arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Stradanje Srba dobilo ime: Pokolj je srpski Holokaust

Ono što nema ime ne postoji, reči su kojima su se vodili u Udruženju “Jadovno 1941.” koji su, “kad već neće niko drugi”, javnosti predstavili termin koji bi u svetu za srpske žrtve značilo što i Holokaust (Šoa) za jevrejske. “Svoje ime i prezime imaju žrtve, imaju ga i zločinci, a ime imaju i maljevi, noževi, srpovi… kojima su Srbi ubijani u tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj, samo taj stravični događaj nema ime, i mi smo odlučili da to promenimo. Zvaće se Pokolj (sa velikim P), i trebalo bi da ga tako ubuduće nazivaju svi koji ga koriste, od novinara do istoričara koji se tim pitanjem bave”, rekao je na konferenciji

Kalendar genocida: 06. avgust. Godišnjica stradanja Srba sa Korduna i Like

Na današnji dan bilježimo nekoliko stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu: Mehino stanje, na granici Slunjskog i Kladuškog kotara. Ranije iskopani rovovi jugoslavenske vojske za odbranu domovine poslužili su ustašama Nezavisne Države Hrvatske za masovno gubilište srpskog naroda. U vremenu od 30. jula do 14. augusta 1941. godine ubijeno je na ovom stratištu 7.000 Srba, muškaraca, žena i djece. Samo iz sela: Komesarca, Savić Sela, Bogovlje, Maljevca, Buhače, Crnog Potoka, Glinice, Gojkovca, Šiljkovače, Krstinje, Široke Rijeke, Jagrovca, Svinjice, Ruševice, Delić Poljane, Pašin Potoka, Žrvnice, Kuplenskog i Selišta ubijeno je 4.000 srpskih seljaka. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30. jula

Slobodan_Antonic_media_centar.jpg

S. Antonić: Onaj ko letuje u Hrvatskoj doprinosi normalizaciji stoletnog genocida koji traje

Današnje letovanje naših arhigrađanskih selebritija u NDH 2.0 spada, zapravo, u isti smisaoni segment kao i letovanje u NDH 1.0. Ovih dana naši arhigrađanski selebritiji hvale se putovanjima po Hrvatskoj. „Igra Hajduk, danas, sad nekad, divno je biti u Splitu“!, diči se Sofija Todorović, „komšinica iz Borče“ (zapravo, aktivistkinja YIHR-a), poznata po akciji „Burek solidarnosti“ (posle koje je Kandićkin FHP pozvao Evropski sud za ljudska prava da je uzme u zaštitu od srpskih nacionalista). „Za 18 godina super letovanja“ u Hrvatskoj, pohvalio se i Srđan Dragojević, „niko me ružno pogledao nije“. „Mislim da tabloidi raspiruju mržnju, kao 90-tih“, dodao je. I dok nam Sergej Trifunović šalje „pozdrav s magičnog Cresa“,

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: Krvavi juli u Petrinji, Glini, Topuskom…

Ustaše su u Banskom Grabovcu kod Petrinje 24, 25. i 26. jula 1941. godine masakrirale 1.200 Srba. Poklane Srbe ustaše su zatrpale zajedno sa pobijenim psima, navode u Udruženju “Jadovno”. U pravoslavnoj crkvu u Topuskom u julu 1941. godine mučeno je i ubijeno nekoliko muškaraca, žena i djece, među kojima su bili Milutin Kordić i njegov maloljetni sin. Nikola Kordić, koji je tada imao 78 godina, nije mogao hodati, pa su ga ustaše dovezle zaprežnim kolima u crkvu i ubile. Ubijen je Dušan Zlokas /14/, a žene i djevojke su silovane. U selu Dragotina kod Gline u julu 1941. ustaše su poklale sedam žena i jedno dijete i zapalile ih.

Ilija_Zegarac.jpg

Ovdje (ne) počiva Ilija Žegarac

Slabašna pobuna presuđenih u Kordunaškom procesu, jedva da je činjenica političke prošlosti Srba i Hrvata, međutim argumenti koje su koristili u izražavanju svojeg nezadovoljstva, krupan su trag intelektualne historije prečanskih Srba. Piše: Željko Kresojević Gotovo svako ljeto Slobodan Žegarac dođe u Vojnić, svoje rodno mjesto. Obično prespava kod Bukava u komšiluku, svrati obavezno kod mog oca, njegovog druga. Sjete se djetinjstva, nestašluka, mladosti… Te njegove rane godine jedino je lijepo što ga veže za varošicu i kraj u kojem je rođen. Korača lagano ulicom koja vodi prema vojničkom “križu”. Bože, kakvog li apsurda. Ulica danas nosi ime Andrije Hebranga !? Zaustavi se na “križu”, pozdravi se, podivani sa malobrojnim poznatima.

SEĆANjE NA ŽRTVE KORDUNAŠKOG PROCESA

Na 75. godišnjicu „Kordunaškog procesa“ u nedelju 14. jula 2019. godine u organizaciji Udruženja boraca Korduna iz Beograda kod spomenika u naselju Busije prvi put je odana pošta nevino stradalim Kordunašima toga procesa.A stradali su, kako je tom prilikom istakao Miloš Kresojević, članovi vojnog, političkog i partijskog rukovodstva Korduna, ali i viđeniji Srbi-Kordunaši intelektualci. Posle montiranog sudskog procesa održanog u Gornjem Budačkom (otuda ga neki nazivaju i Budački proces) za navodnu izdaju i saradnju sa neprijateljima i četnicima na smrt su 14. jula 1944. godine osuđen Veljko Korać član Narodnooslobodilačkog odbora (NOO) Korduna, Ljubo Vujčić član kotorskog NOO Slunja, Ilija Žegarac šef partizanske štamparije, Milan Momčilović oficir Plaščanskog partizanskog odreda

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

Novi Sad – Projekcija filma „Irodovi sinovi“

U Gradskoj biblioteci, ulica Dunavska 1, Novi Sad, u sredu 15. maja 2019. godine, u 19 časova, biće održana projekcija filma „Irodovi sinovi“ u produkciji Fondacije „Prijatelj Božiji“. O filmu će govoriti autor scenarija, publicista Hadži Bratislav Nikolić. Pozdravna reč: Batrić Ćalović, zamenik predsednika Udruženja „Obilić 1912-1918 “ Novi Sad. Organizatori proekcije filma su Udruženje ratnih dobrovoljaca 1912-1918 njihovih potomaka i poštovalaca „Obilić 1912-1918“ Novi Sad i Gradska biblioteka u Novom Sadu. Voditelj programa će biti Vesna Živković, urednik kulturnog programa Gradske biblioteke u Novom Sadu. Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde

Ustaški zločin 1941: Sjećanje na 525 ubijenih Srba iz Veljuna

Ustaše su u periodu od 6. do 8. maja 1941. godine ubile 525 Srba iz Veljuna, kod Vojnića. Prema podacima Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, prije ubistava Srbi iz Veljuna bili su zvjerski mučeni u školi i žandarmerijskoj zgradi u Veljunu da bi ih ustaše poslije toga dovele u Hrvatski Blagaj, gdje su ih poklali i pobili sjekirama i maljevima. Žrtve su pobacane u iskopane jame u dolini između zgrade škole i katoličke crkve, te u prirodne jame pored tog mjesta. Izvor: Radio Televizija Republike Srpske Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 06. maja 2017. godine. Vezane vijesti: Zaboravljeni pravednici sa Korduna Sveta

Nikola Kobac: Krvava i pusta je ovo zemlja

Mrtvo selo. Asfaltni put se pružio između popaljenih kuća i zaraslih dvorišta, vijuga i žuri u pravcu Zagreba. Kao da hoće nekud, ili od nekoga pobjeći. Ogoljele kupine popadale, ispreplele se, crninom omotane ne dozvoljavaju koraku da se zaustavi u napuštenoj avliji. Sve izgleda sablasno. Svuda tragovi paljevine. Zidovi kuća što odolješe vremenu i eksplozivu, vojsci i novoj državi “ukrašeni” jedinstvenim velikim slovom “U”.  Tamo gdje su nekada bili prozori izrasla agacija (bagrem) dodirujući svojim vrhom srušenu betonsku ploču. Na vratima osakaćene ljepotice stražare koprive i bujad. Pomoćni objekti do juče bogatog dvorišta se jedva prepoznaju. Iznakazila ih ili uljepšala pavetina koja se po brvnima čas sa vanjske, čas sa

Genocid u NDH – Pokolj

Istoričari usvojili novi termin za ustaško zatiranje Srba Sistematski državni zločin koji je nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska nazvan je – Pokolj. Ovom terminološkom odrednicom srpski narod pridružio se jevrejskom, koji je svoj genocid nazvao Holokaustom, odnosno romskom, koji svoje stradanje naziva Porajmos. Da zatiranje Srba u NDH dobije svoj termin i preciznu definiciju izborilo se Udruženje “Jadovno 1941”, koje je u izbor naziva i njegovu upotrebu uključilo i istoričare i istraživače. Novi termin u ponedeljak je promovisan u Beogradu, uz ocenu da su Srbi poslednji narod – žrtva genocida koji nije izabrao terminološki naziv za svoju golgotu. – Genocid nije najprikladniji izraz za

NAJAVA: U Beogradu 18. marta konferencija za medije udruženja Jadovno 1941.

Udruženje „Jadovno 1941.“ organizuje konferenciju za medije na temu: „POKOLj“ Terminološka odrednica za Genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu Genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin Genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao Pokolj. Na konferenciji će biti predstavljen i obrazložen integralni tekst odluke koji pored ostalog sadrži definiciju ovog

Pokolj: Zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske

Institucije srpskog naroda, naučna i stručna javnost kao i srpsko društvo u celini, do sada se nisu terminološki odredili prema zločinu genocida koji je počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Dok je genocid nad Jevrejima imenovan i planetarno poznat kao Holokaust (ili Šoa) a genocid nad Romima već decenijama poznat kao Porajmos, genocid nad srpskim narodom do danas nije imao prepoznatljivu i ekskluzivnu terminološku odrednicu. Motivisani i vođeni navedenim činjenicama a želeći istaknuti važnost ovog pitanja, Skupština udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke odlučila je da zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao: Pokolj S tim u vezi,

zaboravljeni-pravednici-kordun.jpg

Zaboravljeni pravednici sa Korduna

Na osnovu sjećanja naših predaka, ispričaćemo priču koja govori o našim porodicama u ono teško vrijeme rata i stradanja. Priču koja je na žalost, ostala samo pod našim krovovima. Maglovita i nepotpuna. Ovo je samo pokušaj da se “složi” priča..  Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 07. marta 2016. godine. Naslućivalo se već da će doći do kapitulacije Italije, što će u mnogome promjeniti tok rata. U to vrijeme, potpuno uništen Kordun, uz sve svoje muke, bori se i sa glađu. Ono od naroda što nije stradalo od ustaških kama, bačeno u jame bezdanke, odvedeno u logore, nemilosrdno kosi epidemija tifusa. Zahvatio je ovaj kraj, kao vjerni

dragan-krosnjar.jpg

Selo masovnih grobnica

Nema samo Kordun svoju Čemernicu. Istih toponima ima i u Srbiji, Bosni i još poneki u Hrvatskoj. Ali, samo je kordunaška Čemernica odživela svoje ime, u čemeru i jadu. Nekada veliko selo, koje svojim krajevima gotovo spaja Vrginmost i Topusko, opustelo je, zaboravljeno i od Boga i od države. O stradanju Čemerničana najrečitije govore masovne grobnice u selu, one obeležene iz Drugog svetskog rata i iz ovog poslednjeg, iz “Oluje”, zarasle u korov i još neobeležene i bezimene, čekaju ekshumaciju i identifikaciju ubijenih. Zato o Čemernici danas više govore mrtvi nego živi. Uoči svetskog rata bilo je u njoj oko 270 domaćinstava i 1.600 stanovnika, a danas 10 puta manje.

rasenica.jpg

Milan Pantović: Zapis sa Korduna, ljuta lička zima

Bila nekad Petrova Gora i Vrginmost na Kordunu. Bilo široko Glamočko polje i selo Preodac, s ljihadu izvora hladne vode. Bila jedna kuća u Velikom Obljaju, odakle je Gavrilo Princip zakoračio u život i istoriju. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 7.  marta 2016. godine. Bilo. Danas, Petrovu goru, imenom Gvozd krstili i Vrginmost drugo ime dobio. Po Glamočkom polju, vetar tugovanke zavija i snegove s Malog i Velikog Šatora svaljuje, a od kuće Gavrilove ostalo nešto malo od temelja. Koliko da podseti da je tu kuća bila. Evo već desetu zimu, nevoljnici srpski iz Visoke Krajine, s Korduna, iz Like i ostalih

Skrivajući me kao ranjenika, jedna starica me je životno zadužila

Devet mjeseci tražio sam izvjesnu Anđu, kroz sva naselja dijela Korduna i Banije. Gledao pljačku i dogorjevanje stambenih i privrednih objekata, ubijenu i uginulu stoku, spaljena žita i posječene voćnjake u cvatu i zaključio da je u nas govor mržnje razvio neslućenu strast osvete.  A kako i ne bi kad toliko poslije rata ili ako hoćete oktroiranog mira u medijima rat traje nerijetko do istrage “naše” ili “vaše”. Prije svega zbog toga što rat pripremaše mnogi, napose etno intelektualci, političari i novinari, a istinski mir samo rijetki. Većina šuti, što znači odobrava ili prašta “svoj” zločin, naprosto osvećujući se žrtvi. Ustoličena ideologija “krvi i tla”, “mi ne možemo napraviti zločin”,

Prof. dr Svetozar Livada

Sjećanje: „Doživotni sam pacijent genocida“

Kada se nađem u zavičaju blizu toponima, na stazicama djetinjstva, bivam preokupiran tim zločinom genocida i zaboravljam upravljati vozilom, jer mi se slike klanja i krvi navlače kao mrene na oči. Piše: Prof. dr Svetozar Livada Ako se pojam pacijent prevede kao onaj koji trpi i pati, tu poziciju trpljenja i patnji izdržao sam za stotine života, kao višegodišnji pacijent s 40 operacija na kostima, dvije na srcu i nekoliko kliničkih smrti. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 28. avgusta. 2015. godine. Genocid mi je ostavio veće patnje od toga. Bio sam superaktivno dijete – goropadan. Baka, koju sam obožavao, zvala me je

Prof. dr Svetozar Livada

Vesna Ivanović: Preludij za Livadu iz sna

Predmet knjige je velika simfonija života čovječanstva, glazba koja zvuči ispod površine povijesti, blagoslovljena zbiljska glazba ljudskog bitka čija je jedina želja i cilj, jedina tema i strast: biti čovjek, zbiljski i istinski čovjek i ljudski živjeti. Béla Hamvas Anthologia humana: pet tisućljeća mudrosti   Predmet knjige je čovjek Svetozar Livada. Predmet knjige je individuum koji cijeli svoj život ulaže golem trud da bude čovjek, da bude zbiljski i istinski čovjek i da živi ljudski. Predmet knjige je primjena prastare mudrosti danas: postati čovjekom. Predmet knjige je životna sposobnost ustrajanja koja nas ushićuje svojom moralnom plemenitošću. Novalis kaže da čovjek ne čini drugo nego se neprestano vraća kući, a Hamvas

Mile Knežević, posljednji preživjeli učesnik proboja na Petrovoj gori

Kakav je bio vaš ratni put prije i nakon proboja ustaškog obruča 14. maja 1942. Na Petrovoj gori? Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 21. maja  2016. godine. Na početku rata imao sam 16 godina i živeo sam u selu Vojišnica, kotar Vojnić, koje su prvo držali talijanski bersaljeri, a od kraja jula 1941. ustaše. Oni su zvanično u Vojnić ušli 27. jula s kamionima punim uhapšenih Srba. Tad su uhapsili i mene i strpali me u kamion s pokupljenim ljudima.Tu su bili dvojica ustaša i jedan me pitao koliko imam godina. Rekao sam da imam 13, pustili su me i ostao sam živ. Ponovo su me

dr. Đuro Zatezalo

Intervju: Đuro Zatezalo, autor knjige “Radio sam svoj seljački i kovački posao”

U izdanju SKD “Prosvjeta”,  štampana je knjiga poznatog karlovačkog istoričara dr. Đure Zatezala pod naslovom “Radio sam svoj seljački i kovački posao”. Radi se o knjizi autentičnih svjedočenja ljudi koji su preživjeli Pokolj, genocid na području Nezavisne Države Hrvatske, odnosno na teritoriju Banije, Like, Korduna, Gorskog kotara i Pokuplja, u vremenu od 1941. do 1945. godine, kao i o svjedočenjima osuđenih počinilaca tih zločina. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 1. novembra 2015. godine.) Otkud ideja i motiv za ovu knjigu i od kada radite na njoj? – Ideja za sakupljanje izvorne arhivske i novinarske građe pojavila se davno, još dok sam bio

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 15. avgust 1941. Godišnjica stradanja Srba na Kordunu

Na današnji dan prije 73 godine u selima Rakovac i Irinovac na Kordunu, ustaše su poklale i spalile 166 Srba Grabovac i Irinovac, sela kod Rakovice. 15. avgusta 1942. u kućama ustaše poklale i spalile 166 srpskih seljaka od kojih samo u kući Ilije Kovačevića 20. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. avgusta. 2017. godine. Selo Irinovac, Slunj. U podrumu kuće Dane Rakića, 15. avgusta 1941. ustaše poklale sve članove porodice: Rodić, Bosnić, Bajić, Roknić, Varićak, Stanišić i druge. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.  

Od Sadilovačke crkve do bezdane Delić jame

Mi Jadovničani, u subotu 27. jula 2013, bili smo sa našom braćom, potomcima Sadilovačkih Novomučenika. Služen je parastos u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u Sadilovcu na Kordunu, koju su 2009 obnovili braća Gvozdenovići iz Novog Sada, potomci žrtava. Jedan od njih, Dragan, svjedočio je u crkvi o zločinu koji se tu dogodio. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 29. jula. 2013. godine. Parastos je služio Otac Goran Slavnić, paroh plaščanski uz sasluženje Oca Nikole Malobabića, paroha koreničkog. Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 15 godina) iz Sadilovca,

1995. ponovila se 1941. – Milica Breberina

Život u drvenom okviru

Milica Breberina (85) iz Utinje pamti kako je život bio lijep kada na Kordunu nije bilo ratova Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. decembra 2017. godine. Sve bogatstvo usamljene osamdeset i petogodišnje Milice Breberine iz Utinje na Kordunu, stane u jedan drveni okvir. Na zidu sobe, poput neke ikone, Milica drži fotografiju svog muža Vlade sa sinovima Svetanom i Đurom. Namještaj, kuća, dvorište, voćnjak, vrt i njiva, za vremešnu Milicu manje su važni, moglo bi se reći i gotovo nevažni. Tako Milica ujutro, umjesto da obiđe skromno imanje i pogleda kakvo će biti vrijeme, prvo pogleda sliku svojih muškaraca. Ispod nje, na

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala