arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

NAJAVA: Promocija knjige „Narodna nošnja Srba Livanjskog polja“ u Banjoj Luci

Promocija knjige u Banjoj Luci, biće održana 27. maja 2023. godine u 18 časova u prostoru Izložbenog salona Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske, ulica Jevrejska br. 30. U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit. Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske

Pop Risto Ćatić

Čim su se domogli vlasti, ustaše su i u Livnu započele sistematske i temeljite pripreme za potpuno istrebljenje srpskog življa. Uputstva o tome donijeli su oni koji su sa blagoslovom Stepinca i potpunim ovlašćenjima Pavelića stigli iz Zagreba ubrzo nakon kapitulacije i raspada Jugoslavije. CVIJO PAJČIN — ORAŠČIĆ, simbol hrabrosti i nepokora u livanjskom kraju Znali su dobro da je prvi i najvažniji zadatak dokopati se najviđenijih i najuticajnijih ljudi i pokupiti oružje i ratnu opremu iz ruku Srba a potom ih, goloruke i obezglavljene, u datom trenutku sasvim uništiti. Napravljena je crna knjiga a jedan od prvih koji je u nju upisan bio je Cvijo Pajčin, zvani Oraščić iz

Danica

I Danicu Bošković, stariju Cvitinu ćerku, životna lađa je ponijela daleko od rodnih Rujana, od Dinare i Livanjskog polja. Obrela se u srcu Šumadije. Dična Hercegovka o čijoj se ljepoti i danas priča u rodnom kraju, čije se krupne plave oči i teške pletenice boje zrelog žita i danas pamte, svila je topli dom sa Markom Lalićem na periferiji Aranđelovca, u naselju Vrbica, pod granama ogromnog viševjekog hrasta.Ima u tome neke fine simbolike: život je, kako to samo on umije i može, sastavio ponos-drvo i ponos-čovjeka. Danica je slična hrastu. I ona je poput hrasta istrpjela munje i gromove života, izdržala zloću i bezumlje ljudsko, otela se iz čeljusti smrti

Gordana Dostanić: ZAOSTAVŠTINA LIVANjSKIH SRBA

Da li ste nekada bili u Livnu, gradiću jugozapadne Bosne, koji se preprečio na samom putu od Banja Luke ka Splitu? Piše: Gordana Dostanić Znate li da je to gradić kome njegovi stanovnici dali tri imena: Lijevno, Hlivno i Livno? Ili da je taj troimeni grad kolevka srpske srednjovekovne dinastije Mrnjavčević, kako nam kazuje istoričar Dubrovačke republike,  enediktanac, Mavro Orbin, dok u svom delu Kraljevstvo Slovena predstavlja prošlost Južnih Slovena? Orbin piše da je, Mrnja, od koga su Mrnjavčevići, živeo u Livnu iz koga ga je, sebi u službu, uzeo car Dušan, kada je 1350. godine prolazio tim krajem. Taj „sjajni, bijeli biser, kakvog nema na čitavom dunjaluku“, kako je

Neizmišljena priča o njoj

Sanjala sam je noćas. Onakvu kakvu je ne pamtim. Kakva je možda bila nekada davno, bar deceniju i po pre mog rođenja. Nasmejana, a crne oči igraju, gologlava, sa puštenom pletenicom preko leđa. Nigde njene crne marame… Gleda me i ne govori. Samo se smeje i maše, a kao da lebdi iznad polja. Da li njenog, Livanjskog, ili našeg sremačkog? Biće da je Livanjsko. Biće da je otišla tamo na besmrtnim krilima, da nastavi u večnosti sa onima koje su joj uzeli na zemlji. Kako se takva bol može izdržati? Gde se skriva ta snaga kojom tvoje telo i duša podnesu toliki gubitak? Muža, svekrve, braće, devera, sestara, snaha, sinovaca,

CIPELICE

– O, Mirko, oči moje, poterajde to ja’nje u pojatu i dođider babi da se spremimo za put… Poteci, po’itaj, nemamo vasdugi dan prid sobom. Nemoj da te jope moram dozivati…  – dozivala je Sava svog unuka koji se igrao sa jagnjetom.  Mirko nije napunio ni četvrtu godinu. Mati ga je, pre osam dana, dovela tu kod svojih dok se ne raščisti gužva tamo u njihovoj kući, u selu preko polja. Kuća im se za dva dana napunila rođacima. Stisli se svi pod jedan krov. Izbegli oni, ti rođaci, pred ratnom nesrećom, da sklone glavu za prvo vreme dok ne vide svi zajedno kako će ko i gde dalje živeti,

NAJAVA: Promocija knjige „Narodna nošnja Srba Livanjskog polja“ u Novom Sadu

Promocija knjige u Novom Sadu, biće održana 8. decembra 2022. godine u 18:30 časova u prostoru Tribina mladih, Katolička porta br. 5. U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit… Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske nošnje u zbirkama Etnografskog

Novo izdanje: Narodna nošnja Srba Livanjskog polja

U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit… Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske nošnje u zbirkama Etnografskog muzeja Beograd i Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Recenzent knjige je dr Tatjana Mikulić, muzejski savetnik Etnografskog muzeja Beograd, a značajan

Bolan trag u istoriji koju ne smemo zaboraviti

SUGRAĐANI NISU IMUNI NA PATNjE NAŠEG NARODA U DRUGOM SVETSKOM RATU Piše: Aleksandra Ilijev Značajna tema okupila je u Kulturnom centru predstavnike starijih i mlađih generacija. Govorilo se o događajima i genocidu u Drugom svetskom ratu na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Sudeći po broju popunjenih mesta namenjenih posetiocima, došlo je neočekivano više ljudi nego što je bilo u planu. To potvrđuje koliko je ova problematika i dan – danas bitna. Rat je odneo  mnogo života i promenio svet iz korena, ali negde usput izgubile su se teške priče stradanja našeg naroda u logorima. Učesnici tribine pokušali su da objasne zašto je do ovih stvari uopšte došlo i koliko je

Episkop Sergije: Livanjski Novomučenici – od smrti do vaskrsenja

Prije više od osam decenija Livanjskim poljem prolamao se jauk. Plakale su majke za sinovima, djeca za očevima, sestre za braćom, hramovi za sveštenicima, Nebo za Zemljom, Sveci za mučenicima, Bog za ljudima. Zlo je zgazilo dobro, beznađe je ubilo nadu, mržnja je udavila ljubav, jer su ljudi postali neljudi zato što su zaboravili na Boga i na Njegove zapovijesti. U ime lažne države, koja je nezavisna bila samo po imenu, činjena su takva zlodjela kojih bi se postidio i Kain, prvi bratoubica. Po jamama i gorama, po poljima i livanjskim ulicama, ležali su leševi dojučerašnjih komšija, raspjevanih mladića, vrijednih sveštenika i ostarjelih djedova. Smrt je zavila u crno skoro

Poziv: Sveta Liturgija Livanjskim Novomučenicima u Livnu i u Beogradu

Ove godine obeležićemo 81 godinu od velikog stradanja koje su doživeli livanjski Srbi tokom 1941. godine, te 31 godinu kako su mošti Livanjskih novomučenika izvađene iz jama širom Livanjskog polja. Kao i svake godine, okupljaćemo se u Livnu, Čelebiću, Čaprazlijama, Gubinu, Beogradu, na dalekoj Floridi i gde god još žive rasejani livanjski Srbi i njihovi potomci. Ono što će ove godine biti drugačije je činjenica da je naša Sveta Crkva i zvanično ubrojala Livanjske Novomučenike u red svetih. Zbog ove činjenice, naših stradalih predaka se više nećemo sećati kroz parastose i pomene, već ćemo Livanjske Novomučenike proslavljati kao svete Liturgijski i na drugim molitvenim okupljanjima. Od ove godine, praznik Livanjskih

Jovan Mirić: Kratak razgovor krvnika i preživele iz jame Ravni Dolac

Kada se spoji zla pošast i sila nad kojom se nema moć, onda narod ima više razloga da govori kao preživeli iz jame Ravni Dolac, misleći možda na tadašnju državu Hrvata, možda na hrvatstvo, ili na ustaštvo. Na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941. godine, Hrvati iz komšiluka isterali su iz kuća 218 žena i dece iz Gornjih i Donjih Rujana kod Livna i žive pobacali u jamu Ravni Dolac, u planini Dinari. Muškarce starije od 16 godina odveli su i pobili dan-dva ranije. Od ovih 218 žena i dece preživelo je četrnaestoro, trinaest ženskih i jedan muški. Izvađeni su posle 45 dana provedenih u jami, moreni ranama, kamenjem i bombama,

Srpski Velebit

Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo je to, čini mi se, u godinama kasnog detinjstva ili ranog devojaštva. Piše: Gordana Dostanić U našoj kući, tata i njegov prijatelj pričali su o vremenu NDH u Sremu, pominjali Pokretni preki sud i imena pobijenih komšija, Srba, nikome dužnih i nizašta krivih. Bar ne svojom voljom. Onda je mama pomenula Jadovno. Ona je u svakoj prilici sve svodila na meru lepote i tuge doživljene u njenoj Lici. Tako i tada reče da je na Velebitu bio logor u koji su odvodili Srbe. Iz njega, tog logora, niko se nije vraćao. Mnogo ljudi je na Jadovnu pobijeno. Ona

Pokolj Srba livanjskog područja 28. jula – 3. avgusta 1941.

Pokolj u šumi Koprivnici bio je krvavi uvod u masovne pokolje koji će se dogoditi do kraja jula 1941. godine na dvadeset gubilišta u okolini Livna, koja su do sada utvrđena. Ustaše su uporno tvrdile da Srbe proteruju u Srbiju, a egzekucije su vršile najčešće noću, sve do masovnih pokolja koje su izvršili 29. i 30. jula. Kada je, nažalost kasno, Srbima postalo jasno da je počelo njihovo istrebljenje, više nije bilo mogućnosti za ozbiljniji i organizovani otpor jer su već bili razoružani, a oni koji bi otpor mogli organizovati bili su pobijeni. Dana 28. jula ustaše su poklale Srbe koji su se lečili u livanjskoj bolnici. Istog dana u

NAJAVA: Pomeni povodom 80 godina od stradanja Livanjskih Srba

Ovo je osamdeseto leto od kada su naši rođaci, kumovi, prijatelji, komšije, naši sunarodnici pobijeni ustaškom rukom na 17 stratišta na području Livna i okoline. Ovo je trideseto leto kako su njihove mošti, povađene sa većine stratišta, sahranjene u zajedničku grobnicu u Spomen kapeli podignutoj u porti srpske pravoslavne crkve u Lijevnu. Osamdeseti put ćemo se zajedno pomoliti za duše i zapaliti sveću našim dedovima, babama, tetkama, stričevima, ujacima… koje nismo upoznali, koji nas nisu grlili, ali koji su bili tu negde kraj nas u pričama i sećanjima preživelih i koje smo zavoleli kroz ta tuđa sećanja. Stariji smo nego što su oni bili kad ih je presekla i u

vladimir.jpg

Vjerni potomci nevjernih predaka

O stradanjima Srba u Livnu i okolini u ratnim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka, o zlu koje se ipak ponovilo poslije pola vijeka, nema mnogo pisanih i drugih tvrdih dokaza, čak ni kompletnog spiska žrtava. Da se i ne govori o detaljnijim opisima ko ih je, gdje, kad i kako pobio. Špekuliše se podacima od najmanje 50 pa do 107 žrtava, ali nije jasno razgraničeno da li se tu radi samo o Livnjacima ili i onima koji su odnekud drugo dovođeni i ovdje umoreni. Po istraživanjima  Duška Nikića, jednog od onih koji je takođe prošao kroz pakao novoustaških mučilišta u Livnu i pravim čudom ostao živ, kroz logore u Livnu

Zaklali su mi tek rođenog sina

Škola u Čelebiću je tokom Drugog svjetskog rata izgorela. Poslije rata je obnovljena, ali bez bilo kakvog biljega koji bi podsjećao na jezivi zločin koji se odigrao u njoj. U najnovijim ratnim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka, ova sumorna i okrvavljena kuća je ponovo razorena. Juna 1990. godine  u Čelebiću sam zapisao i ovo: Škola u Čelebiću, jedno od gubilišta na kojemu je do punog izražaja došla sva bezumnost, bestijalnost i svirepost ustaškog pokreta, i danas stoji kao i onih krvavih julskih dana 1941. godine kada je u njoj i pred njom na najbezdušniji način umoreno blizu četiri stotine Srba iz ovog lijepog sela, uglavnom nejači, od tek rođenog djeteta

Sećanje na stradale: Prve srpske žrtve iz grada Livna 1941. godine

Nakon uspostavljanja ustaške vlati, prve srpske žrtve iz samog grada Livna stradale su već oko 20. juna 1941. godine. Bili su to ugledni stanovnici ovoga grada: lekar dr Dušan Mitrović, zubar dr Krsto Zubić i sudija Ranko Margetić, koje su ustaške vlasti 20. juna 1941. godine pozvale i uputile u Sarajevo na navodni dogovor sa vlastima u vezi preseljenja Srba u Srbiju. Na putu za Sarajevo su pobijeni u mestu Zanesovići (između Gornjeg Vakufa i Bugojna). Eliminacijom uglednih, viđenijih Srba, ljudi kojma je narod verovao, počele su pripreme za kasnije, masovne zločine. Iako se već znalo za ubistvo sveštenika Rista Ćatića i Sajkovljana, to nije bilo dovoljno da se Srbi,

Višegrad: Otvorena izložba o Livanjskim Srbima uz promociju knjige Ognjena Marija Livanjska

U organizaciji Gradske galerije Višegrad i Udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, u subotu 26. juna t.g, publici je rečju i slikom predstavljen istorijski presek života i stvaralaštva livanjskih Srba, manifestacijom pod nazivom „Srbi Livanjskog polja-tragovi kroz vekove“. U umetničkom delu programa učestvovali su: Una Vojinović, Sofija Čarapić, Anđelina Đurđević, a program je vodila Branka Marković. Na izložbenim panoima prikazan je svojevrsni istorijski presek od prednemanjićkog perioda do današnjih dana, a izlaganjem govornika osvetljeno je stvaranje institucija i očuvanje verskog i nacionalnog identiteta u vrlo teškim okolnostima za srpski živalj tokom osmanske i austrougarske vladavine Bosnom. Tako su livanjski Srbi još pre 200 godina pokrenuli i finansirali rad prve srpske

NAJAVA: U Višegradu izložba o Livanjskim Srbima i promocija knjige Ognjena Marija Livanjska

U Gradskoj galeriji Višegrad, u subotu 26.juna, sa početkom u 20 časova, biće otvorena izložba koja prikazuje život livanjskih Srba kroz vekove, njihovu duhovnu i kulturnu zaostavštinu. Istovremeno, publici u Višegradu biće predstavljena i knjiga Buda Simonovića Ognjena Marija livanjska, kao svojevrsni dokumentarni zapis o strašnom stradanju srpskog naroda ovog kraja leta 1941. godine. Izložba o livanjskim Srbima je pripremljena sa ciljem očuvanja svesti o mestu porekla i vekovnom životu Srba na područjima koja danas nisu u sastavu Republike Srbije i Republike Srpske kao matičnih zemalja srpskog naroda. Izložba je i prikaz vekovne borbe Srba za očuvanje verske i nacionalne pripadnosti kroz spomenike značajne kulturne vrednosti i svojevrsni doprinos državnim

Mediji i reagovanja o skrnavljenju spomenika poklanim Srbima u Čelebiću

U masovnoj grobnici u selu Čelebić nalaze se posmrtni ostaci više od 400 Srba koje su ustaše zaklale, ubile na drugi način ili su ih žive bacale u jamu bezdanku Bikušu. Sve dok nadležni ne počnu da pronalaze počinioce ponavljaće se nedjela poput skrnavljenja spomen-ploče u Čelebiću kod Livna za više od 400 Srba iz ovog i okolnih sela koje su ustaše ubile 1941. godine, kaže delegat iz reda Srba u Domu naroda parlamenta Federacije BiH /FBiH/ Aleksandar Štrbac. „Nakon 80 godina od stravičnog zločina u Čelebiću, sljedbenici ustaške ideologije ovim divljačkim činom pokazuju da ni mrtvima ne daju mira, a danas malobrojnim Srbima u Livnu šalju uznemirujuće i zastrašujuće

LjUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo nebo nad nama da li će zauvek sjati nad našim počivalištem? Beskraj i kraj, konačnost i vječnost, smrt i besmrtnost, sve je slilo u jednu tačku i stalo u ovaj trenutak. Da li se čovak zato rodi, zato muči, zato poguri pod teretom svake nevolje – zato da u jednom ljetnjem danu sagleda kraj svega – kraj muke i kraj ljepote? Muka za mrvu kruva i ljepotu rađanja, ljepota u oku i osmijehu i onda kraj sa pitanjem kuda sve odlazi. Kraj u srijedu! Možda je tako pisano. Ja sam mislila da nijesam ni na sredini života, a

Livno

Zlotvori

Ako je suditi po sjećanjima preživjelih, po tome kako govore o svojim stradanjima, po kazivanjima o zločinima i zločincima, reklo bi se da Srbin — Dinarac ne umije da mrzi. U njegovim riječima nema žuči ni kada govori o najstarvičnijim zločinima. Nema grkih riječi i kletava ni za najveće zlotvore i sve se uglavnom svodi na prezir, na nepominjanje. Nasuprot tome, ne štedi riječi, tople i ljudske, kad valja istaći dobrotu, gest čovječnosti i žrtvovananja drugovjernika. Samo tako se, čini se, može i razumjeti njihovo vjerovanje da se zla ne mora bojati onaj ko zlo ne čini, skrušenost, pomirljivost i naivnost sa kojom su i Srbi u livanjskom kraju te

Upokojila se Milica Maljković, jedna od preživelih iz jame Ravni Dolac

Koristimo priliku da obavestimo sve članove i prijatelje Udruženja Ognjena Marija Livanjska da se upokojila u Gospodu Milica Maljković. Sahrana će se obaviti na pravoslavnom groblju u Surčinu, u sredu 21. oktobra u 14 časova. Milica Maljković, rođena Bošković, bila je rodom je iz Donjih Rujana kod Livna. Njeno mirno detinjstvo prekinula je, kao i kod mnogih drugih, brutalnost Drugog svetskog rata. Na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941. godine, ustaše iz Rujana i okoline odveli su Milicu, njenu majku, sestru – ukupno 218 srpskih žena, dece i staraca iz ovog sela i žive ih bacili u jamu Ravni Dolac na Dinari. Milica je bila među 14-oro onih koji su Božijom

Rujani.jpg

Poziv: Proslava slave crkve Pokrova Presvete Bogorodice u Rujanima

SRPSKA PRAVOSLAVNA EPARHIJA BIHAĆKO-PETROVAČKA PAROHIJA GUBINSKA Poziva sve blagočestive parohijane,da svojim prisustvom i učešćem uveličaju molitveno i liturgijsko slavlje, koje će se održati u SUBOTU 10. oktobra 2020.godine s početkom u 10:00 časova, u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Donjim Rujanima. Nakon Svete Liturgije izvršiće se preliv grobova na grobljima u Gornjim i Donjim Rujanima. DOBRO NAM DOŠLI! S Božijim blagoslovom, Uprava parohije Izvor: Udruženje Ognjena Marija Livanjska Stratišta Pokolja: Livanjsko polje

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala