arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Miroslav Maksimović

Miroslav Maksimović: Jame bola nikad nisu zakopane

Manje poznati ustaški masakr iz avgusta 1941. u zapadnoj Bosni, kada je seoska jama Bezdanka progutala desetine Srba i, između ostalih, zatrla porodicu njegove majke Stoje Uzelac, koja je kao četrnaestogodišnja devojčica, nekim čudom uspela da se spasi, podstakao je Miroslava Maksimovića (1946) da ispiše potresne sonete. Knjigu “Bol”, koja ne može ostaviti ravnodušnim ni čitaoce koji nisu skloni poeziji, objavio je “Čigoja”. Mesto u samom vrhu savremenog srpskog pesništva Maksimović je izborio nizom izuzetnih zbirki (“Spavač pod upijačem”, “Menjači”, “Soneti o životnim radostima i teškoćama”, “Nebo”, “Beogradske pesme”) za koje je dobio pregršt najprestižnijih priznanja (Brankova nagrada, “Milan Rakić”, Zmajeva, “Branko Ćopić”, Disova, Dučićeva, “Desanka Maksimović”…). Sa suprugom Iskrom,

Dušan Bastašić: Traume ustaških zločina se kao rane prenose sa generacije na generaciju potomaka žrtava

Kod potomaka žrtava ustaških zločina prisutna je transgeneracijska trauma koja se prenosi i oseća i u najnovijoj generaciji, izjavio je Dušan Bastašić, predsednik udruženja ,,Jadovno 1941.” S obzirom da u institucionalnom delu hrvatskog društva ne postoji nikakvo pokajanje zbog ovih dešavanja, prema Bastašićevim rečima, zločini se ne mogu ni zaboraviti ni oprostiti. Izvor: KTV Zrenjanin Vezane vesti:

Ustaški logori smrti – mjesta nezapamćenog pogroma

PAŠKI PAKAO Autori: B.O. i M.S. Slana je kamena pustinja na Pagu. Zemlje ni za šaku. Ljeti tamo sunce užasno prži, a nigdje ni stabla ni grma. Tek poneka travka. Nitko tamo nije nikada stanovao, niti bi poželio. Na žalost, tisuće zatočenika tamošnjeg ustaškog logora – prvog na području tzv. Nezavisne države Hrvatske – nisu imale izbora… Proglašenje tzv. Nezavisne države Hrvatske – 10. travnja 1941. godine – uz pomoć i blagoslov okupatorskih sila, označilo je početak nenarodne vlasti koja se već od prvih dana iskazala u našoj povijesti dotad nezapamćenim terorom nad nedužnim ljudima. Bitni faktori u ostvarivanju koncepcije ustaške države bile su razrađene metode rasne politike. Cilj je

Đurđica Dragaš: KRV NA KAMENU

Posveđeno svim nevinim žrtvama ustaškog logora Slana na ostrvu Pagu. Vezaše mi kamen oko vrata.Odvuče me na dno,plavo i samotno.Nestade mi daha u grudima,zaboli me so na ranama.Al’ trajaše kratko.Oslobodi me smrt,bela i svečana. Gledam gore ka pučuni.Gledam krvnike.Krvave im oči, krvave im ruke, krvavo im more.Al’ ne mogu mi više ništa,ovde na dnu gde ribe spavaju,ovde na dnu gde sanjam zlaćanu njivu, kućicu belui ruke dečje oko vrata. Ne mogu mi ništajer moga tela nema više.Ne bole me krvavi tabani,iščupani nokti,razderane grudi. Ne boli me ni duša,i nju je smrt rodila ponovo.Da luta,da gleda,Da pamti. I poješće more moje telo,kosti će moje postati pesak,al’ duša će lutati po kamenu

Saranova_jama.jpg

Milan Ružić: Noćas zvale su me jame

Noćas zvale su me jame, usta sam im zapušio tamjanom i oči oslepeo svećama. Sad svi polako, svako u svoju jamu. Dok je jama, biće i Srba što nad njima, to u njima. Jama Kapavica (Foto: Slobodna Hercegovina) Noćas zvale su me jame – crne rupe srpske istorije. Obilazio sam ih lak poput pera kojim nisu ispisana imena svih onih koji su u jamama zanoćili zanavek. U svaku sam glavu proturio prema onima koji su svoju u tom mraku gubili i ljubio stene, palio sveće, suzama spirao prašinu zaborava sa njih. Ne znam da li ste ikada bili blizu tih jama, a neko vaš sigurno jeste ako ste srpskim imenom

KOSTINA POTRAGA ZA OČEVIM GROBOM

Tu na Jadovnu, u vječitoj sjeni i tami bukava, u njedrima Velebita, našli su zlokobni smiraj duše mnogi Srbi. Među njima i otac Koste Popovića iz Sremskih Karlovaca. Piše: Tomo Radusin Tomiša Poslije velikih stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu, prvenstveno Srba Like, Krbave, Korduna i Banije, izvršena je planska kolonizacija Srba na područje Vojvodine. Samo na području Like od 10.264 nevinih žrtava hrvatske ustaše su ubile 8.733  ili 80 % Srba. U preseljenju, rđe od ljudi, neljudi ubili su 25. novembra 1944. godine 212 zaostalih mještana, Švaba, žena i djece kod Bačkog Gračaca i Odžaka. Komandant Vojne uprave za Vojvodinu bio je tada bivši španski borac, Rukavina Ivan, koji

Sve barake u Slani bile su ograđene bodljikavom žicom u nekoliko redova

Na današnji dan zatvoren logor Jadovno

English Na današnji dan 1941. godine zatvoren je ustaški kompleks logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, koji je bio preteča ozloglašenog jasenovačkog logora, podsjećaju iz Udruženja “Jadovno” Banjaluka. “Svega oko 2.000 preživjelih stiglo je 21. avgusta 1941. preko Jastrebarskog u Jasenovac”, rekao je predsjednik ovog udruženja Dušan Bastašić. Bastašić podsjeća da su zatočenici na željezničku stanicu Jasenovac stigli u 7.00 ujutro, gdje su ih ličke ustaše predale zločincima iz sastava 17. ustaške satnije. “Tek nakon sata pretraživanja i ispitivanja, istjerali su ih iz vagona, svrstali ih dva po dva, povezali žicom i poveli prema logoru, udaljenom od željezničke stanice oko pet kilometara”, naveo je Bastašić. On je rekao da je jedan od preživjelih

Jadovno: Zaboravljeni genocid

I mada je Jadovno svojevrsna uvertira za Jasenovac, koncentracioni logor gde će već pasti stotine hiljada žrtava, svejedno on ostaje zaboravljena epizoda genocida u 20. veku. Ono što je učinjeno u Jadovnu do danas nije dobilo ni stoti deo pažnje i osude koju su dobili neosporni zločini u Aušvicu i Treblinci.   Ruski  Četrdeset hiljada leševa za 132 dana: Jevreji, Romi, Srbi (oni u većini). Sada su ovde živopisna letovališta, a 1941. godine na obali Jadranskog mora nalazio se kompleks koncentracionih logora Gospić-Jadovno-Pag koji je napravilo ustaško rukovodstvo Nezavisne Države Hrvetske, saveznika i satelita nacističke Nemačke. Kompleks je postojao svega pola godine, zatim su ga zatvorili italijanski fašisti, koje su

Malo ko zna da je Jadovno preteča Jasenovca

Prvi logoraši Jasenovca, doveženi iz Gospića preko Jastrebarskog u marvenim vagonima 21. avgusta 1941, bili su preživjeli logoraši kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag. Oni koje hrvatske ustaše nisu stigle pobiti zbog italijanske reokupacije. Bili su prvi logoraši logora I i II, Krapje i Bročice. Velika većina njih je pobijena već do polovine decembra. Donosimo dio zapisa dr Đure Zatezala. Zatočeni u kaznionici Okružnog suda su osjetili znatnu uznemirenost i užurbanost ustaša i kaznioničkih stražara, ali nisu znali šta se dešava van zatvorskih zidova. U zoru 18. avgusta, njih 1.100 su počeli da svrstavaju u već uobičajene kolone i vezuju žicom i uzdužnim lancem. Sve do jedan sat poslije

Đurđica Dragaš: Paška istina o ljudima i neljudima

Danas, ništa na ostrvu Pagu ne podseća na ono zlo vreme, osim dva časna krsta – na mestu logora i masovne grobnice u kojoj su bila tela poslednje grupe logoraša. Leto je… vreme godišnjih odmora, putovanja, uživanja. Društvene mreže prosto gore od fotografija koje bi trebalo da potvrde sve to. Nižu se slike i snimci  plaža, zalazaka sunca, talasa koji zapljuskuju izmanikirana stopala, knjiga na preplanulim bedrima sa morem u pozadini. Lepo je, opušteno, lagano… I ne bih ja krenula da pišem ovaj tekst da među tim letnjim razglednicama gotovo svakodnevno ne viđam i one sa ostrva Paga u Hrvatskoj. Hvale se mnogi moji Fejsbuk prijatelji  prelepim, kristalno čistim morem,

Đurđica Dragaš: Paška plava grobnica

U znak sećanja na žrtve NDH logora na ostrvu Pagu. U noći između 14. i 15. avgusta ubijena je poslednja grupa logoraša. Bilo ih je 791 -91 dete do 15 godina, uključujući bebu od pet meseci, 293 žene i 407 muškaraca. Logor je zatvoren pod pritiskom Italijana koji su kasnije ekshumirali ove žrtve i spalili njihova tela u strahu od zaraze. Na ovom ostrvu smrti stradalo je oko 8 hiljada Srba i Jevreja, a među njima je bilo i Divoseljana. Mir njihovim dušama! PLAVA GROBNICA Vezaše mi kamen oko vrata. Odvuče me na dno, plavo i samotno. Nestade mi daha u grudima, zaboli me so na ranama. Al’ trajaše kratko.

Preživjela logore na Pagu: Izvodi iz iskaza svjedokinje Nade Fojerajzen datog 8. septembra 1944.

»Zovem se Nada Fojerajzen (Nada Feuereisen ) rođena u Zagrebu, zavičajna Cernik – Čavle, udata, majka dvoje djece. Sada stanujem u gradu Bari u Italiji, Via Dante Aligieri 270/III k. 9. jula 1941. u Zagrebu bila sam lišena slobode od ustaške nadzorne službe. Istom prilikom lišen je slobode i moj muž i dete od 4 ½ g. Redarstveni organi koju su došli po nas ostavili su kući staru mi majku zato, što sam im dala izvjesnu količinu novca. U Zagrebačkom zboru bili smo zadržani 4 dana. Šef samoga logora u Zboru bio je ustaški dužnosnik Baraković šef židovskog odjela. U istom logoru nalazilo se nekoliko ustaša, koji su nas maltretirali,

Kako su popunjavane velebitske jame

Aprila 1986, povodom predstojećeg suđenja ustaškom ratnom zločincu Andriji Artukoviću, nakon pisma primljenog od Rakić Pane, list “Dnevnik”, Novi Sad, objavio je članak: “Kako su popunjavane velebitske jame”. Donosimo faksimil objavljenog članka, kao i integralan tekst pisma pokojnog Rakić Pane. Uredništvu Redakcije lista „Dnevnik“, Novi Sad Povodom članka u Vašem listu: „Zašto je Artuković likvidirao Dr. Ješu Vidića“, kao i da se ne zna datum njegove pogibije u Jadovnom, javljam se jer je bitno i da se ovo sazna u vezi sa zlikovcem Artukovićem. Kao dečak – bolesnik sa 14 g. jula meseca 1941. g. nalazio sam se u bolnici u Gospiću. Bolnica se nalazi pored ceste koja prolazi prema

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Prošlo je 83 godine od krvavog ustaškog pira na Pagu i Jadovnu

Prije 83 godine, u noći između 14. i 15. avgusta 1941, uoči katoličkog praznika Velike Gospe, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša. Na Pagu je te noći ubijena najmanje 791 žrtva, a tih dana na Velebitu oko 1.500. „Zgrožene monstruoznošću zločina i brojem pobijenih zatočenika, italijanske okupacione snage preuzele su od NDH civilnu i vojnu vlast na tom području i naredile zatvaranje logora smrti“, kaže predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić. Dodatni razlog za zabrinutost Italijana bio je masovni ustanak Srba u Lici protiv ustaške tiranije. „Želeći da unište tragove zločina i pobiju ostatak zatočenika u kratkom roku, ustaški

Kalendar Pokolja: 12. – 15. avgust 1941. Zločini nad Srbima

Drinjača kod Zvornika. Ustaše su 12. avgusta 1941. godine u jednom magacinu u Drinjači kod Zvornika zaklale 100 Srba i pobacali ih u jednu rupu pored magacina. Pošto su žrtve bile slabo zakopane, psi lutalice su počele razvlačiti njigove posmrtne ostatke. U magacinu je po svjedočenju Pera Đukanovića bilo jedno veće hrastovo bure u kome su zatekli 150 litara ljudske krvi. Žrtve su skidane gole, vođene niz stepenice, te klane nad buretom krvi. Izvor:  Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 20. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30.

Feđa Dimović (BS): „Teci reko“ osvetljava deo zataškane istorije

Velikomučenički logor Jasenovac, naše najveće groblje u kome je satrveno više od 700.000 pravoslavnih Srba, naš najveći grad pod zemljom je simbol sveukupnog stradanja – Pokolja* srpskog naroda na teritoriji zločinačke NDH od 1941.. do 1945. Feđa Dimović; Foto: Nikola Zajc / Jadovno 1941. *Pokolj je sistematski državni zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog Svetskog Rata od srane Nezavisne Države Hrvatske na celoj njenoj teritoriji, kojom je obuhvaćeno više od milion Srba koji su pre 1941. godine živeli na tom području, piše na početku spota za pesmu „Teci reko“. Beogradski sindikat opevao je genocid nad Srbima u svojoj novoj pesmi „Teci reko“, zajedno sa Pavlinom Radovanović, div – devojčicom

EKSKLUZIVNO „Teci reko“: Novi spot Beogradskog sindikata i Pavline o genocidu nad Srbima u NDH

Pre godinu dana, u subotu 01. jula 2023. u podne je premijerno emitovan spot za pesmu „Teci reko“ Beogradskog sindikata i Pavline Radovanović koja se bavi Pokoljem nad Srbima u NDH. Pesma „Teci reko“ puštena je po okončanju opela stradalim Srbima kod Šaranove jame, kome su prisustvovali i članovi Sindikata. 01. jul 2023. Velebit, Šaranova jama; FOTO: Jadovno 1941. Piše: Vladimir Sudar Spot za pesmu „Teci reko“ Beogradskog sindikata i Pavline Radovanović premijerno je objavljen danas tačno u podne na Jutjub kanalu Sindikata i svim digitalnim platformama. Pesma „Teci reko“ objavljena je na novom albumu Beogradskog sindikata – „Sindikalno proleće“. Spot Beogradskog sindikata i Pavline o pokolju nad Srbima u NDH „Teci reko“ bavi

VIDAKOVIĆ: SRBI NE SMIJU DA ĆUTE O ZLOČINIMA U SISTEMU LOGORA GOSPIĆ – JADOVNO – PAG

Sistem ustaškog logora Gospić-Jadovno-Pag bio je preteča logora Jasenovac i srpski narod nikada ne smije da ćuti o zločinima koji su tu počinjeni, istakao je pomoćnik ministra za boračko-invalidsku zaštitu Republike Srpske Nebojša Vidaković. Vidaković je napomenuo da je na ovom mjestu počelo sistematsko uništavanje Srba sa područja NDH, ukazujući da ovdje nisu ubijani samo Srbi iz Like, već sa prostora teritorije tadašnje NDH. “Od Gospića na put bez povrataka išle su mnogobrojene kolone. I tako 132 dana. U tim kolonama smrti bilo je više od 40.000 ljudi, od čega najmanje 38.000 Srba”, istakao je Vidaković, obraćajući se okupljenima kod Šaranove jame na Velebitu. Vidaković je naglasio da se takvi

Na čelu kolone nošen je krst osveštan u Molu, rodnom mestu vladike Save (Foto: lična arhiva)

Boris Begović: Uzdizanje krsta nad Katinom jamom

Povodom godišnjice mučeničke smrti episkopa gornjokarlovačkog Save, udruženje „Jadovno 1941.” je na mestu njegovog stradanja postavilo časni krst iznad Brušana, podno Velebita. Sve počelo u nedelju, na Duhove, 19. juna 2016. godine u Molu, u Crkvi Svetog Save, kada je, posle svete liturgije, osveštan krst koji će hodočasnici izneti do Katine jame, iznad Brušana, podno Velebita. Ne, nije tada, već je sve počelo u Molu, kada se jula 1884. godine u porodici Trlajić rodilo muško dete kome su nadenuli ime Svetozar. Dete je raslo, Svetozar je postao mladić, završio bogosloviju u Sremskim Karlovcima, pa onda Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. Odlučio se, međutim, da služi Bogu, ne pravu, i postao

U ratu je neprijatelj na pravdi Boga pobio stotine hiljada Srba. Mi smo ih mrtve u miru ubili još jednom.

Beseda Matije Bećkovića u Beogradu na premijeri filma “Krst nad jamom”. U ratu je neprijatelj na pravdi Boga pobio stotine hiljada Srba. Mi smo ih mrtve u miru ubili još jednom. Ne zna se čiji je zločin veći – onih koji su ih pobili žive ili naš koji smo ih pobili mrtve. I do dan danas ostavili u zabetoniranim jamama. Mrtvi umeju da se zahvale kao niko, ali znaju i da se ljute. Zbog greha prema svojim nevinim žrtvama, neizbrojenim, neimenovanim i ne-popisanim, doživeli smo da nas, žrtve genocida i fašizma, zovu fašistima i genocidnim narodom. Ne bi pogrešili ako bi nas tako zvali i žigosali zbog našeg odnosa prema

Danas je 24. jun – Međunarodni dan sjećanja na Jadovno 1941.

Međunarodni dan sjećanja na žrtve komleksa logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag 1941, određen je i obilježava se od 2010. godine. Incijativa a onda i odluka za određenje Dana sjećanja na Jadovno 1941, djelo je udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, udruženja potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa logora smrti Gospić – Jadovno – Pag osnovanog krajem 2009 godine. Toga dana, 24. juna 1941. godine, logori Metajna i Slana na ostrvu Pagu primili su svoje prve zatočenike. Istoga dana, logor smrti Jadovno na Velebitu dobija u smislu prostora koji zahvata i kapaciteta prijema zatočenika, svoje maksimalne granice. Datum za Dan sjećanja, na inicijativu osnivača udruženja Jadovno 1941, odredili su februara

Đurđica Dragaš: Pesma nezaboravljenih!

Radujemo se vama što nosite krst, što pevate i plačete u isto vreme. Mi ćemo uvek biti tu i radovati se jedni drugima jer… mi smo jedno… vi nad jamom i mi u jami!!! Ujede me zver, okrvavljenim zubima.Rastrgnu mi kožu divljim kandžama. Baci me u ponor…. Padoh tiho, nečujno, meko.Uze me Gospod milostivi, oslobodi mi telo muke ovozemaljske. Lagana i nebolna gledala sam iz mraka bezdanog.Gledala sam neviđeno, pakao što ga ljudski um ne dokuči. Gledala sam decu bez očiju, žene bez utrobe, starce bez ruku…Milovala sam im rane, smirivala jauke, brisala znoj sa čela.Molila sam Gospoda da ih uzme, da odnese bol, da nas sjedini. I čuo je

Đuro Zatezalo: Logor Jadovno

Krajem maja i tokom juna 1941. godine, iz svih krajeva NDH je svakodnevno stizalo na stotine zatočenika u Gospić, pa je prostor kaznionice Okružnog suda ubrzo postao premalen. Zbog toga je u prvoj polovini maja Ministarstvo unutrašnjih poslova, na čelu sa Andrijom Artukovićem, zatim Eugenom Kvaternikom, ravnateljem Ravnateljstva za javni red i sigurnost, Jucom Rukavinom, ustaškim pukovnikom, Juricom Frkovićem, velikim županom župe Lika i Gacka, Stjepanom Rubinićem, šefom ustaškog redarstva u Gospiću, te Rudom Ricom i Dragutinom Pudićem Paralizom, u velebitskoj zabiti, daleko od očiju naroda, osnovalo logor Jadovno. On je u početku obuhvatao jedan šumski proplanak ograđen bodljikavom žicom. Prostor pod vedrim nebom nije bio duži od 50 i

Dušan Bastašić za “Glas”: Mlade ne učimo dovoljno o našem stradanju

Ako je istorija učiteljica života, onda je potrebno da našim mladim generacijama otkrijemo i saopštimo istinu šta se tamo desilo prije 80 godina i to na način adekvatan njihovom uzrastu. Važno je da to uđe u udžbenike jer to smatram jednim nacionalno odgovornim. Zašto se neodgovorno odnosimo prema mjestima stradanja naših predaka u Drugom svjetskom ratu, ali i na pitanja zašto tih užasnih događaja nema više u javnom prostoru i udžbenicima, niti zašto ne postoji nijedan diplomski rad na tu temu, teško je odgovoriti, rekao je predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan Bastašić. On je u intervjuu “Glasu” naveo i da mladim generacijama treba da otkrijemo i saopštimo istinu šta se

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala