arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Škola na rubu dviju pustinja, morske i kamene

Da li će se učenici u Metajni zapitati ko su bila ta djeca i te majke i žene što su posljednje dane života provele u njihovim učionicama? Piše: Zorica Ćoković Bijela, svježe okrečena, u suncu okupana zgrada Područne škole Antun Gustav Matoš u Metajni na Pagu je mjesto gdje je lekcije iz znanja i života ove školske godine dobilo devet mališana. Djeca, kao svaka druga djeca, radoznala i nestašna, rastu i odrastaju u toj školi, jedinoj u Metajni, malom ostrvskom seocetu na rubu dviju pustinja, morske i kamene. Kada će ta djeca saznati šta se dešavalo u njihovoj maloj školi? Šta će postati od njih kada saznaju da je neko

Tanjug (video)

Sozercanje

Osim neshvatljivog zaborava, nemara i nemanja odnosa prema stradanju predaka, najgore što može da se desi je da i sami zaboravimo da smo pravoslavni. Piše: Zorica Đoković Ne zaboravimo da su naši preci stradali samo i jedino zato što su bili pravoslavni. Ne što su bili bogati ili siromašni, pismeni ili nepismeni, crnci ili bijelci, već vjernici Istočne crkve. To je bio jedini kriterijum koji je određivao život ili smrt. Dželatima nije bilo toliko važno ni da li su žrtve Srbi, jer, ukoliko bi ih pokrstili po obredu Zapadne crkve, vremenom bi gubili identitet, zaboravljali često ko su i šta su i stapali se sa krvnicima. Krvnici su bili i

crkva.jpg

Tragedija sela Tribanj-Šibuljine

Ovdje već pominjani, starina Pavle Babac, koji je proučavao podvelebitsku tragediju, donio je vrlo potresnih stranica u vezi uništenja njegovih mještana iz područja Tribanj-Šibuljine. Pokojni Babac sabrao je ta svjedočenja u knjižici »Velebitsko Podgorje, 1941-1945«, Beograd 1965. Ovdje ćemo se koristiti dijelovima njegovog teksta da bismo šire čitaoce obavijestili o nesreći koja se survala na živote siromašnih stanovnika ovog sela odvedenih i pogubljenih uglavnom na Slani. Poznavao sam čika Pavla kao čovjeka odgovorna za svaku riječ, a ovdje, u ovoj knjižici susrećem se kako bdije nad svakom svojom rečenicom sa sto provjera. Zato ga i uzimam kao da je svjedok koji je i sam proživio put u kamenu pustinju Slane.

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate

Kroz Travnik, Nijemci su prošli 14. aprila 1941. godine, a ubrzo zatim vlast uspostavljaju ustaše i zavode teror. Nastade istrebljenje Srba, Jevreja i Roma. Sistem Genocida je bio ozakonjen, te su određene Smrike kod Pucareva ( današnjeg Novog Travnika ) za glavno ustaško gubilište. A kada nije bilo mjesta u Smrikama onda su logoraši, odvedeni u Gospić, Jadovno, Pag i druge logore, tadašnje NDH.Ustaše tako započinju ubistva, kako u Travniku tako i u okolnim selima, Turbe, Goleš, Bijelo Buće, Korićani, Komar, Vakuf, Dolac, Karaula, Dubravice, Vitovlje.Prvo odvode, uglednije Srbe i Jevreje, doktore, sveštenike, advokate, činovnike. Najozloglašeniji od svih ustaša bio je Viktor Gutić koji je i u Sanskom Mostu izvodio

Nalog Ravnateljstva ustaškog redarstva NDH u Zagrebu velikim župama za hapšenje i otpremanje Srba, Jevreja i komunista u koncentracioni logor Gospić

RAVNATELjSTVO USTAŠKOG REDARSTVA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE U ZAGREBU Broj: tajni: 1/1941.                             Zagreb, dana 23. srpnja 1941. Predmet: Pritvaranje i otpremanje u zbiralište, Srba i Židova – komunista – okružnica. Osobno! ŽUPAMA 1 – 22.[1] USTAŠKOM POVJERENIŠTVU ZA BOSNU I HERCEGOVINU – SARAJEVO – G. FRANCETIĆ[2] Poziva se naslov, da odmah izda shodnu odredbu područnome Redarstvenom ravnateljstvu, Ravnateljstvu ustaškog redarstva u koliko su već takva osnovana u sjedištima Župa, Predstojništvima redarstva i kotarskim oblastima u mjestima gdje nema Redarstva, da se najnužnije izvrši pritvaranje svih Židova i Srba – pravoslavaca, koji su bili poznati već kao komunisti, bilo pak da su i malo sumljivi, da su skloni tome pokretu. Iste mjere

GENOCIDNA IDEOLOGIJA HRVATA

− o uzrocima i vremenu nastanka − Piše: Vasilije Đ. Krestić             Državno i istorijsko pravo Hrvatske jedno je od značajnijih pitanja koje je i u ranijoj i u novijoj prošlosti moćno uticalo i još uvek snažno utiče na međusobne odnose Srba i Hrvata. Zbog nedovoljno proučenih hrvatsko-srpskih odnosa,  pogrešnog i tendencioznog tumačenja tih odnosa, koji su i posle Prvog i Drugog svetskog rata ulepšavani i doterivani prema dnevnopolitičkim potrebama, pitanje  državnog i istorijskog prava Hrvatske, koje je u osnovi svih srpskih i hrvatskoh nesporazuma, sukoba, genocidnog stradanja Srba, pa i rata do kojeg je došlo između njih 1991. godine, nije prikazano na naučno verodostojan način. Stoga što se bez

Olivera Šekularac: “Pjesma”

Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi… Pitam se,A ne umem sama… Kako da ne pogrešim,I kako da se ne ogrešim.Kako rečima, suzama izjadanim, okupanim…Da pretke nesahranjene iz jama dočekam..? Pitam se i pitam vas,Znate li možda kako se suze zaustavljaju, pa da se progleda i sagleda,Da se ispoštuje, zahvali,A ne zarida kad vam Jadovno u goste dolazi… Da l’ belu košulju ili crni rubac, večni bakin lički da povezem..?Pa bi i ona zaridala,“Eto, majko kad ne možeš ti svojima, dođoše oni tebi…” U zemlju lala i vetrenjača, što predačke vrleti zameni. Gde sam to ja i ko mi u goste stiže, ima li išta svetije i

Bastašić: Žrtve nisu iste ili Ko se danas sjeća 8.020 žrtava Slane i Metajne?

24. jun i 11. jul dijeli samo 16 dana i samo 54 godine a ipak su ta dva dana beskrajno udaljena. Foto: D. Bastašić/Jadovno 1941. Na mjestima stradanja paških žrtava 1941. godine, nema spomen obilježja osim dva drvena krsta koje su postavili Jadovničani. Male spomen ploče su dizane i uništavane tri puta.Tamo se rijetko kada organizuju molitvena i komemorativna okupljanja.Obično to rade potomci i poštovaoci žrtava „o svom ruvu i svom kruvu“. Ne, nema direktnog prenosa na RTS i/ili RTRS. Kako da ljudi danas znaju za Slanu i Metajnu? Ne samo Srbi i Jevreji, nego Ljudi.Kako da prepoznaju šta se tamo zbivalo? Gdje da pročitaju?Koga, koliko, kada…?Zašto? To se valjda

Bastašić: JADOVNO JE NAJVEĆI PODZEMNI GRAD U LICI

Danas više nego ikada treba podsjećati na istorijsku lekciju koju su srpski Sveti novomučenici krvlju svojom ispisali. Jadovno je najveći podzemni srpski grad u Lici, a u akvatorijumu rta Slana nalazi se druga srpska plava gorbnica, izjavio je predsjednik Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke Dušan Bastašić.“Ovaj strašni bezdan, Šaranova jama, samo je jedna od kraških jama Like i Velebita u koje su mučenici često još živi bacani, pa na njihovom dnu danima umirali. Teško je pojmiti tu patnju o kojoj je svjedočio samo mali broj onih koji su se uspjeli spasiti. Ali, Gospod se pobrinuo da sa tih mjesta stradanja uvijek neko pretekne”, rekao je Bastašić. Bastašić je naglasio da

Olivera Šekularac: E moj deda, aoj Liko

Opet suze sa prađedovskih izvora ličkih, pomešane žalosnice i radosnice. To su one duboke kad ponornice naše izbiju, onom bistrinom jasnoćom.. pa te bole večne stare rane, žedan pored svih izvora, srećan jer te dotaknu ljudi.. naučila sam od detinjstva da živim sa mojom bakom virtuelno, danju u ravnici – noću u Lici. Meni je to normalno, noću me svojom pričom našoj kući vodi, tu je kuću kupio moj deda kada se sa njom oženio, bila započeta, on je završio.. nisam srela ženu mudriju, niti takvu koja je tako poštivala svoga muža i živog i mrtvog.. nema dede a ima ga uvek, nema kuće a imali smo je, nema dedovine,

Ako zaboravim tebe Jadovno, neka me zaboravi desnica moja.

Ne postoji ovozemaljska zapovijest, niti zakon koji može da nas odvoji od zavjeta koji smo dužni da ispunimo prema našim pretcima. Da njihova žrtva ne ostane zaboravljena, ostaje dužnost nama i našoj djeci, jer kakav im primjer damo u odnosu prema prethodnicima svojim, tako će se odnositi i prema nama naši nasljednici, ma kako okončali svoj ovozemaljski put. Ako zaboravimo na strah i prigrlimo ljubav, onda ćemo bez bojazni koračati napred i ispunjavati zadaću, i ljubav prema njima će nas ohrabrivati da ne klonemo dok zadaću ne ispunimo. Ljubavlju i nezaboravom pokidaćemo pečate tajni i skrivenih zlodjela sa grobova njihovih, a pravda vaskrsnuti mora. Istina i pravda nadvladaće laž i

Dođite do Šaranove jame u subotu 21. juna 2025, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva, Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i četvrte godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2025.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. Stazom Jadovničkom; FOTO: Jadovno 1941. / Nikola Zajc U subotu 21. juna 2025, nad Šaranovom jamom na Velebitu, šesnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u

Žitije Sveštenomučenika Save, Episkopa gornjokarlovačkog

Nadbiskup Alojzije Stepinac otvoreno je rekao vladici da mora da napusti “hrvatski” Karlovac, inače će biti likvidiran. Na to mu je vladika odgovorio “Glavu dajem, ali svoj narod ne ostavljam”! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 30. juna 2016. godine. Ovaj smireni i skromni, ispunjen mnogim vrlinama, episkop Crkve, rođen je 6. jula 1884. godine u Molu od blagočestivih i pobožnih roditelja Stefana i Jelisavete Trlajić. Na svetom krštenju dobio je ime Svetozar. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mestu, a veliku klasičnu gimnaziju i bogosloviju završio je u Sremskim Karlovcima. Kao darovit i vredan učenik pokazao se i tokom studija, sa najvišim

Svjedočanstvo o zločinima u gospićkoj kaznioni 1941.

Ubijali su svakodnevno, odvozili na Velebit i tako ubijali nad bezdanim jamama. Gotovo koliko su ih dnevno odvozili iz Gospića na Velebit, toliko su dovozili novih zatočenika. Svoju izjavu o hapšenju i ubijanju Srba u gospićkoj kaznionici Okružnog suda u Gospiću i logoru Jadovno na Velebitu dao je Ante Antunović iz Mušaluka, u Gospiću 6. jula 1952. godine.“ Za vrijeme Jugoslavije bio sam stražar kod Centralnog zatvora Okružnog suda u Gospiću. Tu sam ostao i uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, sve do 1943. godine. Mjesto dotadašnjeg upravitelja zatvora Nike Rukavine zauzeo je 1941. godine Mijo Staraček, prijatelj po idejama Jurice Frkovića, samo malo kasnije Velikog župana za Veliku župu Gacka i Lika sa sjedištem u Gospiću. Odmah još u aprilu uslijedilo

Bezdane jame stratišta logora Jadovno – Knjiga Jadovno 1.

Logor Jadovno i njegovi pomoćni logori bili su smješteni u predjelima Velebita, bogatim bezdanim jamama, karakterističnim za kraške oblasti. Od početka maja pa do kraja avgusta 1941. godine, te su provalije pretvorene u masovne grobnice Srba i Jevreja. Šaranova jama na Velebitu; FOTO: Dušan Bastašić, Maj 2006. Mnogobrojni problemi otežavaju istraživanja ovih jama, u koje je bačeno na hiljade nevinih ljudi. Njihovim istraživanjem se zapravo niko nije bavio, jer ni socijalistička vlast u vremenu od 1945. do 1990. godine nije bila naklonjena otkrivanju istine o monstruoznim zločinima koje su počinile ustaše na stratištima ovog prostora. Do većine jama se nije moglo ni doći. Neke od su njih ustaše već sredinom

DUŠAN BASTAŠIĆ: SRBI SE I SAMI ODRIČU SVOJIH ŽRTAVA

Kroz vijekove, naša srpska zemlja svjedoči o neizmjernoj žrtvi i postojanosti. Svaki kamen, svaka rijeka, svako drvo, prožeti su uspomenom na one koji su svoje živote utkali u slobodu i čast. Od sjaja Kosova do muke Jadovna, od suza Jasenovca do patnje Krajine – istorija našeg naroda je ispisana krvlju i ponosom. Zaborav je naš najveći neprijatelj! Dopustiti da izblijede sjećanja na nevine žrtve, na junake i mučenike, znači ponovo ih ubiti. Sjećanje nije samo opomena, već i zavjet – zavjet da ćemo čuvati ono za šta su oni pali: našu vjeru pravoslavnu, naš jezik, našu ćirilicu i naš identitet. Jedan od malobrojnih srpskih vitezova, jedan od boraca protiv zaborava

Đurđica Dragaš: PAG- PLAVA GROBNICA STRAŠNIJA OD VIDA

Polako, ali sigurno uđosmo u maj i, uprkos svemu što se prethodnih meseci dešavalo u ovoj našoj Srbiji, ljudi sve više razmišljaju o letu, odmorima, moru, provodu. Spremaju se maturske večeri, obeležavaju godišnjice, a studenti, već tradicionalno, organizuju druženja sa kolegama iz regiona. I sve bi to bilo sasvim u redu, lepo i podrške vredno da ne pročitah da će jedno od tih studentskih druženja, tzv. Medicinijada, biti organizovana na ostrvu Pagu, u Hrvatskoj. Na čuvenoj i po ludim provodina poznatoj plaži Zrće okupili se ovih dana studenti iz nekoliko država regiona. Na put su krenuli i naši studenti – iz Beograda, Novog Sada, Kragujevca, Niša, Kosovske Mitrovice. Bili su

Djeco, srpski studenti, zašto na Medicinijadu 2025. baš na Zrće?

Spojite djeco tri prsta, uronite ih u vodu Plave grobnice, prekrstite se i pomolite za duše Svetih novomučenika srpskih koji tu postradaše. Piše: Dušan J. Bastašić Studenti iz Srbije, Srpske i Crne Gore kreću na Medicinijadu na Pag. Na Zrće! Zajedno sa studentima iz Hrvatske i Slovenije. Iz Beograda: Fakultet veterinarske medicine, Stomatološki fakultet, Medicinski Fakultet, Farmaceutski fakultet, Medicinski fakultet VMA. Iz Novog Sada: Medicinski fakultet, Fakultet veterinarske medicine. Iz Banje Luke: Medicinski Fakultet. Iz Kragujevca: Fakultet medicinskih nauka. Iz Pančeva: Stomatološki fakultet. Iz Niša: Medicinski fakultet. Iz Kosovske Mitrovice: Medicinski fakultet. Iz Foče: Medicinski fakultet. Iz Podgorice: Medicinski fakultet. Studenti sa Medicinskih fakulteta iz Splita, Rijeke i Zagreba Prema

Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“

Noć u kojoj sam izgubio slobodu. Mrtvima – da ih ne zaboravimoŽivima – da se ne zaboravi Subota 26. aprila 1941. godine. Šesnaesti dan fašizam učvršćuje ustaški, novi poredak u Hrvatskoj. „Nova vlast” revnosno kuje okove za sve koji vole slobodu. Iz radio-aparata grme pretnje. Novine u svim vidovima izobličuju istinu. U ovom krvavom proleću teror ore po ljudskim dušama i seje seme mržnje. Umiru vrednosti i komunisti, nestaju svi ljudi koji cene ljudske vrednosti. Ovo je proleće bez proleća koje cveta vedrinom… Zloslutne misli izazivaju još strašniju viziju sutrašnjice i toliko teško saznanje o izgubljenoj slobodi. Spaljujem drage rukopise u kojima sam sanjao drukčiju sutrašnjicu. Rastajem se s knjigama

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se danas navršavaju 84 godine kako su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina sa Kotara Grubišno Polje i u julu ih likvidirali u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške

Slobodan Antonić: Da imamo svoje ime za Genocid počinjen nad Srbima od strane NDH, ne bismo 22. april zvali rečju koja se uopšte ne odnosi na nas

Lenji smo i zavidni. Sve čekamo da neko drugi nešto uradi. A kad drugi krene da radi, učinjenom poslu nalazimo sto mana – sve bojeći se da će tuđe zasluge nekako da umanje naš značaj. Napomena: Prenosimo deo teksta iz priloga Slobodana Antonića: Jasenovac u Beogradu objavljen 19. maja 2020. na portalu STANjE STVARI . Uzmimo, recimo, inicijativu da se genocid nad Srbima u 2. sv. ratu, po ugledu na jevrejski Holokaust i romski Porajmos, nazove Pokolj. Potrebu za takvim, jednostavnim i karakterističnim, imenovanjem suvišno je obrazlagati: da imamo svoje ime, ne bismo 22. april zvali rečju koja se uopšte ne odnosi na nas. Ali, upravo oni koji se institucionalno

Bursać Vladimir: Predrasuda o stradanju Srba po rasnom osnovu u NDH je zamena teza

Protivnik te tvrdnje stalno poteže, a mnogi ljudi misleći da rade za svoj narod, ponavljaju nešto što nikada nije dokazano niti utvrđeno, suštinski braneći protivnika. Protivnik na taj način konzervira stanje u našem društvu. Kao nacionalna institucija sa odgovornošću da razume i drugima objasni šta se dogodilo tokom Drugog svetskog rata na prostorima okupirane Jugoslavije, Muzej žrtava genocida iz Beograda ima obavezu da u svome radu kao i u saopštavanju rezultata istraživanja, upotrebljava naučnu metodologiju. Naučna zajednica mora biti oruđe, kanal i prozor kroz koji će se objavljivati rezultati istraživanja, svedočenja, dokazi o onome što se zaista dogodilo. Naučna zajednica poseduje monopol nad naučnom metodologijom, i to je činjenica koju

Dan stvaranja NDH, kada je na Zagreb pala tama a iz njega krenulo zlo

U četiri kratke godine, ona je svojim aparatom, u genocidu kakav Evropa nikada nije videla, usmrtila između 500 000 i 1 000 000 Srba sa teritorija koje je okupirala Nezavisna Država Hrvatska je osnovana 10. aprila, pre 83 godine, kao država hrvatskog naroda pod vojno-političkim patronatom Hitlerove Nemačke. To se dogodilo svega 4 dana nakon invazije sila Osovine na Jugoslaviju, na dan ulaska nemačkih trupa u Zagreb. Nemački vojnici su dočekani kao oslobodioci s neskrivenim oduševljenjem najširih masa zagrebačkih Hrvata. Period koji je nastupio predstavlja najsramnije razdoblje hrvatske istorije obeleženo rasnim zakonima, koncentracionim logorima i brojnim zloćinima koji su odredili zločinački karakter nove vlasti, čime su raspršene nade nekih da

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala