
Nisam Srbin, dakle jesam Hrvat
Dvije decenije nakon ostvarenja „tisućljetnog sna“ o nezavisnoj državi svjedočimo hrvatskom buđenju i shvatanju da se snovi i java bitno razlikuju. Nakon što je Hrvatska postala „punopravna“ članica Evropske unije događaju se poprilično iracionalne promjene kakve je unutar tog društva i šireg okruženja malo ko očekivao. Van svake sumnje današnja Hrvatska tavori sa problemima identitetske prirode. Međutim, problemi ne proizilaze iz identitetske nedovršenosti, nego iz svijesti (ili bar intuicije) da je ovakav kolektivni identitet zasnovan na krajnje pogrešnim osnovama, te da kao takav vodi u bespuća iracionalnosti. Kolektivni identitet je živa materija kakva se uvijek nadgrađuje, razvija i upotpunjuje, no, kad je zasnovan na „lošem temelju“ mora trpiti potrese, eruziju