arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
horti-ubistva.jpg

Golgota dobrovoljaca iz Velikog rata: Nevini stradali u Hortijevoj klanici!

Krvavi krešendo u Vojvodini aprila 1941. godine. Oko 35.000 proterano, a u mađarske logore odvedeno i zatočeno 13.000 ljudi. Ubijeno više od 5.000 Sva ona lica srpske, bosanaske i crnogorske, te ciganske narodnosti, nadalje Jevreji, koji pre 31. oktobra 1918. godine nisu imala opštinsku zavičajnost na području velike Mađarske (bez Hrvatske), a nisu ni potomci ovakvih lica, to jest useljenici ili kolonisti, dužni su napustiti područje države u roku od tri dana, počevši od 29-og ovog meseca u 0.00 sati“. Ovo je naredba mađarskog generala Ferenca Bajora, vojnog komandanta Novog Sada, obznanjena 25. aprila 1941, tačno dve sedmice pošto je mađarski regent Mikloš Horti, uz bojni poklič „Napred, na hiljadugodišnje granice!“, svoje

STANA ERCEG, rođena Rosić: kolijevku su mi odnijeli, a dijete ostavili da skapava…

Slobodan nije dočekao slobodu

Sjutradan poslije krvave Ognjene Marije, premalo je ostalo onih koji bi prenijeli glas o strašnom pokolju u čelebićkoj školi i jami Bukuši i na vrijeme upozorili srpski živalj u okolnim selima kakva im opasnost prijeti. Nekoliko slučajno preživjelih u selu i oni koji su izranjavljeni i prestravljeni uspjeli da se izvuku iz jame Bikuše lutali su po okolnim šumarcima i grabinama pokušavajući da umaknu ustaškim zasjedama i patrolama koje su nastojale da utru i posljednjeg svjedoka. O pokolju su tako prekasno saznali čak i oni koji su se nalazili po okolnim katunima — ustaške patrole su stigle prije glasonoša i tek poneko je uspio da umakne i izbjegne sigurnu smrt.

handzar.jpg

Da Srbi zaborave Drugi svetski rat

Zašto je evro-atlantizmu potrebno da Srbi zaborave Drugi svetski rat? Zaboravljajući Jasenovac, Srbi mogu da poveruju u Srebrenicu. Zato je borba za istinu o Drugom svetskom ratu put srpskog otrežnjenja od evrounijatskih zabluda. Piše: Zoran Čvorović  1. 1. Srpska istorijska svest između integracije u Novi svetski poredak i istine o novom poretku jugoistočne Evrope iz 1941. Sedamdeset godina posle početka Drugog svetskog rata, u kome su države članice Trojnog pakta a posebno njihovi domaći jugoslovenski saveznici – Hrvati, muslimani, Mađari i Albanci, ubili, prema najnovijim istraživanjima i 1,8 miliona Srba, iz istorijske svesti potomaka ubijenih najvećim delom je izbrisan i ovaj rat i njegove žrtve. U udžbenicima istorije reformisanog srpskog obrazovanja

pomen-dravi.jpg

Slava palim herojima „Drave“

Rečna flotila odala poštu mornarima stradalim u Aprilskom ratu 1941. godine. Jedini brod koji je pružio otpor okupatoru i oborio 14 neprijateljskih aviona Vojnici i oficiri Rečne flotile u petak su u Dunav, kod Čelareva, spustili venac i odali poštu svojim prethodnicima-Aleksandar Berić Brodovi Rečne flotile Vojske Srbije zastali su u petak na 1287. kilometru toka Dunava. Oglasili su se topovi počasnom paljbom, vojni sveštenik održao je opelo, a počast je odala i avijacija, preletom helikoptera „Gazela“. Na ovom, za Rečnu flotilu svetom mestu, nedaleko od Čelareva, mornari su uz vojne počasti u vodu spustili venac, kojim su odali dužnu poštu njihovim prethodnicima, mornarima monitora „Drava“, iz sastava Kraljevske mornarice,

Foto: WIKIPEDIA

Fratar Srećko Perić: Braćo Hrvati, koljite sve Srbe

Kada je proslavljao 1700. od Edikta o slobodi pravoslavne vere koji je proglašen u Milanu. 2013, Niš nije proslavio i 100 godina od ustoličenja svog jedinog episkopa koji je uvršten u svetitelje – svetog Dositeja. Na ovu godišnjicu Niš je zaboravio. Te 1913. kada je ustoličen u Nišu, ep. Dositej je sa predstavnicima isključivo Pravoslavne Crkve obeležavao 1600. godina od Milanskog Edikta. Tada je podignut spomenik Episkopu Melentiju, proti Stojanu, svešteniku Đorđu i niškim građanima: Mladenu, Golubu i Radoslavu, koji svoje živote prinesoše na oltar otadžbine na dan Svete Trojice 1821. godine. Umesto spomenika onima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu versku i nacionalnu, ove godine u Nišu bi

jasenovac-straza.jpg

Priča o Srbinu, komunističkom ubici, likvidiranom u Jasenovcu, od strane onih s kojima je rušio Kraljevinu SHS

Predvečerje kasnog jula, 1940. godine. Dan se lagano gasio u dolini ispod Petrove gore. U kafanu na periferiji čuvene Banje Topusko, smeštene na prostoru koji spaja Baniju i Kordun, ušla su četvorica mladića i posedala za sto kod zida, suprotno od šanka. Na drugoj strani prostorije, gde je bilo desetak stolova, dvojica starijih ljudi igrala su karte. Dva stola dalje, prema onoj četvorici, leđima okrenut ka zidu, sedeo je čovek pedesetih godina, s kosom puštenom do ramena i bradom kakvu viđamo kod pravoslavnih sveštenika. Četvorka je najpre šaputala a kako je vreme prolazilo i na stolu se povećavao broj krigli od piva, njihov razgovor bio je sve glasniji. Na čoveka

Srusene_zgrade_poslije_njemackog_bombardovanja_Beograda_1941.jpg

Od napada na Jugoslaviju 76 godina

Srušene zgrade poslije njemačkog bombardovanja Beograda 1941. U četvrtak se navršava 76 godina od izbijanja Drugog svjetskog rata na tlu nekadašnje Jugoslavije, koji je Njemačka otpočela iznenadnim bombardovanjem gradova 6. aprila 1941. godine. Napad je počeo 6. aprila u 6.30 časova bez prethodne objave rata, a do 17. aprila i kraja takozvanog Aprilskog rata, koji je okončan potpisivanjem kapitulacije Vojske Kraljevine Jugoslavije, stradalo je više hiljada civila. Njemački bombarderi su 6. aprila 1941. u četiri navrata bombama zasuli glavni grad Beograd. Gađan je naseljeni dio grada, a pogođeni su Učiteljski dom, Kalenić pijaca, željeznička stanica, glavna pošta, zemunski aerodrom. Samo u skloništu u porti beogradske Vaznesenjske crkve, kao i u

Glavu dajem, al’ svoj narod ne ostavljam

Episkop gornjokarlovački Sava Trlajić je rođen 6. jula 1884. godine u Molu, od oca Stefana i majke Jelisavete. Na krštenju je dobio ime Svetozar. Osnovnu školu je završio u Molu, a veliku klasičnu gimnaziju i bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Pravni fakultet je završio u Beogradu, a pravosudni ispit je položio na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Đakonski čin je primio na Bogojavljenje 1909. godine, a sveštenički na Svetoga Savu iste godine. Od 1909. do 1927. godine obavljao je dužnost parohijskog sveštenika u Bašaidu. Početkom 1927. godine izabran je za referenta, a nešto kasnije i za sekretara Svetog arhijerejskog sinoda SPC. Monaški čin je primio 1929. godine kao udov sveštenik. Zamonašen je

Pio sam mokraću

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac, jedini muškarac je bio šesnaestogodišnji Gligorije Stojić iz Donjih Rujana. Ovaj vedri i razboriti čovjek, vojni penzioner u Beogradu, po kojemu se nikako ne može zaključiti niti da ima šezdeset i pet godina, niti da je preživio ikakvu poteškoću. O tome govori s nekim sjetnim osmijehom i inatom u glasu: nikad niko ne može ni izmisliti tiliko muka i zla koliko čovjek može izdržati… „Nekoliko godina uoči rata ostadoh siroče bez majke. Sestra mi Mara udade se za Ercega u Gornje Rujane, a u kući ostadosmo nas četvorica muških, otac mi Marko — Markelja ga zvalo — stariji mi brat Luka, ja i

Branislav-Pajic-Anuya.jpg

Branislav Paić – Anya: POEMA JADOVNU

POEMA JADOVNU Osećam treperenje kostiju, dok kročim vaših stopa tragom,… ka Jadovnu, što vodi me neizbežno, u sveto suočenje. Prostori neba na Zemlji, gde služite dobru neugasnom, preda mnom bdiju… U jamama svetlošću bola nevinog optočene. Gde Bog kroz tkiva bića vaših peva pobednu pesmu, dok truba jedna, al anđeoska, pronosi snagu šuma, u kojima ste poklani u vojske svetlosne-večne! I tkivo mi zapeva, a neće već mora! Jer jednota je silna u dobru vašem, kojom ste predati u zagrljaj zaveta: ljubav jeste Zemlji Raj. A toliki je zaborav koljača vaših? Da ste ih morali žrtvom svesvetom, u genima zauvek grehom zadatim sećati, da i kroz potomke svoje izlaz nalaze

VIDEO – Pakao u jami Ravni dolac 30. jula 1941.

U stravičnu jamu Ravni Dolac duboku 55 metara iznad sela Rujana bačeno je 218 živih Srba, pretežno žena i djece, od kojih se četrnaestoro uspjelo spasiti. Bačeni su u jamu na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941. godine, a spaseni nakon šest nedjelja i tri dana. Još su žive tri žene koje su bile bačene u tu jamu. Jedna od njih, Boja Radeta, rođena Lalić, živi u selu Guber kod Livna. Još je živa i Milica Maljković, rođena Bošković, koja živi u Surčinu, te Mara Jurić, rođena Lalić, koja živi u Banatskom Despotovcu. U crkvi u Rujanima samo jednom godišnje služi se liturgija jer nema Srba u tom mjestu. Pakao u

Prevodjenje_Srba_na_rimokatolicku_vjeru.jpg

I Slovence su Hrvati naseljavali na imanja pobijenih i proteranih Srba

  (Odlomci iz knjige “Kolonizacija Hrvata na srpskoj zemlji u Sremu, Slavoniji i Baranji” Jovana Pejina, Sremske novine, Sremska Mitrovica, 1992. Napomena: ovaj prilog najvećim delom odnosi se na naseljavanje Slovenaca na imanja ubijenih Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i proteranih iz nje, jer je manje poznato da su Slovenci početkom Drugog svetskog rata primani i živeli na području uže Srbije) Kroatizacija Slavonije i Srema trebalo je da se izvrši što pre, te su bili dobrodošli i Slovenci proterani iz nemačke okupacione zone. Zbog toga kotarski prestojnik u Iloku 11. VII 1941. se obratio Zagrebu i zatražio da na području kojim on upravlja treba naseliti 2.500 Slovenaca, pored kojih će

Video: Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014.

Od 20-22. juna 2014. godine održani su Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014. Petu godinu za redom, Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog kompleksa logora Jadovno-Gospić-Pag, organizovalo je Dane sećanja na Jadovno.   Vezane vijesti: Jadovno – mir svoj vam dajem, mir svoj vam ostavljam… Foto: 20-22.06.2014 Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014. Dan sećanja u Jadovnu: Pomen na 32 gubilišta Parastos i pomen na srpskim stratištima 29.06.2013. Jadovno – Dan sjećanja  22.06.2013. – Banja Luka:Parastos i komemoracija Jadovničkim Mučenicima Parastos i komemorativni skup žrtvama Jadovna Pag je veliko stratište Najava: DANI SJEĆANjA NA JADOVNO 1941-2013. Dođite na Jadovno 29. juna 2013. 24. 06. 2012. – Jadovno – Dan sjećanja Jadovno 26. jun

Darko Milojković: Stazom jadovničkih mučenika

Ispred logora u Dahau je zapisano: “Ko želi da se žrtve zaborave, taj želi da se one ponove”. Subota 23. jun leta Gospodnjeg 2012. Sunčan i topao dan. Leto je stiglo. Dok čekamo polazak autobusa iz Novog Sada za Jadovno, razmišljamo o proleću 1941. godine. Za mnoge je to proleće – umesto visibaba i radosti buđenja prirode, donelo ovozemaljsku smrt i preseljenje u život večni, okićene mučeničkim vencima –  to su jadovnički mučenici. Jadovno, Velebit, Lika = kamen, jame, vrtače. Jame, trideset dve, vrtoglavih dubina i oštrih useka, kriju u sebi nebrojeno zemnih ostataka mučenika  koji su tu nemilosrdno bacani živi i poluživi. Jadovno je kompleks ustaških logora u blizini

beogradski-forum-2014-1.jpg

Sećanje na Jadovno 1941.

Povodom 24. juna „Dana sećanja na Jadovno 1941.“ organizovano je hodočašće mestima u regionu Gospića gde su od aprila do avgusta 1941. godine vršene masovne likvidacije civila Srba i Jevreja od strane Ustaša NDH. U hodočašću je učestvovalo oko 150 članova porodica i poštovalaca jadovničkih žrtava. Hodočašće je organizovalo Udruženje „Jadovno 1941.“ (www.jadovno.com, e-mail: udruzenje@jadovno.com), sa svojim ograncima u Beogradu i Banja Luci. Većinu hodočasnika činili su mladi. Logor smrti „Jadovno“ osnovan je u prvoj polovini maja 1941. godine na planini Velebit, 22 km severozapadno od Gospića, na čistini zvanoj Čačić – Dolac, na 1.200 m nadmorske visine, duboko u šumi, pod vedrim nebom. U okviru programa hodočasnici su posetili

Jadovno 1941 – Prilog Pravoslavnog kanala Sojuz

Predstavljamo vam prilog Pravoslavnog Kanala Sojuz, koji se emituje u preko 140 zemalja svjeta, o kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag. Ovaj prilog je još jedan dokaz odlične saradnje sa rganizacijama i pojedincima iz ruskog naroda koji je nasvojoj ko i osjetio kakve su bile strahote Drugog svjetskog rata.   Posebno mjesto među onima koji su pomogli i pomažu da se istina o kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag ]1941. proširi ne samo na našim prostorima, nego i u bratskom ruskom narodu, zauzima Fond međunarodnog jedinstva pravoslavnih naroda. Gospođa Natalia Koceva, ispred ove organizacije, više puta je pokazala nesebično razumjevanje za pomoć Jadovničkoj misji na čemu smo joj posebno

Danka Kojadinović

Jadovno, sunovrat evropske civilizacije

English Gorda planina, snegovi, kiše i odroni, bujna vegetacija, prekrili su staze suza srpskih i jevrejskih stradalnika. More kraj ostrva Pag, progutalo je na hiljade ljudi, žena i dece, Srba i Jevreja.  Premnogo je je poslednjih decenija potrošeno reči, papira, medijskog prostora u analizi građanskih ratova na Balkanu krajem dvadesetog veka. Bilo je i analitičara koji su se bavili atomizacijom Balkana u cilju destabilizacije Evrope, a u interesu  unilateralne sile, SAD. Pisalo se o uticaju lokalnih, a nešto manje i svetskih medija, na eskalaciju etničkih i verskih sukoba, dajujući im nerealno veliki uticaj. Neki su, negirajući skoro identične situacije iz prošlih decenija i vekova, sve pripisivali kolapsu ideološke matrice socijalizma-komunizma

radoslav.jpg

Grujić: Srpska naselja po severu Hrvatske (do 1579.)

Portal Poreklo objavio je tekst akademika Radoslava M. Grujića, iz 1912. godine (objavljen u Glasniku Srpskog geografskog društva),  u kojem on piše o burnim vekovima u kojima su Srbi naseljavali prostore današnje Slavonije, Moslavine, Zagreba, Žumberka… U ovom vrednom prilogu pominju se brojna srpska plemićka prezimena, kao što su: Bogojević, Borić, Bradač, Branković, Bratić, Brdarić, Bubanović, Vidović, Vitanović, Vlašić, Vračarić, Vučić, Gajdić, Gvozdanović, Grba, Grdak, Grdinić, Grubač, Demetrović, Dijaković, Dobrenić, Dobrinić, Dragač, Dragaš, Drašković, Dukić, Zmijanac, Margetić, Ivković, Jagnić, Jagodić, Jelačić, Keserić, Kodić, Kokir, Kordić, Korenić, Kosić, Kristianović, Kristović, Kuštrić, Lukačić, Martinović, Marčetić, Meštrović, Milićević, Milošić, Mirić, Nedeljković, Novković, Obradović, Obranović, Ožegović, Orešković, Petković, Petrović, Poznanović, Pravdić, Purić, Ranjilović, Radaković,

Sašina pjesma rođena na Jadovnu

Sašina pjesma rođena na Jadovnu (VIDEO)

U Beogradu, 17. oktobra 2013, u zajedničkoj organizaciji Beogradskog kulturnog kluba i Istorijskog projekta Srebrenica, održana je Tribina: «Srpske žrtve u 20. veku – Istorija i sećanje». Kao poslednji govornik, Aleksandra Saša Kuprešanin, govorila je o Jadovnu i izgovorila svoju novu pjesmu „Molitva majci Bogorodici“, pjesmu rođenu na Jadovnu. Saša je član UG Jadovno 1941. Hvala ti Saša, čedo naše Jadovničko!

politika.jpg

Osam hiljada paških žrtava nemaju ni spomen ploču

Jedan od prvih i najzloglasnijih ustaških logora – Slana na Pagu, zatvoren je na današnji dan 1941. godine, nepuna tri meseca posle osnivanja. Sedamdeset tri godine kasnije, osam hiljada žrtava, među kojima je bilo mnogo žena i dece, žive samo u sećanju svojih potomaka, jer nikakvog obeležja njihovog stradanja danas nema na ovom hrvatskom ostrvu. A kako sada stvari stoje pitanje je da li će uskoro ovo mesto srpskog i jevrejskog stradanja u Drugom svetskom ratu dobiti obeležje u dogledno vreme. Spomen-ploča postavljena 1975. godine, uništavana je tri puta, poslednji put 2013. i od tada više niko iz hrvatske vlasti, ali ni iz srpske zajednice u Hrvatskoj, ne pominje njeno

hercegovina-prebilovci-2012-46.jpg

Selo Prebilovci u Hercegovini – srpska Golgota dvadesetog veka – drugi deo

Tek 1990. god, pred pedesetu godišnjicu od stradanja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, srpski narod je počeo da sa hercegovačkih jama skida betonske oklope, koje je početkom šezdesetih godina postavila titovska vlast, u nameri da prikrije ustaške zločine. Iz jama su bile izvađene kosti oko 4000 Srba, stradalih u ustaškim pogromima od 1941. do 1945. godine. Dana 24. novembra 1990. godine u Prebilovcima pred školom bili su preneseni kosturni ostaci izvađeni iz Jame Golubinka i još nekoliko jama. Opelo je tada služio Mitropolit Dabrobosanski i episkop Zahumsko-hercegovački visokopreosvećeni Vladislav. Tada je akademik Milorad Ekmečić koji je rođen u Prebilovcima održao Slovo u kojem je između ostalog rekao: „Ne zovite ovo divljaštvom!

MARA LALIĆ-JURIĆ: od sudbine se ne može pobjeći…

Najmlađa

U Banatskom Despotovcu, nedaleko od Ljube Lalić-Konjikušić, živi i njena mlađa sestra Mara, najmlađa od četrnaestoro koji su  prošli kroz deveti krug paklenih mukka u jami Ravni dolac i preživjeli. Udata za Stevu Jurića iz Sajkovića, okružena pažnjom i ljubavlju troje djece i šestoro unučadi, a kršna Dinarka svejedno sjetna i potištena i briga joj ne nestaje s lica ni kad spava. Najradije ćuti, pogotovu kad se spomenu uspomene. Minule su silne godine, u daljini i vremenu, u širokoj vojvođanskoj ravnici, pogubili se obrisi Dinare i prostranstvo Livanjskog polja, ali ostao strah silni, kao od juče, koji iz sjećanja nedužnog i nejakog djeteta ništa ne može izbrisati: „Ne volim i

Lika koje više nema

Lika koje više nema

Rukopis Mile Stankovića je prozno štivo kojemu su u temelju autorova sjećanja na djetinjstvo u Lici, saopštena iz perspektive neposredno prije i po propasti Srpske Krajine. Fabularna nit objedinjena je posjetom rodnom selu u Lici, o Petrovdanu 1995. godine. Tokom te posjete, s dolaskom na određene lokalitete i pri susretima s ljudima odmotavaju se sjećanja na ličnosti i prilike iz pripovjedačeve mladosti, djetinjstva i zrelih dana, prekidana razgovorima i razmišljanjima o aktuelnim zebnjama. Ta, po našem osjećaju, srećna forma omogućila je slobodno povezivanje sjećanja na životne okolnosti, priče i pričanja, pune autentičnih odbljesaka ljudi, njihovog osobenog temperamenta i poimanja svijeta. Najljepša strana ove knjige je u izvrsno dočaranoj proceduri svakodnevnih

Crkva u Vukovaru

Prećutana istorija Srba u Vukovaru

Imaju li Srbi u Vukovaru pravo na svoju istoriju i zašto se značaj ovog naroda u prošlosti grada gura pod tepih? Onog momenta kada su objavljeni rezultati popisa stanovništva u Vukovaru podigla se i prašina oko uvođenja ćirilice u ovom gradu, s obzirom da su Srbi prešli onu začaranu granicu od 33,33 odsto kako bi ostvarili pravo na upotrebu svog jezika i pisma. Istog momenta počela je i hajka na ćirilicu, a pomalo i na sve što je srpsko. Od tada, negde od početka decembra prošle godine, pa do danas, a kako stvari stoje verovatno još mnogo duže, slušaćemo kako ćirilice u ovom gradu nikad nije bilo, kako nju niko ne

Spomenik u Čelebiću na kojemu brojevi zamjenjuju imena stradalih iz ovog mjesta (snimak iz 1990. godine)

Mrtva usta ne govore

Bog sami zna zašto li je taj brežuljak podno sela Čelebića nazvan Barjak. Legenda kaže da se nekakvom turskom begu to učinilo zgodno mjesto odakle će imati cio begluk na oku pa je tu pobio barjak i poperio čardak. Blaga uzvišica u sjenci brda Klanac i nije baš mjesto za barjak, ali odatle odista puca divan pogled niz široko Livanjsko polje koje se prostrlo u nedogled prema Livnu na jednoj i Crnom Lugu na drugoj strani. Cijelom dužinom polje je s jedne strane uramljeno vijencem brda Klanac a sa druge planinom Dinarom. I ovog jutra kao i prije četrdeset i devt godina, zapisao sam 2. avgusta, na Ilindan 1990. godine,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala