arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Pomen ubijenim Srbima u selima Potkozarje i Piskavica

U hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Potkozarju služena je liturgija i parastos povodom 80 godina od stravičnog pokolja nad više stotina srpskih civila, koje su ustaše počinile u potkozarskim selima Ivanjska (današnje Potkozarje) i Piskavica 1942.godine. Slike užasa od 12. februara 1942.godine još su žive u očima Danke Milaković. Tada kao osmogodišnja djevojčica ni sama ne zna kako je preživjela  ustaški pokolj. „Imala sam tada osam godina. Majka mi je poginula i dijete od sedam mjeseci. Tu mi je i baka poginula i još njih 11. Gazili smo po toj krvi cijeli dan. Ostalo nas je samo troje živih“, priča svoj potresni životni put Danka Milaković.  Glavni zadatak Udruženje građana

BORIS RADAKOVIĆ: Srbofobija iz pera (ljudsko) pravaša

U posljednjih trideset godina kampanja satanizacije Srba, pred svjetskom i domaćom javnošću, urodila je plodom do neslućenih razmjera. Postalo je legitimno pravo svakog novinara, političara, istoričara i drugih stručnjaka i kvazistručnjaka, da napiše bilo koju neistinu u vezi Srba i da se od kritike brani iza zida navodnog srpskog fašizma ili velikosrpske hegemonije. U satanizaciji Srba ravnoj ustaškoj propagandi iz tridesetih i četrdesetih godina prošloga vijeka, prednjače neke nevladine organizacije, „slobodoumni“ novinari, performans umjetnici i mnogi drugi koje možemo označiti, zbog njihovog zalaganja za „ljudska prava“ kao „ljudskopravaški“ aktivisti. Ipak, iz njihovih tekstova i onoga što govore, gubi se „ljudsko“ i ostaje samo „pravaški“, a znamo da je hrvatsko pravaštvo

Spomenik srpskoj deci u selu Noskovačka Dubrava

Godine 1964, na mesnom groblju u selu Noskovačka Dubrava u opštini Čađavica, Virovitičko-podravska županija (na desnoj obali Drave), podignut je ovaj spomenik deci srpskoj deci iz Potkozarja koja su stradala u ustaškom logoru za žene i decu koji se nalazio u štalama vlastelinskog imanja grofa Draškovića. U periodu rada logora, od avgusta do decembra 1942. godine, preminulo je 69 deteta starosti od 4. meseca do 4 godine. Do 1990. godine obavljane su redovne komemoracije uz učešće predstavnika matične Bosanske Dubice, a obnovljene su 5. decembra 2014. godine. Spisak dece stradale u ovom logoru: Vuković Milja, 4 meseca Bošlić Rade, 18 m. Miljević Gina, 3 godine Vujčić Ratko, 10 m. Vujković

Slobodan Čikarić: Bekstvo na Kozaru 1942.

Za vreme NDH (1941–1945) ustaše su poslale u smrt 1.700 Srba pravoslavaca svih uzrasta i oba pola u maloj dubičkoj opštini smeštenoj u „Banijskom trokutu”. Gotovo sva srpska deca su pobijena. Hitlerova Nemačka rešavala je „jevrejsko pitanje” tako što je šest miliona Jevreja spalila u krematorijumima ili im na drugi, podjednako surov način oduzela život. Pavelićeva NDH prihvatila je doktrinu glavnog ustaškog ideologa u Pavelićevoj vladi doglavnika Mileta Budaka, koja se može nazvati „sveto trojstvo”. Naime, Budakova ideologija o rešavanju srpskog pitanja u NDH sastojala se u sledećem: trećinu pokrstiti, trećinu proterati, a trećinu pobiti. Kasnije su se ustaški ideolozi u NDH predomislili. Ipak, sve Srbe u NDH (i one

PRIJE 77 GODINA USTAŠE POČINILE STRAVIČAN ZLOČIN NAD SRBIMA BILOGORE

U subotu, 28. septembra, navršava 77 godina od ustaškog zločina nad više od 500 Srba sa Bilogore i Grubišnog Polja, uglavnom žena i djece. Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić rekao je Srni da su ustaše u selima poubijale gotovo sve koje su zatekle. “Ubili su 500 ljudi i pobacali ih u zajedničke grobnice. Ovaj strahovit zločin počinjen je samo zato što su ti ljudi bili pravoslavni Srbi”, istakao je Bastašić. Bastašić je naveo da je u Grubišnom Polju ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi.

Dušan Jerinić: Stradanje dece u logoru Jastrebarsko

Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. U poslednjih 12 godina mnogo vremena posvetio sam čitanju literature u vezi sa holokaustom koji su sprovodile ustaše za vreme NDH. Posebnu pažnju posvetio sam izučavanju ustaškog genocida na prostorima zapadne Đakovštine, o čemu sam objavio dve knjige. Pročitao sam autorski tekst „Obaveza sećanja i nezaborava” ministra Zorana Đorđevića, objavljen u „Politici” 13. septembra, i želim da reagujem na deo njegove rečenice „ … kakav je,

Dodik: Mržnja koja je dovela do stradanja Srba u NDH ni danas nije smanjena

Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da mržnja koja je dovela do stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ danas uopšte nije smanjena i da bi se u ovom trenutku sve to na neki način ponovilo, kada bi za to bilo prilike, kao što je to bilo i 1991. godine. Na prvom obilježavanju Dana sjećanja na ubijenu i umorenu djecu od ustaša u NDH Dodik je u Gornjem Jelovcu pod Kozarom u obraćanju rekao da je za njega impresivna ta količina mržnje koja i sada postoji. On je istakao da bi se gotovo svaki dan moglo obilježavati neko od stradanja srpskog

Sećanje na ustaški pokolj nad Srbima u selima kod Prijedora 1942. godine

Osvrt na knjigu Ustaški pokolj nad Srbima u selima Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac kod Prijedora 1942. godine. Dugo smo čekali i najzad i dočekali knjigu koja je ovih dana izašla iz štampe u Republici Srpskoj, a koja progovara o jednom od najtežih zločina učinjenih na ovim prostorima ikada, a to je pokolj nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u dva sela Palančište (Veliko i Malo) i Jelovac kod Prijedora. Knjiga, koju sada imamo priliku čitati, djelo je najpozvanije osobe za bavljenje tako mučnim, ali prijeko potrebnim temama, istoričarke Marine Ljubičić Bogunović, kustosa Memorijalnog muzeja Nacionalnog parka Kozara. Skoro osamdeset godina čekala je ova tema svoga autora da

Epopeja stradanja, muke i patnje, ali i ponosa srpskog naroda

Kozara je epopeja stradanja, muke i patnje svih onih koji su položili svoje živote za slobodu, kao i cjelokupnog srpskog naroda, ali i ponos budućih pokoljenja. Ofanziva ustaša i njemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je 10. juna 1942. godine, što je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada. Tog 10. juna otpočeo je koncentričin napad na partizane iz svih okolnih garnizona. Fašističke snage počele su opkoljavanje šireg područja Podkozarja i krenule u sistematsko ubijanje i uništavanje srpskog naroda i njihove imovine. Hrvatski i njemački fašisti pljačkali su sela, pobili znatan dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila

SUSRET SA ISTORIJOM – HTELI BI DA OBRIŠU ZLOČINE USTAŠA: Šta se krije iza najnovijih poruka političara zvaničnog Zagreba

Prve decenije ovog stoleća, kojeg je Dobrica Ćosić nazvao “tuđi vek”, temelje se na mobilnoj telefoniji, internetu, kablovskim televizijama, direktnim prenosima, vestima koje nas bombarduju iz minuta u minut. Iz ove “globalne infosfere” kreću milioni, a verovatno i milijarde poruka svaki dan. U obilju informacija, krajnjem korisniku, prosečnom čoveku, ne preostaje ništa drugo do da ih prima u izvornom obliku i “pakuje u svoju podsvest”. Čuvena izjava još čuvenijeg naciste, Jozefa Gebelsa, da “hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”, koja je dobila istorijsku potvrdu i pre nego što ju je izrekao, a pogotovo razvojem masovnih komunikacija, danas je dobila drugačije značenje: Hiljadu puta ponovljena poruka postaje “istina”. Valjda poneseni komunikološkim

Godišnjica krvave kozaračke epopeje: Pokušaj zatiranja Srba

Desetog juna 1942. godine njemački vojnici i ustaše napali su narod Kozare, počinivši jedan od najvećih ratnih zločina na prostorima bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu – srpsko stanovništvo je ubijano i raseljeno, a poseban zločin počinjen je nad djecom. Izbeglice sa Kozare (foto: radiogornjigrad.wordpress.com) Ofanziva Nijemaca i ustaških jedinica /oko 40.000 vojnika/ zatvorila je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. Oko 80.000 srpskih civila našlo se na udaru nacističkih snaga, a branilo ih je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda. Ipak, Kozarčani su izdržali 50 dana teških borbi – poginulo je oko 1.700 partizana, ali je na nekim mjestima obruč probijen i spaseno je oko 15.000 civila. Nijemci i

Zafranović na putu do Zagreba zaboravio Djecu Kozare – film u Hrvatskoj konkuriše pod imenom Zlatni rez 42

Prijavili smo ovaj scenarij zajedno s mojom redateljskom koncepcijom na natječaj HAVC-a za proizvodnju dugometražnih filmova pod naslovom “Zlatni rez 42 (Djeca Kozare)”, kaže reditelj Lordan Zafranović nakon što mu je Vlada Srpske obećala 200.000 KM bez konkursa za film. Isto tako, u Banjoj Luci na novinarska pitanja o teoriji plagijata scenarija Dare iz Jasenovca, koji su lansirali autošovinisti iz Beograda, producent iz Srbije je odbacio kao nešto s čim oni nemaju nikakve veze, dok se u intervjuu za Večernji list Zafranović odredio ovako: Nije gledao Daru iz Jasenovca… “Film “Dara iz Jasenovca” nisam gledao, a nasljednici Arsena Diklića, autora scenarija za moj projekt “Djeca Kozare”, ostavili su pravnicima i

Dragoslav Bokan: Ustaško-hrvatski koljački “BREND”

Ne može ustaško-hrvatski ljudožderski i rasističko-šovinistički genocid nad Srbima da se postavi u ma kakav ideološki kontekst, pa i onaj nacistički i fašistički.  Piše: Dragoslav Bokan Fašizam (kao i nacizam), naime, ima svoju ideologiju, svoja uverenja i strasti, grehe i preteranosti (posebno gledano današnjim merilima), ima hladnu mržnju i sistemski plan uništenja onih koje su odredili za svoje neprijatelje (Jevreje, komuniste, masone, homoseksualce, Rome, Slovene, duševne bolesnike…). Ovaj plan za ”konačno rešenje” je ostvarivan detaljno i nemilosrdno, bez preteranog uživljavanja, kao da njihove žrtve i nisu bili ljudi, već nešto pogrešno, zločinačko i kontaminirano. I za ovakve svoje zločine su izvršioci – ali i njihove porodice, rođaci, prijatelji i sugrađani

Nikola Dabić: Kako to radi Lordan Zafranović

Evo, baš sad gledam film Lordana Zafranovića kojeg gura druga Srbija po internetu govoreći da je film Dara iz Jasenovca plagijat. Bilo mi je sve to malo sumnjivo, pa rekoh da pogledam na koji način Zafranović to radi. Film se zove Pad Italije i u njemu možemo svjedočiti meni najsmješnijim scenama klasičnog komunističkog repertoara: prikazivanje četnika kao neandertalaca, divljih ljudi koji su zapušteni i prljavi i naravno krvožedni. Prvo se vide na barci i vjerovali ili ne zovu se “četničkim gusarima” koji pazite ovo, idu od ostrva do ostrva da ubijaju (radi se o Dalmaciji). Kada ih hrvatski partizani uhvate, krenu im čitati bukvicu o tome kako su oni šljam

Pokrivalica: Lordan je već dobio pare

U Banjoj Luci je gotovo reprizirana scena kada Milan Bandić, dan nakon što je potpisao peticiju da srpsko pismo ne može biti korišteno u Vukovaru, dočekan od gomile novinara i sa ushićenjem. Da bi ih još dodatno ponizio “šalom”, kako mu se to nikad ne može desiti u Zagrebu kojem je gradonačelnik. Naravno, niko ga nije pitao da li ga je sramota i otkud mu obraz da nakon tako nečega dođe u Banju Luku, a pogotovo gradonačelnik-domaćin. Koji je, da ima nacionalnog i državničkog dostojanstva, nakon potpisa na takvu protivsrpsku peticiju trebao otkazati sastanak. Prije filma o Jasenovcu, da kažemo da je broj žrtava nebitan I danas je tako, mada

Služen pomen za ubijene Srbe Potkozarja i Piskavice (VIDEO)

U Potkozarju kod Banjaluke služen je parastos Srbima iz ovog sela i Piskavice, koje su ustaše ubile 5. i 12. februara 1942. godine. U Hramu Pokrova Presvete Bogorodice služena je sveta liturgija i pomen mučki ubijenim Srbima. Početkom februara 1942. godine, kada se u banjalučkom naselju Drakulić desio stravični zločin, ustaše su počinile pokolj i u potkozarskim selima Ivanjska-današnje Potkozarje i Piskavica, gdje su na najbrutalniji način ubijena 562 srpska civila, među kojima je bilo 77 djece. Iz Udruženja građana Kozara kažu da je unazad šest godina počelo obilježavanje stradanja Srba u potkozarskim selima. Ističu da se ovaj krvavi pir dogodio samo pet dana nakon Drakulića sa istim izvršiocima i istom

Fotografija sa Knežice Foto: RTRS

Branko Tepić, dječak sa čuvene fotografije Žorža Skrigina, 74 godine poslije (VIDEO)

Jedna fotografija, nastala 1944. godine u Knežici kod Kozarske Dubice, zauvijek je postala simbol antifašističke borbe i herojstva naroda Kozare i Potkozarja. Riječ je o fotografiji majke Milice Tepić, koja djecu spasava fašističkog terora i zločina, bježeći i skrivajući se planinom Kozarom i njenim obroncima. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. Fotografiju je ovjekovječio ratni reporter Žorž Skrigin. Sedam decenija kasnije, pronašli smo tadašnjeg dvogodišnjeg dječaka Branka Tepića, kojeg je majka bježeći nosila na leđima, vodeći sestru Dragicu za ruku. Sudbina je htjela da mu ova fotografija na neki način odredi budućnost „vječitog izbjeglice“. Čuvena fotografija nastala je u

Milanovo djetinjstvo

Vrijeme provedeno u logoru toliko mi se urezalo u pamćenje da već 75 godina nema dana i noći da ne prebirem po strašnim slikama, kaže Milan Vukmirović koji je kao sedmogodišnji dječak s Kozare odveden u zloglasni logor Malo je obilježavanja godišnjica, odavanja počasti i pijeteta, polaganja cvijeća i vijenaca žrtvama ustaškog terora kojima ne prisustvuje, premda nikada nije u prvim redovima, ne drži govore i oko njega se ne okupljaju novinari. Obično sjedi negdje sa strane, na nekakvoj klupici ili panju, promatrajući sve bez riječi dok prebire po svojim mislima i sjećanjima. Naravno, organizatorima skupova u režiji Hrvatskoga kulturnog vijeća ne pada na pamet da ga pozovu kako bi

kozarcani-slavonija1.jpg

Sloboština 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942. u

Lordan Zafranović (Foto:fama.com.hr)

Zafranovićev film “Djeca Kozare” dobio novac za snimanje

Film “Djeca Kozare” reditelja Lordana Zafranovića, koji govori o Jasenovcu i stradanju srpskog naroda u doba Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, konačno je dobio finansijsku podršku Filmskog centra Srbije od 30 miliona dinara /255.455 evra/, saznaju “Večernje novosti”. List navodi da je Zafranovićev film prošao poslije tri pokušaja na konkursima ovog centra u kategoriji sufinansiranje proizvodnje domaćih dugometražnih igranih filmova sa nacionalnom temom. Film će biti sniman po scenariju Arsena Diklića, a govori o stradanju srpske djece 1942. godine u NDH, tokom Drugog svjetskog rata. Zafranović je ranije rekao da se za ovaj film pripremao 30 godina, da je u pitanju izuzetan scenario, najbolji koji je imao u rukama, te da

Nikola Milovančev: O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (II)

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (2). Piše: Nikola Milovančev U Hrvatskoj je zauvek izbegnut popis naših žrtava, jer je januara 2012. taj popis preuzela Rimokatolička crkva. Slovenci su dokazali da se i sada mogu (barem približno) izbrojati žrtve Drugog svetskog rata. Zašto samo u Srbiji pojedinci uveravaju javnost da je to nemoguće, da su prepreke nepremostive? U periodu od 1998. do 2005. održavani su skupovi „Dijalog povjesničara/istoričara“, koje je organizovala Fondacija Fridrih Nauman. Na tih deset susreta velika pažnja posvećena je žrtvama u ratovima na jugoslovenskim prostorima u XX veku, a najviše izlaganja (pedesetak) odnosilo se na razdoblje Drugog svetskog rata; najaktivniji u obradi ove

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

DANKO VASOVIĆ: Kako sam postao državni neprijatelj!

Pošto je, 1986. godine, u Večernjim Novostima, otkrio nacističku prošlost Kurta Valdhajma, sekretara Ujedinjenih nacija i predsjednika Austrije, Danko Vasović je, po nalogu Predsjedništva SFRJ, proganjan od strane Udbe, ostao bez posla, pokušali su da ga ubiju, da bi kompanija „Novosti“, prije neku godinu, priznala grešku i uručila mu svoju najveću nagradu. Piše: Donko Rakočević Danku Vasoviću je novinarstvo u genima. Majka Ksenija mu je bila novinar u Omladinskom pokretu, a otac Radule u Tanjugu, Mladosti i Borbi, dok mu je djed po majci, Đorđije Kljakić, bio direktor štamparije u kojoj je 1944. godine štampan prvi broj „Pobjede“. Još kao dijete je često pohodio redakcije gdje mu je radio otac,

Dani(j)el Simić: Tito i oštra ustaška kolona

Komandant Prve proleterske brigade Koča Popović, obavještajac Vladimir Velebit, te član Politbiroa KPJ Milovan Đilas; nudili su u Sarajevu i Zagrebu marta 1943. godine Nijemcima, Italijanima i Hrvatima da se bore protiv Saveznika, ako se iskrcaju na Jadranu. Cilj ovih pregovora je bio da se uspostavi primirje sa okupatorom, kako bi se Tito što uspješnije borio protiv četnika za dominaciju među Srbima, jer su oni gotovo jedini bili borci u partizanima. Ostali su većina među političkim komesarima. U pregovorima to nijesu krili, a Nijemcima i Hrvatima je dodatno odgovarala konfrontacija Srba. Partizana i četnika. Odgovarala je i Titu. Nakon rata, komunistima je godilo produbljivanje tog jaza i za učvršćenje vlasti.

Austrijanci izbegavaju da spomenu Srbe na memorijalnoj tabli Diane Budisavljević. Kažu da nema mesta..

“Na osnovu dosadašnjih istraživanja, Diana je spasavala srpsku decu i to bi trebalo da bude naznačeno”. Diana Budisavljević, Austrijanka iz Inzbruka koja je tokom Drugog svetskog rata zadužila srpski narod u marionetskoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj, spasavajući srpsku decu iz zloglasnih logora – gladne, iscrpljene i na ivici smrti, nije zaboravljena ni u svom rodnom gradu. Ali, nekome je teško da na tabli sa njenim imenom uopšte spomene Srbe, a spasla je 10.000 srpske dece. “Sećanje nikada nije završen proces”, prenose izjavu zamenice gradonačelnika Uši Švarcl na portalu  portalu tt.com , (dnevne Tirolske novine koje su među najčitanijima u Austriji). Gospođa Uši je, inače, predsedavajuća Kulturnog saveta Grada, koj je usvojio

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala