arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Mićo Martinović: Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom!

Nitko nije tako snažno, tako halapljivo i tako bezumno prigrlio komunizam kao Srbi. Za čim plačete Srbi? Za Jugoslavijom, za vlastitom grobnicom! Privedite se pameti. Mogao bi da postavim jednostavno pitanje na koji niti jedan od vas koji slavi tu mračnu tvorevinu Jugoslaviju ne bi mogao odgovoriti. Ko je bio Tito? Da ne mudrujem, predivna žena i naučnik, Smilja Avramov radeći na svojoj knjizi u arhivama u Londonu, zatražila je uvid u arhivu o Titu. Rok tajnosti je bio prošao. Rečeno joj je, sve možete dobiti sem građe o Titu. Zabrana je produžena na još 20 godina!? Dakle, čovjek koji je govorio nekoliko jezika, svirao klavir bio vrhunski mačeovaoc (prvi

Jovan Mirić: Grad i selo u NDH

U gradovima viču, psuju, bacaju blato i kamenje, tuku. U selima hvataju, stražare, tuku, siluju, kolju, ubijaju, spaljuju, bacaju u jame. Šta više reći? Glavni trg u Zagrebu, NDH (Izvor: 24/7) Dana 28. aprila 1941. godine ustaše su oko 200 Srba, Jevreja i nekoliko Hrvata dopremili sa severa NDH u Zagreb, smestivši ih u domobranske kasarne u Ilici. Iz te grupe Nemci su izdvojili bivše jugoslovenske vojnike, a ostale uhapšene ustaše su nemilosrdno mučili. „Cijelim putem od Jelačićevog placa do Nove Vasi bili smo napadani od ulične rulje koja nam je dobacivala razne psovke, prijetnje, pljuvala po nama, a neki počeli i bacanjem kamenja“, kazuje Dmitar Romanić. (Đuro Zatezalo, Jadovno,

Prve žrtve ustaškog terora i genocida u Sremskim Karlovcima, hapšenje istaknutih građana juna 1941. godine i njihovo stradanje u logoru Jadovno

Položaj Srba u NDH se sve više pogoršavao, kao i položaj Jevreja i Cigana, posle objavljivanja „Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti“ i „Zakonske odredbe o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda“ početkom maja 1941. godine u glasilu hrvatskog ustaškog pokreta (Hrvatski narod, broj 78 od 1. V 1941. godine). Te odredbe je propisao poglavnik NDH Ante Pavelić po nemačkom nacističkom uzoru. Mržnju protiv Srba, Jevreja i Cigana uporno je širila ustaška propaganda preko dnevne štampe, radija i na skupovima. Oni su okrivljivani za sva postojeća zla i označavani kao niže rase i „nepoćudni elementi“. Srbi su još nazivani četnicima, a srpska pravoslavna vera grčko-istočnom ili šizmatičkom. Ustaška štampa je

Jelena Kovačević: Blaženi su žedni (logor Slano na Pagu)

Da bar zaridati možemo ali lice je naše zapeklo, / ni suza jedna da kane da napuni ždrelo. / Ni krv iz rane da se izlije pa umesto vode krvi svoje da se napijemo. U kamen, na kamen, među kamen bačeni smo suvi, kamenom ozidani. Vrh kamena Sunce ne zalazi i tela nam na kamenu ovom suši. Vode ovde nema za grlo i oči, a iza ili ispred, more se razliva u vodi. Da bar možemo ne čuti, ne bismo svu težnju u kaplju jednu slili žedni. Grlo je naše otežalo. Ni molitvu Bogu da podignemo vodu da pusti, pa u potopu da izginemo. Otvrdla su usta naša od soli,

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Želimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

Olivera Šekularac: Mi, nesabrani

Ko to prebrojava pretke jasenovačke, jadovničke, ili one koji ime po jamama i logorima ne dobiše, one samo Bogu znane? Da li ih broje po lobanjama, il’ po dušama? Glava mog dede, od 45 godina, jedva se držala uz telo… Ja je još uvek pridržavam. Šta se to broji, da l’ suze, jauci, vrisci, uzdasi, očenaši ili Bogu prizivi? Jesu li dečija srca na broju, il’ oči izvađene? Kakvi se računi svode? Je l’ koje je klase zemlja sa najviše prolivene krvi, il’ nebo sa tolikim dušama? Da se možda neko nije setio da izračuna da su nam zemlja, jame, reke svete, jer su najdragocenijim osveštane? Da l’ to neko

Đurđica Dragaš: Jer… mi smo ista krv

U Kući Milanovića u Banjoj Luci promovisan je književni prvenac Đurđice Dragaš Vukovljak  “Jer …mi smo ista krv’’, posvećen svim nevinim srpskim  žrtvama – od Divosela , preko Jadovna, Gospića, Paga,  Garavica, Prebilovaca – do najvećeg srpskog stratišta Jasenovca. Kroz potresne sudbine  stradalih  u svojim pjesmama Đurđica poručuje  – dugujemo im nezaborav, da se ne bi ponovile ’41. i ’91. godina. Profesor doktor Duško Pevulja, direktor Kuće Milanovića rekao je da je posebno srećan zbog  promocije, zato što se priča o nacionalnom stradanju uklapa u koncept ove kuće srpske kulture. Srpski kulturni obrazac, poslije iskustva 20. vijeka, mora u sebe da uključi i tzv. kulturu sjećanja. Zapravo nije riječ o sjećanju, već ova zbirka svjedoči o onome što

Jadovno 1941. – Letak

PROTIV ZABORAVA Preuzmite letak u PDF formatu Jadovničku misiju možete pomoći ako štampate letak obostrano, u boji na papiru A4 formata, presavijete i poklonite prijateljima. POMOZITE DONACIJOM NAŠE PROJEKTE AGAINST OBLIVION– CONTRE L’OUBLI – PROTIV ZABORAVA – CONTRO L‘OBLIVIONE – GEGEN DAS VERGESSEN – PROTIV ZABЫVANIЯ – PROTI POZABI – PROTIV ZABORAVA

more-pag.jpg

Ustaški logor na Pagu (4): I MORE – GROBNICA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14. maja 1975. do 4. juna 1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. U prethodna tri nastavka opisan je ustaški logor „Slana“ u kojem je poubijano za svega tri mjeseca ustaške vladavine otokom 1941. godine 10-15 tisuća logoraša, žena, djece i muškaraca. Mjesto umiranja zvano „Slana“ otkrili su vojnici

feljton-skan-sl1.jpg

Ustaški logor na Pagu (1) „SLANA“ MJESTO UMIRANjA

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. Na otoku Pagu je prije 34 godine bilo stratište – zvano „Slana“ gdje je smrt našlo između 10 i 15 tisuća nevinih ljudi. Sada je na tom mjestu kamen i samo kamen – oštra škrapa pejzaža karakterističnog za ovaj otok Podvelebitskog kanala. Danas,

Begović: Jadovno je avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije

Logor Jadovno je bio državni projekat, veliki logistički poduhvat, u koji je bila uključena državna železnica, koja je omogućila transport žrtava sa udaljenih mesta NDH. I ove godine, pre svega, u hrvatskoj javnosti kolaju zablude o Jadovnu, kako se uobičajeno označava kompleks ustaških logora “Gospić Jadovno-Pag”, na koje treba odgovoriti činjenicama, izjavio je FoNetu profesor Pravnog fakulteta u Beogradu dr Boris Begović, koji smatra da je Jadovno bilo “avangarda najmračnijeg perioda evropske istorije”. Negirajući tvrdnje da je Šaranova jama jedina jama logorskog kompleksa “Gospić-Jadovno-Pag”, Begović objašnjava da je ona jedina obeležena i njoj se može relativno lako prići. Identifikovane su 32 jame na području Velebita, preciznije na širem području Jadovna,

Velebitu moj..

Velebitu moj… Zaplačeš li mili,ikada onako k’o otac. Kad začuješ kroz tvojih jela grane umirućih duša,plača poj. Obuzme’l te, barem jednom u godini jeza kad se sjetiš bata krvavih nogu bosih, bez cokula i veza, što uz vrisku pijanih dželata ki vraga ljude k’o marvu uz planinu gone. Poznaš ti… Poznaš,sve te staze od Gospića sve do Otoka Paga. Velebitu moj… Zašto ćutiš više od pola ljudskog vijeka. Stotine ti kraških,dubokih grla u’seb skrivaš. Svako grlo k’o ždrijelo koje vodi do samoga pakla. Zastane’l ti bar u jednom od njih kost od muške noge i’l podlaktica Dječija… Ženska… Ljudska… Progovori…Progovori oče kako ti se u njedirima tvojim mrelo. Velebitu moj…

ustanak-u-lici.jpg

Dr Momčilo Diklić: ANTIFAŠIZAM U HRVATSKOJ

Tvrdnja, da je Hrvatska bila jedna od vodećih antifašističkih država, ako ne i prva u Evropi, je neviđeni apsurd. Uvod To se tvrdi, za državu, u kojoj je istovremeno porušeno preko tri hiljade antifašističkih spomenika. Ovo ne iznose samo desničari nego i mnoge druge strukture i razni pojedinci, koji su u poslednje dve decenije tako učeni. Tako je u „Večernjem listu“ 24.aprila 2012.godine objavljen tekst, povodom Milanovićevog  govora u Koncentacionom logoru Jasenovac, pod naslovom „Napokon razumna definicija hrvatskog antifašizma“. U tekstu se među ostalim konstatuje i sledeće: “da su Hrvati u Drugom svetskom ratu masovno sudjelovali na pobjedničkoj strani“, zatim se dodaje „Dakle neprijeporna je činjenica da su Hrvati masovno

Dr Đuro Zatezalo: Nekoliko svjedočanstava o Pokolju

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA SVJEDOČANSTVA TEK NEKOLIKO KATOLIČKIH SVEĆENIKA, DIPLOMATA, ADVOKATA I FUNKCIONERA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, NjEMAČKIH I TALIJANSKIH GENERALA I OFICIRA, AMERIČKIH, BRITANSKIH, ITALIJANSKIH I DRUGIH PISACA Dr. Ivo Guberina, vojni svećenik u ustaškom logoru, ustaški bojnik Hrvatsko katoličanstvo mnogo duguje i mora da izrazi svoju zahvalnost ustaškom pokretu „Tako je ustanovljena Nezavisna Država Hrvatska. Bizantijsko pravoslavni pritisak na Hrvatsku je potisnut tako da sad Hrvatska može da preuzme ulogu evropske obrambene tvrđave. Nezavisna Država Hrvatska je jedina država na Balkanskom poluotoku sa većinskim katoličkim stanovništvom. Jedina utvrda katolicizma na Balkanu. Ali

Milan Bastašić (1931 – 2016.)

Bio je jedan od osnivača udruženja građana Jadovno 1941. Navršilo se osam godina od upokojenja. Rođen je u Grubišnom Polju 30. januara 1931. godine u porodici Luke i Evice (r. Đukić), kao treće dijete. Otac mu je bio solunski dobrovoljac. Tadašnju četvorogodišnju osnovnu školu je završio u Grubišnom Polju.Krajem aprila 1941. godine hrvatske ustaše mu hapse oca i osamnaestogodišnjeg brata Stevu i potom ih ubijaju u Jadovnu na Velebitu. Poslije masovnog masakra srpskog naroda na Bilogori i u Grubišnom Polju koncem septembra i početkom oktobra 1942, Milana su sa muškarcima ustaše otjerale u Jasenovac, a majku i sestru Jovanku u Sisak. Igrom slučaja se spašavaju iz logora. Krajem rata, po

Mirko Rapaić: Razgovor u vozu 1989. godine

Danima sam krstario od sela do sela moje kršne Like. Na tom putu nađoh se, septembra mjeseca 1989. godine, u vozu, na ličkoj pruzi Gospić-Gračac. Na željezničkoj stanici u Gospiću ispratio me je moj dobri ratni drug Petar Štulić, u čijoj sam kući boravio i uživao gostoprimstvo nekoliko dana, sakupljajući podatke o ustaškim zločinima u Gospiću i okolini. Koliko god da je naš susret, poslije mnogo godina, bio radostan, toliko je i rastanak bio tužan. Kao da se nikad više nećemo vidjeti. Možda i nećemo? Petar je uskoro sa familijom morao da bježi iz gospićkog pakla. Jedva su živu glavu izvukli, a kuću su im Hrvati spalili do temelja, kao i sve ostale srpske kuće. Njegovog rođenog brata Branka

VELEBIT – SRPSKO SVETILIŠTE

Ne krivite Velebit, ne zovite ga nesrećom srpskom, ne zovite ga prokletim. Kriv je zao čovek. „Velebit je jedna od onih čudnih planina, koje i u svom imenu i u svom spoljnjem izgledu nose nešto mitskog, paganskog, nešto sveštenog, uzvišenog, povezanog sa verom i obožavanjem velikih prirodnih sila, kao one antičke, klasične planine, koje su proglašene sedištem bogova ili personifikaciju jednog od njih, često najjačeg, najsilnijeg. Impozantan, stamen, vidljiv sa najdaljih strana kopna za sobom i mora pred sobom, on, sav tamno-modar, u svojim vrhovima osvetljenim snegom i suncem, čuva još uvek tragove nečeg devičanskog, božanstvenog, večnog. On može da bude naš Olimp i Parnas, naša Ida i Kavkaz, kao

Velebitski ustaški ustanci

Prema popisu stanovništva iz 1931. godine u Lici je bilo 96.468 ili 55.4% Srba i 77.745 ili 44.6% Hrvata. Po istom popisu na području tadašnjeg sreza Gospić od 34.060 stanovnika bilo je 16.611 ili 48% Srba. Na području tadašnjeg sreza Perušić, od 19.760 stanovnika bilo je 3.234 ili 16.4% Srba. Nakon osamdeset godina, prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području grada Gospić (isto područje kao nekadašnji srez – Đ.P.), od 12.745 stanovnika ima 609 ili 4.78% Srba a na području opštine Perušić (isto područje kao nekadašnji srez – Đ.P.) od 2.638 stanovnika ima 244 ili 8.49 %  Srba. U ovih osamdeset godina (težišno od 1941. do 1995.) turbulentnih zbivanja

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te odvođenjem

Paška plava grobnica (VIDEO)

Da se stravični zločini iz prošlosti, od strane Nezavisne Države Hrvatske nikada ne zaborave, potrudili su se još jednom članovi Udruženja „Jadovno 1941.“ koji su postavili Časni krst na rtu Slana ostrvo Pag, a nakon toga, kako i dolikuje  parastosom obilježili godišnjicu ovog svirepog čina. Ovo je bio osmi po redu Časni krst, koji su postavili članovi Udruženja „ Jadovno 1941.“ , a kretali su se  identičnim putem, kao  Srbi i Jevreji te kobne noći između 14. i 15. avgusta 1941, da bi došli do krajnjeg odredišta, na sveto mjesto gdje je postavljen krst. Istorija će opominjati i pričati istinu, a ona svjedoči da je tu  ubijena najmanje 791 osoba,

Pogledajte: “Krst nad jamom” dokumentarni film

Film u kome ne može da se uživa, ali čija priča može da se prenosi sa kolena na koleno, „Krst nad jamom“ govori nam upravo o nasušnosti nezaborava. Dugometražni dokumentarni film “Krst nad jamom” snimljen je u produkciji udruženja građana “Jadovno 1941.” iz Banjaluke. Bez ijedne nasilne scene ili fotografije, ovaj dokumentarac o stradanju srpskog naroda sa područja Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata, pun je emocija. „Ovaj film je drugačiji od onih slične tematike. 95% materijala snimljeno je na terenu, na mestu stradanja. Tragali smo za mestom zločina i od 32 registrovane jame, pronašli smo njih 11, kao i dve masovne grobnice. Jedna, najveća od njih je na

Zbogom Nikola, brate naš jadovnički

Prošlo je četiri godine kako se upokojio Nikola Lončina, najstariji član našeg udruženja Jadovno 1941. Reče mi njegova supruga da je ležeći u krevetu sa visokom temperaturom, zatražio da mu obuče bijelu košulju. Nedugo nakon toga je usnuo i ubrzo izdahnuo. Sa nama je bio 22. avgusta 2020 godine u manastiru Sv. Arhiđakona Stefana u Slanicima, na obilježavanju Dana sjećanja na Jadovno 1941 – 2020. Mada je bio duboko zagazio u 87 godinu, nije mu bilo teško da pođe sa nama i ne spava dvije noći. I tako od 2010. do 2020, jedanaest godina za redom. Kada bi nam se obraćao, slušali bi ga sa pažnjom. Govoreći jasno i glasno

Đakon Budimir Kokotović: Sveti sveštenomučenici gornjokarlovački

Martilogij (mučenikoslov) sveštenstva i monaštva Eparhije gornjokarlovačke Knjiga „Sveti sveštenomučenici Gornjokarlovački – Martirologij (mučenikoslov) sveštenstva i monaštva Eparhije gornjokarlovačke“, koju je napisao đakon Budimir Kokotović, predstavlja značajno istorijsko svedočanstvo o stradanju sveštenstva i monaštva Gornjokarlovačke episkopije tokom Drugog svetskog rata. Izdata sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima, knjiga je objavljena od strane eparhijske izdavačke kuće „Martiria“. Mučenikoslov sveštentva i monaštva karlovačkog vladičanstva, prema rečima Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačko g. Gerasima, predstavlja delo koje nas podseća na jedan od najmračnijih perioda u novijoj istoriji. Ova knjiga đakona Kokotovića ostaje kao podsetnik budućim geniracijama na pokušaj zatiranja i istrebljenja jednog naroda na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Episkop Gerasim naglašava da

dr. Đuro Zatezalo

Đuro Zatezalo: Budućnost se ne gradi na laži

O stradanju Srba u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, o reviziji prošlosti i minimiziranju srpskih žrtava, kao i o instrumentalizovanju istorije u dnevnopolitičke svrhe razgovarali smo septembra mjeseca 2016. sa sada već pokojnim istoričarem dr. Đurom Zatezalom koji je živio i radio u Karlovcu, a svoj je radni vijek posvetio istraživanju broja žrtava Drugog svjetskog rata na našim prostorima. Izvor: Izvor: P-portal ; Autor: Paulina Arbutina 11. 09 2016. ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim

Zavjera hrvatskih komunista protiv Srba u Lici

Srpski narod u Lici, doživio je veliku tragediju za vrijeme krvavih pohoda ustaških bandi utoku rata. Možda bi ta tragedija bila umanjena da se hrvatski komunisti nisu umješali u srpske redove i u srpski pokret otpora protiv Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski komunisti su činili sve da se taj pokret razbije i da se Srbi razjedine. Kako je moglo to da se dogodi? Kako to da je lička tragedija postala još veća i to u vrijeme kad su srpski krajevi bili oslobođeni od ustaša? O tome postoje mnogi dokumenti koji sve objašnjavaju i oni će ovdje biti obnarodovani. Ako je poslijeratna hrvatska istorijografija skrivala ustaške zločine, na drugoj strani se potrudila

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala