arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Film „Irodovi sinovi“ – The documentary film “Sons of Herod”

Tekst ove poruke je na srpskom i na engleskom – The text of this message is in Serbian and English Film „Irodovi sinovi“ je dokumentarno-analitička priča o genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koji je kroz minule decenije prikrivan, izlagan političkom embargu, zabranama i cenzuri. Nigde u svetu nije zabeležen ni jedan primer postojanja logora smrti za decu osim u NDH. Zato film posebnu pažnju obraća stradanju dece, baveći se uzrocima ovog svirepog zločina, otkrivajući istovremeno njegovu dubinu, ulogu rimokatoličke crkve, ali i onoga ko je decenijama bio čuvar ove strašne tajne i kraških jama. Molimo Vas da prosledite ovu poruku Vašim prijateljima u Srbiji i inostranstvu i

Vidio sam grozotu najveću

U logoru Stara Gradiška bilo je strašnih prizora. Vidio sam tako da majka potpuno zamazana od dječjeg proljeva svoje dijete drži za ruku, a dok drugo tako uneređena doji. Ali najteže mi je bilo kada sam vidio da su u Jastrebarskom smještena toliko mala djeca da nisu mogla još ni hodati. Ili su ležala ili su puzala – priča Milorad Jandrić. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autor: Davor Konjikušić NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

Stradanje učvrstilo veru Krajišnika

Vladika gornjokarlovački Gerasim (Popović), episkop jedne od teritorijalno najvećih, ali i najstradalnijih eparhija Srpske pravoslavne crkve, uključujući i stravične zločine u Drugom svetskom ratu, ističe u intervjuu za “Frankfurtske Vesti” da pravoslavnim vernicima i sveštenstvu SPC ovog dela Hrvatske nikada nije bilo jednostavno i lako, ali da su ta stradanja i patnja “učvrstila pravoslavlje u krajiškom narodu, koji se i danas bori za svoj opstanak”. Samo u katastrofalnom zemljotresu koji je decembra prošle godine pogodio prostor Banije, oštećeno je ili uništeno oko 9.000 objekata. Godinu dana kasnije, episkop Gerasim na pitanje da li se život polako vraća u ovaj deo Hrvatske objašnjava da će proći dosta vremena kako bi se

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

Dušan Jerinić: Stradanje dece u logoru Jastrebarsko

Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. U poslednjih 12 godina mnogo vremena posvetio sam čitanju literature u vezi sa holokaustom koji su sprovodile ustaše za vreme NDH. Posebnu pažnju posvetio sam izučavanju ustaškog genocida na prostorima zapadne Đakovštine, o čemu sam objavio dve knjige. Pročitao sam autorski tekst „Obaveza sećanja i nezaborava” ministra Zorana Đorđevića, objavljen u „Politici” 13. septembra, i želim da reagujem na deo njegove rečenice „ … kakav je,

Gerasim

Sveti mučenici Jastrebarski

Molimo Sveti Arhijerejski Sinod da se Komisiji Svetog Arhijerejskog Sabora za kanonizaciju novih svetih dostavi Naš predlog, da se ustanovi praznik Svetih novomučenika – mladenaca Jastrebarskih. E. br. 146/2115. maj 2021. god.Karlovac SVETOM ARHIJEREJSKOM SINODUSRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVEB E O G R A D Predmet: Molba Svetom Arhijerejskom Sinodu da se Komisiji Svetog Arhijerejskog Sabora za kononizaciju novih svetih, dostavi Naš predlog da se uvrsti praznik Svetih novomučenika – mladenaca Jastrebarskih, koji bi ušli u Heortologion i Kalendar svetih naše pomesne Srpske crkve. Molimo Sveti Arhijerejski Sinod da se Komisiji Svetog Arhijerejskog Sabora za kanonizaciju novih svetih dostavi Naš predlog, da se ustanovi praznik Svetih novomučenika – mladenaca Jastrebarskih. Eparhija gornjokarlovačka

Dragoslav Bokan: MORAMO DA PRIZNAMO ZLOČINE…

Da, mi, Srbi, moramo konačno i zauvek DA PRIZNAMO ZLOČINE POČINjENE NAD NAMA, kako u Drugom svetskom ratu, tako i pre i posle toga – od hrvatsko-ustaške, šiptarsko-arnautske, muslimansko-bošnjačke, bugarske, nemačke, mađarske, italijanske, partizansko-komunističke ruke. Dakle, možemo da prihvatimo deo matrice drugosrbijanskih izroda, njima nasuprot – da zaista trebamo i moramo da ”priznamo zločine” o kojima sramno malo znamo i kao da nas i nešto nije previše briga. Da priznamo sebi sve te bezbrojne i jezive zločine (razmera GENOCIDA) počinjene nad nevinim srpskim civilima, a u paklenom cilju našeg isterivanja, preveravanja, obezboženja, rasrbljavanja i totalnog uništenja sa aktuelne i one istorijske mape. Tek ako sebi dopustimo da spoznamo ŠTA nam

Dvije ruže za dvije crtice

Praćeni jutranjom maglom kasnog ljeta, vozimo se prema Jastrebarskom. Nailazimo na tablu koja nam želi dobrodošlicu na područje ove opštine. Nedugo zatim pojavljuje se šarena, razigrana tabla sa natpisom: Jastrebarsko – grad prijatelj djece. Zbog djece smo danas u Jastrebarskom. Želio sam već dugo da obiđem moje, koji kao djeca tu vječno ostaše. Da Danici i Milošu položim po ružu, zapalim svijeću, kao i svoj djeci što stradaše. Do tada sam u Jaski bio jednom, i to 1972. godine, na moje inzistiranje. Otac kao preživjelo logoraško dijete nije me htio voditi. Valjda me je želio svega toga poštedjeti. Gradić je u blizini Zagreba. Još je jutarnje miran. Trudi se da

Mihajlo-Veljic.jpg

Kako sam preživio dječji logor

Priča Mihajla Veljića jedna je od priča hiljada djece s Kozare, koja su nakon ustaško-njemačke ofenzive sredinom 1942. završila u logorima NDH-a. Veljić, rođen u Donjim Podgradcima kraj Bosanske Gradiške, u to je vrijeme bio dvanaestogodišnjak. – Kada je počela ofenziva, povukli smo se iz sela u Kozaru, gdje smo majka, moja braća Milorad i Pero i ja uhvaćeni s mnoštvom naroda i odvedeni u Staru Gradišku. Selekcija je izvršena odmah; muškarci i mlađe žene odvojeno su slani u Njemačku na rad. Prije odlaska, muškarci su bili na katu kaznionice, a mi djeca i žene bili smo u dvorištu oko kaznionice. Bilo je grozno vruće, a nije bilo vode. Presušio

SUSRET SA ISTORIJOM – HTELI BI DA OBRIŠU ZLOČINE USTAŠA: Šta se krije iza najnovijih poruka političara zvaničnog Zagreba

Prve decenije ovog stoleća, kojeg je Dobrica Ćosić nazvao “tuđi vek”, temelje se na mobilnoj telefoniji, internetu, kablovskim televizijama, direktnim prenosima, vestima koje nas bombarduju iz minuta u minut. Iz ove “globalne infosfere” kreću milioni, a verovatno i milijarde poruka svaki dan. U obilju informacija, krajnjem korisniku, prosečnom čoveku, ne preostaje ništa drugo do da ih prima u izvornom obliku i “pakuje u svoju podsvest”. Čuvena izjava još čuvenijeg naciste, Jozefa Gebelsa, da “hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”, koja je dobila istorijsku potvrdu i pre nego što ju je izrekao, a pogotovo razvojem masovnih komunikacija, danas je dobila drugačije značenje: Hiljadu puta ponovljena poruka postaje “istina”. Valjda poneseni komunikološkim

Dragoslav Bokan: Ustaško-hrvatski koljački “BREND”

Ne može ustaško-hrvatski ljudožderski i rasističko-šovinistički genocid nad Srbima da se postavi u ma kakav ideološki kontekst, pa i onaj nacistički i fašistički.  Piše: Dragoslav Bokan Fašizam (kao i nacizam), naime, ima svoju ideologiju, svoja uverenja i strasti, grehe i preteranosti (posebno gledano današnjim merilima), ima hladnu mržnju i sistemski plan uništenja onih koje su odredili za svoje neprijatelje (Jevreje, komuniste, masone, homoseksualce, Rome, Slovene, duševne bolesnike…). Ovaj plan za ”konačno rešenje” je ostvarivan detaljno i nemilosrdno, bez preteranog uživljavanja, kao da njihove žrtve i nisu bili ljudi, već nešto pogrešno, zločinačko i kontaminirano. I za ovakve svoje zločine su izvršioci – ali i njihove porodice, rođaci, prijatelji i sugrađani

Preminuo primarijus doktor Milutin Vučkovac

U Banjaluci je u četvrtak u 87. godini preminuo primarijus doktor Milutin Vučkovac, senator Republike Srpske, potvrdila je za RTRS Dobrila Kukolj, predsjednica Gradskog udruženja logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke, čiji je Vučkovac bio član. Kukoljeva je navela da je doktor Vučkovac bio veliki čovjek i dobročinitelj, poznata ličnost u gradu Banjaluka i šire. Podsjetila je da je Vučkovac 1942. godine zarobljen i sa porodicom odveden u logor Stara Gradiška, odakle je prebačen u logor Mlaka-Jablanac i na kraju u Jasenovac. Iz Jasenovca je, rastavljen od majke i sa ostalom djecom, odveden u logor Sisak, zatim prebačen u Zagreb a potom u Jastrebarsko. Kao sedmogodišnje dijete proživio je torture

putevima-kozarske-djece01.jpg

TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ

Neodgovorni i nedostojni imena naših predaka olako zaboravljamo svoje žrtve. Imamo li pravo tražiti oprost od Novomučenika srpskih zbog našeg besmisla i nedostatka egzistencijalnog samopoštovanja !? Parcela broj 142 na zagrebačkom groblju Mirogoj krije tajnu djece mučenika, žrtava ontološkog zla oličenog u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To sveto mjesto koje je 1942. godine , izvan tadašnjih granica Mirogoja, služilo za zakopavanje „inovjeraca“ danas odiše mirom na granici šume, gdje leži skroman spomenik i mala nadrgobna ploča. Kod ovog svetog mjestane dolaze zvanične delegacije sa srpskih prostora, nema velikih izjava u objektive fotoaparata i kamera državnih servisa. Danas, tek po koja igračka ispred nadgrobne ploče svjedoči o tome da ovo mjesto nije običan grob, kako na ploči piše, „nekoliko

Dimić: Za Stepinca pravoslavlje bilo najveće prokletstvo Evrope

Kontroverznog zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji je 1940. bio spreman da prihvati svaku drugu državnu kombinaciju, samo ne život sa Srbima, a pravoslavlje označavao kao najveće prokletstvo Evrope, današnja hrvatska istoriografija uzdiže na nivo sveca i o njemu nekritički sudi, ističe akademik Ljubodrag Dimić. Stepinac Foto: RTRS Dimić, koji je bio član mješovite srpsko-hrvatske komisije o ulozi i djelu Stepinca, kaže da je zagrebački nadbiskup od prvog do posljednjeg dana učestvovao u “katoličkoj žetvi pravoslavne njive” u okviru NDH, za koju je tvrdio da je “stvorena Božijom milošću”. – Stepinac je formiran u okviru klerikalnih tradicija kojih se nije odricao do kraja života. Tolerancije tu nije bilo. Katolička država na

Bojanić: Zar ovo ne zaslužuje prostor u srpskim udžbenicima istorije?

Organizovana su i takmičenja u logorima da bi se videlo ko može da prikolje najveći broj Srba u zadatom vremenskom periodu. Zabeleženi rekord je postigao student prava Petar Brzica, proglašeni kralj „srboklanja, koji je uspeo da zakolje 1360 Srba u jednom danu! Glavna želja Hrvata je da se o njihovom kolektivnom zločinu ćuti, u ovom vremenu kada se skrnavi i revidira broj srpskih žrtava, a u tome i mi sami dželatu pomažemo, našom ćutnjom. Njihov cilj je da niko ništa ne govori, da se nigde o njemu ne piše, a naša treba da bude suprotna, da se o tome priča, raspravlja i što je najvažnije piše i hvala Bogu ekranizuje

Reakcija na tekst u “Inzbruk informiše” povodom imenovanja vrtića Diane Budisavljević u Inzbruku

Šest godina nakon šo je usvojena odluka, u Inzbruku će konačno biti imenovan dečiji vrtić po Diani Budisavljević, Tirolki po devojačkom prezimenu Obekser, koja je tokom Drugog svetskog rata spasila preko 10.000 pretežno srpske dece od genocida. Lepa vest je i u tome što ovaj vrtić više neće nositi ime po nacističkom lekaru Burghardu Brajtneru. Zvaničnicima grada Inzbruka za ovu odluku pripada velika pohvala i poštovanje. No, ipak postoji jedna bolna tačka u celoj priči: U zvaničnom glasilu grada Inzbruka “Inzbruk informiše” se ne spominje poreklo spašene dece. Time se ovde propušta ključna stvar, jer su fašistički počinioci decu strpavali u logore smrti samo zbog njihove etničke pripadnosti. Zato smo

Nikola Lunić: Nestajanje Srba u Hrvatskoj

U razdoblju od 1880. do 2011. godine u granicama današnje Republike Hrvatske Hrvati su izrazito većinsko stanovništvo, dok su Srbi sa značajnim udjelom neprestano druga po brojnosti nacionalna zajednica. Piše: Nikola Lunić U postocima broj Hrvata se kretao od 68,39% 1900. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najmanje) do 90,42% 2011. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše). Broj Srba se kretao od 22,21% 1921. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše) do 4,36% 2011. godine (kada ih je u postotnom, ali i u apsolutnom broju bilo najmanje). U tu 131 godinu bilo je 14 popisa stanovništva u pet državno pravnih sistema: Austro-Ugarska, Italija,

Zašto i od koga su djeca sa Kozare dovedena u poziciju da ih neko spasava i usvaja?

Povodom tužne godišnjice stradanje srpske djece sa Kozare, Potkozarja, Banije, Korduna, Slavonije, Srema i Like u NDH 1942.godine. U vrijeme Drugog svjetskog rata, najviše srpskog naroda stradalo je u NDH 1942. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Vrhunac, najmasovnije stradanje, bilo je u  julu mjesecu, sa masovnim početkom već mjeseca juna a trajalo je do mjeseca oktobra. Ova konstatacija ne umanjuje i ne može zapostaviti na stotine hiljada pobijenih mladih ljudi, žena, djece i staraca do toga datuma, počev od 10 aprila 1941. godine. Ljetnjih mjeseci 1942.godine, ustaško domobranske jedinice hrvatske i njemačke vojske, otpočele su i sprovele operacije čišćenja Kozare od tamošnjih ustanika/partizana uglavnom srpskog sastava. Pred koljačkim postupcima učesnika

NEVIĐENA PERFIDNOST HRVATSKE: Vlada finansira organizacije koje dečji logor Jastrebarsko proglašavaju sirotištem, a partizane koji su ga oslobodili napadačima na nevinu decu

Logor Jastrebarsko bio je dečiji koncentracioni logor kraj Jastrebarskog, kojeg je jula 1942. organizovao ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske. Logor Jastrebarsko bio je jedan od nekoliko dečijih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pored ovog logora za decu postojali su i dečiji logori u Sisku i Loborgradu. Logor za ubijanje i asimilaciju srpske djece Logor je osnovan 12. jula 1942. prema odluci poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića. U logoru je prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske bilo zatočeno 3.336 dece, uglavnom poreklom sa područja Kozare i Korduna. Prema istim podacima, u logoru je do kraja oktobra 1942. umrlo najmanje 449 dece. Prema podacima

Dragoslav Bokan: Ustaše u PAKLU!

To šta su radile hrvatske ustaše u Drugom svetskom ratu, to se teško rečima može ispričati. Teško, a da se oseti makar sićušni delić onoga što su, na svojoj koži, uživo preživljavali Srbi, Srpkinje i Srpčad u paklenoj istorijskoj zamci zvanoj Nezavisna Država Hrvatska. Klanja, kasapljenja, silovanja, sečenja dojki, noseva i ušiju, vađenje očiju, probadanja kamom i bajonetom, deranja kože na živo, pečenje na ražnju i nabijanje na kolac, sve do gaženja glavica bebama, ubijanja dečice pred očima izbezumljenih majki, klađenja u jasenovačkom logoru ”gde će izaći pacov” (na kom delu nesrećnog deteta, prethodno poteran užarenom peglom da uđe u njegov stomačić)… sve do ustaškog takmičenja u broju sveže zaklanih

Lordan Zafranović (Foto:fama.com.hr)

Zafranovićev film “Djeca Kozare” dobio novac za snimanje

Film “Djeca Kozare” reditelja Lordana Zafranovića, koji govori o Jasenovcu i stradanju srpskog naroda u doba Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, konačno je dobio finansijsku podršku Filmskog centra Srbije od 30 miliona dinara /255.455 evra/, saznaju “Večernje novosti”. List navodi da je Zafranovićev film prošao poslije tri pokušaja na konkursima ovog centra u kategoriji sufinansiranje proizvodnje domaćih dugometražnih igranih filmova sa nacionalnom temom. Film će biti sniman po scenariju Arsena Diklića, a govori o stradanju srpske djece 1942. godine u NDH, tokom Drugog svjetskog rata. Zafranović je ranije rekao da se za ovaj film pripremao 30 godina, da je u pitanju izuzetan scenario, najbolji koji je imao u rukama, te da

Katanac na istini logora Jastrebarsko (I dio)

Frontal.RS donosi vam reportažu J.Mihajlović u tri dijela sa osvrtom na istorijske činjenice jednoga grada s mračnom tajnom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 02. marta 2016. godine. Zagrebački kolodvor, čini se sređenijim od ostalih stare Juge no, čim stupite na njega, ista priča. Sivilo ispod nadstrešnica kvari utisak djelomičnog održavanja potpomognutog obasjajima sunčevih zraka. Čekanje, lica ljudi napregnuta od „kad ću stići“, „kada poći“, odaju sliku svih sumornih, naizgled zaspalih, autobuskih čekališta potonulih u svojevrstan vremenski rascjep. Istovareni ovdje, ostavljeni i bačeni, prepušteni smo daljnjem snalaženju. Gurajući se među ljudima, vukući kofere, tražeći stanicu, novce, kartu za autobus, sve same sitnice za

Hrvati u školi uče o Diani Budisavljević

Film o spasavanju srpske dece od NDH uvršten u nastavni program u susednoj državi. Preporuka ministarstva da ga vide đaci od 13 do 18 godina. Film “Dnevnik Diane Budisavljević”, o hrabroj ženi koja je u vihoru rata spasavala srpsku decu, uključen je u nastavni program u Hrvatskoj i moći će ga videti učenici već naredne školske godine. Ministarstvo nauke i obrazovanja Hrvatske ocenilo je da film rediteljke Dane Budisavljević ima jasnu vaspitnu-obrazovnu ulogu i preporučilo nastavnicima da ga, u okviru projektnog dana, prikažu učenicima starim od 13 do 18 godina. Ovaj potresni igrano-dokumentarni film istinita je priča o državljanki austrijskog porekla udatoj za lekara pravoslavne veroispovesti u Zagrebu, koja je

Čudesna životna epopeja od ustaškog logora do Skupštine Srbije: „Ispričaću svima turobnu istinu“!

Prvom sednicom novog saziva Skupštine Srbije predsedavaće Smilja Tišma.Ne samo zato što je najstarija. Ova čast ukazana joj je i zato što je pobedila užase dečjih logora Nezavisne Države Hrvatske i Jasenovac. Lični je svedok velike istorijske tragedije srpskog naroda. Iako nije član stranke, SPS je pozvao ovu penzionerku da bude na izbornoj listi Socijalističke partije Srbije i Jedinstvene Srbije, jer je ova žena – simbol pobede. Rođena je kaže, najverovatnije 1931. ili 1932, ne zna, jer je sve spaljeno, ali dobro se seća detinjstva. Sa starijim bratom i dve mlađe sestre, preživela je ustaške logore u koje su ih odvodili dva puta. Od logora do Skupštine Srbije „Iznenadili su

Nikola Milovančev: O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (II)

O broju žrtava u Jugoslaviji 1941–1945, njihovo umanjivanje i nipodaštavanje (2). Piše: Nikola Milovančev U Hrvatskoj je zauvek izbegnut popis naših žrtava, jer je januara 2012. taj popis preuzela Rimokatolička crkva. Slovenci su dokazali da se i sada mogu (barem približno) izbrojati žrtve Drugog svetskog rata. Zašto samo u Srbiji pojedinci uveravaju javnost da je to nemoguće, da su prepreke nepremostive? U periodu od 1998. do 2005. održavani su skupovi „Dijalog povjesničara/istoričara“, koje je organizovala Fondacija Fridrih Nauman. Na tih deset susreta velika pažnja posvećena je žrtvama u ratovima na jugoslovenskim prostorima u XX veku, a najviše izlaganja (pedesetak) odnosilo se na razdoblje Drugog svetskog rata; najaktivniji u obradi ove

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala