arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 18. jun.1944. Godišnjica stradanja Srba u Lici

Svračkovo Selo, Podlapača. Ustaše zaklale i spalile 18. juna 1944. 41 Srbina: žene, muškarce i djecu Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. juna 2015. godine. Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.   Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila: udruzenje@jadovno.com, telefonom: +387/51/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941.  Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska. 

bilogora-parastos-2012-1.jpg

Milan Bastašić: Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991. – Događanja pred Prvi i Drugi svjetski rat

Krajem 19. i početkom 20. vijeka, pa i kasnije, pravaštvo je važna i značajna komponenta hrvatske povijesti. Fraza o „ocu domovine” je proizvod pravaškog pokreta. Njegovi pripadnici slavili su i slave Starčevića kao proročku, karizmatsku figuru. Starčevićevo učenje izvire iz spleta reakcija na stvarnu društveno-političku uvjetovanost, ali i iz njegova karaktera. Umjesto da se Starčevićeva sadašnjost i budućnost shvati kao naša prošlost, njega se pretvara u uzornoga suvremenika sa funkcijom mita. Starčevićevo djelovanje uvjetovano je položajem Hrvatske u Habzburškoj monarhiji s glavnim pitanjem – ostvariti hrvatsku državnost unutar Monarhije ili izvan nje. Svoje uvjerenje da su, osim Bugara, svi Južni Slaveni zapravo Hrvati, Starčević je prvi put formulirao 1852. kao

Spomenici_svestenika_Bozidara_Sarenca_i_Hakije_Sarica_jedan_do_drugog_1.jpg

Ima li igdje većeg spomenika ljudskosti? (Foto)

Spomenici sveštenika Božidara Šarenca i Hakije Šarića koji su na današnji dan prije 77 godina ubijeni zajedno i bačeni od strane ustaša u jamu Panduricu nedaleko od Ljubinja. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 02. marta 2015. godine. Godine 1919, otac sveštenika Božidara Šarenca, stari prota Stevan, iako izmučen robovanjem u Aradu sačekao je crnogorske komite i uveo ih u crkvu Rođenja presvete Bogorodice. Tamo ih je natjerao da se zakunu, da ljubinjskim muslimanima neće faliti dlaka sa glave. Tako je i bilo! 1941. godine Hakija Šarić je poput svog zemljaka Stevana digao glas protiv zločina. Istina njegov glas je otišao u prazno

bilogora_i_grubisno_polje_1941_1991_milan_bastasic_v.jpg

Milan Bastašić: Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991. – Istorijski kontekst i njegov uticaj na uže geografsko područje

Polovinom 6. stoljeća prodiru sa istoka plemena Avara s kojima stižu i brojna slavenska plemena. Tada su Južni Slaveni uglavnom naselili prostore Balkanskog poluotoka i Panonije. Od slavenskih plemena, koja su seobom naroda prešla Karpate, jedino su Srbi i Hrvati očuvali svoja imena. Nazivi Slovenaca i Slovaka najbliži su općem pojmu Slavena. Tom prilikom, izgleda da su se Hrvati i Srbi „mimoišli” jer su Hrvati prešli na zapadnu stranu, dok su Srbi sa zapada, iz Polablja-Lužice, prešli na istočnu stranu Balkana. Vizantijski car Konstantin Porfirogenet u zapisima iz 10. stoljeća navodi rijeku Cetinu kao granicu između hrvatskih plemena na zapadu i srpskih na istoku. Avarska država pada pod udarima moćne

radiosamsvoj.jpg

Svjedočanstvo Steve Brakusa o zločinu ustaša nad Srbima u Brakusovoj Dragi 16. juna 1944. godine

Brakusova Draga je zaselak koji se nalazi između Zalužnice i Vrhovina, nedaleko od Otočca u Lici. Ustaše su 16. juna 1944. godine, okupili stanovništvo Brakusove Drage i utjerali ih u kuću Branka Brakusa Đide zbog kako su rekli popisivanja. Mitraljeski rafali kosili su sve po kući, da bi je ustaše poslije zapalile. Mjesto gdje su sahranjeni posmrtni ostaci žrtava nije obilježeno do danas, a zločin su izvršile ustaše iz susjednih sela. Nekoliko ljudi je igrom slučaja uspjelo preživjeti ovaj masakr među kojima i Stevo Gece Brakus čije je svjedočanstvo objavljeno u knjizi Đure Zatezala „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005., na str. 284-286.(U

Milan_Bastasic_jedini_prezivjeli_od_77_srpskih_djecaka_3.jpg

Milan Bastašić: Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991. – Uvod

Istorijsko iskustvo porodice, pa i cijelog jednog naroda, jeste riznica koja se ne puni sama od sebe. Rad članova porodice, ali i institucija jednog naroda na dopunjavanju te riznice predstavlja dug prema precima, ali, u isto vrijeme, i odgovoran odnos prema potomstvu. Mnogo je činilaca koji opstruiraju građenje istorijskog iskustva, ali ono se, unatoč nizu subjektivnih i objektivnih okolnosti, isprepletenosti sukobljenih interesa u miljeu različitih društvenih sistema odvija, makar i običnim usmenim predanjem, sa koljena na koljeno. Bilogorske porodice činile su do 1941. godine najbrojniju zapadnu enklavu srpskog pravoslavnog naroda, smještenu točno na dijagonali Budimpešta–Rim. Kao najistureniji pravoslavni klin, zabijen još početkom XV vijeka u neprikosnoveno prozelitističko katoličko okruženje, okrenut

bilogora_i_grubisno_polje_1941_1991_milan_bastasic_v.jpg

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991.

Milan Bastašić Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991. Prva do sada izdana knjiga o kontinuitetu stradanja srpskog naroda Bilogore i Grubišnog Polja Autentična svjedočanstva o genocidu – Spisak žrtava 26/27. aprila 1941. – Spisak jasenovačkih žrtava 1941-1945. sa šireg područja Grubišnog Polja – Iseljavanje Srba u međuratnom periodu – Razgovor s knjigom „Vila bilogorska’ – Fotodokumentacija DA SE NE ZABORAVI! Prvo izdanje knjige je rasprodano. Knjiga je dostupna u formatu Acrobat PDF: Milan Bastašić: Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991. Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991. – sadržaj Uvod Istorijski kontekst i njegov uticaj na uže geografsko područje Događanja pred prvi i drugi svjetski rat Pregled događanja na prostoru istočne Bilogore 1941. i

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 10. jun. Godišnjica stradanja Srba ’41 i ’92

Na današnji dan ustaše su počele zvjerska ubijanja Srba na stratištu Garavice kod Bihaća. Do sredine avgusta 1941. godine na Garavicama je pobijeno preko 12 000 Srba. Istog dana 1992. godine ubijeno je 32 Srba u selu Čemerno kod Ilijaša. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 09. juna 2015. godine. Luke – Bare – Garavice, kraj Ličkog Petrovog Sela, u blizini Bihaća. 10. juna, 28. juna, 24. jula i 29. jula, pa do sredine augusta 1941. godine, ustaše poklale ili na druge načine izmasakrirale 12.000 srpskog življa iz sela: Vaganca, Komadina, Kesića, Banjaca, Grubića, Vignjevića, Došena, Cvijanovića, Domazeta, Ličkog Petrovog Sela, i drugih

Pejsaz_uvala_Slana.jpg

Feljton Politika: Zaboravljena uvala užasa (2)

Iza paške plave lagune, pejzaža kao stvorenog za razglednice koje se šalju dragim osobama sa letovanja, nekada je postojala ustaška manufaktura smrti Pag – Kapetan brodića je na trenutak ugasio motore. Svaki hodočasnik položio je po cvet u more. Beogradski profesori Zorica Đoković i Boris Begović položili su venac sa natpisom „Žrtvama Slane“. Sveštenici su se pomolili za duše ubijenih Srba i Jevreja tokom leta 1941. godine. Patrolni brod hrvatske policije koji nas je obezbeđivao, primetno se udaljio u tom trenutku, valjda, ne želeći da remeti tih nekoliko minuta tišine koja je usledila. Deo ostrva Pag posmatran iz Karlobaga ili sa vrhova Velebita, podseća na parče mesečeve površine koju je

Iznošenje Časnog krsta na mjesto logora

NIN: Bez imena i spomen-obeležja

Iako je kompleks logora Jadovno-Gospić-Pag bio uvod za Jasenovac, jer je tamo ubijeno više od 40.000 ljudi, u udžbenicima istorije on ne postoji. Ni u hrvatskim, ni u drugim udžbenicima, gde bi se očekivalo da bude Dva puta ljubazna hrvatska graničarka pita kuda idete, i dva puta ljubazni srpski vozač kombija odgovara – u Jadovno. Kada i treći put uniformisana plavuša stavlja do znanja da ne zna gde je to, on odgovara – idemo na Velebit. Osećam da joj dugujem, ne samo njoj, naravno, odgovor na pitanje – Gde je Jadovno? Šta je Jadovno? Zaseok Jadovno nalazi se u ataru sela Trnovac, u okolini Gospića, podno planine Velebit, u jugozapadnom

Boris_Begovic.jpg

Boris Begović: Istina

Na svim lokacijama kompleksa „Jadovno“, uključujući i logor „Slana“, prigodna spomen-obeležja da postavi Republika Hrvatska i da se pobrine da ona tu i ostanu Napomena uredništva portala Jadovno 1941. : Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 26. juna 2012. godine. Pre tri dana, u nedelju, 24. juna 2012. održana je komemoracija žrtvama kompleksa ustaških logora „Jadovno“. Počev od 2009. godine redovno se održavaju te komemoracije, a pre toga malo je ko pominjao te logore i njihove žrtve. Malo je ljudi, čini mi se, uopšte i znalo za njih. I danas se retko pominje stravična podružnica „Jadovna“ – logor „Slana“ na ostrvu Pagu. Zbog turizma, valjda? Ove godine,

Parastos_kod_Saranove_jame_2015_politika.jpg

Feljton Politika: Put dug dva dana ćutanja (1)

Kosti još leže na dnu jama. Hoće li nekome ikada pasti na pamet da ih dostojno sahrani Molitva za žrtve (Foto A. Apostolovski) Jadovno – Svaki rat je đavolja ujdurma. Priroda je sve uredila da život na Velebitu podseća na bajku. Potom su se u taj savršeni sklad bukovih šuma, životinja i tirkiznog neba umešali ljudi. Jedni su bili dželati, drugi žrtve. Grotlo Šaranove jame opasano je ogradom od lanaca. Ono i dalje zjapi, kao ukleta crna rupa. Na njegovom dnu, leže posmrtni ostaci hiljada Srba i Jevreja. Slušam sveštenike, osećam miris tamjana, čujem govore članova Udruženja „Jadovno 1941” i pitam se, šta su osećale ustaše koje su bacale ljude

Vasilije Đ. Krestić

Uzroci genocida i stradanja Srba

Genocid koji je pogodio Srbe u 20. veku posledica je nerešenih pitanja države između nas i Hrvata. Posle uspešno završenih balkanskih ratova, Beograd, Srbija kao država i Srbi nametnuli su se kao istinski rukovodeći činioci u okupljanju Južnih Slovena. Nakon Prvog svetskog rata ujedinjenje je izvedeno pod vođstvom Srba, sa središtem u Beogradu. Ta pobeda srpskog shvatanja u rešavanju južnoslovenskog pitanja u mnogim krugovima Hrvata, posebno onim nacionalno isključivim, koji nisu nestali sa scene ni posle Prvog ni posle Drugog svetskog rata, primljena je bolno, kao težak poraz, koji zaslužuje još težu osvetu. Ne samo stvaranje, već i način stvaranja zajedničke države 1918. pomenutim krugovima Hrvatske služili su kao nepresušni

Kosti mučenika

Ogledalo sudbine Srpske pravoslavne crkve

Autor: Radovan Pilipović Do jeseni 1941. godine svih 9 eparhija Srpske crkve koje su se zadesile na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske ostale su bez svojih kanonsko postavljenih arhijereja. Uoči rata se prestavio u Gospodu Episkop pakrački Miron Nikolić, a sa teritorije NDH su proterani episkopi: zvorničko-tuzlanski Nektarije Krulj, zahumsko-hercegovački Nikolaj Jokanović (upokojio se 1943. godine). Od posledica nečuvene torture podlegao je povredama nanetim od ustaša, na teritoriji Nedićeve Srbije, prognani Mitropolit zagrebački Dositej Vasić. Ustaše su izvršile surova ubistva nad Mitropolitom dabrobosanskim Petrom Zimonjićem, episkopom gornjokarlovačkim Savom Trlajićem i episkopom banjalučkim Platonom Jovanovićem. Episkop dalmatinski Irinej Đorđević se najduže zadržao zahvaljujući italijanskoj okupacionoj vlasti, ali je 8. novembra 1941. godine

drava-brod.jpg

Poslednje zbogom poručnika Berića

Aleksandra Berić, unuka čuvenog junaka Aprilskog rata, komandanta bojnog broda “Drava”, o dedinoj hrabrosti Mili moji, Veliki bal je otpočeo i mi od danas idemo putem koji nam je sudbina odredila. Kuda i dokle – ne znamo, ali jedno je sigurno, robovi nećemo biti i ako treba da se gine, časno ćemo položiti naše živote za dobro Kralja, Otadžbine i Slobode, a na ponos naših Očeva, Žena i Sinova! Neka nam Bog da snage i moći da časno izvršimo svoje zadatke, a Vama hrabrosti i ljubavi, da nas sa verom dočekate kad se vratimo u zagrljaj Vaš, u zagrljaj onih za čiju slobodu smo krenuli ovim trnovitim ali časnim putem!

Patrijarh Pavle

Beseda Patrijarha Pavla u Prebilovcima 1991. godine

† Patrijarh Pavle je posle odsluženog parastosa novomučenicima Prebilovačkim, ispred ,,Doma kulture,, (u kome se u leto 1941. godine odigrao krvavi ustaški pir), besedio okupljenom narodu o istinskom smislu stradanja. Beseda je objavljena u celini jer se samo kao takva može ispravno shvatiti, bez prostora za jednostrana i niskim mudrovanjima sklona tumačenja. Neka Gospod upokoji duše naše braće i sestara, koji ne izgiboše kao zločinci i to je jedina stvarna uteha. Da pred Bogom živim onaj ko je čovek uvijek živ, a nečovek je mrtav pred njim i dok gazi po ovome svetu. Ne daj Bože da mi, njini potomci i braća i sestre, da mi ne održimo ime srpsko

Logor smrti Gospić

U velikoj staroj krajiškoj masivnoj građevini u Gospiću koja je nekada za vreme Vojne Krajine služila sasvim drugim ciljevima, smeštena je u prvo vreme okupacije ustaška nadzorna služba i ustaški zatvor, bolje reći logor. U toj ogromnoj građevini sa bezbrojnim odeljenjima i ogromnim zasvođenim hodnicima u prizemlju i na spratu bile su ustaške kancelarije, ustaška mučilišta i zatvori za grupe zatočenika, kao i samice za pojedince. Ličke ustaše poznate još iz predratnog ustaškog pokreta pristupile su odmah uništenju, ubijanju i mrcvarenju svih Srba, Jevreja i Cigana u okolini Gospića, u samom Gospiću, pa i po Lici uopšte. I u uništavanju došli su na jedan samo njima svojstven i originalan način.

pobednici-iz-jasenovca.jpg

Jasenovac – najčuvenija hrvatska „pobeda“ u 20. veku

Ko se Boga ne boji i ljudi ne stidi, taj može veličati najgore zločine kao pobede. Pre neku godinu (beogradski Kurir, 11. decembar 2006, 5), mogli smo od Stipe Mesića saznati da su “u Drugom svjetskom ratu Hrvati dva puta pobijedili i mi nemamo razloga nikom se ispričavati… Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja (10. aprila 1941. godine, na čelu s Antom Pavelićem – IP), kad su nam sile osovine priznale Hrvatsku, i pobijedili smo poslije rata (uz Josipa Broza – IP), jer smo se našli… opet s pobjednicima”. I pogrešio je, dakako, budući da su Hrvati izvojevali mnogo više pobeda,

Glinski_paroh_Nikola_Ercegovac.jpg

Dvanaest mjeseci nedužan u tamnici

73 godina od smrti prote Nikole Ercegovca, jednog od najpopularnijih sveštenika SPC-a na Baniji, Kordunu i Lici (2/3): Kraljevsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 1909. podiglo optužnicu protiv 53 ‘veleizdajnika’. Ercegovac je bio jedan od pet optuženih pravoslavnih sveštenika Piše: Đorđe Ličina Nikola Ercegovac je, pod optužbom za veleizdaju, u zatvoru proveo punih 12 mjeseci. O tim teškim danima u zagrebačkom kazamatu napisao je: ‘Odvedoše me u Zagreb u tamnicu sudbenog stola. Kad me dovedoše, tamničar me onako hrvatskim bratskim raspoloženjem ujedao… Odvedoše me u 2. kat tamnice u već spremljenu samicu za mene. Od 7. oktobra 12 sati noću provodih u toj sobici sam. Ne dadu se opisati muke

odmazda-nijemaca.jpg

Odmazde okupatora

Već od prvih dana okupacije nemačke vlasti su započele sa hapšenjem ljudi koji su trebali da preventivno posluže kao taoci za streljanja u slučaju oružanih napada na nemačke vojnike. Nemci su odmah organizovali tri koncetraciona logora: na Banjici kod Beograda, Crvenom Krstu kod Niša i kraj Save kod Šapca. U početku u logore su odvođeni srpski Jevreji i Romi, pohvatani jugoslovenski vojni begunci posle Aprilskog rata, poznati politički protivnici fašističkog režima, mnogi ugledni javni radnici koji su odbili saradnju sa novim vlastima i dr. Kasnije, kada je izbio ustanak, u logore su kao taoce dovodili članove porodica ustanika i to svih uzrasta.U cilju gušenja svakog oblika pobune okupacione vlasti su

Žene iz Prebilovaca

Zločin u Prebilovcima je jedan od najsramnijih događaja u ljudskoj istoriji, ali pošto su žrtve Srbi sve se brzo zaboravilo

77 godina od ustaškog zločina u selu Prebilovci Ustaški zločin nad srpskim narodom u selu Prebilovci u Hercegovini je bez primera i jedan je od najgorih i najsramnijih događaja u ljudskoj istoriji. Da pripadaju nekom drugom narodu, Prebilovci bi bili poznati i poštovani u celom svetu i zaštićeni u svakom pogledu, poput Aušvica, Hirošime, sela Lidica u Češkoj… Ovako, pošto su srpski, zaboravljeni su i zapostavljeni od svih, nažalost i od samih Srba. Većini žrtava nacizma i fašizma iz Drugog svetskog rata obezbeđeno je poštovanje i zaštita. Postoje posebni muzeji posvećeni njima gde im svetski državnici i druge značajne ličnosti ukazuju poštovanje. Na međunarodnom nivou postoje posebni dani posvećeni ovim

Mitraljesci IV bataljona XVI muslimanske brigade za vreme borbe sa ustašama na položaju kod Odžaka, maja 1945. (Foto www.znaci.net)

Poslednja bitka u Evropi – operacija Posavina

Iako istoričari kažu da je poslednji sukob u Drugom svetskom ratu završen 20. maja 1945 na holandskom ostrvu Teksel, postoje brojni svedoci i svedočanstva koja ukazuju da je rat zapravo završen osam dana kasnije kada su partizani slomili otpor ustaških jedinica u mestu Odžak   Bitka na holandskom ostrvu Teksel u Severnom moru, okončana 20. maja 1945, smatra se poslednjom u Evropi. Da li je zaista bila poslednja? Malo je poznata činjenica da je poslednja bitka u Evropi bila bitka za Odžake, sada u BiH, a tada na teritoriji zločinačke NDH i da je vođena od 16. aprila do 28. maja 1945. Trebalo je okončati borbe do 25. maja na

Slavoljub_Kovic_1.jpg

Ovo je najpotresnija ratna priča, o partizanskom dečaku koji je herojski ćutao!

Slavoljub Ković Ovo je najtužnija priča antifašističke borbe Srba u Drugom svetskom ratu, a ako ste čuli za Boška Buhu i Sirogojna, morate onda znati priču i o Slavoljubu Koviću partizanskom borcu i kuriru kome su Nemci urezali petokraku na čelu i ubili ga! Partizanskog kurira, dečaka Slavoljuba Kovića kojeg su svi zvali Slava Nemci su 1941. gdine zarobili na Ceru i odveli u logor Zabran kod Šapca. Tamo su ga svirepo mučili i od njega pokušali da saznaju imena drugih partizana, a išli su dotle da su mu urezali petokraku na čelu, a njegova slika krvave glave ostaće večno upamćena. Njegova žrtva bila je i inspiracija čuvenog dečijeg pesnika

ognjena_marija_livanjska.jpg

Pobratimstvo Jandre Kovača

Kompletan ustaški plan i strategija uništenja srpskog življa, ne samo u Livnu i okolini, počivala je na faktoru tajnosti i potpunog iznenađenja. Mučki su pripremali pokolje i na sve načine nastojali da glas o zločinima ne ide pred njima, da se već u susjednom selu ne čuje za pokolj prije nego što selo bude blokirano. One koji su se tih dana kojim slučajem zatekli van sela nije imao ko na vrijeme upozoriti na opasnost pa su obično upadali u klopke i umjesto kuća i ukućana zaticali pustoš i krvnike. Umjesto toplih kućnih njedara čekala ih je sigurna smrt. Tako je u vrijeme pokolja u Čelebiću, na Ognjenu Mariju i koji

Izlozba_prebilovci_01.jpg

O, sram i grdoba

Našavši se u obruču mnoštva ustaša, Prebilovčani nisu oklijevali. Većina odraslih muškaraca se razbježala i posakrivala. Rulja se sručila u selo. Vidjevši da su muškarci većinom umakli, ustaše su u školu sakupile žene, djecu i starce. Od ukupno njih 414, bilo je 249 djece i 91 djevojka. Još prvih dana aprilskog rata, obezglavljene i razbijene jedinice jugoslovenske vojske u Hercegovini sretale su se na desnoj obali Neretve, gotovo na svakom koraku, sa pripadnicima Seljačke zaštite koji su im oduzimali oružije prijeteći smrću. Zaustavljali su i vozove, naročito u Čapljini, razoružavajući vojnike koji su se vraćali kućama ili su bezglavo lutali, ne znajući kuda će. U Mostaru i Čapljini je došlo

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala