arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Uvala-Slana-Pag.jpg

Dajana Petrović: PAŠKI KAMEN

Istinu stradalnu more sačuvaće, da na Sudu krvlju Svetom, zastupi i nas. U kamenu pustom Za Nebo svezani Gospodu bliski A tuđini zlu, Molitvom smireni Za Hrista vezani Sazidaše Crkvu Na paškom kamenu. Mučenici Sveti, tu Iz roda srpskoga Uspinju molitvu Do carstva večnoga… Istinu stradalnu More sačuvaće Da na Sudu krvlju Svetom, zastupi i nas. Jer kad nebo cvili I kad kamen plače Ko je kadar toj sili Utišati glas? Mučenici srpski Pali su za Boga, U strašnom vremenu Zbog imena svoga… A kad Hristos bude Sabirao drage U Nebeskom carstvu Imaćemo zemlju, Nakapanu krvlju Al’ Svetu i čednu, Nasleđe prevečne Mladosti i snage. Srb je Hristov- praštaj! Al’

Vladimir_Umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: Ivan Hans Merc i Jezuiti

(Prilog monografiji Dragane Mijatović Tomašević: „Ivan Hans Merc. Rimokatolička „crkva“ i istinite laži“) Vladimir Umeljić „Kad su Ivanu Mercu postavili pitanje zašto ljubi Katoličku Crkvu i Svetog Oca Papu, Ivan je odgovorio: „Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Svetom Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog.” Klerofašistička vodeća elita genocidne hrvatske države 1941-1945 je proglasila Ivana Hansa Merca svojim uzorom i u izvesnom (specifično hrvatsko-katoličkom) smislu svojim konfesionalno-ideološkim putokazom. To nije čudno kada se uzmu u obzir gornje Mercove reči i stave u relaciju sa esencijalnom determinantom dotične faze hrvatstva: u oba slučaja je neprevidiva

Aleksandar_Veljic.jpg

Godišnjica početka januarske Racije 1942. u Šajkaškoj oblasti

Pre tačno 75 godina, otpočela je hortijevska „Racija“ u Šajkaškoj (trougao Dunava i Tise, južna Bačka), jedan od najstrašnijih genocida kako po obimu tako i po načinu na koji je počinjen. Januarska „Racija“ 1942. planirana je mesecima od strane mađarskih državnih organa: vojske, žandarmerije, policije, kontraobaveštajne službe, po odluci mađarske vlade i namesnika Mikloša Hortija, koordinirana od strane mađarskog generalštaba i na terenu potpomognuta od većine lokalnog mađarskog stanovništva koje je učestvovalo u potkazivanju, privođenju, ubijanju i pljačkanju imovine Srba i Jevreja. Uzevši beznačajni Šajkaški odred u žabaljskom ritu kao povod za „čišćenje“ terena, hortijevski okupator je u nedelju izjutra 4. januara 1942. opkolio i razbio 40-ak pripadnika tog Odreda,

Zločini nad Srbima dokumentovani u italijanskim “zabranjenim” knjigama

English Zavera ćutanja Po prvi put je italijanskoj i svetskoj javnosti dostupna knjiga štampana i objavljena pre više od 60 godina. Vest ne bi bila senzacija, da se ne radi o zvaničnom dokumentu italijanske vlade pripremljenom i prezentiranom na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. godine, nepobitnom svedočanstvu i prijavi zločina Maršalovih komunističkih trupa nad italijanskim stanovništvom u Istri i Dalmaciji. Zločin tim strašniji jer počinjen u godinama posle završetka rata, u savremenoj terminologiji poznat kao “etničko čišćenje”, rezultirao je “nestankom” više desetina hiljada italijanskih civila čemu je sledio egzodus u Italiju 350.000 Italijana, dotada vekovnih stanovnika ovih krajeva. Naziv knjige je “Jugoslovenski tretman za Italijane posle 8. septembra 1943.”, izdavač

akcija-staro-sajmiste.jpg

Obeležje žrtvama ustaša na Starom sajmištu?

Ne nije greška. Ovaj prilog je objavljen prije skoro četiri godine. Ništa se od tada nije uspjelo uraditi na realizaciji jedne dobre, velike ideje. Zašto? Akcija “Novosti”: Održan prvi sastanak Inicijativnog odbora akcije “Podignimo spomenik žrtvama genocida”. Matanović: Očekujemo da pomognu i država i grad. Mesto – Staro sajmište AKCIJA “Večernjih novosti” prihvaćena je i spomenik žrtvama genocida biće podignut. Na to nas hrabri i podstiče ogromna podrška naših ljudi širom zemlje i rasejanja. Žrtve neće biti zaboravljene. Ovo je, u petak, na prvom sastanku Inicijativnog odbora “Podignimo spomenik žrtvama genocida”, rekao naš istaknuti šahovski velemajstor Aleksandar Matanović, koji je i pokrenuo ideju da se izgradi spomen-obeležje, ili memorijalni centar

spomenik_prijepoljskoj_bici.jpg

Prijepoljska bitka

Četvrtog decembra se navršilo ravno 76 godina od stravičnog stradanja partizanske vojske u bici kod tadašnje bolnice u Prijepolju. Kao i prethodnih godina komunisti, njihova deca i unuci, namešteni u raznim organizacijama na čelu sa SUBNOR-om, obeležili su ovaj dan ponavljajući razne fraze i floskule o dobrim i lošim momcima, o borcima za slobodu i saradnicima okupatora, kojih smo se naslušali prethodnih decenija. Po prvi put teret organizacije ovog skupa na sebe je preuzela vlada Srbije. I lokalna vlast je, naravno, dala svoj doprinos. Predsednik SUBNOR-a prof. dr. Miodrag Zečević je pročitao referat u kom je prepričan ovaj događaj. Kao i svi dosadašnji ovakvi govori, ni ovaj mi ne bi

Ratko Dmitrović

Zaboravljena lekcija Dimitrija Ruvarca

Pre više od jednog veka, u vreme kada se antisrpstvo sa druge strane Dunava zahuktavalo, pripremajući Jasenovce, Jadovna i „Oluje“, jedan vredni i umni čovek, paroh zemunski, napisao je knjigu koja, mada je tome bila namenjena, Srbima nije otvorila nijedno oko, a aktuelna je i vredna danas kao i te 1895. godine Pre nekoliko godina jedna srpskoj javnosti poznata spodoba – hajde da joj ne spominjem ime – zagovornik teorije da prošlost nije važna, promotor bezuslovnog zajedništva jugoslovenskih naroda – izjavila je da su Srbi i Hrvati, istina, imali „neke nesporazume“ u prošlosti, posebno u Drugom svetskom ratu, ali bože moj ratovali su i drugi, duže nego Srbi i Hrvati,

mile-savic-autor.jpg

FILM: “Pričam prvi put”- Svjedočenje o stradanju Srba u Hrvatskoj

Svjedoci stradanja Srba u Hrvatskoj u proteklom ratu, apeluju na domaću i svjetsku javnost da vidi i čuje istinu o ubijanju, poniženju, pljačkanju i zatiranju svega srpskog u Hrvatskoj, koje još traje. Na promociji dokumentarnog filma “Pričam prvi put”, Božana Vrljanović – Kondić iz Zapadne Slavonije rekla je novinarima da nakon nadljudske borbe koju je prošla ne očekuje da doživi pravdu za preživjele i protjerane Srbe.  “Hrvatska je donijela zakone kojima štiti hrvatski narod i svi drugi narodi u ovoj zemlji su nebitni, ali neka iza nas ostane trag za istoriju, bar svjedočenja o zločinima i pljačkama”, rekla je ona. Pantelija Zec u ovom dokumentarcu svjedoči o torturi, fizičkom i

Besjeda prof. Staniše Lalića na parastosu Srbima, pobijenim u hrvatskoj akciji „Otkos“

Vo imja Oca i Sina i Svetoga Duha… Prognani narod Zapadne Slavonije i Grubišnopoljskog područja blagodari sveštenstvu Hrama Svetog Marka na održanom pomenu našoj izginuloj braći i sestrama i svim nevino stradalim sinovima i kćerima našeg roda… Blagodari njegovoj Svetosti Patrijarhu Irineju, sem sveštenstvu i našoj Crkvi koja saučestvuje i dijeli patnju i sudbinu svog naroda… Hvala Srbiji koja je, kao i uvijek u svoje okrilje prihvatila hiljade i hiljade izgnanih, poniženih i unesrećenih… Hvala joj!Najdublja istina svih nas prognanih, izgnanih i unesrećenih glasi:„Tijela su naša ovdje, a naše duše tamo gdje su naša ognjišta, naša kućišta, naši pragovi, naše jame, naše spaljene crkve… naša još uvijek nepronađena braća…“U našem

mali-grdjevac.jpg

Godišnjica progona iz Požeške kotline

Navršavaju se 25 godine od progona Srba iz 26 sela Požeške kotline u Hrvatskoj, kada je tokom etničkog čišćenja ubijen 71 civil srpske nacionalnosti, a opljačkano, minirano i popaljeno 616 stambenih i 590 privrednih objekata, dok su bez kuća ostala 1.492 lica.  Među civilima koji su ubijeni u selima Gornji Vrhovci, Vučjak Čečavski i Šnjegavići /koja su odbila naredbu Kriznog štaba Slavonske Požege o evakuaciji/ bile su 33 žene i 42 lica starija od 60 godina. “Za etničko čišćenje 26 sela Požeške kotline, od kojih su 23 potpuno uništena po pisanoj naredbi državnog organa, prvoj i jedinoj u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još niko nije procesuiran ni pred međunarodnim,

palanciste1.jpg

Pokolj nad stanovništvom Velikog Palančišta

U noći između 22. i 23. oktobra 1942. godine, grupa ustaša, pripadnika Druge ustaške satnije Osme ustaške bojne, predvođena ustaškim poručnikom Batinićem, izvršila je pokolj nad stanovništvom Velikog Palančišta. Ustaše su bez upotrijebljenog vatrenog oružja, noževima, sjekirama, maljevima i vješanjem ubile 342 stanovnika, među kojima je bilo 226 djece uzrasta do 17 godina. Te noći, na isti način ubijeno je i oko 200 stanovnika sela Malo Palančište i Jelovac. Ovo je bio jedan od najmonstruoznijih zločina koje su ustaše izvršile u ovom dijelu Potkozarja. U Drugom svjetskom ratu u Velikom Palančištu stradalo je 536 stanovnika srpske nacionalnosti od ukupno 1.080 stanovnika, prema popisu iz 1941. godine. Polovina stanovnika ovog sela

ustase.jpg

Svojatanje srpskog antifašizma

Hrvati! Koljačka kama velikosrpskih četnika zarila se u naše zdravo tijelo. Pod ovom kamom izdiše cvijet Hrvatstva, koji je tako potrijeban za budućnost naše mile i drage nam Domovine. Nikada se Hrvatska u svojoj dugoj povijesti nije nalazila u takvoj opasnosti kao danas. Ljubav prema istoj nam nalaže da se ujedinimo bez obzira na politička i ideološka ubjeđenja i neslaganja. Svi domobrani i ustaše imaju pristup i otvorena vrata u Narodnooslobodilački pokret Hrvatske. Tokom Drugog svijetskog rata Srbi su imali dva antifašistička pokreta, jedan rojalistički a drugi komunistički. Kako kaže profesor Momčilo Pavlović, doprinos srpskog naroda antifašističkoj borbi „na prostoru Jugoslavije je odlučujući ne samo po žrtvama nego i po sveopštem antifašističkom i antinemačkom raspoloženju“. [1]Neke

Pavelić u logoru Stara Gradiška Foto: Arhiv Muzeja žrtava genocida

Logor Jasenovac broj V – Stara Gradiška

Opis logora Na levoj obali Save preko od varoši Stare Gradiške nalazi se bivši Kazneni zavod. Taj stari, još Austrijski, Kazneni zavod upotrebile su ustaše za jedno odeljenje logora Jasenovac i po tome ovaj logor je dobio zvaničan ustaški naziv logor Jasenovac broj V. Od logora Jasenovca broj III udaljen je 36 km. Ceo logorski, odnosno kaznionički prostor ograđen je još od vajkada visokim zidom sagrađenim od cigala, visokim oko 6 m. Logorski prostor ima izgled nepravilnog četvorougaonika, od kojeg južna stranica jeste obala reke Save i na samoj obali podignuti zid, a ostale tri stranice toga četvorougaonika naslanjaju se na ovu najdužu stranicu. Ustaše su po zatočenicima dale na

jasenovac2a.jpg

I Srbi brišu Jasenovac (1): Kradu nam i sećanja!

Da li sadašnja Srbija i njena demokratska vlast, a zbog građenja novih dobrosusedskih odnosa, ne samo da prećutkuje, već pravi i strategiju za brisanje najtragičnijeg dela sopstvene istorije? Gura li u zaborav zločine Hrvata u Drugom svetskom ratu nad Srbima, Jevrejima i Romima, a zbog oživljavanja propale koncepcije bratstva, jedinstva u bivšoj SFR Jugoslaviji – pitanja su koja ovih smutnih dana postaju sve aktuelnija. Naročito su aktuelizovana posle istupa predsednice hrvatske vlade Jadranke Kosor i njenog idolopoklonstva pred onim Hrvatima koji su zbog ponovljenih zločina nad Srbima osetili međunarodno kažnjavanje. Kontrolisane posete Nije nepoznato koliko je Srbija u prošlosti bila zarobljenik prikrivanja tuđih zločina. Takođe, poznato je koliko su srpske

Komemorativni skup u Grubišnom Polju septembra 2012. na 70-tu godišnjicu stradanja

Tužna godišnjica masakra Srba sa Bilogore

Prije 74 godine, 28. septembra 1942. hrvatske ustaše su na Bilogori pobili preko 500 Srba, većinom žena i djece. “Nad našim članovima porodica sa Bilogore i Grubišnog Polja, samo zato što su bili srpskog roda i pravoslavne vjere, u ozakonjenom zločinu Nezavisne Države Hrvatske, počinjen je strahovit i zdravom umu teško pojmljiv zločin”, rekao predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” Dušan J. Bastašić. Krajem septembra 1942. kreće neprijateljska ofanziva na Bilogori, sa oko 5.000 ustaša, domobrana i Nijemaca. Neprijatelj je tada u logore – jasenovački i sisački – otjerao oko 3.000 stanovnika, mahom žena, staraca i djece, od kojih se vrlo malo vratilo. Ustaše su u to vrijeme u selima poubijale gotovo sve

Rusi_na_Solunskom_frontu.jpg

Zaboravljeni junaci Solunskog fronta

Ruska elitna divizija, koja se borila rame uz rame sa Srbima, posle Oktobarske revolucije naprosto izbrisana iz istorije. Knjiga „Braća po oružju“, o tragičnoj sudbini više od 10.000 ruskih vojnika, postala hit u ovoj zemlji   MOSKOVSKI izdavači su nedavno zatražili od srpskog vojnog istoričara Branka Bogdanovića da za rusko tržište napiše knjigu o Prvom svetskom ratu. Povod je bila ne samo ogromna ruska materijalna pomoć srpskoj vojsci, već i potraga za Rusima koji su se herojski borili rame uz rame sa Srbima od Beograda do Solunskog fronta. – Rusija je davala ogromnu pomoć Srbiji u opremi, naoružanju i municiji. Na primer, oni su nam dali 150.000 pušaka, a mnogo

stepinac-ustase.jpg

Nikola Živković: Carstvo laži (1)

Recenzija knjige Aleksandra Korba, U senci Drugog svetskog rata masovno nasilje ustaša protiv Srba, Jevreja i Cigana u Hrvatskoj 1941–1945. Fraenkel Prize in Contemporary History, Wiener Library, London; Irma Rosenberg Förderpreis des Instituts für Zeitgeschichte, Wien; Andrej-Mitrović-Preis der Michael-Zikic-Stiftung, Bonn; Herbert-Steiner-Preis des Dokumentationsarchivs des österreichischen Widerstandes und der International Conference of Labour and Social History (ITH) samo su neke od nagrada dodeljene Aleksandru Korbu, učeniku Holma Zundhausena, za doktorski rad pod gornjim naslovom. Uz to, istoričari zaduženi za ocenu Korbove disertacije: profesor doktor Jerg Baberovski (örg Baberowski) profesor doktor Kiran Klaus Patel (Kiran Klaus Patel) i profesor doktor Mihal Vilt (Michael Wildt), jednoglasno su mu (rođenom 1976, stipendisti američkog Memorijalnog muzeja holokausta, doktorantu

malaparte.jpg

Kurcio Malaparte između ratovanja i legende

Krajem marta 1941,slavni Italijan stigao je u Jugoslaviju, gde je bio jedini strani ratni dopisnik. U Beogradu, 6. aprila, doživljava bombardovanje, piše i fotografiše… Između 10. aprila i 9. maja 1941, za list „Korijere dela sera“ napisao je 12 članaka o stradanju jugoslovenske prestonice Jedan od najosporavanijih italijanskih autora XX veka, književnik i novinar Kurcio Malaparte, odlikovao se ekstravagancijom, bezobzirnim individualizmom i nedoslednošću. Često je menjao „stranu“: od fašiste sa republikanskim korenima na kraju se preobrazio u simpatizera komunizma. Stoga ne čudi što su ga mnogi, zbog njegovih paradoksalnih postupaka i promenljivih ideoloških opredeljenja, smatrali oportunistom. Svetla i senke neprestano su se smenjivale u životu ove razuzdane ljudske i literarne

Foto Arhiv Muzej žrtava genocida

Nisu svi zločini isti

Poslednja knjiga hrvatskih istoričara Slavka i Iva Goldštajna ponovo je uznemirila duhove u susedstvu, ponajviše zbog – tako realnog, ali, po dobrom starom običaju, u Zagrebu tako provokativnog – naslova: „Jasenovac i Blajburg nisu isto” Sa stanovišta istorije, ali i zdrave pameti, dileme zapravo nikada nije ni bilo: u Jasenovcu je izvršen genocid, jedan od najstrašnijih zločina u Drugom svetskom ratu, u kojem su ustaše u smrt poslale neshvatljiv broj nedužnih Srba, Jevreja i Roma samo zato što su bili Srbi, Jevreji i Romi; u Blajburgu je, s druge strane, izvršen zločin protiv čovečnosti, u kojem su partizani zarobili i, po principu prekog suda, streljali takođe veliki broj „neprijatelja naroda”,

vojnici-orkestar.jpg

“Tamo daleko” – himna ratnika bez zemlje

Setnu himnu srpskih ratnika bez zemlje „Tamo daleko“ pevali su od 1917. svi saveznički vojnici na solunskom frontu na svojim jezicima, ali sa obaveznim stihom „Živela Srbija“. Pesma malog naroda u Velikom ratu ostala je dugo popularna u Evropi i posle Drugog svetskog rata zahvaljujući francuskom maestru Žoržu Marinkoviču, koji je nastupao i pod pseudonim Žorž Mariel. Njemu su 1922. u Parizu priznata autorska prava na pesmu „Tamo daleko“. Katalog Francuske nacionalne biblioteke u Parizu u šturoj biografiji otkriva: „Autor je interpretator i kompozitor, instrumentalista i profesor citre, srpskog porekla, u Francuskoj od 1920. godine, državljanstvo Francuske, rođen 18.., umro 1977. godine“. Žorž Marinkovič bio je u stvari Đorđe Marinković

Krvavi_Ilindan_1941.jpg

Stradanje Srba iz Zijemlje kod Mostara na Ilindan 1941.

Avgustovski pokolji kao i internacije u logore smrti, samo jedan dio od tri velika talasa genocida nad Srbima u Hercegovini 1941. godine, žestoko su pogodili Mostar. U tim pokoljima stradalo je, osim Srba iz gradskog jezgra, i stanovništvo iz sela koja su pripadala tadašnjem mostarskom srezu. Jedno od tih sela je i selo Zijemlje – današnja opština Istočni Mostar. Krajem juna 1941. godine ustaške snage iz posade na Rujištima, koje je predvodio rojnik Ivica Usminijani blokirale su selo Donje Zijemlje, pohapsile sve odrasle muškarce koje su zatekli kod kuća, njih 40, otjerale ih u Mostar i strpale u hapsanu hercegovačke bojne koja se nalazila u Osnovnoj školi „Kraljica Marija“. Preživjeli

Srpska banka: Zajednička žrtva Pavelića, Broza i Tuđmana

Znate li šta povezuje Nikolu Teslu, Izetbegoviće, Ivu Andrića, Ivana Meštrovića? Osnovana 1895. godine u Zagrebu, Srpska banka brzo je postala jedna od moćnijih financijskih institucija u južnom dijelu Austro-Ugarske Monarhije, a njeni dioničari su bili Ivo Andrić, Ivan Meštrović, Nikola Tesla, ali porodica Izetbegović… Piše: Paulina Arbutina Pored centrale u Zagrebu, imala je svoje poslovnice u Splitu, Novom Sadu i Budimpešti. Investirala je u brodogradnju, rudarstvo, metalurgiju, zračni promet, hotelijerstvo… Imala je svoje udjele u rudniku Trepča, u brodogradilištu Kraljevica i bila je vlasnik hotela “Imperijal” i “Lapad” u Dubrovniku. Nastavila se razvijati i u Kraljevini SHS, sve do 1941. godine, kada nastupa mračno razdoblje u kojem njena sudbina i

POSTAVLjEN ČASNI KRST UZ KATINU JAMU NA VELEBITU

Gospić, 02.jula – Uz Katinu jamu na Velebitu u Hrvatskoj danas je postavljen Časni krst i služen parastos na mjestu gdje je bačeno izmučeno tijelo blaženopočivšeg episkopa gornjokarlovačkog Save, koga su mučki ubile ustaše 1941. godine. Časni krst postavili su članovi udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke i Beograda i pravoslavni vjernici. Parastos su služili svešetenici SPC. Hodočasnici su vozilima došli do mjesta Brušane, odakle su pješke u litiji nosili Časni krst šumskim putem oko osam kilometara do Katine jame u koju je bačeno izmučeno tijelo episkopa Save. Nakon toga, hodočasnici su posjetili selo Stupačinovo gdje je u ljeto 1941. godine postojao istoimeni sabirni logor. Na tom mjestu prvi put je

Šaranova jama (foto: www.panoramio.com)

Odata pošta žrtvama Jadovna

U junu 1941. godine u Lici je osnovan logor Jadovno, jedan od prvih u NDH. Bio je to isključivo logor smrti, mesto svirepih ubistava tokom drugog Svetskog rata. I ove godine potomci i poštovaoci sećaju se žrtava. Planina Velebit pre 75 godina bila je mesto jezivih zločina nad Srbima i Jevrejima. U kompleksu logora Jadovno žrtve su bačane u brojne kraške jame. “Ja sam za 20 godina istraživanja došao do 32 bezdane jame, i za svaku od njih popisao koliko je ljudi u njoj pobijeno”, objašnjava Đuro Zatezalo, istoričar iz Karlovca. Kod najpoznatije Šaranove jame odata je pošta žrtvama. U Jadovnu, ove godine bio je prisutan i Mladen Ivanić, član

Zastrašivanje Srba u Prebilovcima

BEOGRAD, 2. JULA /SRNA/ – Srpsko nacionalno društvo “Prebilovci” upozorilo je da nepoznate osobe davastiraju prostor oko pravoslavnog Hrama Vaskrsenja u Prebilovcima i uništavaju prirodnu okolinu ovog sela u Federaciji BiH, s namjerom da zastraše i ugroze srpske povratnike. Nepoznata osoba juče je bagerom gusjeničarem počela da prokopava put na uzvišenju iznad Hrama Vaskrsenja u kome su pohranjene kosti nedužnih ubijenih Srba nad kojima su ustaše u Drugom svjetskom ratu izvršile pogrom. Bagerom je prekopan i pašnjački prostor na oko kilometar udaljenost od sela Prebilovci i to bez najave i bilo kakvog obavještavanja Mjesne zajednice i mještana sela. “Pošto se ovakvi nasrtaju dešavaju u kontinuitetu, opravdano se bojimo da je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala