arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

“KADA KAŽEM TRI, DA JE GLAVA ODSEČENA” Potresno svedočenje o mučenju srpske dece u logorima: Od straha nisam govorio mesec dana

Iz mog uva stalno je curio gnoj i sukrvica. Nisam ni imao vatu da stavim u uvo. Muve su me stalno napadale. Bilo me je strah da mi se uvo ne ucrva. Jedno jutro je došla bolničarka i pitala da li ima neko bolestan. Ja sam se javio jedini iz barake. Bolničarka je rekla da će doći kasnije po mene. (U logor je došao Međunarodni Crveni krst.) Ona je došla oko 14 sati i odvela me u baraku kod ljekara. Pitali su me šta me boli, ja sam odgovorio – uvo. (Nisam im smio reći da me je udarila časna sestra). Kada sam sjeo na stolicu, tada je jedan u

Sveska grobara Ilovara najpotresniji dokument o umiranju djece u logoru Jastrebarsko (FOTO)

Direktor Spomen-područja Donja Gradina Tanja Tuleković izjavila je danas da je sveska grobara Franje Ilovara, koji je po naređenju časnih sestara danima sahranjivao mrtve mališane, jedan od najpotresnijih dokumenata o umiranju djece u Logoru Jastrebarsko. – Dječija tijela, kaže grobar, bila su spakovana u kištre i sanduke. Da bi ih što više stalo u jedan sanduk, silom su zatvarani poklopci. U jednoj kištri moglo je biti i po osmoro do 10 djece – navedeno je u svesci grobara Ilovara, koja se čuva u Muzeju na Mrakovici. Reagujući na pismo zagrebačkix nadbiskupa, koji negiraju da je u Jastrebarskom i Sisku bio logor za djecu u Drugom svjetskom ratu, Tulekovićeva je navela da

Zlatomir Lazić: USTAŠKI REVIZIONIZAM CRKVE U HRVATSKOJ

Iskreno, mi Srbi smo u konstantnoj defanzivi, sa impulsivnom reakcijom, na mah, bez istrajnosti i kontinuiteta, sa jako oskudnim znanjem naših istoričara. Ne smem ni da pomislim šta bi bilo sa našom kulturom sećanja na stradanje dece u NDH da nije bilo Dragoja Lukića. A Lukić to nije pisao juče, već pre gotovo pola veka. I bio je jedno od te dece. I nije mrzeo Hrvate, naprotiv. Njemu za to nije bio potreban Tito, kao što je danas „srpskim medijima“ i profesionalnim analitičarima, koji ne silaze sa nacionalnih TV, potreban Vučić. Imao sam prilike da u jednom sećanju Jane Koh, koja je kao aktivista Crvenog križa iz Zagreba učestvovala u

Djeca_sa_Kozare.jpg

Kalendar genocida: 11. jul 1942. Godišnjica dolaska u Zagreb prvog transporta djece sa Kozare

Prvi transport srpske djece sa Kozare stigao je u Zagreb 11. jula 1942. godine. Stradanje i najstrašnije smrti nisu bile zaustavljene … Djeca sa Kozare Prvi transport srpske djece sa Kozare stigao je u Zagreb 11. jula 1942. godine. Stradanje i najstrašnije smrti nisu bile zaustavljene … KNjIGA: „PUTEVIMA SMRTI KOZARSKE DJECE“ – TAJNA PARCELE 142 NA ZAGREBAČKOM GROBLjU MIROGOJ Video Kultura sjećanja i pamćenja – Jasmina Tutunović Trifunov ISTINA I POMIRENJE Niti je Dijana Šindler, niti je Stanić Lustig – Jadovno 1941. Jastrebarsko – Jadovno 1941.

Stop za ustaško divljanje u Australiji – država zabranjuje lik Pavelića, slovo U i pozdrav „za dom spremni”

Australijska država Viktorija proširiće zabranu isticanja fašističkih simbola,  u koje će ubuduće biti uključeno i ustaško znamenje. Odmah pošto to usvoji država Viktorija , istim putem će krenuti i australijska federalna uprava. Hitlerov saveznik To znači da Hrvati više neće moći da ističu šahovnicu iz vremena Nezavisne države Hrvatske, fotografije i transparente sa likom Ante Pavelića, slovo U i  pozdrav „za dom spremni”. Hrvatska zajednica među kojima je veliki broj potomaka ustaša koji su nakon Drugog svetskog rata pobegli iz Jugoslavije, za to može da zahvali fudbalerima kluba „Vitezovi” iz Melburna. Oni su desetog aprila, na dan osnivanja Nezavisne države Hrvatske, u svlačionici pevali ustašku pesmu „boj se bije, ustaški

Banković: „Pokolj“ – termin za genocid nad Srbima u NDH 1941-1945

U junu 2018. godine, u Banjaluci, Skupština udruženja Jadovno 1941. usvojila je odluku da se „zločin genocida počinjen nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata od strane Nezavisne Države Hrvatske imenuje kao Pokolj“. Kao jedan od navedenih razloga je taj što se Srbi još od kraja Drugog svetskog rata nisu terminološki odredili prema genocidu koji je počinjen u Nezavisnoj Državi hrvatskoj od 1941. do 1945. godine. Piše: Ms Vladimir Banković Nakon što se pojavila odluka Skupštine ove organizacije počela su razmatranja i diskusije da li je „Pokolj“ pogodan termin za genocid nad Srbima. Tokom duge istorije čovečanstva, ono što je čuvalo nit jedne civilizacije, naroda ili nacije su događaji ili

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

Logorovanje u Jastrebarskom

Učestalo negiranje ustaških logora, pogotovu dječjih, otvara rane rijetkih preživjelih žrtava: ‘Već godinama teško dišem. Srce mi svako malo trokira, no ništa me ne boli kao pozdrav ‘Za dom spremni’. U ranom me djetinjstvu taj zlokobni urlik budio u Staroj Gradišci i Jastrebarskom’, kaže Nikola Relić (88) Slavskog Polja. U posljednje se vrijeme sve češće u javnosti plasira teza da su ustaški logori, posebice dečji, bili zapravo ‘humana prihvatilišta’: daleko se u tom revizionizmu otišlo na skupu koji je pod krovom Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu organiziralo Hrvatsko kulturno vijeće pod nazivom ‘Istina i monstruozne laži o dječjem domu za ratnu siročad u Jastrebarskom od 1941. do 1945.’. Na

sisak.jpg

Spisak ubijene i umorene dece na teritoriji NDH – 74.580 popisanih imenom i prezimenom

Iako je najveći deo stradao od ustaša, popisana su deca stradala od svih zaraćenih strana, kao i ona za koje se ne zna tačan uzrok i krivac smrti. „Stanje stvari“ ekskluzivno donosi spisak ubijene i umorene dece na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Reč je o dva spiska stratišta dece ubijene i umorene u „NDH“ – prvi sa nazivom „veći“ (za stratišta na kojima je stradalo desetoro ili više dece) i drugi sa nazivom „manji“ (za stratišta na kojima je stradalo do devetoro dece). Spiskovi su dati po stratištima, azbučno. Ukupan broj dosad popisane stradale dece (do 14 godina) iznosi 74.580 (sedamdeset četiri hiljade petsto osamdeset). Podsećamo da, prema statističkim standardima,

Mali logoraši pred kamerama - Jastrebarsko

Preživjela djeca u logoru Jastrebarsko

Djelimični spiskovi umrle, kolonizovane i preživjele djece koja su prošla kroz ustaški logor za srpsku djecu Jastrebarsko. Ako posjedujete podatke i imena za osobe koje se ne nalaze na ovim spiskovima, molimo Vas da nas kontaktirate na našu email adresu te nam dostavite imena koja ćemo upisati u bazu podataka. Javite nam se na: jastrebarsko1942@gmail.com SPISAK  PREKO 1300 DECE KOJA SU PREŽIVELA JASTREBARSKO (ZA KOJU NEMA PODATAKA O SMRTI ILI KOLONIZACIJI), SAČINjEN NA OSNOVU GRAĐE IZ ZAOSTAVŠTINE DRAGOJA LUKIĆA I DOPUNjENI IZ LITERATURE KOJU POSJEDUJEMO I PODACIMA KOJE SU UDRUŽENjU JASTREBARSKO 1942 DOSTAVILE PORODICE DJECE LOGORAŠA) Aleksić Petra i Jovane Vlado, 1930. Aleksić Petra i Jovane Miloš, 1939. S. Gradiška-

HRVATSKA SE NE ODRIČE NACIZMA: Iz budžeta odobrena sredstva za obnovu ustaškog spomenika u Blajburgu

Centralna državna kancelarija za Hrvate van Hrvatske dodelio je finansijska sredstva u iznosu od 200.000 kuna (jedan evro vredi oko 7,5 kuna) iz budžeta građana kontroverznoj organizaciji Počasni blajburški vod za obnovu ustaškog spomenika na Blajburgu u Austriji, piše danas hrvatski portal Indeks. U odluci stoji da je Počasni blajburši vod – u čijem su rukovodstvu ražalovani HDZ-ovci starije generacije Vladimir Šeks, Milan Kovač i Vice Vukojević – dobio 200.000 kuna za “sanaciju oštećenja na spomen-području na Blajburškom polju. Oštećenje koje se spominje, podseća portal, zapravo je ljetošnja intervencija austrijske države na spornom spomeniku likvidiranim ustašama na Blajburgu, na kojem se nalazio ustaški grb. Austrija je godinama bila frustrirana jer

Nova knjiga Đorđa Bojanića: „STRADANjA I ŽRTVE SRPSKOG NARODA U 20. VEKU“

Ovom istorijskom knjigom prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka slobodi naš narod je tragično stradavao od pamtiveka i ostao nepokoren. Knjiga je pisana da prodre u suštinu SRPSKOG STRADALAŠTVA I PATNjE. Ovo svaki Srbin mora da zna, na to nas obavezuju ubijeni i izmučeni preci. RECENZIJU ZA KNjIGU napisala je akademik Radmila Tonković Cena besmrtnosti i slobode je velika. Ovom istorijskom knjigom  prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka

Željko Kresojević: KOMADIĆ KRUVA 

Stara Gradiška – logor. Odvajanje djece od majki, 10. juni 1942. godine Imate jedno dijete Neko dvoje.  Možda ih imate troje. Možda nemate svojih.  Tetka ste nekom … Stric ste nekom, ujak Možda ih imate četvero…  Baš kao što ih je moja baba DRAGICA (rođena Hajdin), stara 30 godina imala na taj dan… DANICU (11), MIHAILA (9), MILOŠA (7) i MILKU (2).  Privili su joj se uz skute.   Najmlađa joj Milka u rukama. Za Danicu ćaća kaže da je bila štrkljava curica, vitka.  Tamne kose i isto takvih krupnih očiju.  Izgleda da je stasom i izgledom povukla na Petroviće i Hajdine.  Moj otac Mihailo, Miloš i najmlađa Milka su

Bojanić: Zverstva koja su činjena u NDH ljudski um nije zabeležio

Osećam moralnu odgovornost da kao srpski istoričar odgovorim na diskutabilne tvrdnje Igora Vukića. Igor Vukić je poznati advokat Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, gostovao je juče u emisiji „Dobar dan, Hrvatska“ na hrvatskoj državnoj televiziji, gde se svim snagama trudio da opravda, umanji ili negira zločine ustaškog režima i NDH. Piše: Đorđe Bojanić, profesor istorije Igor Vukić, objasnio je da je u ustaškoj vojsci vladala velika disciplina, pa je 11 jasenovačkih stražara streljano jer su uhvaćeni kako potkradaju logoraša i dodao da je logorašima rečeno da će za beg jednoga biti „streljano deset njegovih prijatelja“ iz logora. Osporavao je i broj od 80 hiljada ubijenih u Jasenovcu te tvrdio

Ković: Recidivi najstrašnijih ideologija u EU preporučljivi

Istoričar Miloš Ković izjavio je da su recidivi najstrašnijih ideologija kao što su neofašizam i ustaštvo, u EU ne samo dozvoljeni već i preporučljivi, ali i naglasio da srpski prioritet mora biti utvrđivanje činjenica o genocidu. On je istakao da je sve što se dešava u Hrvatskoj u vezi sa oživljavanjem ustaštva samo nova potvrda da će zločini kada nisu kažnjeni najvjerovatnije biti i ponovljeni, te dodao da je pitanje da li je Hrvatska ikada prošla kroz proces denacifikacije ili deustašizacije. – Riječ je o jednom širem procesu obnove nacifašističkih, ali i ustaških ideja koje vidimo, ne samo u Hrvatskoj, već i u Ukrajini, dijelu baltičkih republika, pa i u

Vukašin Maksić: Nadbiskup Bozanić ide koracima Nadbiskupa genocida

Istoričari, sociolozi, antropolozi, ali i mnogi drugi naučnici nastoje da u svojim istraživanjima i oblastima, pronađu sponu između prošlosti i sadašnjosti, pa i budućnosti. Danas smo svedoci jasnog uočavanja takvih veza karakterističnih za nacionalistički diskurs. Takva nastojanja sama po sebi nemaju nužno negativnu konotaciju, čak mogu biti i veoma konstruktivna, ali isključivo onda kada nisu bazirana na relativizaciji genocida, i na revizionističkim osnovama. Svedoci smo upravo povezivanja prošlosti i sadašnjosti na negacionističkim osnovama karakterističnim za hrvatski javni prostor u kojem “buja” produkcija revizionističkih sadržaja. Veoma upečatljiv primer uspostavljanja veze u sledu prošlost – sadašnjost na ustaško – revizionističkim osnovama je pismo koje su biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine na čelu sa nadbiskupom

Rade R. Lalović: STAZAMA SRPSKIH STRADALNIKA ZA SLOBODU

Mogućnosti su velike jer su srpska stratišta veoma brojna, a za završne razrede srednje škole treba  po mogućnosti uvrstiti i Jasenovac, i Jadovno, i Pivske Doli…. Piše: Hadži Rade R. Lalović Kada se u Republici Srpskoj sredinom druge decenije ovoga vijeka počelo u manjoj ili većoj mjeri, tiše ili glasnije, kako kad, govoriti o njegovanju kulture sjećanja na srpska stradanja u dvadesetom vijeku, a u okviru nastavnih predmeta srpski jezik i istorija,  bilo mi je kao tadašnjem  školskom nadzorniku za srpski jezik u Republici Srpskoj jasno da će nastavnicima istorije biti daleko lakše da ovu nastavnu temu realizuju jer je potrebno samo tačno iznijeti istorijske činjenice onakve kakve zaista jesu.

Akademik Dimić: Hrvati pokušavaju da ulepšaju svoju istoriju

Tvrdnje zagrebačkih nadbiskupa, na čelu sa Josipom Bozanićem, da su u Jastrebarskom i Sisku tokom Drugog svetskog rata bila prihvatilišta za decu u kojem su navodno lečeni, a ne logori u kojima su mučeni i ubijani, po rečima akademik Ljubodraga Dimića pokušaj da se zaboravi i prekroji vlastita istorija za buduće generacije Hrvata. „To je pokušaj da se zaboravi vlastita prošlost, da se ona ulepša, da se kao takva populariše i da postane deo svesti stanovnika u Hrvatskoj koji sada stupaju na životnu scenu. Ti mladi će u narednim decenijama taj narativ prihvatiti kao istinit, a poništavaće ono što su istoričari do sada o tome rekli”, rekao je Dimić za

Hrvatski biskupi brane zločince iz Jastrebarskog, smeta im kanonizacija ubijene srpske dece

Biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine uputili su skandalozno pismo patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju koje prenosimo u celosti. “Vaša Svetosti! 1. Kada je na mrežama “Gornjokarlovačke eparhije” objavljena “Molba Svetom Arhijerejskom Sinodu” (datiranog od 15. maja 2021) da se “Komisiji Svetoga Arhijerejskog Sabora za kanonizaciju novih svetih” dostavi predlog “da se uvrsti praznik Svetih novomučenika – mladenaca Jastrebarskih, koji bi ušli u Heortologion i Kalendar svetih”, pročitali smo tu “Molbu” i posebno njoj priložene materijale te ostali uveliko iznenađeni, ali još misleći da brojne tu iznesene neistine ne mogu biti temelj da Arhijerejski sabor pristupi predloženomu činu. Ipak, iz saopštenja “Svetoga arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve” od 23. maja 2022. godine

Praznik Svete Djece novomučenika Jastrebarskih i Sisačkih proslavljen u Karlovcu

U srijedu 13.07.2022. godine, molitveno je proslavljen praznik Svete Djece novomučenika Jastrebarskih i Sisačkih. Njegovo Preosveštenstvo Episkop gornjokarlovački gospodin Gerasim načalstvovao je Svetom Arhijerejskom Liturgijom u sabornom hramu Svetog Oca Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu. Preosvećenom episkopu su sasluživali: arhimandrit Naum (Milković), protoprezviter-stavrofor Radoslav Anđelić, protoprezviter Darko Dugonjić, prezviter Saša Lončina i protođakon Nebojša Anđić.  Po zaamvonoj molitvi Episkop Gerasim je izvršio obred osvećenja koljiva i kolača koji su prineseni u slavu Božiju i u čast i spomen Svete Djece novomučenika Jastrebarskih i Sisačkih, te se obratio prisutnim vjernicima svojom besjedom poučavajući ih o značaju praznovanja ovih novomučenika. Izvor: SVEŠTENA EPISKOPIJA GORNjOKARLOVAČKA

DECA, ŽRTVE POKOLjA U NDH, NOVI SVECI: Mučenici Jastrebarski i Sisački u kalendaru SPC

Iz saopštenja za javnost Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve sa redovnog zasedanja održanog u Sremskim Karlovcima i Beogradu od 15. do 21. maja 2022. godine. Ovogodišnje redovno zasedanje Svetog Arhijerejskog Sabora  Srpske Pravoslavne Crkve započeto je 15. maja u Sremskim Karlovcima, jednom od sedišta Patrijaraha srpskih, a povodom proslave značajnog jubileja – stogodišnjice ujedinjenja srpskih pokrajinskih Crkava u jednu i jedinstvenu Srpsku Pravoslavnu Crkvu i vaspostavljanja statusa autokefalne Srpske Patrijaršije (1920). Proslava ovog značajnog jubileja već dva puta je odlagana usled pandemije koronavirusa. Saborski oci su posebnu pažnju posvetili temi svetih ugodnika Božjih. Prepoznajući u primeru njihovog vrlinskog života, mučeništva, ispovedništva i podvižništva neugasivu revnost za veru, Srpska Pravoslavna

Božidarka iz Velike Žuljevice

Gosti urednika Zagrebačke televizije, te večeri, bili su Kozarčani. Pred kamere i pod svjetlost reflektora sjeli su generali i heroji, kuriri i djeca s neobičnim ratnim sudbinama. Za istim stolom s ratnicima sjedela je i Božidarka Frajt, filmska i pozorišna glumica. Samo, ona nije došla ni kao lijepa žena iz filma „Živa istina“, za čiju je ulogu na festivalu u Puli 1972. dobila „Zlatnu arenu“, ni kao mlada partizanka iz „Užičke Republike“. Došla je kao gost urednika da čuje priču o Kozari — i sebi. Zato Božidarka neće zamjeriti što tu priču moram ponoviti od početka, jer ona počinje s Kozarom 1942, od njene druge godine. Bogdan Grublješić, Božidarkin otac,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala