U Hramu Svetog Joakima i Ane u beogradskom naselju Kaluđerica danas je služen parastos za 20 srpskih civila, koji su mučki i na prevaru, misleći za svoje ubice da su vojnici JNA, pobijeni u nekoliko capraških sela kod Siska, 22. avgusta, 1991. godine. Parastos je uz blagoslov Njegove svetosti patrijarha srpskog Irineja služio protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, arhijerejski namjesnik vračarsko – gročanski, uz sasluženje sveštenstva ovog hrama. Stradalim srpskim civilima položeni su vijenci na Spomen-ploču, a nakon odavanja pošte minutom ćutanja održan je i prigodan program sjećanja. Sekretar Koordinacije izbjeglih i raseljenih u Srbiji Jovan Čakarević rekao je da je ovaj zločin hrvatska propaganda tada prikazala na stranim televizijama kao zločin

Moskva – Ruski predsjednik Vladimir Putin postumno je Ordenom hrabrosti odlikovao dvojicu ruskih novinara Viktora Nogina i Genadija Kurinoja koji su 1. septembra 1991. godine poginuli kod sela Panjani, na ulazu u Hrvatsku Kostajnicu – javljaju ruski mediji, a prenosi Večernji list. U odluci o odlikovanju navodi se kako su Kurinoj i Nogin odlikovani “za iskazanu hrabrost i predanost za vrijeme obavljanja radnog zadatka i svoje građanske dužnosti.” Poseban dopisnik Državne radiotelevizije SSSR-a Viktor Nogin i snimatelj Genadij Kurinoj 1. septembra, u službenom automobilu sovjetske ambasade, krenuli su iz Beograda kako bi pratili sukobe na Baniji. Na tom putu su nestali, a zadnji put viđeni su u Petrinji, odakle su krenuli

Šabac – Na današnji dan pre 25. godina na novinarskom zadatku na Baniji ubijena je ekipa šabačkog dopisništva RTS-a. Za njihovu smrt još niko nije odgovarao. Ko ih je ubio i ko su nalogodavci još nije utvrđeno, kome su i zašto bili meta – još nema odgovora. Izveštavanje sa Banijskog ratišta bio je njihov profesionalni zadatak, a vest koja je 9. oktobra 1991. godine stigla sa Banije potresla je ceo Šabac i javnost. Mučki iz zasede, sa 200 metaka ispaljenih u automobil u kojem su bili, ubijeni su Zoran Amidžić urednik dopisništva RTS-a Šabac, Bora Petrović snimatelj, Dejan Milićević asistent snimatelja i Sretan Ilić urednik Radio-Šapca. “Podaci iz Amidžićeve novinarske beležnice

U povelikom zaseoku Vojnovići, u kojemu je nekada živjelo više stotina žitelja, Slavko Vojnović danas je jedini stanovnik, posljednji čuvar života u ovoj zaboravljenoj pustopoljini na Baniji Koga god u brdovitom banijskom selu Balinac upitate gdje živiSlavko Vojnović, svi odreda kažu – na kraju puta. A šumski put po vrhu balinačkog brda, prohodan samo u sušno doba godine, krivuda i proteže se nekoliko kilometara. Tamo gdje se put obrušava u dolinu rijeke Gline, smještena je više od 300 godina stara drvena kućica, dom samotnjaka Slavka. Iako su mjesto odabrali njegovi čukundjedovi, Slavko se ne bi mijenjao za bolje. Daleko od ljudi i civilizacije, ovaj krepki šesdesetpetogodišnjak živi svoj usamljenički život, dan po

Sisak – Rutinska novinska vijest otprije nekoliko dana glasi: „Općinski sud u Sisku presudio je kako Republika Hrvatska treba isplatiti Siščanki Violeti Domitrović više od 250.000 kuna zbog ubojstva njezina oca Mlađe Vila u kolovozu 1991. u Sisku. Violeta, tada desetogodišnjakinja, u jednom danu ostala je bez oca, bake, djeda i dvojice stričeva. Za ubojstvo obitelji Vila, koji su bili srpske nacionalnosti, osuđen je u prosincu 2013., po zapovjednoj odgovornosti za propuste u obavljanju dužnosti, ratni zamjenik načelnika Policijske uprave Sisak Vladimir Milanković. On je zbog ratnog zločina osuđen na osam godina zatvora zbog smrti 23 sisačka civila i jednog ratnog zarobljenika 1991. te nezakonito pritvaranje i mučenje desetak civila. Naknadno

Vijećnica Gradskog vijeća i Vijećnica Gradskog vijeća i VSNM-a Gline: Sredstva su nam uskraćena pod suludim obrazloženjem da se nismo ogradili od Šešeljevog paljenja hrvatske zastave Sa kakvim se problemima suočavaju Srbi i predstavnici u manjinskom vijeću i srpskim organizacijama Gline? Po popisu iz 2011., Srba u Glini ima 2.549 što je 27,5 posto ukupnog broja stanovnika. Kako se ovdje vratilo starije stanovništvo, česte su sahrane, ali je sada mnogo urgentniji problem zapošljavanja. Posla nema, osim u državnim službama i nešto privatnih poduzeća, a to naročito važi za pripadnike srpske zajednice. Iako bi u državnim i javnim službama trebali biti zaposleni i pripadnici manjina, to se formalno rješava zapošljavanjem jednog

Povratnica iz Klasnića saznala je od susjeda da joj je majka 2001. godine ubijena najvjerojatnije iz koristoljublja, ali ovaj zločin od straha nikad nije prijavila Mnogi povratnici nisu do kraja ostvarili svoja prava vrativši se na rodna ognjišta na Baniji i Kordunu. Svakodnevno se bore sa traljavim i neučinkovitim lokalnim administracijama. Ipak, samo rijetki su požalili što su se vratili. Njihovi dani prolaze u tuzi i gorčini, pa svakodnevno sebi postavljaju jedno te isto pitanje: Zašto smo se uopće vraćali? Jedna od takvih nesretnica je i Ružica Vranjanin, vremešna i usamljena starica čija je kuća na samom ulazu u selo Klasnić, kada dolazite iz pravca Gline. Priča Ružice Vranjanin ne

Novinaru Saši Kosanoviću, koji je pomagao danskoj ekipi u snimanju dokumentarnog filma “Petnaest minuta – Masakr u Dvoru”, preti otkaz na Hrvatskoj radio-televiziji. Prema saznanju hrvatskog portala Lupiga, novo rukovodstvo hrvatskog javnog servisa pozvalo je novinara da se izjasni o vanrednom otkazu “sopstvenom krivicom”, koja je utvrđena u formalnom propustu zbog nedostatka službenog i potpisanog odobrenja HRT-a da učestvuje u projektima izvan matične kuće. Bez obzira kakvo se objašnjenje za javnost nudi kao pokriće za otkaz Kosanoviću, potpuno je jasno da je ovo deo čistke koju sprovodi novo rukovodstvo HRT-a, iza čijeg imenovanja stoji nova desničarska vlada u Zagrebu. Uostalom, Kosanoviću je posao u radu na danskom filmu ponudio njegov