arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Zločin nad srpskim civilima

Zaboravljeni zločin „Vukova“ iz Siska

Piše Milena Miletić Pritisnuto zahtevima procesa priključenja EU, hrvatsko pravosuđe je konačno otvorilo „slučaj Sisak“ i pokrenulo istragu, iako sam slučaj vodi do samog vrha HDZ-a i države Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. aprila 2016. godine. „Dovodili su ih na osnovu spiskova Brajkovića iz HDZ-a… Najčešći izvršitelj likvidacija je bio Drago Bošnjak. Kad je on bio sa zarobljenikom u kotlovnici, gdje je bila mučionica, nikad me nije pustio da siđem ondje. Nakon što bi završili, polumrtve ljude su starom policijskom maricom odvozili na likvidaciju, a leš bi bacili u Savu. Kad bih sišao u kotlovnicu, sve je bilo krvavo…“, pričao je pre

Milošević: Ponižavanje učenika Pravoslavne gimnazije

Poslanik Samostalne demokratske srpske stranke /SDSS/ u Hrvatskom saboru Boris Milošević upozorio je na napade i uvrede kojima su izloženi učenici prve Pravoslavne gimnazije u Zagrebu. Milošević je upoznao saborske kolege o najnovijem napadu na učenika zagrebačke Pravoslavne gimnazije, koji se dogodio u autobusu od škole ka gradu. Učenika je gađala hranom i ponižavala grupa tinejdžera. “Možete reći: `Šta tu ima više od vršnjačkog pokazivanja mišića?` Međutim, učenici te gimnazije to stalno doživljavaju, stalno se događaju incidenti, provokacije, seksizam prema učenicama, bilo je i fizičkih napada, kamenovanja”, ističe Milošević. On napominje da se u Hrvatskoj neprestano stvara klima u kojoj je Srbe poželjno vrijeđati i prijetiti im, jer se to

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu(4)

Srpska pravoslavna crkva na području Bosanske krajine dugo je osećala rane i ožiljke iz vremena Drugog svetskog rata. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 25. marta 2016. godine. Prema zvaničnim podacima iz 1970. godine, deo današnje Eparhije bihaćko-petrovačke koji je tada bio u sastavu dalmatinske eparhije (Drvar, Bosanski Petrovac, Grahovo, Glamoč i Livno) imao je 13 crkava koje su 25 godina nakon završetka rata bile u ogoretinama i ruševinama (Krnjeuša, Vođenica, Janjila, Bukovača, Kolunić, Bastasi, Vrtoče, Peći, Bosanski Tiškovac, Vagan, Kamen, Kulen Vakuf i manastir Rmanj). Obnovljeno je tek pet hramova, u Spasovini, Trubaru, Peuljama, Glamoču i Rorama. Interesantno, da je uoči „Maspoka“ i

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu(3)

Kulen Vakuf, varošica južno od Bihaća, znana iz srpske epske poezije i kao posed muslimanske spahijske porodice Kulenovića.Srpski Homer Filip Višnjić ovekovečio je tugu Kulinove ljube kao početak novog doba i zalaska osmanske vlasti na Balkanskom poluostrvu. Kada se samo prođe kroz ovu, inače simpatičnu varošicu, naviru stihovi učeni još u gimnazijskim danima: „Niti ide Kulin kapetane, niti ide niti će ti doći, rani sina, pak šalji na vojsku Srbija se umirit ne može!“ U Kulen Vakufu danas i nema pravoslavnih, iako postoji pravoslavna crkva, koja je paljena 1941. godine i u poslednjem ratu 1995. godine. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 25.

crkva_sana.jpg

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu(2)

„Kad bi Una, a i Sana znale Koliko su Srba progutale! Koliko je oko Sane vrba Još je više pobijeno Srba!“ Ovo su reči tužbalice koja se pevala u toku rata i neposredno posle njega, a koja se odnosi na istorijsko iskustvo Srba u Bosanskoj Krajini. Poznat je plan Ante Pavelića, koji je on izlagao svojim pristalicama, da će po preuzimanju vlasti dati svojim ustašama rok od tri meseca i odrešene ruke da bi se „hrvatski životni prostor“ očistio od Srba. Zaista je najveći talas ubijanja i pokolja nad Srbima bio u leto 1941. godine. Adolf Hitler je smatrao ustaše neozbiljnim i nesposobnim glupacima koji treba da sprovode netolerantnu i

Raskol u pravoslavlju: Moskva prekida sve odnose sa Carigradom

Sinod Ruske crkve, koji danas zaseda u Minsku, odlučuje o odgovoru Vaseljenskoj patrijaršiji. Sinod Ruske pravoslavne crkve danas će prvi put u istoriji zasedati u glavnom gradu Belorusije Minsku, a kako je najavljeno, reagovaće na najnovije odluke Vaseljenske patrijaršije, koja je minule nedelje započela proceduru davanja autokefalnosti ukrajinskim raskolnicima. Carigradski patrijarh Vartolomej ignorisao je crkvene kanone i pokrenuo proceduru davanja tomosa, uprkos protivljenju jedine priznate pravoslavne crkve u Ukrajini koja je lojalna Moskovskoj patrijaršiji. RASKOLNICI BEZ ANATEME U RPC su posebno ogorčeni što je carigradski patrijarh skinuo anatemu sa raskolnika samoproglašenog patrijarha Filareta Denisenka (89) i Makarija Maletiča, koji je na čelu druge raskolničke crkve koja sebe naziva Ukrajinskom autokefalnom pravoslavnom

jasenovac.jpg

Iživljavanje nerazumnog dželata nad žrtvama

Pre nekoliko meseci došao sam u posed male, prašnjave knjižice, objavljene 1928. godine, koja je dugo čamila u jednoj šupi, zaboravljena kao što bi bila nedirnuta da se nalazila u bilo kojoj srpskoj javnoj biblioteci. Autor, Stanislav Krakov, u rukopisu „Naše poslednje pobede“ već u prvom pasusu piše: „Prošlo je danas već deset godina. Dani veliki i herojski, dani slave i smrti, za koje smo verovali da će biti nezaboravljeni, da će svetleti bez obzira na vreme proteklo, već danas su ostali samo kao nesigurna uspomena.“ Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 13. februara 2016. godine. Nismo li ovaj citat mogli da smestimo i deceniju nakon Drugog

Milijana Baletić: Nema kamera za Smilju Avramov

I nemoguće je i neozbiljno – dati sebi za pravo – da veličinu i značaj profesorice Smilje Avramov – obuhvatimo jednom kolumnom! Zato – ovo i nije kolumna o njoj – o nama je?! Njen odlazak nije samo odlazak jednog ljudskog života ispunjenog skoro 101 godinom – to su mere za nas obične smrtnike, po kojima procenjujemo – da li smo mogli još, ili je bilo vreme da odemo! Ovo je odlazak simbola jednog vremena… U sto prvoj godini života, 2. oktobra u 22:19 časova, upokojila se profesorica i naučnik Smilja Avramov – preneli su retki – i to samo štampani – mediji u Srbiji?! Ispraćaj na večni počinak, uz opelo,

Linta: Provociraju me jer govorim istinu i kritikujem ustaštvo

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta, kojeg je danas dok je putovao kroz Hrvatsku ka BiH pratila i, kako je rekao, neosnovano zaustavila hrvatska policija, ocijenio je da je riječ o jednoj u nizu provokacija koje je doživio u Hrvatskoj u nekoliko posljednjih godina samo zato jer govori istinu u kritikuje ustašizaciju hrvatskog društva. On je izjavio Srni da je njegova posjeta BiH ranije najavljena, ali da su službeno vozilo Vlade Srbije u kom se on nalazio zaustavili hrvatski presretači u okolini Slavonskog Broda uz, kako je rekao, besmislenu priču da nije riječ o prekoračenju brzine, već da se navodno vozilo kretalo lijevom, preticajnom trakom. “Morali smo da platimo

Slobostina.jpg

Sloboština, stratište 1368 Srba izbjeglih s Kozare, ali i onih iz tadašnjeg požeškog kotara

Sloboština je malo selo u opštini Brestovac u Požeštini za koje je šira hrvatska javnost čula tamo negdje 2004. godine kada je bivši proslavljeni boksač Željko Mavrović postao poljoprivrednik. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 16. marta  2016. godine. Kupio je ovdje imanje, proizvodio zdravu hranu, dobivao potpore za promicanje ekopoljoprivrede i rado o tome govorio pred kamerama. Reporteri su izvještavali o poslovnim uspjesima sportskog asa, hvaleći njegovo ratarsko umijeće, sposobnost privlačenja novca iz fondova Evropske unije i kredita poslovnih banaka. Desetljećima ranije to je mjesto bilo poznato kao stratište 1368 žena, djeca i staraca izbjeglih s Kozare, ali i onih iz tadašnjeg požeškog kotara. Ustaše su

Sveštenik Nenad Ilić: Ateisti, agnostici, bezbožnici i nevernici

Ako u razgovoru sa ateistima i agnosticima počnete mirno i dosledno da koristite „bezbožnik“ i „nevernik“, da će to u njima probuditi osećanja i da će izaći iz svoje proklamovane tolerancije. Ateisti i agnostici Možda bismo se bolje razumeli kad bismo više govorili srpski, a manje dokazivali željenu intelektualnu otmenost korišćenjem stranih reči. Bilo bi korisno da oni koji se predstavljaju kao „ateisti“ koriste umesto otmenog „ateista“ – srpsku reč bezbožnik. A bilo bi korisno i da se oni još otmeniji, koji su shvatili tu osnovnu jezičku zamku i zbog toga se predstavljaju kao „agnostici“ lepo kažu za sebe da su nevernici. Videćete i sami da ako u razgovoru sa

crkva_drvar.jpg

Bosanska krajina u Drugom svetskom ratu

Bosanska Krajina je oblast koja se prostire od Une na zapadu do Vrbasa na istoku, i od Save na severu do Livanjskog i Duvanjskog polja u Hercegovini na jugu. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 25. marta  2016. godine. Danas dve eparhije Srpske pravoslavne crkve pokrivaju ovu teritoriju, a to su Eparhija banjalučka i Eparhija bihaćko-petrovačka. Po popisu iz 1931. godine, 13 srezova ove oblasti imalo je apsolutnu srpsku većinu (glamočki, petrovači, krupski, ključki, mrkonjićki, sanski, bosansko-novski, bosansko-dubički, bosansko-gradiški, prijedorski, banjalučki, kotor-varoški i prnjavorski), a samo je jedan srez imao muslimansku većinu. To je bio bihaćki. Uoči Drugog svetskog rata, ovde je živelo blizu 400.000 pravoslavnih duša.

„Mleko i krv” Slobodana Penezića Krcuna pred Užičanima

Porodica je predala na korišćenje građu od koje je formiran Krcunov lični fond. – Odabrana dokumenta i fotografije čine postavku vrlo posećene izložbe. Užice – Na Dan grada u Užicu juče su pojedinosti iz života i rada kontroverznog Slobodana Penezića Krcuna – partizana, načelnika Ozne, ministra, predsednika srpske vlade u Titovo doba – prvi put izašle pred lice javnosti. Veoma posećena izložba o Krcunu „Mleko i krv” užičkog istorijskog arhiva, finansirana sredstvima Ministarstva kulture i grada Užica, otvorena je u svečanoj sali gradske kuće. Postavku, koja Krcuna uglavnom prikazuje kao partizanskog komandanta, posleratnog funkcionera, pažljivog supruga i oca, a tek u kratkim crtama kao načelnika Ozne, otvorio je pomoćnik ministra kulture

Sveta krava Armagedona : Eshatološki motivi izraelsklog napada na Rusiju

Za katastrofu ruskog aviona za elektronsko ratovanje, Il-20, sa 14 vojnika članova posade, krivicu snosi Izrael. To je 18. septembra izjavio ruski Ministar odbrane. Prethodnog dana je izraelska aviacija izvršila udare po Siriji u rejonima neposredno uz ruske baze u Tartusu i Hmeimimu. Prema ruskom Il-20 izraelski avioni primenili su taktiku terorista „živi štit“, krijući se iza ruske letelice od uzvratne vatre sirijske PVO. Predstavnici ruske vojske okrivili su Izrael za neodgovorne radnje i obećali odgovoarajući odgovor. Napad na Siriju i uništenje ruskog aviona su se dogodili uoči najvažnijeg godišnjeg jevrejskog praznika, Jom-Kipur („Sudnji dan“), koji je ove godine počeo u noći 18. septembra. U drevnom Izraelu, na taj dan se

Vreme edukovanja

Ćirilica je osnovno pismo srpskog jezika. Jedinstvena u svetu po savršenosti, koja se ogleda u jednostavnosti, pa i dete od tri godine već prepoznaje nekoliko slova. Ima naroda koji se opismenjuju do kraja života – ako im je životni vek poduži. Zahvaljujući Vuku naš narod je opismenjen – koliko je pismen funkcionalno, druga je priča… Danas ipak sve činimo da ćirilicu potisnemo, a jezik unakazimo, ili bar osiromašimo. Ako je pismo odrednica svakog naroda, a jeste, onda sebi činimo zlo. Da vas neko spusti iz helikoptera u centar bilo kog grada u Srbiji, Beograda naročito, ne biste znali da li ste u Londonu, Parizu, ili… Nije latinica zaposela reklame stranih

Hladniji rat

A da se malo okrenemo budućnosti? Čemu to kopanje po ranama iz prošlosti, zar ne vidite da se time samo raspiruje etnička netrpeljivost, govorili su tronuto zapadni ambasadori i vodeći liberalni intelektualci dok su početkom devedesetih godina sveštenici vadili kosti iz hercegovačkih jama. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 25. oktobra 2016. godine. Nisu pomogli argumenti da je reč o zločinima o kojima se predugo ćutalo, da ima hiljade potomaka koji već decenijama traže grob svojih najbližih, dok su ustaški egzekutori umirali nekažnjeni na nekoj plantaži voća u Južnoj Americi. Ta vrišteća nepravda kao da je morala da ostane zacementirana u nekoj jami kako ne bi bila uzdrmana

alexzinoviev.jpg

PROROČANSKI INTERVJU ALEKSANDRA ZINOVJEVA IZ 1999. GODINE: 21. vek biće najstravičniji do sada

Podsećamo se dela intervjua poznatog ruskog disidenta i filozofa Aleksandra Zinovjeva (1922-2006), koji je dao pred svoj povratak iz Nemačke u Rusiju. Razgovor sa novinarom francuskog lista Figaro vođen je 24. jula 1999. godine u Berlinu. Posle kraha komunizma osnovni predmet vašeg istraživanja postao je zapadni sistem. Zašto? — Zato što se desilo ono što sam predvideo: pad komunizma doveo je do raspada Rusije. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 12. jula  2015. godine. Proizlazi da je borba protiv komunizma prikrivala želju za uništenjem Rusije? — Upravo tako. To govorim zato što sam u svoje vreme bio nevoljni saučesnik te za mene sramotne akcije. Rusku katastrofu su

Jelena_Saulic_Bojovic.jpg

Neustrašiva Jelena u borbi sa Bugarima i Austrougarima

Jelena Šaulić Bojović, učiteljica i heroina Prvog svetskog rata. Sa ocem Perkom je učestvovala u Topličkom ustanku 1917. godine, a potom se pridružila četi vojvode Boška Bojovića, za kojeg se kasnije udala Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 13. februara.  2018. godine. Školovala se za učiteljicu, ali istorijske prilike su je učinile ratnicom. Želela je da uči đake, ne sluteći da će umesto krede držati pušku i bacati bombe. Da je živela drugačije i u nekom drugom dobu, možda bi joj struka podigla spomenik. Ovako joj je, na Pljevaljskom gradskom groblju, spomenik podiglo Udruženje ratnika i poštovalaca ratova 1912-1918. Jer, to je svojim delovanjem zaslužila Jelena Šaulić

Veljko Lazić

Lazić: Zahtijevamo kompletnu reformu Instituta za nestala lica

Zamjenik predsjednika Republičke organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Veljko Lazić izjavio je da ova organizacija neće odustati od zahtjeva za kompletnom reformom Instituta za nestala lica BiH. “Ukoliko ne dođe do rekonstrukcije Instituta za nestala lica BiH tražićemo da Republika Srpska formira operativni tim koji će raditi na traženju nestalih lica iz Republike Srpske”, rekao je Lazić Srni. Lazić je naveo da su ovakvi zaključci usvojeni na Skupštini Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila održanoj u Banjaluci, povodom obilježavanja 15. septembra – Dana nestalih u Republici Srpskoj. On je napomenuo da je Republička organizacija nezadovoljna radom Tužilaštva i Suda BiH na procesuiranju ratnih zločina

Kraljica_2.jpg

SOKOLI NA KORČULI

Sokolska društva na Korčuli bila su u sastavu Sokolske župe Mostar. Sokolsko društvo Korčula priredilo je 13. marta 1932. proslavu 100-godišnjice rođenja slovenskog preporoditelja i osnivača Sokolstva dr. Miroslava Tirša. Uprkos lošem vremenu, povorka svih sokolskih kategorija, sa društvenom zastavom i muzikom, obišla je gradske ulice, iskićene zastavama. Starešina društva Bernardi J. Mato otvorio je u dvorani Jugoslavenskog doma svečanu matineju, kojoj su sudelovali predstavnici vlasti i udruženja, i brojna publika. Nakon odsvirane čehoslovačke i jugoslovenske himne prosvetar dr. Juraj R. Arneri u dužem predavanju istakao je lik dr. M. Tirša, prikazao njegove ideološke i organizatorske sposobnosti kao osnivača sokolskog pokreta. Istakao je njegove vrline kao čoveka, koji je ne

Linta: Kad mrze Pupovca,za ostale Srbe nema normalnog života

Predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocenio je danas da “za preostale Srbe nema normalnog života u današnjoj Hrvatskoj kada jake proustaške snage pokazuju otvorenu mržnju prema Miloradu Pupovcu”. Predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocenio je danas da “za preostale Srbe nema normalnog života u današnjoj Hrvatskoj kada jake proustaške snage pokazuju otvorenu mržnju prema Miloradu Pupovcu”, predsedniku Srpskog narodnog vijeća, koji je, kako navodi Linta, “učinio više korisnih stvari za hrvatsku državu nego neki Hrvati”. U saopštenju, Linta navodi, između ostalog, da se Pupovac 1991. zauzimao za samostalnost Hrvatske, omogućio je ustavne promene kojima je ta zemlja ustavno definisana kao nacionalna država hrvatskog naroda, a parlament

Književna kritika: Sudbina Srba u Hrvatskoj

Postoji karika koja nedostaje, a koja bi trebalo da ponudi suvislo objašnjenje mržnje koja tinja i dve i po decenije od završetka ratova. ZA većinu onih koji su poput autora ovoga teksta rođeni sedamdesetih godina prošloga veka, gledano iz vizure građanskih ratova, sankcija i NATO bombardovanja, decenije postojanja socijalističke Jugoslavije deluju kao idilična epoha. Kao vreme beskonfliktnog progresa i visokih kulturnih standarda. Ali, zašto je onda u vatri i krvi nestala ta zemlja? Postoji karika koja nedostaje, a koja bi trebalo da ponudi suvislo objašnjenje mržnje koja tinja i dve i po decenije od završetka ratova. Izvrsna studija Čedomira Višnjića upravo je ta analitička karika koja daje moguće odgovore na

Odluka je pala na Dedinju

Titove jedinice pobile su desetine hiljada ratnih suparnika, a među njima i civile koji su bežali od komunističke diktature Do pune istorijske istine o slovenačkom proljeću zla, nije se došlo ni poslije gotovo 65 godina. Iako je u međuvremenu komunizam, odnosno Komunistička partija, na vlasti toliko decenija u drugoj Jugoslaviji, otišao u arhivu, a u bivšim republikama SFRJ, sada novim državama, od početka zadnje decenije dvadesetog vijeka zaživio višeparlamentarizam, nigdje nije iskazana apsolutna spremnost, ili bolje reći nije postignut konsenzus oko potpunog otvaranja, a time i zatvaranja ove istorijske stranice. Koji, dakako, podrazumijeva i imenovanje krivaca za zločin i eventualne sudske procese. Glavni akteri tragičnih događaja u Sloveniji u proljeće

Promovisana knjiga Jovana B. Dušanića: Srbi u BiH su najtvrdokorniji, jer su okrenuti Istoku

Istorijska knjiga prof. Jovana B. Dušanića „Srbi Bosne i Hercegovine u XIX vijeku – borba za slobodu i ujedinjenje“ predstavljena je u svom drugom izdanju beogradskoj publici 27. septembra u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru. Sam autor nije govorio o knjizi, a svoje viđenje ovog značajnog dijela dali su direktor izdavačke kuće „Catena mundi“ Branimir Nešić, prof. Dr Nenad Kecmanović, prof. dr Milo Lompar i prof. dr Miloš Ković. Skup je blagoslovio episkop remezijanski gospodin Stefan Šarić. Knjiga je podjeljena je u tri dijela. U prvom dijelu obrađen je period ropstva pod Turcima u XIX vijeku, u drugom je obrađen period pod austrougarskom okupacijom, odnosno o borbi Srba u

Pravoslavna crkva na Visu, koju su komunisti srušili 1963.

Pravoslavna crkva sv. Ćirila i Metodija na trgu grada Vis na istoimenom ostrvu Jadranskog mora u Hrvatskoj. Nakon završetka Prvog svetskog rata, na ostrvu Vis se pojavio pokret Hrvata koji je bez agitovanja i misionarskog zalaganja SPC prelazio u Pravoslavlje. Ostale su zabeležene reči uglednog viškog domaćina i poslednjeg predsednika pravoslavne crkvene opštine: “Nećemo da jednom nogom stojimo na Visu, a drugom u Rimu – prirodnije je: jednom nogom na Visu a drugom u Beogradu.” Jedan od stavova ove pravoslavne zajednice bio je i sledeći: “Hoćemo da u svemu budemo svoji. Kada je narodna država- neka je i narodna Crkva. E, zato smo prigrlili sveto Pravoslavlje!” Naravno da je bilo i onih

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala