arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

ISPOVEST: Svuda oko mene su se previjala mala deca u bolovima: Jovo Kovačina je kao dečak prošao kroz pakao logora NDH u Sisku

Jovo Kovačina (83), koji je sa sedam godina dospeo u logor, o danima smrti i užasa: Od trbušnog tifusa umrli moj brat Lazar (2,5) i brat od strica Gojko (3). Spavali smo na slami, bez ćebadi, polugoli čekajući kada će doći kraj. Jovo Kovačina (83) imao je nepunih sedam godina kada je, sa bakom i dvoipogodišnjim bratom, dospeo u pakao NDH logora u Sisku, u stočne barake kod stadiona Siscia. Bio je oktobar 1943. Ozloglašeni dečji logor, iz kog je Diana Budisavljević spasavala decu, prestao je da postoji još u januaru te godine, ali je u okviru logora za odrasle i dalje opstajao deo za decu. U logor, koji su

Mićo Martinović: Istinita priča o “Komadiću kruha” jedna je od najbolnijih priča koje sam čuo i pročitao

Rastavljanje anđela od njihovih majki, slično je odvajanju Hristosa od Marije na Golgoti, ali i još strašnije zbog nevinosti te djece i nemogućnosti da sagledaju razlog za tako strašno nedjelo. Možda se mogu pohvaliti desetinama pročitanih tekstova, čak hiljadama, isto toliko i knjiga različitih sadržaja i tematike od stručne literature, beletristike, klasike, naučnih knjiga itd. Ako je netko, do srži ogolio ljudsku dušu, to je bio Dostojevski, uz njega i Igo i još poneki autori sa perfektno ispisanim stranicama tekstova. Ali… jedan sam, moguće od rijetkih ljudi koji sam imao prilike čuti više “različitih” verzija o tom, našem… kako su naši ljudi znali reći “krvavom komadiću kruha”! Detalj, istinita priča

Mićo Martinović: Istinita priča o „Komadiću kruha“ jedna je od najbolnijih priča koje sam čuo i pročitao

Rastavljanje anđela od njihovih majki, slično je odvajanju Hristosa od Marije na Golgoti, ali i još strašnije zbog nevinosti te djece i nemogućnosti da sagledaju razlog za tako strašno nedjelo. Možda se mogu pohvaliti desetinama pročitanih tekstova, čak hiljadama, isto toliko i knjiga različitih sadržaja i tematike od stručne literature, beletristike, klasike, naučnih knjiga itd. […]

Mićo Martinović: Istinita priča o „Komadiću kruha“ jedna je od najbolnijih priča koje sam čuo i pročitao

Rastavljanje anđela od njihovih majki, slično je odvajanju Hristosa od Marije na Golgoti, ali i još strašnije zbog nevinosti te djece i nemogućnosti da sagledaju razlog za tako strašno nedjelo. Možda se mogu pohvaliti desetinama pročitanih tekstova, čak hiljadama, isto toliko i knjiga različitih sadržaja i tematike od stručne literature, beletristike, klasike, naučnih knjiga itd. […]

Željko Kresojević: KOMADIĆ KRUVA 

Stara Gradiška – logor. Odvajanje djece od majki, 10. juni 1942. godine Imate jedno dijete Neko dvoje.  Možda ih imate troje. Možda nemate svojih.  Tetka ste nekom … Stric ste nekom, ujak Možda ih imate četvero…  Baš kao što ih je moja baba DRAGICA (rođena Hajdin), stara 30 godina imala na taj dan… DANICU (11), MIHAILA (9), MILOŠA (7) i MILKU (2).  Privili su joj se uz skute.   Najmlađa joj Milka u rukama. Za Danicu ćaća kaže da je bila štrkljava curica, vitka.  Tamne kose i isto takvih krupnih očiju.  Izgleda da je stasom i izgledom povukla na Petroviće i Hajdine.  Moj otac Mihailo, Miloš i najmlađa Milka su

Dečji koncentracioni logor, dečje groblje, dečja patnja – zašto se sve to dozvoljava

Planirajući odlazak na 80-godišnjicu obeležavanja stradanja dece u sistemu koncentracionih logora u Sisku i okolini, čitajući dokumentaciju i studije o nesvakidašnjem strašnom pogromu dece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nastojao sam da isključim bilo kakav dnevno politički odnos, pa čak i kada je reč o revizionizmu. Piše: Veran Matić Razmišljao sam samo o deci koja doživljavaju neverovatnu patnju, bol, glad, tugu… Odvojena od roditelja, odvojena od braće i sestara, odvojena od bilo kakve normalnosti, kako umiru ili kako preživljavaju zahvaljujući retkim humanim podvizima i ljudima. Razmišljao sam o proporciji umrlih / spašenih, najviše u akciji Diane Budisavljević, ili čovečnosti Ante Dumbovića i drugih. Tu humanost i požrtvovanje sam mogao da pojmim,

Bojanić: Zverstva koja su činjena u NDH ljudski um nije zabeležio

Osećam moralnu odgovornost da kao srpski istoričar odgovorim na diskutabilne tvrdnje Igora Vukića. Igor Vukić je poznati advokat Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, gostovao je juče u emisiji „Dobar dan, Hrvatska“ na hrvatskoj državnoj televiziji, gde se svim snagama trudio da opravda, umanji ili negira zločine ustaškog režima i NDH. Piše: Đorđe Bojanić, profesor istorije Igor Vukić, objasnio je da je u ustaškoj vojsci vladala velika disciplina, pa je 11 jasenovačkih stražara streljano jer su uhvaćeni kako potkradaju logoraša i dodao da je logorašima rečeno da će za beg jednoga biti „streljano deset njegovih prijatelja“ iz logora. Osporavao je i broj od 80 hiljada ubijenih u Jasenovcu te tvrdio

Vukašin Maksić: Nadbiskup Bozanić ide koracima Nadbiskupa genocida

Istoričari, sociolozi, antropolozi, ali i mnogi drugi naučnici nastoje da u svojim istraživanjima i oblastima, pronađu sponu između prošlosti i sadašnjosti, pa i budućnosti. Danas smo svedoci jasnog uočavanja takvih veza karakterističnih za nacionalistički diskurs. Takva nastojanja sama po sebi nemaju nužno negativnu konotaciju, čak mogu biti i veoma konstruktivna, ali isključivo onda kada nisu bazirana na relativizaciji genocida, i na revizionističkim osnovama. Svedoci smo upravo povezivanja prošlosti i sadašnjosti na negacionističkim osnovama karakterističnim za hrvatski javni prostor u kojem “buja” produkcija revizionističkih sadržaja. Veoma upečatljiv primer uspostavljanja veze u sledu prošlost – sadašnjost na ustaško – revizionističkim osnovama je pismo koje su biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine na čelu sa nadbiskupom

Praznik Svete Djece novomučenika Jastrebarskih i Sisačkih proslavljen u Karlovcu

U srijedu 13.07.2022. godine, molitveno je proslavljen praznik Svete Djece novomučenika Jastrebarskih i Sisačkih. Njegovo Preosveštenstvo Episkop gornjokarlovački gospodin Gerasim načalstvovao je Svetom Arhijerejskom Liturgijom u sabornom hramu Svetog Oca Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu. Preosvećenom episkopu su sasluživali: arhimandrit Naum (Milković), protoprezviter-stavrofor Radoslav Anđelić, protoprezviter Darko Dugonjić, prezviter Saša Lončina i protođakon Nebojša Anđić.  Po zaamvonoj molitvi Episkop Gerasim je izvršio obred osvećenja koljiva i kolača koji su prineseni u slavu Božiju i u čast i spomen Svete Djece novomučenika Jastrebarskih i Sisačkih, te se obratio prisutnim vjernicima svojom besjedom poučavajući ih o značaju praznovanja ovih novomučenika. Izvor: SVEŠTENA EPISKOPIJA GORNjOKARLOVAČKA

DECA, ŽRTVE POKOLjA U NDH, NOVI SVECI: Mučenici Jastrebarski i Sisački u kalendaru SPC

Iz saopštenja za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve sa redovnog zasedanja održanog u Sremskim Karlovcima i Beogradu od 15. do 21. maja 2022. godine. Ovogodišnje redovno zasedanje Svetog Arhijerejskog Sabora  Srpske Pravoslavne Crkve započeto je 15. maja u Sremskim Karlovcima, jednom od sedišta Patrijaraha srpskih, a povodom proslave značajnog jubileja – stogodišnjice ujedinjenja srpskih pokrajinskih Crkava u jednu i jedinstvenu Srpsku Pravoslavnu Crkvu i vaspostavljanja statusa autokefalne Srpske Patrijaršije (1920). Proslava ovog značajnog jubileja već dva puta je odlagana usled pandemije koronavirusa. Saborski oci su posebnu pažnju posvetili temi svetih ugodnika Božjih. Prepoznajući u primeru njihovog vrlinskog života, mučeništva, ispovedništva i podvižništva neugasivu revnost za veru, Srpska Pravoslavna

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film “Sons of Herod”

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

Vidio sam grozotu najveću

U logoru Stara Gradiška bilo je strašnih prizora. Vidio sam tako da majka potpuno zamazana od dječjeg proljeva svoje dijete drži za ruku, a dok drugo tako uneređena doji. Ali najteže mi je bilo kada sam vidio da su u Jastrebarskom smještena toliko mala djeca da nisu mogla još ni hodati. Ili su ležala ili su puzala – priča Milorad Jandrić. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Davor Konjikušić NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

08. januara 1943. zatvoren logor u Sisku

Ustaško-njemački logor u Sisku osnovan je 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao “Prihvatilište za djecu izbjeglica”. Dječiji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom “Ženske loze ustaškog pokreta” i “Ustaške nadzorne službe”. Neposredno upravljanje “dječjim prihvatilištem” bilo je u rukama ustaše Antuna Najžera, ljekara po struci. Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana Svetog Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Djeca su ovdje,

SUSRET SA ISTORIJOM – HTELI BI DA OBRIŠU ZLOČINE USTAŠA: Šta se krije iza najnovijih poruka političara zvaničnog Zagreba

Prve decenije ovog stoleća, kojeg je Dobrica Ćosić nazvao “tuđi vek”, temelje se na mobilnoj telefoniji, internetu, kablovskim televizijama, direktnim prenosima, vestima koje nas bombarduju iz minuta u minut. Iz ove “globalne infosfere” kreću milioni, a verovatno i milijarde poruka svaki dan. U obilju informacija, krajnjem korisniku, prosečnom čoveku, ne preostaje ništa drugo do da ih prima u izvornom obliku i “pakuje u svoju podsvest”. Čuvena izjava još čuvenijeg naciste, Jozefa Gebelsa, da “hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”, koja je dobila istorijsku potvrdu i pre nego što ju je izrekao, a pogotovo razvojem masovnih komunikacija, danas je dobila drugačije značenje: Hiljadu puta ponovljena poruka postaje “istina”. Valjda poneseni komunikološkim

Dečak sa potresne fotografije iz ustaškog logora danas živi u Silašu

Milan Bižić iz Silaša kao dete je jedno vreme bio zatvoren u ustaškom logoru za decu. Iz tog perioda nastala je i jedna najpoznatijih fotografija na kojoj se nalazi naš sagovornik. Autor: Srđan Sekulić Iz perioda Drugog svetskog rata na našem prostoru nastalo je na hiljade fotografija i snimaka na kojima se nalaze deca. Tako danas imamo sačuvane fotografije i snimke srpske dece u ustaškim uniformama, sa pokrštavanja, u kolonama, logorskim sobama, ali i izmučene, preminule i ubijene dece. Na jednoj od takvih fotografija koja se često pojavljivala, a i danas se pojavljuje u različitim dokumentarnim filmovima, knjigama i časopisima, nalazi se devojčica koja leži na podu neke prostorije i

Dragoslav Bokan: Ustaško-hrvatski koljački “BREND”

Ne može ustaško-hrvatski ljudožderski i rasističko-šovinistički genocid nad Srbima da se postavi u ma kakav ideološki kontekst, pa i onaj nacistički i fašistički.  Piše: Dragoslav Bokan Fašizam (kao i nacizam), naime, ima svoju ideologiju, svoja uverenja i strasti, grehe i preteranosti (posebno gledano današnjim merilima), ima hladnu mržnju i sistemski plan uništenja onih koje su odredili za svoje neprijatelje (Jevreje, komuniste, masone, homoseksualce, Rome, Slovene, duševne bolesnike…). Ovaj plan za ”konačno rešenje” je ostvarivan detaljno i nemilosrdno, bez preteranog uživljavanja, kao da njihove žrtve i nisu bili ljudi, već nešto pogrešno, zločinačko i kontaminirano. I za ovakve svoje zločine su izvršioci – ali i njihove porodice, rođaci, prijatelji i sugrađani

Preminuo primarijus doktor Milutin Vučkovac

U Banjaluci je u četvrtak u 87. godini preminuo primarijus doktor Milutin Vučkovac, senator Republike Srpske, potvrdila je za RTRS Dobrila Kukolj, predsjednica Gradskog udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke, čiji je Vučkovac bio član. Kukoljeva je navela da je doktor Vučkovac bio veliki čovjek i dobročinitelj, poznata ličnost u gradu Banjaluka i šire. Podsjetila je da je Vučkovac 1942. godine zarobljen i sa porodicom odveden u logor Stara Gradiška, odakle je prebačen u logor Mlaka-Jablanac i na kraju u Jasenovac. Iz Jasenovca je, rastavljen od majke i sa ostalom djecom, odveden u logor Sisak, zatim prebačen u Zagreb a potom u Jastrebarsko. Kao sedmogodišnje dijete proživio je torture

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Dimić: Za Stepinca pravoslavlje bilo najveće prokletstvo Evrope

Kontroverznog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je 1940. bio spreman da prihvati svaku drugu državnu kombinaciju, samo ne život sa Srbima, a pravoslavlje označavao kao najveće prokletstvo Evrope, današnja hrvatska istoriografija uzdiže na nivo sveca i o njemu nekritički sudi, ističe akademik Ljubodrag Dimić. Stepinac Foto: RTRS Dimić, koji je bio član mješovite srpsko-hrvatske komisije o ulozi i djelu Stepinca, kaže da je zagrebački nadbiskup od prvog do posljednjeg dana učestvovao u “katoličkoj žetvi pravoslavne njive” u okviru NDH, za koju je tvrdio da je “stvorena Božijom milošću”. – Stepinac je formiran u okviru klerikalnih tradicija kojih se nije odricao do kraja života. Tolerancije tu nije bilo. Katolička država na

Ona spasavala, on ubijao: Bolan film o Austrijancima i nama

Veći deo srpske javnosti će sigurno biti iznenađen činjenicom da je najsvirepiji i najmasovniji zločin u Drugom svetskom ratu na prostoru okupirane Srbije počinjen od strane Vermahta bio u Dragincu, jednom malom mestu nedaleko od Loznice. Tu je broj žrtava veći nego u Kragujevcu, kaže za Nova.rs novinar Austrijske državne televizije ORF Zoran Dobrić, autor dokumentarnog filma “Dva lica rata“. Ovaj dokumentarni film o zločinima Vermahta u okupiranoj Srbiji i ustaškog režima u fašističkoj Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata, premijerno je prikazan 13. januara na austrijskom javnom servisu. POGLEDAJTE FILM Priču o dobru i zlu Dobrić je protkao kroz sudbinu dvoje Austrijanaca koji su bili aktivni na tlu bivše

Sputnjik kod Srbina, Spilbergovog junaka, koji je „uhapšen“ i poslat pred – Gadafija

Da sudbina slikara i vajara Nedeljka Goge liči na uzbudljiv filmski scenario, potvrdio je svojevremeno i Stiven Spilberg: slavni oskarovac je jedan deo Gogine životne priče smestio u dokumentarac i potom mu izrazio zahvalnost. Na ćirilici! Bežeći od beogradske buke, umetnik Nedeljko Neđo Goga odlučio je pre dve decenije da u zelenilo i tišinu Vrnjačke banje smesti svoj svet. Njegova kuća — atelje, okrenuta ka planini Goč, svojevrsna je galerija slika, pejzaža, aktova, skulptura, knjiga… I sećanja… I mada mnoga od tih sećanja nisu laka za nošenje, a po užasima kojima su ispunjena prete da bace senku na lice ovog osamdesetogodišnjaka, Goga nas dočekuje sa širokim iskrenim osmehom srećnog i ostvarenog čoveka. Kako i ne bi, kaže, dok nam otvara vrata svoje kuće, kad je ovih dana završio i prvu

sisak-2012-parastos-komemoracija-001.jpg

Logori Caprag i Sisak

“Moj Dragane, nemoj kosit travu pored Save, da ne kosiš moje oči plave…” (devojačka pesma pevana u srpskim selima u okolini Jasenovca nakon pogroma Srba u NDH) Putevi istinskog pomirenja i saradnje Srba i Hrvata puni su oštrih hridi i spotiču proklamovane, u medijima izražene lepe želje političkih vrhuški. Nataloženi zli dusi prošlosti ne mogu da se izbrišu tek prijateljskim susretima predsednika Josipovića i Tadića. Nema realnih rezultata u vraćanju građanskih prava, srpske imovine otete tokom i posle Drugog svetskog rata, kao što se i dalje ruše spomenici na stratištima Srba ubijenih tokom NDH i Tuđmanove ere uvođenja “demokracije”. Evropa i svet, gluvi su, slepi i nemi kada su ljudska i

Nikola Lunić: Nestajanje Srba u Hrvatskoj

U razdoblju od 1880. do 2011. godine u granicama današnje Republike Hrvatske Hrvati su izrazito većinsko stanovništvo, dok su Srbi sa značajnim udjelom neprestano druga po brojnosti nacionalna zajednica. Piše: Nikola Lunić U postocima broj Hrvata se kretao od 68,39% 1900. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najmanje) do 90,42% 2011. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše). Broj Srba se kretao od 22,21% 1921. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše) do 4,36% 2011. godine (kada ih je u postotnom, ali i u apsolutnom broju bilo najmanje). U tu 131 godinu bilo je 14 popisa stanovništva u pet državno pravnih sistema: Austro-Ugarska, Italija,

Zašto i od koga su djeca sa Kozare dovedena u poziciju da ih neko spasava i usvaja?

Povodom tužne godišnjice stradanje srpske djece sa Kozare, Potkozarja, Banije, Korduna, Slavonije, Srema i Like u NDH 1942.godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata, najviše srpskog naroda stradalo je u NDH 1942. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vrhunac, najmasovnije stradanje, bilo je u  julu mjesecu, sa masovnim početkom već mjeseca juna a trajalo je do mjeseca oktobra. Ova konstatacija ne umanjuje i ne može zapostaviti na stotine hiljada pobijenih mladih ljudi, žena, djece i staraca do toga datuma, počev od 10 aprila 1941. godine. Ljetnjih mjeseci 1942.godine, ustaško domobranske jedinice hrvatske i njemačke vojske, otpočele su i sprovele operacije čišćenja Kozare od tamošnjih ustanika/partizana uglavnom srpskog sastava. Pred koljačkim postupcima učesnika

NEVIĐENA PERFIDNOST HRVATSKE: Vlada finansira organizacije koje dečji logor Jastrebarsko proglašavaju sirotištem, a partizane koji su ga oslobodili napadačima na nevinu decu

Logor Jastrebarsko bio je dečiji koncentracioni logor kraj Jastrebarskog, kojeg je jula 1942. organizovao ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske. Logor Jastrebarsko bio je jedan od nekoliko dečijih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pored ovog logora za decu postojali su i dečiji logori u Sisku i Loborgradu. Logor za ubijanje i asimilaciju srpske djece Logor je osnovan 12. jula 1942. prema odluci poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića. U logoru je prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske bilo zatočeno 3.336 dece, uglavnom poreklom sa područja Kozare i Korduna. Prema istim podacima, u logoru je do kraja oktobra 1942. umrlo najmanje 449 dece. Prema podacima

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala