arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Početak pakla za Srbe – prvo su 6. aprila 1941.g., sravnili sa zemljom Beograd

Fašistička Nemačka je bez objave rata 6. aprila 1941. godine napala Kraljevinu Jugoslaviju. Napad je počeo snažnim udarima vazduhoplovnih snaga, specijalnim dejstvima i brzim prodorima oklopno-mehanizovanih jedinica. Glavni cilj napada nemačkog vazduhoplovstva je bio: razaranje Beograda, demoralisanje vojske i naroda i uništenje jugoslovenskih vazduhoplovnih potencijala. Odluku, da se Beograd razori, doneo je lično Hitler 27. marta, razjaren vestima o demonstracijama u Beogradu protiv potpisivanja ‘Trojnog pakta’. Izvršenje zadatka povereno je 4. vazdušnoj floti pod komandom generalpukovnika Aleksandra Lera. Operacija uništenja Beograda nosila je naziv ‘Strašni sud’ [Strafgericht]. U 6.30 časova napala su 234 bombardera i 120 lovaca. Većina žitelja jugoslovenske prestonice zatečena je na spavanju jer je bila nedelja. U

Zdanje Narodne biblioteke Srbije na Kosančićevom vencu u Beogradu (iz Zbirke fotografija Muzeja grada Beograda)

Nepoznato o bombardovanju Narodne biblioteke Srbije: Dan kada je gorelo srpsko sećanje

Povodom rođendana Narodne biblioteke Srbije, posećamo na najtragičnije dane jedne od najvažnijih naših institucija i otkrivamo malo poznate detalje bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine Osim stradanja ljudi, materijalnih dobara i infrastrukture, s početkom Drugog svetskog rata, u potpunosti je stradala i Narodna biblioteka Srbije. Ona je planski gađana – najveća i najvrednija riznica pokretne kulturne baštine ovog dela Evrope sravnjena je sa zemljom. U njoj je čuvana građa ne samo srpskog porekla već i ona koja je poticala sa teritorije čitave Evrope i koja je obuhvatala hronološko razdoblje od gotovo hiljadu godina. S pravom ne samo istoričari već i stručnjaci koji se bave zaštitom kulturne baštine i u Evropi

izvor: 27mart.com

NEŠTO O KNEZU PAVLU KARAĐORĐEVIĆU I 27 MARTU 1941 GODINE

Prema svedočenju kralja Petra II, knez Pavle je pripremio puč protiv Sila Osovine i Tripartitnog Pakta. Piše: Dušan Buković Imajući u vidu da knez Pavle Karađorđević “nije bio ni vojnik ni Srbin” – “Paul was neither a soldier nor a Serb…”, kako to lepo reče engleski publicista Ričard Beset (Vidi: Richard Bassett, Hitler’s spy chief – The Wilhelm Canaris mystery – “the most dangerous intelligence man in the world, London, 2005, str. 210). Otvorio je Hrvatsko pitanje u Jugoslaviji uoči sudbonosnog i tragičnog Drugog svetskog rata, koje je konačno rešeno sporazumom Cvetković-Maček u avgustu 1939. godine između lakejske beogradske i zagrebačke buržoazije sa kojim je prevaren, ugrožen i zapostavljen ogroman

Da li je Srbija pomogla SSSR-u 27. marta 1941. godine?

„Borba protiv fašizma i u Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji bila je zajednički cilj. Jedinstvo u borbi je u stvari uzajmna pomoć. A srpske žrtve, posebno civilne, ugrađene su i u konačnu pobedu SSSR“, kaže istoričar Momčilo Pavlović. Godišnjica puča i demonstracija na kojima je rečeno „ne“ Trojnom paktu 27. marta 1941. godine je događaj koji je bio i ostao predmet polemika među istoričarima, ne samo u Srbiji, nego i u svetu. Toga dana grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske, na čelu sa brigadnim generalom vojnog vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem, izvela je vojni puč, zbacivši sa vlasti tročlano kraljevsko namesništvo, koje su činili knez Pavle Karađorđević, dr Radenko Stanković, i dr Ivo

Matija_Beckovic.jpg

Bezgrobna Vojska – jedna nepoznata priča

Svedočenje akademika Matije Bećkovića, pesnika, osvedočenog borca za očuvanje srpskog nacionalnog bića i vere Pravoslavne o jednoj “bezgrobnoj vojsci” izdatoj od strane saveznika i rastrgnutoj u komunističkom teroru. O znanim i neznanim junacima koji svojim životima platiše ljubav prema Bogu i Rodu, Kralju i Otadžbini. Izvor: PRIJATELj BOŽIJI

Sneg je posle batinanja postajao krvav

Hladan februarski dan. Šesnaest dana nakon proboja logora „12. februar“. Samo što je sada 2023. godina. Ali zidovi na isti način vrište, guše se, bole, gube u mraku i hladnoći logora na Crvenom krstu. Priča koju pričaju duga je onoliko koliko je trajao Drugi svetski rat i onoliko koliko traje naše sećanje osamdeset godina kasnije. Ovde je vreme stalo, od ulaska u dvorište logora do izlaska – vreme koje provedete unutra ne meri se ovozemaljskim aršinima. Priča ovih zidova duboka je koliko i rana od kuršuma na streljanim telima koje sam mogla da vidim ispod zida za streljanje, a možda ih nisam ni videla ovozemaljskim vidom. Ne postoje granice ljudskog

CRNOGORSKA GOLGOTA: Sveštenike bacali u jame!

Od 200 sveštenika u Crnoj Gori, tokom i posle Drugog svjetskog rata, pobijenio je njih 182, i to najčešće na najsvirepije načine, pošto su ih prethodno zvjerski mučili – čupali im brade, kačili im ovnujska zvona, uprezali u konjske kočije, tjerali ih da piju krv ubijenih četnika, žive ih bacali u jame. Piše: Donko Rakočević Prije Drugog svjetskog rata, u Crnoj Gori je bilo skoro 200 sveštenika. Preživjelo je tek 15 zastrašenih crkvenih pastira. Nije preživio ni mitropolit Joanikije (Lipovac) – ubijen je po okončanju rata, u jednom potoku kod Aranđelovca. No, o tom zločinu ćemo kasnije. Krenimo redom… Jedan od prvih crnogorskih sveštenika kojeg će pogubiti komunisti je arhimandrit Nikodim

Institut za jevrejske poslove: Nedićeva vlada nije progonila Jevreje (1994)

Istina o Nediću Piše: Nikola Milovančev Zadnjih godina ponovo su ojačali pritisci da se nametne izmišljena hipoteka saodgovornosti vlade Milana Nedića za nacistički genocid nad Jevrejima u Srbiji 1941-1944; ta propaganda je na žalost toliko jaka, da posle mogo ponavljanja, u nju počinju da veruju čak i neki dobromisleći ali nedovoljno informisani ljudi. Zato želim da potsetim našu javnost na pismo čitaoca Politike iz Londona Ž. Z., koje je štampano u tom beogradskom dnevnom listu, u rubrici Pisma čitalaca, 13. maja 1994. (br. 28939, str. 6). Prenosimo u celosti ovo pismo, objavljeno pod naslovom „Istina o Nediću. Pogrešna ocena – optužba – o Nediću kao suorganizatoru ubistva srpskih Jevreja 1941-1942.

DRAGAN POPOVIĆ: ISTORIJSKI REVIZIONIZAM VLADIMIRA UMELjIĆA

Reagovanje povodom teksta Vladimira Umeljića objavljenog na portalu „Jadovno 1941.“ 17. februara 2022. pod naslovom “Duboka raskoljenost i tragični usud Milana Nedića“.          U jednom preopširnom i krajnje kontroverznom prilogu V.Umeljić je pokušao da rasvetli istorijsku ulogu generala Milana Nedića tokom Drugog svetskog rata. O nizu njegovih opservacija i neutemeljenih zaključaka može se voditi ozbiljna stručna rasprava. Mi smo izdvojili onaj deo koji je od posebnog značaja za očuvanje srpskog nacionalnog interesa i utvrđivanje istorijske istine o predsedniku Vlade nacionalnog spasa. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju

Vladimir Umeljić: DUBOKA RASKOLjENOST I TRAGIČNI USUD MILANA NEDIĆA

Da li je primereno poštovati lik Milana Nedića, koji je u vreme Drugog svetskog rata prihvatio i zbrinuo, spasao stotine hiljade proteranih i u okupiranu centralnu Srbiju izbeglih Srba iz rasparčane prve Jugoslavije? Da, nesumnjivo. Da li je primereno osuđivati saradnju Milana Nedića sa nemačkom okupacionom silom i njegovo saučenišstvo pri nemačkom genocidu nad Jevrejima i Romima u Srbiji, kao i pri masovnim streljanjima srpskih talaca u Kragujevcu? Kao i npr. njegovo insistiranje da Gestapo u aprilu 1942. uhapsi suprugu Draže Mihajlovića Jelicu, i decu, sina Branka i ćerku Jelicu, i drži ih kao taoce u logoru Banjica do kraja 1943, jer komandantu Jugoslovenske vojske u otadžbini nije padalo na pamet

SJEĆANjE NA KRVAVI TRIFUNDAN: Po komandi Vlada Šegrta komunisti strijeljali 19 mladih Nevesinjki

Na Trifundan,dan, 14. februara 1945. godine, Deseta hercegovačka udarna brigada NOVJ, pod komandom zloglasnog Vlada Šegrta, strijeljala je 19 mladih djevojaka u Nevesinju. „Bilo je možda previše strijeljanja… Ja to iz sadašnje perspektive razmišljam, ali iz ondašnje možda i nije, no je trebalo još više“, dio je sramne izjave Vlada Šegrta na tzv. Trebinjskom savjetovanju. Zemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske čete, komandant bataljona Luka Vukalović, komandant zloglasnog Prvog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bileća) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namjene, sastavljena od najspremnijih ideološki motivisanih boraca sa prostora nikšićkog, trebinjskog i bilećkog sreza. Sudeći po riječima Tripa Šarenca, člana Okružnog komiteta KPJ

Bojanić: Bekstvo 12. februara 1942. god.. LOGOR CRVENI KRST I BUBANj

Na hiljade ljudi demonstriralo je ulicama Kraljevine Jugoslavije i uzvikivali parole – “BOLjE RAT NEGO PAKT ! BOLjE GROB NEGO ROB !“ . Klicalo se i “HOĆEMO SAVEZ SA RUSIJOM“ , “Sovjetska Rusija “ koja je tad bila u savezu sa Hitlerom (imala ugovor o međusobnom nenapadanju). Priredio Đorđe Bojanić Posle aprilske katastrofe i ulaska nemačkih okupatora u Niš, 9. aprila 1941. godine, počela su hapšenja talaca. Aprilski rat, izvukao je Jugoslaviju iz anonimnosti i na nju skrenuo pažnju celokupne svetske javnosti. Malo ljudi je govorilo da je to izazivanje tada najjače vojske sveta i da je poraz neminovan. Uprkos svim saznanjima o nespremnosti Hrvata i svih manjina da se bore, o zastarelosti

Gavrilo Dožić – patrijarh koji je uvijek bio uz svoj narod

Za vrijeme Prvog, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio nigđe bježati nego je ostao sa svojim narodom, „pa šta bude njemu, neka bude i meni“, govorio je Piše: Bojan Munjin Bio čovjek mali pekar ili veliki državnik, istu dilemu o dobru i zlu u svom životu mora razriješiti. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Gavrilo Dožić (1881. – 1950.), koji je bio svjedok Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i velikih historijskih turbulencija svoga vremena i neizmjernog ljudskog jada, takvih iskušenja o dobru i zlu imao je u svom životu sijaset i više od toga. Za vrijeme Prvog, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio

Predstavljanje knjige ,,Blagoje Jovović, srpski heroj u vučjoj jazbini” u kripti podgoričkog Sabornog hrama

U subotu, 11. februara 2023. godine povodom jubileja 100 godina od rođenja Blagoja Jovovića, održaće se predstavljanje knjige autorke Marije Jovović, ćerke počivšeg Blagoja Jovovića u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici sa početkom u 19 časova. O knjizi će govoriti: protojerej mr Predrag Šćepanović, Arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski ; Marija Jovović, autorka ; istoričar Žarko Leković, dok će odlomke iz knjige čitati glumica mr Jovana Todorović. Blagoje Jovović rođen je 1922. godine u selu Kosić kod Danilovgrada u plemenu Bjelopavlića. On je služio Jugoslovensku vojsku u otadžbini u Bjelopavlićkoj vojno-četničkoj brigadi. Kada se partizansko – četnički sukob završio 1944. godine Blagoje Jovović je emigrirao u Italiju. U Italiji je

Nad Bečejom se svake godine, krajem januara, nadvije tamna sena prošlosti

U Bečeju, 20. januara 1942. godine, streljani su Marko Garić, Milorad Rus, Rečo Janoš, Ištvan Nađ, Milorad Živkov-Popov, Marko Ostojić, Slavko Simin, Sever Stevanović, Crveni Jovan, Svetislav Čalenić i Milan Čiplić. Na dan kada Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Svetog Jovana Krstitelja, praznik posvećen svetitelju i proroku koji je krstio Isusa na reci Jordan, u mnogim domovima gore slavske sveće, služi se koljivo, lomi slavski kolač i pije crveno vino. Međutim, nad Bečejom se svake godine, krajem januara, nadvije sena prošlosti, kada je na Jovandan, pre 79 godina, nasilno ugašeno 11 mladih života. Drugi svetski rat je doneo velike promene u Svetu, pa tako i u srezu Stari Bečej.

Dodik: Srbi i Jevreji bratski narod po stradanju

Danas je međunarodni Dan sjećanja na žrtve Holokausta, zločina Genocida počinjenog nad Jevrejima. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da su Srbi i Jevreji bratski narod po stradanju, te istakao značaj obilježavanja sjećanja na to stradanje kako bi bila spriječena revizija istorije. – Važno je da se okupimo i u okviru Jevrejskog centra u Banjaluci i evociramo uspomene na strašne zločine koji su obilježili civilizaciju i masovno stradanje Jevreja – rekao je Dodik. Izrazio je Dodik zadovoljstvo, što Dan sjećanja na žrtve Holokausta svake godine poprima sve veći obim, imajući u vidu da mnoge retrogradne strane koje su bile na strani zločina danas pokušavaju da nametnu neke druge vrijednosti.

81. godišnjica Pogroma – Novosadske racije

U ponedeljak, 23. januara 2023. godine, biće obeležena osamdeset i prva godišnjica Novosadske racije.  U Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija biće služeno jutarnje bogosluženje sa početkom u 7:00 časova, a u nastavku sveta Liturgija. Posle Liturgije biće služen parastos žrtvama Novosadske racije.  Centralni program obeležavanja 81. godišnjice Novosadske racije biće održan na Keju žrtava racije, sa početkom u 12 časova. Pozivamo verni narod Novog Sada da uzme molitvenog učešća u obeležavanju 81. godišnjice velikog stradanja naših sugrađana u Pogromu – Novosadskoj raciji. Izvor: Eparhija bačka / SPC

Počelo snimanje filma o stradanju srpske dece u norveškim logorima tokom Drugog svetskog rata

Prve scene filma “33 Anđela” o stradanju srpske dece u nacističkim logorima za vreme Drugog svetskog rata, snimljene su na mestu nekadašnjeg logora NDH Zemun (Semlin) na lokalitetu Staro Sajmište. Inicijator i pokretač filma Branko Dimović Dimeski, producent i direktor filma, zadovoljan je prijemom i podrškom u Srbiji po pitanju realizacije filma. On je izjavio da uskoro filmska ekipa putuje u Republiku Srpsku gde nastavlja snimanje sa svedocima stradanja za vreme Drugog svetskog rata u logorima u Norveškoj, prenosi Đorđe Bojanić. Branko je zahvalan potomcima stradalih na saradnji koja je vrlo intenzivna, koja usmerava na obostrano interesovanje da se istina o stradanju dece ne zaboravi i naglašava i da će

Racija

Skinija Jelke Jovandić

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

POSLANICA STRADALIH

Jerej Boško R. Marinkov napisao je pesmu posvećenu bebi Milici Jovanović – stradaloj u Mošorinu, u Raciji 1942. godine, i svim žrtvama tog strašnog zločina. Hristos se rodi, porodico moja, i rodi i vaskrse i zločince nadmaši, i mene prihvati bez ijedne molitve, jer ne znam čitati, ali sam Reč poznala. Hristos se rodi, divni moji gosti, osvanuli pred sofrom koju svake godine ukrasim, o Njegovom i svom rođendanu, jer drugog rođenja sem Njegove slave i svoje smrti nemam. I nemam drugih gostiju sem Njegove milosti i vašeg sećanja, da se zaigram i da mi se čestita na smrti. Da sam imala jedan, bilo bi ih mnoštvo do danas, i

POSLjEDNjI BOŽIĆ VLADIKE JOANIKIJA (LIPOVCA)

Prilikom odstupanja 1945, u tužnim i mučeničkim danima Mitropolije crnogorsko-primorske, Sveti mitropolit Joanikije Lipovac, dočekao je Božić u Rudom. Tužne prizore potonjeg vladičinog Božića, opisao je učesnik zbivanja, Predrag Cemović. Pročitajmo i upamtimo! “ Božić je proslavljen vrlo skromno. Služio je sijedi mitropolit Joanikije. Asistiralo je više sveštenika. Poslije službe, blagoslovio je vojsku i narod. Govorio je svetiteljski: tiho i pobožno. Ovog Božića, stari arhijerej nije govorio o Vitlejemskoj zvijezdi i rođenju Bogočovjeka koji donosi „mir i dobru volju ljudima“, već o Velikom petku i Golgoti srpskog naroda, na čelu sa đeneralom Mihailovićem. Nikada veći broj vjernika na bogosluženju nije bio, nikada usrdnije i toplije molitve vjernici nisu izgovorili, obraćajući

Dušan Đuragin, jedan od nevinih čuruških žrtava

Šajkaška okupana u krvi

Vlast u Budimpešti donela je odluku da se u južnoj Bačkoj sprovede sveobuhvatna racija, koja će ceo ledeni januar 1942. godine obojiti nevinom ljudskom krvlju, ispoljen neviđeni sadizam. Autor: Đorđe Vukmirović Početak 1942. godine u južnoj Bačkoj bio je leden. Temperatura je, danima, bila oko trideset stepeni ispod nule, pa je Tisa sasvim zaledila, tako da se na banatsku stranu moglo preći pešice. Još ledenije je, međutim, bilo u dušama žitelja Čuruga, Žablja, Đurđeva, Gospođinaca, Titela, Gardinovaca, Loka, Šajkaša, Mošorina, Vilova, Kovilja… Mađarska okupacija trajala je već devet meseci, a slutnja velikog zla, doduše još ne sasvim definisana, stalno je visila u vazduhu. KRVAVE oblike ta slutnja počeće da dobija

Mladen_Bulut.jpg

Na Tisi crna ćuprija

Samo na utoku Jegričke u fašističkoj raciji ledenom rekom isteklo je više od 1500 života – Most na Tisi u Žablju i dalje razdvaja zločinom nespojive obale Piše: Mladen Bulut – Da je Bog dao, pa da si se do ramena sasušila – klela je, do kraja života samotnog, svoju ruku učiteljica Anđelina Stefanović kojom je posegla da zlotvorima otvori vrata i u isti mah, od vazda bogougodnog doma Živanovih, načinila – grobnicu. Tek jednu od onolikih drugih u dugom nizu uzduž i popreko sasvim opustele Glavne ulice – onda preimenovane u Horti Miklos utca – kojim je, prema službenom opisu od 17. januara 1942. jednog specijalno izaslatog budipeštanskog detektiva,

U Danilovgradu održana tribina o Blagoju Jovoviću: Povratak srpskog osvetnika u Bjelopavliće!

U „Matici srpskoj“ u Danilovgradu sinoć je održana tribina povodom 100 godina od rođenja Blagoja Jovovića, srpskog osvetnika koji je 1957. godine u Argentini izvršio atentat na Antu Pavelića, ranio ga, od posljedica ranjavanja Paveliće je nešto kasnije i umro. Tribini je prisustvovala i Blagojeva kćerka, Marija, koja se obratila i zahvalila prisutnima što čuvaju sjećanje na njenog oca i njegov podvig. O životu Blagoja Jovovića, govorili su Miljan Stanišić iz Udruženja Bjelopavlića „Bijeli Pavle“, Ognjen Vojvodić, srpski analitičar, Tihomir Burzanović, autor knjige „Dva metka za Pavelića“ i Ivan Milošević iz Udruženja za genocid. Svi oni su zaključili da je vojska kojoj je pripadao Jovović pod komandom generala Draže Mihailović

Prije stotinu sedam godina, a imamo li mi kulturu sjećanja?!

27. decembar bi trebao biti dan kada mi koji se zovemo potomcima, mi koji kažemo kako smo ponosni na slavne i časne pretke, gromko zaćutimo.  Zaćutimo tako da eho tog muka potrese Jevropu. Jer…. Jeste li znali da je prvi koncentracioni logor u Jevropi, i to onoj civilizovanoj, onoj dvadesetog vijeka, bio napunjen Srbima? Znam, pomalo smo umorni od svih tih stradanja, od triptiha zločina dvadesetog vijeka , nad nama, jer smo Srbi. Pa će mnogi od nas umorno odmahnuti rukom – ništa novo, reći ćemo. A od tog, prvog u nizu sličnih i gorih, ako gore može biti, prošlo je već stotinu godina. Dovoljno za zaborav. Dovoljno za utapanje

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala