arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Rusi ne zaboravljaju zverstva ustaša: Hiljade Hrvata i bosanskih muslimana ratovalo na Istočnom frontu, “istakli” se zločinima nad civilima

Da ratuje na Istočnom frontu protiv SSSR-a u julu 1941 u NDH se prijavilo čak devet hiljada ljudi. Okrutnost Ustaša na Istočnom frontu u Drugom svetskom ratu i njihova zlodela za vreme NDH Rusi nisu i ne žele zaboraviti. Povod za podsećanje bila je 60 godišnjica smrti Ante Pavelića inicijatora slanja ustaša na Istočni front i organizatora genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu. Moskovski sajtovi su podsetili da je Ante Pavelić umro u Madridu 28. decembra 1959. godine od posledica ranjavanja u Argentini kada je na njega pucao Srbin iz Crne Gore Blagoje Jovović koji je prvo bio u partizanima a posle razočarenja se pridružio četnicima Draže Mihajlovića. Pod

Adam Pribičević

Adam Pribićević: Ante Starčević – prvi učitelj genocida u Evropi

Adam Pribićević (Kostajnica, 1880 – Windsor, 1957) je bio srpski političar i publicista, bavio se u emigraciji sa istraživanjem naše političke prošlosti, gde je objavio i ovaj studiozni članak. Priredio: Dušan Buković Uredništvo „Glasa Kanadskih Srba“ preštampavalo je izvesne studiozne i zapažene članke Adama Pribićevića iz svojih ranijih izdanja (u br. od 20 i 27 maja 1971).Članak je važan iz dva razloga: on će osvežiti naša sećanja i poštovanje prema milionskim i nevinim žrtvama novih srpskih mučenika u tragičnom HH stoleću, u isto vreme članak će upozoriti rodoljubive Srbe na nove opasnosti, koje nam prete od poltronskog beogradskog internacionlističkog i izvesnog zapadno-evropskog i američkog establišmenta, koji je u izvesnoj meri

Svedočenja: Sestre Borisavljević

“Sloboda” od 10. novembra 2024. godine, broj 2253, objavila je dopis G. Miloslava Samardžića o sestrama Borisavljević Sestre Borisavljević nikada nisam lično upoznao. Ali ono što su uradile za mene, ostaće nezaboravno do kraja mog života. Bilo je to davno. Pre 66 godina. Ilegalno sam napustio Jugoslaviju. Preko Trsta i Milana došao sam u mesto Kremona na reci Po. U izbegličkom logoru bilo je 500 izbeglica. Najviše Hrvata. Četrdeset Srba i jedan Bugarin. Politički azil tražio sam u logoru 1. marta 1958. godine, na moj 24. rođendan. Verovao sam da više neću imati problema. Samo je pitanje vremena da dobijem vizu i da putujem u Ameriku kod stričeva Zdravka i

Nacistički robovski logor za Srbe u rudniku Trepča 1941-44.

O koncentracionom logoru ,,Trepča”, u kojem je vršen genocid nad srpskim narodom, vrlo malo se zna. Kao da je nekom bilo stalo da se unište tragovi o postojanju logora. Istraživači u Memorijalnom muzeju holokausta su dokumentovali sve nacističke koncentracione logore, geta, mesta na kojima se odvijao robovski rad, kao i fabrike smrti koje su postojale širom Evrope. Dokumentovano je čak 42.500 lokacija. Brojka uključuje 30.000 kampova s robovskom radnom snagom, kao i 980 koncentracionih logora. Raniji podaci su pokazivali da je logora širom Evrope bilo oko 7.000. Istraživači smatraju da je oko 20 miliona ljudi umrlo ili su bili zatvoreni u logorima. Među mestima nasilja su bili i centri u

Ustaške žrtve su plutale Savom

Beograđanka koja je 1943. kao petnaestogodišnjakinja prisustvovala vađenju tela srpskih stradalnika iz NDH iz prestoničkih reka, svedoči za naš list o ovim potresnim događajima. Tog leta 1943. godine, u jeku okupacije Beograda, Dušanka Popović je imala petnaest godina. Zbog policijskog časa koji je noću bio na snazi, ona i njeni vršnjaci su dnevne sate koristili da se druže napolju. Dušanka, koja je tada živela u Ulici Strahinjića bana na Dorćolu, spustila se do Kule Nebojša na donjem gradu Beogradske tvrđave. Tamo, kod bedema, okupljala su se deca svih uzrasta. Svima njima, pažnju je tog dana privukao jeziv prizor stotinak metara dalje, kod ušća Save u Dunav. Na tom mestu, alasi

Episkop Jerotej: Žrtve nevinih Šapčana opominju nas da partijašenje, ateizacija i podele u našem narodu mogu imati tragičan završetak

Preosvećeni Episkop šabački g. Jerotej služio je 26. oktobra 2024. godine kod šabačkog Starog mosta parastos nevino postradalim žrtvama komunističkog režima, koji su ubijeni tokom 1944/1945. godine. Tom prilikom, episkop Jerotej je besedio. – U ime Oca i Sina i Svetoga Duha! „Gospod sve neizrecivo ljubi… Radi nekog budućeg dobra On je popustio ovo stradanje na ruski narod. Ja to ne mogu shvatiti i prekratiti. Ostaje mi samo molitva i ljubav“. Ovako je na Svetoj Gori Atonskoj govorio Sveti starac Siluan, našem vladici Nikolaju, o boljševičkom teroru nad Crkvom i vernim ruskim narodom za vreme Oktobarske revolucije u Rusiji. Zaista je i nama ovde sabranima nepojmljivo takvo slično stradanje naših sugrađana,

SEĆANjE NA MASAKR U KRIVOJ RECI: Palili ljude, digli crkvu u vazduh, najmlađa žrtva beba Vera

Sredina oktobra 1942. godine najužasniji je period u sećanju meštana Krive Reke i Kopaonika, a prvi popis žrtava koji je uradio sudija Radovan Marković iste godine svedoči o razmerama tragedije: folksdojčeri su tada pobili više od 300 meštana potkopaoničkih sela u masakru u kome su pekli ljude, palili čitave porodice u kolibama, streljali na livadi, amputirali im ruke i noge. Ostalo je upamćeno da su 70 civila ugurali u prethodno miniranu Crkvu Svetog Petra i Pavla i digli je u vazduh. SS divizija „Princ Eugen”, u čijim redovima je bilo oko 1.500 vojnika, podunavskih Nemaca, pod komandom pukovnika bivše vojske Kraljevine Franje Kodra i sa Bugarskim 36. pešadijskim pukom od

Hitlerova odmazda prema četnicima i partizanima: Kraljevački pokolj je nepravedno u sijenci kragujevačkog

U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. 14. oktobra 1941. godine, njemačke okupacione snage su u Kraljevu uzele prve taoce i u narednim danima su strijeljali 2.190 žena, djece i staraca U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. Načelnik Vrhovne komande Njemačkih

U MASAKRU UBIJENO VIŠE OD 300 MEŠTANA KOPAONIKA: SS divizija pekla je decu, sakatila žene, zapalila crkvu sa vernicima (FOTO)

Više od 300 meštana Krive Reke kod Brusa ubijeno je u masakru, koji je istorija upamtila pod kodnim imenom operacija “Kopaonik”. Autor: S. BABOVIĆ – NOVOSTI Tog oktobra 1942.godine u podkopaoničkim selima goreli su ljudi. Kada je krenulo užasno  ubijanje, pripadnici SS divizije “Princ Eugen”, sa oko 1.500 podunavskih Nemaca,oko 1.000 pripadnika bugarskog 36. pešadijskog puka i 300 belogardejaca pekli su, palili, sakatili i streljali meštane podkopaoničkih sela. Najviše je stradala Kriva Reka. Najmlađa žrtva bila je beba Vera (Trifunović). Poživela je tek mesec dana. Najstariji ubijeni bio je Jablan Mišković od 80 godina. -Sačuvalo me je telo mrtve majke, sisao sam dva dana i dve noći – posvedočio je

Pozadina ubistva kralja Aleksandra Karađorđevića: Obaveštajac Vladeta Milićević je krunski svedok koji je znao sve o ustašama, i ne samo o njima

Obaveštajac Vladeta Milićević je u više navrata, kontinuirano od leta 1934. pa sve do dana atentata u Marseju 9. oktobra, izveštavao Beograd o planovima za ubistvo kralja Aleksandra Karađorđevića. „U svetskim policijskim analima ne postoji nijedan atentat o kome se unapred više znalo, a da je, kasnije, uspeo!“, reći će Milićević. Njegovo svedočenje o pozadini atentata čini ga jednim krunskih svedoka tajne istorije 20. veka. Piše: Dragan Bisenić Gotovo sve što znamo o delovanju ustaškog pokreta između dva rata kao i o njihovoj ulozi u ubistvu kralja Aleksandra Karađorđevića koje se dogodilo 9. oktobra 1934. dugujemo dr Vladeti Milićeviću, vodećoj ličnosti međuratne jugoslovenske obaveštajne službe. Poslednjih godina, njegovo ime počelo je

DROBILICA ZA KOSTI – Logor u kome je stradalo na hiljade Srba, a nisu ni Aušvic ni Jasenovac

Koncentracioni logori o kojima se najčešće priča su obično Aušvic, Belzec ili Dahau. Međutim, oni poptuno blede u odnosu na Mauthauzen-Gusen, koji se nalazi oko 20 kilometara od Linca u Austriji. Bio je klasifikovan kao logor 3. reda, što je značilo da je imao najbrutalnije moguće uslove pritvora, a u njemu je nastradalo na hiljade Srba tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Kompleks je nazvan po selu u kojem se nalazio, a sastojao se od glavnog kampa i više sporednih oko njega. Logor je izgrađen u Mauthauzenu zbog svoje blizine gradu Lincu. Bio je dom velikog broja političkih neprijatelja Rajha tokom Drugog svetskog rata. Nemački vojnici su ga zvali “Drobilica

Kako su Srbi čuvali i sačuvali Hrvatsku (FOTO)

Od graničara u Vojnoj krajini u austrijskom carstvu do partizana u Drugom svetskom ratu. Štiteći granice Beča, štitili i granice hrvatskog naroda. U Šestoj ličkoj partizanskoj diviziji bilo je čak 96 odsto Srba. Skandal koji je ne tako davno izbio na konferenciji u Zagrebu o nestalima licima, kada je pomoćnik ministra hrvatskih branitelja Stjepan Sučić izrekao niz uvreda na račun Srbije i rekao da sve zlo u regionu dolazi iz Beograda, što je primoralo Veljka Odalovića, generalnog sekretara Ministarstva spoljnih poslova Srbije, da napusti ovaj skup, po ko zna koji put otvara pitanje srpsko-hrvatskih odnosa. Hrvatska ponovo gori. Ne samo po dalamatinskom kršu. Gore strasti zapaljene pre mnogo decenija i

Zločini komunista i dalje nekažnjeni: „Pasje groblje“ kod Kolašina čeka pravdu

O ovom zločinu i dalje se ćuti. Nema istraživanja, zvanične osude, dostojnog obilježavanja. Kako rekosmo na desnoj obali Tare je u naše vrijeme izgrađen sportski centar, a današnji komunisti vjerovatno smatraju da su se time „odužili“ svojim ideoološkim precima u  potiskivanju svijesti o krvavom Badnjem danu iz 1942. godine. O zločinima komunista u Crnoj Gori se ne govori, a imalo bi se šta, jer su njihovi tragovi brojni. Aktuelni režim zadojen komunističkom ideologijom o tome ne želi ni da čuje, uporno zatvara oči nad očiglednim dokazima i brojnim svjedočenjima. Štaviše. čak i pokušava da uništi svako sjećanje na zločine svojih ideoloških predaka, pa na tim stratištima gradi sportske centre i

Zlatibor – iz drugog ugla

Dok na vrhu šetališta i dalje stoji komunistički spomenik, jama u koju su komunisti bacali svoje žrtve ni do danas nije obeležena. Štaviše, komunisti poput Milana Radanovića osporavaju otkriće ove jame, minimizirajući, istovremeno, sve srpske žrtve, počev od Jasenovca. Piše: Aleksandar Milutinović Šta ljudi na Zlatiboru traže? Mislim ono da budu “kući sam i nisam kod kuće”. Prosečan turista ide  danju s društvom u šetnju oko hotela i centra, eventualno na Ribničko jezero na kupanje i roštilj. I to je lepo. Noću se ide u Vendom ko je mlaći, u kafane ko je stariji. Jaka hrana, glasna muzika sve se  vrti oko centra “grada”. To je aktivni odmor. Jer samo najaktivniji tu

Momčilo Pavlović: Dan tuge i bola Leskovca – 6. septembar 1944.

Moralni aspekt leži u nesrazmeri između stradanja velikog broja civila i postignutog vojnog cilja, kao i odnosu pobednika prema žrtvama bombardovanja . Malo je gradova u Srbiji koji su u jednom danu, za dvadesetak minuta koliko je trajalo bombardovanje od strane saveznika tj. Amerikanaca, izgubili toliko ljudskih života, a grad pretrpeo užasno devastiranje, kao što je Leskovac 6. septembra 1944. Posle dva tmurna dana kada avioni nisu imali borbene misije, tog 6. septembra 1944. iznenada su saveznički avioni u misiji br. 130 zasuli suncem okupan grad u 12 časova i 18 minuta tepih-bombama sa bezbedne visine, a lovci mitraljirali stanovnike koji su bežali prema obližnjem Hisaru. U trenu je grad odleteo

Pomoć stradalnicima iz Banovine Hrvatske

Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najveće iskušenje na kome se pokazala čvrstina sokolske zajednice bio je dolazak izbeglica iz novostvorene Banovine Hrvatske 1939. Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najugroženiji sokoli u Betini kod Šibenika Branko Bilić, Šime Kapov, Petar Juroš i Jere Mikin, pred terorom Zaštite, sklonili su se u Beograd 21. novembra 1939. Primio ih je Savez Sokola u Beogradu i pomogao im. (1) “Jutarnji list” od 17 decembra 1939. objavio je apel Sokolskog društva Beograd II za pomoć sokolima, koji su bili

Nikola Milovančev: Dokazana saradnja Hebranga sa Gestapoom i ustašama

Hebrangova saradnja sa nemačkim okupatorom i sa ustašama bila je opovrgavana od strane pojedinih istoričara i publicista, što sada više neće biti moguće. U jednoj hrvatskoj istorijskoj publikaciji („Zbornik Janković“, br. 4) objavljen je, u hrvatskom prevodu, članak Nikole Milovančeva „Milan Žugelj i Andrija Hebrang u dokumentima beogradskog Gestapoa i UDBE“. Milovančev u svom radu navodi 19 arhivskih dokumenata nacističke tajne policije (Gestapo) i jugoslovenske komunističke UDBE. Ta arhivska građa u potpunosti razotkriva činjenicu da je Andrija Hebrang, ratni (1942-1944) sekretar Komunističke partije Hrvatske, 1942. započeo saradnju sa Gestapoom, uz očito znanje ustaške tajne službe. Dokumenti se odnose na slučaj hapšenja u Zagrebu Andrije Hebranga 1942, nakon kojeg je u Beču uhapšen njegov

Dević: Avgust: mesec srpskog raspeća. I vaskrsa?

Srpska istorija 20. veka toliko je stradalna da gotovo da nema meseca a da nije zabeležen primer gotovo biblijskog stradanja i satiranja našeg naroda. Mnogo toga je i izbledelo u kolektivnom pamćenju, ali sećanje na avgust 1914. u Mačvi ostalo je duboko urezano u srpskoj duši – delom zato što je te zločine potresno opisao Arčibald Rajs, a delom i zato što su ih počinili “Švabe što govore naški“, kako je govorio Milutin, književni junak Danka Popovića. A i zbog razmera: mesta poput mačvanskog Prnjavora u tom ratu izgubila su i trećinu svog stanovništva. Sećanje na genocidne zločine Bugara u Surdulici (1915) i Toplici (1917) takođe nadilaze lokalna sećanja. Kada

JOŠ ČUJEM VAPAJ IZ NIKŠIĆKIH JAMA: Stevan Vujičić (85) traži da se posle osam decenija kosti stradalnika izvade i dostojno sahrane

Nikšićki spasilac, planinar, humanista i građanski aktivista Stevan Stevo Vujičić (85) uputio je apel predsedniku države, premijeru, čelnicima državnog tužlaštva, zaštitniku ljudskih prava da konačno, posle osamdeset godina, omoguće da ljudske kosti koje čame u jamama u okolini Nikšića budu izvađene i dostojno sahranjene. Piše: V. KADIĆ Radi se o ljudima kojima je tokom Drugog svetskog rata presuđeno bez suda samo zato što nisu pripadali partizanskom pokretu. – Svakog jutra se budim sa istom tugom i setom, pri pomisli na veliki broj jama u okolini Nikšića u kojima se još uvek nalaze na hiljade kosti nevinih mučenika, stradalih od bratske ruke – kaže Stevan, koji je devedesetih godina prošlog veka

Sjećanje na pokolj u Velici: Mrtvu sestru Milijanu poljubio sam u kosu

Svjedočanstvo Radojka Đuričanina o masakru ispod Čakora 28. jula 1944. godine. Zvjerski masakr koji su 28. jula 1944. godine u selima Velika i Gornja Ržanica počinile njemačke divizije „Princ Eugen“ i SS „Skenderbeg“, kao i postupanje fašista prema pravoslavnom stanovništvu u Plavu i okolini, imao je, prema savremenom shvatanju, sve osobine genocida – ocijenio je u razgovoru za Pobjedu penzionisani sudija Ustavnog suda Crne Gore Radojko Đuričanin (86). Naš sagovornik je u vrijeme tog zločina – u kome je ubijeno više od 400 žena, đece i starih osoba – imao devet godina. Sjećanje na stravične događaje objedinio je u publikacijama i knjigama, a, povodom godišnjice zločina, za naš list svjedoči

Krvavi svetosavski barjaci na ulicama Beograda

Pre tačno 87 godina, tokom održavanja litije koju su vlasti zabranile, u Beogradu je došlo do velikog sukoba vernika i sveštenstva sa policijom – bila je to kulminacija „konkordatske krize”, odnosno suprotstavljanja nameri da se Rimokatoličkoj crkvi u Jugoslaviji daju privilegije kakve nije uživala nijedna verska zajednica Kako je uprava grada sa više strana dobila obaveštenja da izvesni neodgovorni elementi nameravaju da iskoriste ovu priliku i da izazovu nerede štetne za javni poredak i državne interese, to je gospodin upravnik grada svojom naredbom od 18. jula 1937. zabranio ovu povorku. Iz istog razloga zabranjeni su na teritoriji uprave grada Beograda svi skupovi i povorke do 1. avgusta.” Ova informacija, koju

Andrej Rajevski: Draža Mihailović – čovek na kome će se temeljiti buduća Srbija

Svaka buduća Srbija vredna da se zove Srbijom može biti utemeljena na sećanju na Dražu Mihailovića i na vekovima poštovane srpske junake čiji je podvig otelotvoren u njemu. Ovo je za mene veoma poseban tekst, zato što su teme koje ću obraditi drage mom srcu i celoj mojoj porodici. Nakon boljševičke Revolucije,  moja porodica i još 1,5 miliona Rusa napustili su svoju voljenu otadžbinu na svršetku građanskog rata. Svi naši takozvani evropski “saveznici” odmah su nas izdali (ima li tu čega novog?). Organizovali su intervenciju i istovremeno podržali rusofobični boljševički režim (da, pomažući obema stranama, kao što Imperija to čini i danas u, recimo, kurdskim oblastima Iraka i Sirije). Svi

RUSIJA ZNA KO UVEK PUCA U NjU: Pre 83 godine počela operacija Barbarosa, uz naciste vojnici iz Italije, Albanije, NDH…

U osvit današnjeg dana, pre 83 godine, fašistička Nemačka je mučki, bez objave, napala Sovjetski Savez. Oko stotinu pešadijskih i 32 oklopne motorizovane divizije, potpomognute snažnom vazdušnom flotom, otvorile su jedan od najdužih i najkrvavijih frontova u istoriji ratovanja i započele najveću bitku koju je čovečanstvo vodilo od svog postojanja. I, mada je Drugi svetski rat završen potpunom kapitulacijom fašističkih država, koštao je sve narode sveta neizmernih stradanja: gotovo 100 miliona poginulih i invalida. Gotovo sve zemlje koje se, na drugi način – sankcijama danas obračunavaju sa Ruskom Federacijom, vojno su učestvovale u napadu na SSSR, tog 22. juna 1941. Uz Nemce su tada stali i njihovi saveznici Rumuni, Italijani,

Rade Crnogorac: Kad se Piva na nebo selila

7. juna 1943, na dan Obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, u pivskom selu Dola, desio se jedan od najstravičnijih zločina. Pripadnici folksdojčerske Princ Eugen Divizije, govorila je zvanična istorija, rafalima su pokosili 522 žitelja ovog kraja, a među njima i 109 djece. Smrt su sijali niz cijelo pivsko pleme, tako da je živo spaljeno, u selima i katunima ili bačeno niz litice, više od 1 260 nevinih ljudi, žena, djece i staraca. U slivu Komarnice, Pive i Tare, između Durmitora, Maglića, Vlasulje, Golije i Vojnika, okruženo Gackom, Golijom, Šipačnom i Drobnjacima, prostire se staro hercegovačko pleme Piva. Piva je srpskom rodu dala niz znamenitih ličnosti, među kojima se, porijeklom iz

Srednjoškolci u misiji protiv kolektivnog zaborava

Žrtve masovnog partizanskog zločina zaslužuju pravo na istinu i pravo na sjećanje. Kraljevi vojnici iz Srbije, mučki i na prevaru ubijeni od partizana u maju 1945. godine i bačeni u jame kod Miljevine, zaslužuju pravo na sjećanje i pravo na istinu, poručili su učenici i profesori Srednjoškolskog centra u svom dokumentarnom filmu „Ponor- pravo na sjećanje“. Dokumentarni film, nazvan po jednoj od jama u koju su partizani bacali zarobljene vojnike, đaci su snimali godinu dana, a nakon nedavne premijere u prostorijama škole, zahvaljajući Muzeju „Stara Hercegovina“, svoj istraživački rad predstavili su i sugrađanima. Srednjoškolci poručuju da ovim filmom žele da daju doprinos kulturi sjećanja, pogotovo što je riječ o događaju

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala