arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Lordan Zafranović (Foto:fama.com.hr)

Zafranovićev film “Djeca Kozare” dobio novac za snimanje

Film “Djeca Kozare” reditelja Lordana Zafranovića, koji govori o Jasenovcu i stradanju srpskog naroda u doba Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, konačno je dobio finansijsku podršku Filmskog centra Srbije od 30 miliona dinara /255.455 evra/, saznaju “Večernje novosti”. List navodi da je Zafranovićev film prošao poslije tri pokušaja na konkursima ovog centra u kategoriji sufinansiranje proizvodnje domaćih dugometražnih igranih filmova sa nacionalnom temom. Film će biti sniman po scenariju Arsena Diklića, a govori o stradanju srpske djece 1942. godine u NDH, tokom Drugog svjetskog rata. Zafranović je ranije rekao da se za ovaj film pripremao 30 godina, da je u pitanju izuzetan scenario, najbolji koji je imao u rukama, te da

Hrvati u školi uče o Diani Budisavljević

Film o spasavanju srpske dece od NDH uvršten u nastavni program u susednoj državi. Preporuka ministarstva da ga vide đaci od 13 do 18 godina. Film “Dnevnik Diane Budisavljević”, o hrabroj ženi koja je u vihoru rata spasavala srpsku decu, uključen je u nastavni program u Hrvatskoj i moći će ga videti učenici već naredne školske godine. Ministarstvo nauke i obrazovanja Hrvatske ocenilo je da film rediteljke Dane Budisavljević ima jasnu vaspitnu-obrazovnu ulogu i preporučilo nastavnicima da ga, u okviru projektnog dana, prikažu učenicima starim od 13 do 18 godina. Ovaj potresni igrano-dokumentarni film istinita je priča o državljanki austrijskog porekla udatoj za lekara pravoslavne veroispovesti u Zagrebu, koja je

Čudesna životna epopeja od ustaškog logora do Skupštine Srbije: „Ispričaću svima turobnu istinu“!

Prvom sednicom novog saziva Skupštine Srbije predsedavaće Smilja Tišma.Ne samo zato što je najstarija. Ova čast ukazana joj je i zato što je pobedila užase dečjih logora Nezavisne Države Hrvatske i Jasenovac. Lični je svedok velike istorijske tragedije srpskog naroda. Iako nije član stranke, SPS je pozvao ovu penzionerku da bude na izbornoj listi Socijalističke partije Srbije i Jedinstvene Srbije, jer je ova žena – simbol pobede. Rođena je kaže, najverovatnije 1931. ili 1932, ne zna, jer je sve spaljeno, ali dobro se seća detinjstva. Sa starijim bratom i dve mlađe sestre, preživela je ustaške logore u koje su ih odvodili dva puta. Od logora do Skupštine Srbije „Iznenadili su

Film o Diani Budisavljević u sredu na RTS-u i HRT-u

Film „Dnevnik Diane Budisavljević” Dane Budisavljević imaće televizijsku premijeru u sredu 22. aprila na Prvom programu RTS (21 č) i na HRT (20.05 č) – na dan kada se obeležava sećanje na žrtve holokausta, genocida i drugih žrtava fašizma u Drugom svetskom ratu. Nagrađivani igrano-dokumentarni film potresna je priča o nesvakidašnjem herojskom činu Zagrepčanke austrijskog porekla koja je za vreme ustaškog režima u Hrvatskoj spasila više od 10.000 srpske dece iz koncetracionih logora. Nakon premijere na 66. Pulskom filmskom festivalu, na kojem je nagrađen 2019. godine, „Dnevnik Diane Budisavljevć” imao je veliki uspeh na festivalima i u bioskopima širom regiona, uključujući 15. Slobodnu zonu u Beogradu, na kojoj je imao

Bokan: MOŽDA I NAJSTRAŠNIJA SLIKA SRPSKOG STRADANjA U DRUGOM SVETSKOM RATU

Ubijali su nas, spaljivali žive, podsticali brata na brata i sinove na oca, sekli su nam uši i noseve i kopali oči, nabijali su nas na kočeve i bajonete, oštrim kamama puštali reke srpske krvi, silovali malu dečicu pred majkama, razbijali čekićima lobanjice, gazili Srpčad teškim cokulama, bacali nas u jame-bezdanke, pravili specijalni “srbosjek” da bi mogli da organizuju takmičenja u klanju (za ozvaničenog “kralja koljača”), skidali su do gola srpske episkope i čupali brade našim sveštenicima, iživljavali se i pravili oživljeni pakao na realnoj sceni džinovskog jasenovačkog gubilišta (od preko 200 kvadratnih kilometara površine!!!)… Ali sve to nije tako strašno – kao ova jedna slika. Jeziva crno-bela fotografija sa

Bojanić: Film koji svaki Srbin treba da pogleda

Pogledah sinoć dokumentarni film ,,Zaveštanje”, autora Ivana Jovića emitovan na drugom programu RTS-a. Izuzetan dokumentarac, zaslužio je da bude prikazan u udarnom terminu na RTS1, i to u više termina. Vrlo malo ljudi zna za te stravične zločine a tu nam je i suštinski problem. Da je malo više razuma i trezvene svesti ovaj dokumentarac bi trebao da pogleda i svaki đak osmog razreda i srednjoškolci. Ovaj film je živa reč svedoka bez naratora i fotografija. Srećom snimljen u zadnjem času. Malo je ljudi koji su živi svedoci a mladi treba da znaju i čuju šta se dogodilo. Dokumentarni film “Zaveštanje” reditelja Ivana Jovića, sastavljen je od svedočanstava ljudi koji

Svedočenje iz pakla

Potresno kazivanje slikara i skulptora Nedeljka Neđe Goge, koji je kao petogodišnjak preživeo hrvatski koncentracioni logor za srpsku decu u Sisku. Na predlog sisačkog biskupa Vlade Košića, u Sisku će za koji dan, 30. novembra, biti održan „naučni” skup ,,Zbrinjavanje ratne siročadi u Sisku 1942–1943”. Organizatori su Hrvatski studij Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko katoličko sveučilište. Među učesnicima će biti i dr Vlatka Vukelić, koja je početkom ovog meseca u „Glasu koncila” izjavila da je tvrdnja o postojanju koncentracionog logora za decu u Sisku, u vreme NDH, „apsolutna laž”. Cilj predstojećeg skupa je, prema njenim rečima, da se dokažu napori lokalnog stanovništva i nadbiskupa Alojzija Stepinca u pomoći deci koja

Na Mirogoju služen pomen za kozaračku djecu

Dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo i žalostimo se, ali ne dajmo da se oni zaborave, rekla je Dobrila Kukolj, predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata. Na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, 9. novembra, preživjeli članovi udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke i Beograda poklonili su se sjenama kozaračke djece, žrtava ustaškog terora sahranjene u zajedničkoj grobnici na zagrebačkom groblju Mirogoj. Nakon pomena koji je služio arhimandrit Danilo Ljubotina, prisutnima se obratila predsjednica banjalučkog Udruženja logoraša Drugog svjetskog rata Dobrila Kukolj. – Ovdje dolazimo u teškim suzama jer tu leže naša braća i sestre. Plačemo, tugujemo, žalostimo se, ali ne dajmo

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju “Jadovno 1941.” koji su, “kad već neće niko drugi”, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. “Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave”, rekao je na konferenciji

APEL ZA ODBRANU SVETIH SRPSKIH NOVOMUČENIKA JASENOVAČKIH

Vaša Svetosti, Vaša Visokopreosveštenstva, Vaša Preosveštenstva! Pišemo duboko uznemireni pokušajima revizije istorije stradanja srpskog naroda u kleronacističkoj NDH i svesnog potpuno neutemeljenog smanjivanja broja žrtava kako u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovac, tako i u celoj NDH. Ono što posebno uznemirava sve nas jeste činjenica da se „Tuđmanovoj istoriografiji“ poslednjih godina sve više i sve glasnije pridružuje i vladika slavonski Jovan (Ćulibrk). I ne samo neutemeljenom odbranom Stepinca (uzgred, potpuno raskrinkanom), nego i uznemirujućom revizijom o pitanju broja žrtava u Jasenovcu. Vladika Jovan i predstavnici Muzeja žrtava genocida iz Beograda na čelu sa Veljkom Đurićem Mišinom (čija direktorska fotelja direktno zavisi upravo od vladike Jovana kao predsednika Upravnog odbora Muzeja) ignorišu

Sisak: Spomenik oštećen, logorska zgrada pretvorena u pozorište

U Sisku, gradiću u kome su ustaše imale najveći konclogor sa srpsku djecu sa Kozare, danas nema pravog pomena na ovaj zločin, a zgrada logora pretvorena je u prostor za bioskop i pozorište i sada nosi naziv “Kristalna kocka vedrine”. Nekadašnja glavna zgrada logora u Sisku, danas poznata kao Kristalna kocka vedrine (foto:Nikola Vukobratović) Hrvatski šovinisti i neki biskupi negiraju sistematski ustaške logore za djecu i nazivaju ih “humanitarnim ustanovama”, a ustašofili upadaju na komemoracije sa pozdravima “Za dom spremni”, navodi portal Ekspres. Skulpturu kod mosta od cigle u Sisku, posvećenu pobijenoj djeci, nazvanu “Nedovršene igre”, vandali su oštetili i sada propada neobilježena. Autori spomenika Gabrijela Kolar lično je poznavala

Nataša Mataušić, hrvatska istoričarka: U Sisku nije bilo nikakvo Prihvatilište nego ustaški logor za djecu sa Kozare

U Sisku se, bez svake sumnje, tokom 1942. godine nalazio ustaški logor za srpsku djecu, a ne prihvatilište, kako to dio hrvatske javnosti danas pokušava da prikaže, tvrdi hrvatska istoričarka Nataša Mataušić reagujući na nedavno prikazivanje dokumentarnog filma “Dječije prihvatilište Sisak”. Autor: Veljko Zeljković Autor ovog filma je pokušao da pokaže kako je u Sisku bilo napravljeno “prihvatilište” za djecu sa područja Kozare i potkozarskih sela, sa Banije i Korduna, te iz Slavonije, a u kom se ustaški režim navodno brinuo o ovim nesrećnim mališanima čiji su roditelji, a što je prećutano,  poginuli, ubijeni ili odvedeni u Jasenovac ili neki od njemačkih nacističkih logora.Mataušićeva, koja uskoro brani doktorat na temu

sisak-2012-parastos-komemoracija-001.jpg

Sisak: Pomen na stradanje srpske djece sa Kozare

Na dječijem groblju u parku Diane Budisavljević u Sisku, održan je pomen na stradanje srpske djece sa Kozare u dječijem logoru u Sisku tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj logor bio je jedan od nekoliko dječijih logora u NDH-a, što je jedinstven slučaj u ljudskoj istoriji. I danas je sa ovog mjesta poručeno da se ovakav zločin ne smije nikada zaboraviti, kao i da se treba suprotstaviti reviziji istorije u Hrvatskoj koja je i te kako prisutna. Bezbrižno djetinjstvo i odrastanje, dječije igrarije za Dobrilu i njene drugare, bili su samo nedosanjani san. U ljeto 1942. godine, preživjela je golgotu dječijeg logora u Sisku, a ožiljci u njenom sjećanju ne blijede

Dodik: Predsjednica Hrvatske posegla za najcrnjom revizijom istorije

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je danas Srni da izjava predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović da je “hrvatski narod srazmjerno broju stanovnika najviše doprinio antifašističkoj borbi u Evropi” nije ništa drugo nego najcrnja revizija istorije u kojoj se prošlost pokušava prilagoditi sadašnjem geopolitičkom trenutku. – Svi šefovi država koji su se juče okupili u Poljskoj znaju da je Nezavisna Država Hrvatska bila satelit fašističke Njemačke, te da su u okviru takve države počinjena najveća zvjerstva u Drugom svjetskom ratu prema Srbima, Jevrejima, Romima i ostalim antifašistima – naglasio je Dodik. Na pitanje Srne da prokomentariše izjavu Kitarovićeve da je hrvatski narod, srazmjerno broju stanovnika, najviše doprinio antifašističkoj borbi u

Slobodan_Antonic_media_centar.jpg

S. Antonić: Onaj ko letuje u Hrvatskoj doprinosi normalizaciji stoletnog genocida koji traje

Današnje letovanje naših arhigrađanskih selebritija u NDH 2.0 spada, zapravo, u isti smisaoni segment kao i letovanje u NDH 1.0. Ovih dana naši arhigrađanski selebritiji hvale se putovanjima po Hrvatskoj. „Igra Hajduk, danas, sad nekad, divno je biti u Splitu“!, diči se Sofija Todorović, „komšinica iz Borče“ (zapravo, aktivistkinja YIHR-a), poznata po akciji „Burek solidarnosti“ (posle koje je Kandićkin FHP pozvao Evropski sud za ljudska prava da je uzme u zaštitu od srpskih nacionalista). „Za 18 godina super letovanja“ u Hrvatskoj, pohvalio se i Srđan Dragojević, „niko me ružno pogledao nije“. „Mislim da tabloidi raspiruju mržnju, kao 90-tih“, dodao je. I dok nam Sergej Trifunović šalje „pozdrav s magičnog Cresa“,

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Novi Sad – Projekcija filma „Irodovi sinovi“

U Gradskoj biblioteci, ulica Dunavska 1, Novi Sad, u sredu 15. maja 2019. godine, u 19 časova, biće održana projekcija filma „Irodovi sinovi“ u produkciji Fondacije „Prijatelj Božiji“. O filmu će govoriti autor scenarija, publicista Hadži Bratislav Nikolić. Pozdravna reč: Batrić Ćalović, zamenik predsednika Udruženja „Obilić 1912-1918 “ Novi Sad. Organizatori proekcije filma su Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca „Obilić 1912-1918“ Novi Sad i Gradska biblioteka u Novom Sadu. Voditelj programa će biti Vesna Živković, urednik kulturnog programa Gradske biblioteke u Novom Sadu. Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde

Djeca u logoru u Sisku

Zašto su sve vlasti krile genocid nad Srbima?

I kraljevska vlada i komunisti zataškavali podatke o zločinima ustaša u Drugom svetskom ratu. Istinu znali i saveznici i srpski ministri u londonskoj vladi, ali su je prećutkivali – da su Srbi žrtve najvećeg etničkog čišćenja. Hrvatska pojačava svoj advokatski tim koji će pokušati da dokaže da je Srbija nad njom izvršila genocid, uprkos pomirljivim porukama iz Beograda. Srpski istoričari kažu da ovo nije prvi put da Zagreb dugotrajnim parničenjem pokušava da sakrije odgovornost za najsistematičnije etničko čišćenje u 20. veku, u kome su Srbi potpuno izbrisani sa teritorija na kojima su vekovima živeli kao autohtono stanovništvo.  – Srbi još nisu svesni da su doživeli genocid, jer su skrivali zločine

Genocid u NDH – Pokolj

Istoričari usvojili novi termin za ustaško zatiranje Srba Sistematski državni zločin koji je nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska nazvan je – Pokolj. Ovom terminološkom odrednicom srpski narod pridružio se jevrejskom, koji je svoj genocid nazvao Holokaustom, odnosno romskom, koji svoje stradanje naziva Porajmos. Da zatiranje Srba u NDH dobije svoj termin i preciznu definiciju izborilo se Udruženje “Jadovno 1941”, koje je u izbor naziva i njegovu upotrebu uključilo i istoričare i istraživače. Novi termin u ponedeljak je promovisan u Beogradu, uz ocenu da su Srbi poslednji narod – žrtva genocida koji nije izabrao terminološki naziv za svoju golgotu. – Genocid nije najprikladniji izraz za

NAJAVA: U Beogradu 18. marta konferencija za medije udruženja Jadovno 1941.

Udruženje „Jadovno 1941.“ organizuje konferenciju za medije na temu: „POKOLj“ Terminološka odrednica za Genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu Genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin Genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao Pokolj. Na konferenciji će biti predstavljen i obrazložen integralni tekst odluke koji pored ostalog sadrži definiciju ovog

U selu Dragelji kod Gradiške u toku izgradnja Memorijalnog centra

U selu Dragelji kod Gradiške u toku je izgradnja Memorijalnog centra posvećenog stradaloj djeci Kozare u Drugom svjetskom ratu. Na ovaj poduhvat odlučio se književnik iz ovog kraja Đuro Koljanin, koji je dio djetinjstva proveo u logorima Nezavisne države Hrvatske, u kojima su mu ubijene dvije sestre. POGLEDAJ VIDEO U ranoj mladosti Đuro Koljanin, u Dječijem logoru “Sisak” u Nezavisnoj državi Hrvatskoj izgubio je cijelu porodicu. Memorijalni centar čiju izgradnju finasira sam posvetio je svojim tragično stradalim sestrama Zori i Mari. Traume i danas osjeća. – To stvara takvu depresiju da ja nisam znao šta se meni dešava. Čak, u učionicama kad me nastavnica nešto pita, nisam imao pojma gdje

Jevreje se ne smije ubijati u Hrvatskoj!!!

Sa Srbima je već druga priča. Srbe nema potrebe uopšte ni pominjati. Posebno ako ste ih pobili, protjerali ili pokatoličili. U Zagrebu, na dan Svetog Save, sve je u znaku holokausta. HRT prikazuje veliki baner preko desnog zvonika katedrale, na dva jezika i pisma. Jedno je jevrejsko, drugo Gajevica. Latinica koju je Ljudevit Gaj napravio po uzoru na pismo Vuka St. Karadžića. Prije toga, na istoj toj državnoj televiziji, odajući poštu na groblju Mirogoj, ljevičar iz SDP „želi da se užas holokausta nikad ne ponovi“, pa ne samo da pri tom ne pominje Srbe (pobijene zajedno sa tim istim Jevrejima), već baš Srbe poredi sa Antom Pavelićem. Govori kako su,

Pokolj: Zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske

Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Dok je genocid nad Jevrejima imenovan i planetarno poznat kao Holokaust (ili Šoa) a genocid nad Romima već decenijama poznat kao Porajmos, genocid nad srpskim narodom do danas nije imao prepoznatljivu i ekskluzivnu terminološku odrednicu. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao: Pokolj S tim u vezi,

BOŽO JUDAŠ: ‘Oca su mi ubili, braću i sestre bacili u logor, a mene je greškom posvojio vozač autobusa. Život mi je spasila mala crvena haljina…’

“Na ljeto, bio je sedmi ili osmi mjesec, 1942. godine odveden sam u Dječji logor u Sisku. U logoru sam bio oko mjesec, mjesec i pol dana. Ne znam točan datum kad sam ušao u logor, niti kad sam izašao. Imao sam između tri i četiri godine”, započinje Božo Judaš, danas osamdesetogodišnjak, svoju životnu priču. Bio je dijete deveteročlane obitelji iz Bosne. Najmlađe dvoje đece, on i oko godinu dana mlađa sestra Rosa, odvedeno je u Sisak, majka i starija djeca u druge logore, otac je već ranije ubijen na polju. Jako dobro pamti, govori naš sugovornik, da mu je majka kada su ih odvajali rekla da pazi na mlađu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala