslovenske narodne armije stacionirane u Hrvatskoj. Najžešći napad je usledio nakon što su iz jedinica JNA otpušteni vojnici najobučenije septembarske generacije vojnika i mornara na odsluženju vojnog roka. Hrvatska vlast je već 27. 12 .1990. godine napravila plan napada na objekte JNA, pod nazivom „Zarobiti vojarne”. Operacionalizacija tog plana predviđala je oružane napade na kasarne sa već spremnih 60.000 naoružanih i obučenih ljudi uz propagandno dokazivanje svetu da je Hrvatska napadnuta, kako bi Hrvati dobili moralno i političko opravdanje i podršku za oružanu secesiju. U planu je procenjeno da će sva borbena tehnika JNA

Đurđica Dragaš: Ne pitajte koliko nas ima

Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. Pitate koliko nas ima…Ima nas više nego vas!!! Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi. Iza nas ostaše pusta sela, izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu, vetru što vam miluje lice.U svakoj smo kapi mirisne kiše, u pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u

U VJEČNOST SE PRESELILA GORDANA JANIĆIJEVIĆ: Odlazak najhrabrije srpske novinarke

U danu kada SPC slavi sveštenomučenika vladiku Savu Gornjokarlovačkog i godišnjicu stradanja đenerala Dragoljuba Mihailovića odjeknula je vijest da je ovozemaljski svijet napustila ugledna srpska novinarka Gordana Janićijević, dugogodišnja novinarka kuće Politika, a kasnije urednica emisije „Srpski sv(ij)et“ koje se emitovala na TV IN4S. Gordana Janićijević je rođena 22. avgusta 1959. godine u Smederevu, od oca Đorđa i majke Radmile. – Odrasla sam u staroj, čestitoj srpskoj porodici u Umčarima. Pradjeda je poginuo na Solunskom frontu, djed je bio za kralja tako sam ja u porodici slušala drugačiju priču od one zvanične. Komunisti su nas poslije rata ojadili i mislim da se nikada nismo oporavili. Upravo djed mi nije dozvolio

DA SE NE ZABORAVI: Zvao se Slobodan Stojanović i samo je htio da nađe svog psa

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vrijeme da krenu. U zbjeg. U bijeg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije. Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

Proboj koridora

Operacija “Koridor 92”: 32 godine od najvažnije bitke za život Republike Srpske

Navršava se 32 godine od Bitke za Koridor 1992. godine, koja je najznačajnija pobeda Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i izuzetno vojničko ostvarenje, koje se izdvaja od svih ostalih u tom herojskom dobu srpske istorije. Piše: Jelena Marković Operacija “Koridor 92”, poznata i kao proboj koridora života, bila je najveća operacija Vojske Republike Srpske (VRS) sprovedena tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini protiv Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) u Bosanskoj Posavini. Operacija je vođena od 24. juna do 6. oktobra 1992. godine. Cilj je bio ponovno uspostavljanje putne veze između zapadnog i istočnog dela Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Razlog za pokretanje operacije bilo je

INSTITUCIONALNI I DEMOKRATSKI ODGOVOR SRPSKE NA NASILNO DJELOVANjE

Srpska je ugrožena institucionalno i suštinski. Samo sloga i jedinstvo našeg naroda i svih faktora jesu odgovor Srpske na ozbiljne izazove Republika Srpska ima potencijal da uz mirne, institucionalne, demokratske, pravne i političke odgovore odbije nasilno i na prevari zasnovano djelovanje čiji je cilj otimanje svih njenih ključnih nadležnosti, njene imovine i prava odlučivanja garantovanog Ustavom i Dejtonskim mirovnim sporazumom, poručeno je sinoć na narodnoj tribini “Ugrožena Srpska – odlučan odgovor”, koju je u Šargovcu kod Banjaluke organizovao Pokret “Odbrana Srpske”. Predsjednik Pokreta Darko Matijašević rekao je da je cilj montiranog političkog procesa pred Sudom BiH pokušaj političke eliminacije predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, čime bi Srpska bila institucionalno obezglavljena

SRPSKI NAROD U AVNOJEVSKOJ HRVATSKOJ: Promocija knjige dr Momčila Diklića u Zrenjaninu

U Salonu Narodnog muzeja Zrenjanin, u petak 29. decembra je održana promocija knjige dr Momčila Diklića „Srpski narod u avnojevskoj Hrvatskoj: kako je nestao jedan narod!?”, u organizaciji „Svetosavlja” iz Zrenjanina. Na promociji su govorili Dušan Stjepanović, istoričar i predsednik Aktiva nastavnika istorije osnovnih škola grada Zrenjanina, Milojko Budimir, muzejski savetnik i generalni sekretar „Udruženja Srba iz Hrvatske” (Beograd), Vladimir Bursać, autor rada iz Zbornika „Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995”, i autor knjige Momčilo Diklić, doktor istorijskih nauka. Ovom prilikom promovisan je i Zbornik radova br. 19, pod nazivom „Građanski rat u Hrvatskoj 1991–1995.”, za 2023. godinu. “Večeras je promocija knjige o nestanku Srba u avnojevskoj Hrvatskoj. Tada je bila

Savo Štrbac: Kome je i zašto hrvatska vlada otpisala dugove

Vlada Republike Hrvatske je na 274. sednici, održanoj 28. decembra 2023. godine, usvojila Odluku o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj, u određenim postupcima. Informacija o usvajanju ove odluke pod istim datumom objavljena je na službenom sajtu hrvatske vlade, na kojem je objavljen i predlog teksta odluke. „Veritas” je dan kasnije na svom sajtu objavio vest o usvajanju i tekst pomenute odluke, dok hrvatski mediji prvih devet dana ni slova nisu posvetili ovoj odluci. Tek 5. januara 2024, na portalu braniteljskog foruma, pod naslovom „Vlada oprašta dugove pripadnicima srpske nacionalne manjine na ime izgubljenih sudskih sporova protiv

IZMEĐU USTAŠKOG ZAGREBA I AUTOŠOVINISTIČKOG BEOGADA

NAD ZAPISIMA O JASENOVCU U „BERLINSKIM DNEVNICIMA“ NIKOLE ŽIVKOVIĆA KO JE NIKOLA ŽIVKOVIĆ? Rođen 28. avgusta 1952. godine u selu Dragoševci, u jednom od najzapadnijih srpskih zavičaja, uskočkom Žumberku u današnjoj Hrvatskoj, Živković je od 1970. do 1972. bio mornar, da bi 1977. diplomirao filosofiju i istoriju na Zagrebačkom univerzitetu. Od 1979, živi u Berlinu, gde upotpunjava svoja znanja na tamošnjem Slobodnom univerzitetu. Jedan od najboljih poznavalaca nemačko – srpskih odnosa, autor dragocenih knjiga, među kojima je i ona o slici Srba u nemačkim medijima devedesetih godina 20. veka, prevodilac Švikertove povesti o unijaćenju pravoslavnog Žumberka, kao i memoara visokih Hitlerovih poverenika, Hermana Nojbahera i generala Gleza fon Horstenaua, Nikola

Sine! Ratniče! Ženo! Majko! Ima Boga i za nas Srbe.

Javio se. Više nismo sami, sjedinjeni smo s Bogom. Na koridoru negde kod Modriče. Mlad, pokušavam sve ali osećam da ga gubim a on me smireno pita: Doktore Srbijanac na koju je stranu Beograd ? Tamo junače, pokazujem rukom. Okreni me Doktore tamo, hoću da umrem gledajući u Srbiju. Radio sam kao lud, kao natčovek. Verovatno sam od samog Boga crpeo snagu. Od Srpstva kroz vekove punio sam se silinom i moći. Krv i smrt, vrisak tuge, hropac odlazećih duša, i opet, radost pobede nad smrću. Zahvalnost najbližih, zahvalan pogled spašenog, upijali su se u moju dušu. Sine! Ratniče! Ženo! Majko! Ima Boga i za nas Srbe. “Doktore, ljudino, Bog

POŽEŠKA KOTLINA: Sećanje na 42-oje žena i staraca koje su 1991. pobili Hrvati

Navršilo se 32 godine od masovnog zločina nad 42-oje civila srpske nacionalnosti u Požeškoj kotlini. Do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. U tom etničkom čišćenju 23 sela potpuno su uništena, a, prema još nepotpunim podacima „Veritasa“, ubijena je 71 osoba srpske nacionalnosti, od kojih su 33 bile žene, a 42 je bilo starijih od 60 godina. Najstrašniji pokolj se dogodio se 10. decembra 1991. kada je hrvatska vojska masakrirala 42 civila – 25 žena i 17 staraca srpske nacionalnosti. Za ovaj masakr još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima. „Veritas“ podseća da su tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici civilne zaštite i

SPC: Sudska presuda u Hrvatskoj nepravična, pravoslavna crkva pretrpela štetu i nepravdu

Srpska pravoslavna crkva je posle višegodišnjeg suđenja izgubila parnicu u Hrvatskoj, pretrpevši dvostruku štetu i nepravdu. Naime, šteta počinjena na rezidenciji mitropolita zagrebačkih, koja je tokom ratnih zbivanja devedesetih godina prošlog veka srušena minama, nije nadoknađena, a presuđeno je i da crkva državi Hrvatskoj mora da nadoknadi sudske troškove u iznosu od 100.000 evra, navode iz Srpske pravoslavne crkve. Pojedini mediji u Srbiji su objavili da je Trgovački sud u Zagrebu za 19. decembar zakazao ročište na kojem će se odlučivati o predlogu otvaranja stečaja nad SPC u Hrvatskoj, Mitropolijom zagrebačko-ljubljanskom, a vladika Kirilo (Bojović), administrator mitropolije, treba da dostavi popis imovine i obaveza eparhije. Povodom te parnice u SPC

Drago Pilsel: Put do Argentine i sreće omogućio mi je moj drug, zapravo moj brat Porfirije, patrijarh srpski

Ja, unuk jednog ustaše i jednog gestapovca, sin jednog od Pavelićevih ”momaka” u Buenos Airesu, jer odbacih ustaštvo i prigrlih antifašizam, u Argentini, malo kao vodič, malo kao prevoditelj, malo kao neformalni savjetnik Srbina na čelu SPC. Izvor: Autograf.hr/Snimak ekrana Misli o mom bratu Porfiriju iz Patagonije, mjesto spokojstva Kao što sam najavio prošli tjedan, pišući iz Resistencije, pokrajina Chaco, gdje sam stigao u pratnji patrijarha Porfirija koji je u Argentini boravio u pastoralnoj posjeti od 2. do 10. studenoga (malo kasnije o tomu), ovu kolumnu pišem iz Patagonije, toponim mojeg djetinjstva i rane mladosti, gdje mi žive sestra, njeno peto dijete, sestrična i njena obitelj (koje sada obilazim), iz

Nisu sveti ni spomenici, sporna i ćirilica

I dok bi se sve bogomolje i groblja, koja su svjedok neprolaznosti, morala poštovati, na našim prostorima ipak na bezbroj primjera, pojedincima smetaju čak i stvari koje običan čovjek ne može ni pomisliti da ikome mogu naškoditi. Piše: Miloš Vasiljević Lako je biti Srbin u Republici Srpskoj i Srbiji, ali nije u Federaciji Bosne i Hercegovine, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Strašna stratiša, ubijanje i protjerivanje naših ljudi su iza nas, ali čini se da ni u miru ono malo srpskog življa što je ostalo na vjekovnim ognjištima, nije spokojno. Posljednji u redi ispada i provokacija, kojim se doslovno rugaju našem narodu je i primjer u blizini Zadra, gdje tamošnje

Projekcija filma „Spomenko na vječnoj straži“ u Opštini Zvezdara

Udruženje Koordinacija organizuje projekciju filma pod nazivom „Spomenko na vječnoj straži“, koja će biti održana u petak, 6.10.2023. godine sa početkom u 18 časova, u Gradskoj opštini Zvezdara, Bulevar kralja Aleksandra 77. Događaj je podržan od strane Gradske opštine Zvezdara, a gosti na projekciji filma su Mile Savić, režiser filma i Zoran Blagojević, komandant 4.lake ozrenske brigade i Radovan Jović Brigadir Oružanih Snaga Bosne i Hercegovine inače ratni komandant Spomenka Gostića i . U filmu će biti prikazan život Spomenka Gostića koji je najmlađi odlikovani borac vojske Republike Srpske u otadžbinskom ratu koji je poginuo 20. marta. 1993. godine u 14 godini života. Spomenko je rođen 15. avgusta 1978. godine

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala