arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Pogledajte FILM – NDH: Strah, ponor, muk

ENGLISH Kako je nastala Nezavisna država Hrvatska, kakav je bio njen karakter i ko je odlučivao o životu i smrti? Zašto su logor Slana na Pagu prozvali “pakao u kamenoj pustinji”, za šta su u leto 1941. služile brojne kraške jame na planini Velebit, zašto na planini Kozari godinama posle Drugog svetskog rata nije bilo dece i ima li najjačeg utiska iz “planine mrtvih u slavonskoj ravnici”, kako su neki zvali Jasenovac? Tim pitanjima bavi se trodelni dokumentarni film RTS-a NDH – Strah, NDH – Ponor i NDH – Muk. Ekipa RTS-a posetila je mesto nekadašnjeg logora Jadovno na Velebitu, logora Slana na Pagu, spomen područje Jasenovac u Hrvatskoj i

Godišnjica hapšenja Vladike banjalučkog Platona

Ustaše su uhapsile vladiku Platona i odveli ga 5. maja 1941, zajedno sa protom Dušanom Subotićem, arhijerejskim namjesnikom iz Gradiške na Savi, izvan Banjaluke gdje su ih ubili i bacili u rijeku Vrbanju. Sveštenomučenika Platona Banjalučkog ubio je ustaša Asim Ćelić. Vladičino iznakaženo tijelo pronađeno je u selu Kumsale 23. maja 1941. godine. Episkop Platon (svetovno ime Milivoje), rođen je u Beogradu 29. septembra 1874. od oca Ilije i majke Jelke (Sokolović). Gimnaziju je učio u Vranju i Nišu, a potom školovanje nastavio u Beogradskoj bogosloviji. Zamonašio se kao učenik trećeg razreda bogoslovije. Kada je završio bogosloviju rukopoložen je za đakona i prezvitera. Godine 1896. poslat je u Srpsko podvorje

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko “biće”. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

Korenica – Hram Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, kod Korenice

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice počinjen je 14. marta 1945. godine, kada se već približavao kraj rata. U tom bezumnog pokolju Hrvati su pobili i zapalili 45 žitelja ovog malog srpskog sela. Iz kuća Lalića pobijeno je 37 duša, a iz Panjkovića šest. Pobijeni su Rade Paravina i Pera Stanić. Tako je u vatri izgorjela čitava porodica Miloša Lalića. Pored Miloša, izgorjeli su i njegova žena, tri sina: Mane, rođen 1932, Milan 1928, Stojan 1934. i dvije kćeri: Mara, rođena 1932. i Milica 1938.godine. Na spisku žrtava fašističkog terora nalazi se i ime Milene Lalić, koja je rođena 1944. godine. Vezane vijesti: MILENA

srpske-crkve-lomace.jpg

Srpske crkve bile su lomače

U Drugom svetskom ratu, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, najokrutnije je demantovana stara latinska sentenca: Ars longa, vita brevis (Umetnost je duga, život kratak). Život oko milion pravoslavnih Srba, ne samo da je bio prekraćen, već su uništeni njihovi istorijski koreni, crkveno-umetnički spomenici. Njihovom uništavanju posvećena je knjiga akademika Dinka Davidova „Totalni genocid – Nezavisna država Hrvatska 1941–1945”, koju je objavio Zavod za udžbenike iz Beograda.  Srpska pravoslavna crkva u Osijeku, podignuta 1743. i srušena do temelja početkom 1942. Sudbina srpskih crkava, ističe Dinko Davidov, neraskidivo je vezana za tragičnu sudbinu srpskog naroda u Hrvatskoj nad kojim je izvršen genocid. Davnašnja humanistička opomena Hajnriha Hajnea: „Kad počnu da spaljuju knjige, odmahiza

zlocini_ustasa_k1.jpg

Zločini ustaša

Dušan Babić ZLOČINI USTAŠA priredio: Jovan Babić ZBIVANjA I SVJEDOČENjA Urednik mr Pavle Botić Novi Sad: Polet pres, 2003 Sadržaj Preskoči navigaciju ———————————————————————————————————————————– Predgovor >

USTAŠKI TABLOIDI U BOSNI TOKOM DRUGOG SVETSKOG RATA: Da li je ikada veće ZLO štampano bilo gde na SVETU?

Za vreme drugog svetskog rata, Kraljevinu Jugoslaviju su 6.4.1941. napale sile Osovine i prisilile njenu vojsku na kapitulaciju 17.4. 1941. Deset dana pre su u Zagreb ušle nemačke snage, te je istog dana proglašena Nezavisna država Hrvatska. Pobedničke Sile Osovine su odlučile da cela teritorija BiH dođe pod vlast NDH, čiji je poglavnik Ante Pavelić započeo politiku s ciljem eliminacije srpskog stanovništva, koje je uključivalo prisilno prevođenje na katoličanstvo, proterivanje i genocid. Vlast NDH je, s druge strane, muslimansko stanovništvo smatralo Hrvatima islamske vere. Pavelićeva propaganda je radila punom parom.. Muslimansko-bošnjaško stanovništvo u Bosni i Hercegovini bilo je veoma uzrujano uoči ulaska Jugoslavije u Drugi svetski rat. Sporazum Cvetković-Maček od

Ustaški zločini na području Banjaluke: Iz tame izašli, u tamu vraćeni

Zdrav razum govori da ne postoji zlodjelo koje ostaje bez traga, iz prostog razloga što ne postoji zločin bez žrtve. Svaki zločin ostavlja osnovni trag u vidu onoga što pravna nauka naziva corpus delicti – činjenice o počinjenom djelu koja se sastoji iz posljedice sa jedne strane i uzročne namjerne radnje sa druge. U slučaju masovnih ratnih zločina, koji su po svojoj nužnosti uvijek sistematizovane serije postupaka, tijelo zločina nameće se u svojoj brutalnoj očiglednosti: žrtve su nekada bile žive, govorile su, radile su, imale porodicu, posjedovale pokretne i nepokretne stvari, ukratko, postojale su; u međuvremenu su ućutkane, otpuštene, otrgnute od voljenih, opljačkane, nestale, ubijene. Djela ostavljaju tragove, a tragovi

Pokolj nad Srbima 7. februara 1942. godine u Štrpcima kod Prnjavora

Dana 7. februara 1942. godine, gotovo u isto vrijeme dok se dešavao pokolj Srba u selima Drakulić, Šargovac i Motike, u selu Štrpci kod Prnjavora hrvatske ustaše su na najsvirepiji način izvršili težak zločin uglavnom nad srpskim ženama i djecom.  Žrtve su bile starosti od 3 mjeseca do 70 godina. Žrtve su silovane, klane noževima, ubijane tupim predmetima, masakrirane i samo nekolicina je ubijena vatrenim oružjem. U rano jutro 7. februara 1942. godine, po velikoj hladnoći, grupa od stotinu ustaša dolazi iz Prnjavora u centar sela – Glogovac, koji je bio nastanjen njemačkim stanovništvom – folksdojčerima. To njemačko stanovništvo se odmah po okupaciji organizovalo u formacije, naoružalo i počelo sa

Jadovno 1941: Atlas / Mapa Pokolja, Genocida počinjenog nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske

Zajedničkim snagama, sabornošću na ovom projektu, učinićemo korak više na objelodanjivanju istine o Pokolju i čuvanju sjećanja na naše nevino postradale Svete novomučenike srpske. Atlas / Mapa Pokolja, genocida počinjenog nad Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske je projekat udruženja građana Jadovno 1941. iz Banje Luke. Cilj projekta je da se na internet Mapu unese što više tačnih lokacija konc. logora, stratišta, masovnih grobnica, kraških jama u kojima su ubijane žrtve, spomenika žrtvama. Za svaku od unesenih lokacija, pored tačnih koordinata sa linkom na Gugl mapu, nastojimo dodati fotografije, kraći tekst i linkove na tekstualne, foto ili video priloge objavljene na našem sajtu, YouTube kanalu ili na drugim sajtovima. Pored do sada unesenih lokaliteta, u našoj bazi podataka

Svjedočenja o zločinu nad Srbima na Smrikama kod Travnika

Svaki čas padalo je po nekoliko udaraca kundakom, lancima i još nekim drugim predmetima a da se niko nije smio ni okrenuti. Toliko su udarali da su ljudi padali kao pokošeni. Onaj ko bi zajaukao, dobijao bi još više udaraca. Spomen-obilježje Smrike kod Travnika nalazi se nedaleko od centra Novog Travnika, na lokalitetu Ćamića brdo. Spomenik je podignut 1975. godine u spomen na 700 žrtava fašističkog terora iz Drugog svjetskog rata. Spomenik je izveden prema projektu arhitekte Bogdana Bogdanovića, jednoga od najvećih jugoslovenskih graditelja memorijalne arhitekture. U Smrikama je, prema nekim dostupnim izvorima, ubijeno oko 700 civila ali tačan broj do danas nije utvrđen.  Prvo masovnije hapšenje srpskog stanovništva u

PJESNICI ORGANIZOVANO POSJETILI SPOMEN- PARK ZA 408 UBIJENIH SRBA U BOSANSKIM LUŽANIMA

26. avgusta 1941. godine ustaše su u Slavonskoj Požegi ubile 405 muškaraca starijih od 16 godina iz sela Bosanski Lužani, Novi Lužani, Kostreš i Barica. Piše: Nenad Simić U Derventi su održani 21. Međunarodni ilindanski pjesnički susreti “Prljača 2022”, u organizaciji Srpskog književnog kluba “Vihor” iz ovog grada, gdje je promovisan zajednički zbornik “Ilindansko pjesničko saborovanje” predstavljeni nagrađeni učesnici manifestacije. U nastavku programa manifestacije učesnici su organizovano posjetili spomen – park za 408 ubijenih Srba, koji je podignut u znak sjećanja na nevine žrtve ustaškog terora nad Srbima Lužanske parohije, povodom 80 godina od njihovog stradanja, a koji je osveštan 2021. godine. Sveštenik Dragan Zarić i mještanin Vaso Mičić upoznali

Sandra Blagić: Logor Kruščica, danas mjesto zaraslo u korov, kupinu i šiblje

Nedaleko od opštine Vitez, kod Travnika, nalazi se selo Kruščica. Skrivena od glavnog magistralnog puta, bez ikakvih putokaza i obilježja, stoji Crna kuća.  Logor Kruščica!  Sramota za Bosnu i Hercegovinu da krije veliki zločin.  Mjesto zaraslo u korov, kupinu, razno šiblje. Unakažena Crna kuća.  Kao iz horor filmova izlijeću slijepi miševi a duplje prozora ostadoše crne. Stislo u grudima, pritišće kao kamen i ne da mi da dišem. Na zidu kuće stoji spomen ploča, oštećena od metka iz proteklog rata.  Strah me da uđem. Oronula je, devastirana. Škripi drveni pod. Već mi slike pred očima lete.  Izgladnjeli, pretučeni i bosi čekali smrt. Jer su bili Srbi i Jevreji.  Unutrašnji zidovi unakaženi

Na današnji dan se sjećamo zločina nad srpskim ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941. 

Zločin nad Srbima u Kremni je zločin koji je u sjećanju naroda našeg kraja skoro izblijedio, zločin koji pamti još samo nekolicina. Prvi šturi zapisi o ovom zločinu su se pojavili tek 40 godina poslije pokolja i o njemu su znali samo mještani. Ovo je naš doprinos da se ovakve stvari ne zaborave i da se ne ponove. To dugujemo svim našim mučenicima. 16. decembra 1941. godine, hrvatske ustaše i domobrani iz Prnjavora dolaze na Vučijak u selu Kremni i uz pomoć Mađara koji su tada naseljavali Vučijak, počinju pljačku i zulum po selu Kremna koje je udaljeno nekih 5 km od Prnjavora. Vučijački vod ustanika pod komandom Trivuna Bojanovića

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

Palanciste_parastos_i_komemoracija.jpg

Miloš Stojanović: Jasenovac – epicentar koncentričnih krugova zla

Odnosi Srbije i Hrvatske nikada nisu prestali biti važni, složeni, emotivno nabijeni, a do dan danas ostadoše nerešeni. Današnje odnose, uz sve aktuelne teme i probleme, prati senka nedovoljno rasvetljene i obostrano nepriznate prošlosti. Tako se Hrvati, kad god je potrebno objašnjavati uzroke neprijateljstva, lako sete onog što proglasiše dogmom u prvoj zajedničkoj državi – „hegemonije velikosrbijanske buržoazije“. A Srbi se, pak, sećaju, i moraju to zauvek pamtiti, nemerljivog zla koje ih je zadesilo po padu Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) – ustaške Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945). Slika te države su logori smrti i obezakonjeni Srbi (uz Jevreje i Cigane) koji su nemilosrdno proganjani i ubijani. Teret u svesti Srba koji proizvodi

Ante_Pavelic_004.jpg

RASNI ZAKONI, LOGORI, LIKVIDACIJE, TROVANjA DJECE, PLjAČKE…

Optužnica protiv ustaškog poglavnika Ante Pavelića, koja nikada nije okončana suđenjem, obuhvatala je, između ostalog, optužbe za rasne zakone, koncentracione logore, ubistva djece, pljačkanje imovine i saradnju sa nacistima, navode hrvatski portali. U glavnom dijelu optužnice od 7. maja 1956. godine Pavelić je optužen da je formirao terorističku organizaciju nazvanu “Ustaška nadzorna služba” sa zadatkom da upućuje u logore, osnovane u Jasenovcu i Staroj Gradišci, osobe koje te organizacije ocijene kao “nepodobne”. Takva deportacija u logore smrti odnosila se čak i na djecu, roditelje, sestre i braću uhapšenih. Ti organi su, izvršavajući Pavelićev zločinački plan, ubijali ljude sjekirama, maljem po glavi i na druge načine, uključujući izgladnjivanje, trovanje ili razbijanje

Branko_Copic.jpg

BRANKO..

Kad zaželiš pobjeći od stvarnosti i vratiti se snovima djeteta, pođe ruka prema polici sa njegovim knjigama. Generacije su odrasle uz njegove knjige. Piše: Željko Kresojević Branko kaže da je njegov začarani svijet sav satkan od bajki i maštarenja, mjesečine i prozračne svile, bio svojevrsni svijet oktobra, ali onog našeg, krajiškog, smirenog, zlatnog oktobra u ranu jesen, o Miholjdanu, kada su im u kuću dolazili dragi gosti, kad je sve bilo puno priča i obilja, kad je i mačka bila sita i miroljubiva, a miš debeo i bezbrižan… Ti đedovi oktobarski dani predstavljaju osnovnu riznicu svih njegovih literarnih motiva. Sad tek vidim kolika je sreća bila odrasti na selu uz

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je i zvanično potvrđeno da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILjA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi

Prof. dr Ljubodrag Dimić, istoričar, akademik: Uradili ste veliko delo

Pre četiri meseca, dobrotom Miroslava Gligorevića iz Bradine, novinara u Kanadi, nekoliko mojih knjiga SKRIVENA ISTORIJA o stradanju Srba na prostoru NDH 1941 – 1945. poklonjeno je našim poznatim profesorima na Univerzitetu u Beogradu. Knjigu je dobio i prof. dr Ljubodrag Dimić, akademik, profesor istorije na Filozofskom fakultetu, čija sam predavanja često pratio, gledao nastupe na televiziji, čitao njegove knjige i intervjue u novinama.  Ali, nikad nismo uspostavili lični kontakt. Ovih dana smo se sreli i upoznali.  Prva rečenica ovog uvaženog profesora i priznatog istoričara bila je: ,,Kolega, čestitam, uradili ste veliko delo“. Malo me zbunulo, to ,,kolega“ jer on je istoričar, akademik SANU, a moja malenkost – novinar, publicista.

U Noskovačkoj Dubravi u Hrvatskoj služen pomen za djecu sa Kozare (VIDEO)

U selu Noskovačka Dubrava kod Slatine u Hrvatskoj, služen je pomen za 69-oro djece sa Kozare, uzrasta od tri mjeseca do tri godine, koja su u ovom mjestu od avgusta do novembra 1942. godine, umrla od gladi i bolesti. Noskovačka DubravaFoto: RTRS Djeca su bila zatočena s majkama koje su tjerane na prisilni rad u poljima. Vijenci su položeni na novi, dograđeni spomenik, na kojem su ispisana imena umorene djece. Obaveza generacija koje dolaze je da čuvaju uspomenu na nevino stradale u ustaškim pokoljima. Jedan od potomaka žrtava, Mirko Grahovac kaže da je ovdje prvi put. –  Da dođem prvi put da vidim gdje mi je brat stradao kada je imao

Đurđica Dragaš: Narod koji se plaši da sam sebi prizna da je nad njim počinjen genocid, ne može očekivati da to učini neko drugi

Narod i država koji nisu uspeli da prebroje ni žrtve svog poslednjeg stradanja – NATO agresije – ne mogu ništa bolje ni da očekuju! I objavi Džeruzalem post sramni tekst u kojem izvesni David Goldman tvrdi da u Jasenovcu nije stradalo više od 4 i po hiljade ljudi! I optuži nas besprizornik da smo lagali, da lažemo i dalje i da moramo smesta da prestanemo sa “sramotnom zloupotrebom Holokausta”. I rekoše mnogi da Goldman i ne zaslužuje komentar, ali ja ipak moram da napišem par rečenica. Navikli smo mi, Srbi, na ovakve priče, tekstove, satanizovanje po svetskim medijima. Navikli smo da u američkim filmovima Srbin mora da bude terorista, ratni

Te noći su doveli jednu grupu Srba – njih 60 i pobacali u rijeku Plivu

Ustaše su, pod zapovjedništvom satnika Herenčića, 14. septembra 1941. godine ubile 111 Srba u Podmilačju (14 km od Jajca) i bacili u jamu dugu 16, a široku 8 metara. Evo šta svjedočanstvo kaže o tom tragičnom septembru 1941. godine: ,,Čim je došla Herenčićeva bojna u Jajce, odmah prvih dana otpočeli su sa masovnim hapšenjem u gradu i selima Vinac i drugima i pohapšene ljude su smjestili u jevrejski templ, pravoslavnu crkvu i Privrednu banku. Noću 14-18. septembra ove ustaše su izvele grupu od 156 uhapšenih iz templa i crkve i na Podmilačju kod mosta sve poklali i zakopali u jame. Herenčića ustaše su te noći dovele jednu grupu Srba –

Ustašluk u Hrvatskoj – maturanti u crnim uniformama salutiraju, profesorka oduševljena – FOTO

Maturanti jednog razreda Industrijsko-obrtničke škole u Slavonskom Brodu bili su odeveni u uniforme koje podsećaju na HOS-ove, a pozirajući za fotografiju svi su podigli ruku u fašistički pozdrav. Poslednji dan nastave maturanti širom Hrvatske u sredu su tradicionalno obeležili “ludim danom” odnosno “norijadom”. Davni je običaj da se učenici svakog razreda tog dana “uniformišu” radi prepoznatljivosti i da svojom odećom pošalju neku poruku. Poruka koju su poslali maturanti razreda CNC operatera Industrijsko-obrtničke škole u Slavonskom Brodu nije im nimalo na ponos, iako se, kako piše portal SBplus, osmeh i ponos vide na licu njihove profesorke hrvatskog jezika. Kako navodi portal Net.hr, skandalozno je, naime, što su ti maturanti bili odeveni

DECA, ŽRTVE POKOLjA U NDH, NOVI SVECI: Mučenici Jastrebarski i Sisački u kalendaru SPC

Iz saopštenja za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve sa redovnog zasedanja održanog u Sremskim Karlovcima i Beogradu od 15. do 21. maja 2022. godine. Ovogodišnje redovno zasedanje Svetog Arhijerejskog Sabora  Srpske Pravoslavne Crkve započeto je 15. maja u Sremskim Karlovcima, jednom od sedišta Patrijaraha srpskih, a povodom proslave značajnog jubileja – stogodišnjice ujedinjenja srpskih pokrajinskih Crkava u jednu i jedinstvenu Srpsku Pravoslavnu Crkvu i vaspostavljanja statusa autokefalne Srpske Patrijaršije (1920). Proslava ovog značajnog jubileja već dva puta je odlagana usled pandemije koronavirusa. Saborski oci su posebnu pažnju posvetili temi svetih ugodnika Božjih. Prepoznajući u primeru njihovog vrlinskog života, mučeništva, ispovedništva i podvižništva neugasivu revnost za veru, Srpska Pravoslavna

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala