arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ličko rukovanje poviješću

Državni arhiv u Gospiću lani je uz potporu Ministarstva kulture objavio ‘Leksikon Ličana’ u kojem su ustaški ministri, zapovjednici i drugi zločinci poput Mile Budaka, Jure Francetića i Andrije Artukovića predstavljeni uglancanim biografijama. Prešućeno je da je Budak potpisivao rasne zakone, ali se zato u detalje objašnjava kako je pisao fikciju. Piše: Hrvoje Šimičević U ‘Leksikonu Ličana’ koji je objavljen prošle godine biografija Mile Budaka jedna je od najopsežnijih. Na dvije i pol stranice zgusnutoga teksta opisuju se njegov ratni put i književna ostavština. Jedna petina posvećena je političkom djelovanju, od čega svega tri rečenice razdoblju Nezavisne Države Hrvatske, dok se ostatak odnosi na teoretiziranje o umjetničkom opusu. Nigdje se

ODRŽAN ISTORIJSKI ČAS NA PUHARINAMA

Na groblju žrtvama fašističkog terora Puharine juče je održan tradicionalni istorijski čas u znak sjećanja na oko 400 civila koje su ustaše ubile u noći između 21. i 22. oktobra 1942. godine nakon neuspjele ofanzive na Kozari. Delegacije Gradske uprave i gradske organizacije SUBNOR-a, te gradskih boračkih organizacija iz proteklog rata položile su vijence na spomen-kosturnicu i evocirale uspomene na te događaje. Predsjednik gradske organizacije SUBNOR-a Veljko Rodić istakao je da se na ovom lokalitetu poznatom kao Mujičića glavica nalazi partizansko groblje u kojem je sahranjeno 150 partizana poginulih tokom Drugog svjetskog rata sa ovog područja i 402 civilne žrtve pokolja iz oktobra 1942. godine. “Ustaše su se organizovale samoinicijativno

Marko S. Marković: U davne dane

U davne dane U davne dane zveri i ljudi, u strašno vreme mržnje i mraka, pred stroj za paljbu, izvede Nemac, tek probuđenog, bosog dečaka. K’o crne ale, zinuše cevi, gladne za zadnjim detinjim dahom… Tad osmeh sinu na malom licu, a krvnik stade, zaleđen strahom. “Da li vi mene plašite, čiko, što sam u tuđem jabuke brao? Il’ što sam prosjaku, krišom od majke, najbolju očevu košulju dao? Il’ što sam lani zasp’o u hladu, a ovce ušle u mlado žito? Ili što nisam sva slova znao, kada me juče učitelj pit’o? Al’ biću dobar, evo, reč dajem! -zašto se oni mršte toliko? Šta ono čine, zar puške pune?

Danka Kojadinović

Danka Kojadinović: Prema svecu i tropar

-Karl Markus Gaus-„nezaboravni“ gost prošlogodišnjeg Sajma knjiga Danas, 21. Oktobra 2018. godine, na radost Beograda, Srbije i sveta, otvoren je 63-ći „Beogradski  međunarodni sajam knjiga“. Ne toliko veliki kao onaj u Frankfurtu, niti frankofonski gizdav kao onaj u Kvebeku, Sajam knjiga stecište je izdavača, pisaca, prevodilaca, pedagoga i publike sa svih strana sveta. U živopisnoj atmosferi tu se obeležavaju  jubileji pisane reči, stvaralaca i institucija, treperi pred opaskama kritičara, kupuje  po povoljnijim cenama na svim štandovima-neko teološke i filozofske rasprave a neko „domaćičke romane“. Ovo živo svedočanstvo vitalnosti štampane reči i lepog govora koji se u Srbiji vekovima neguju, slava je, najveći praznik, srpske književnosti . Valja i  da se

MASAKR U KRAGUJEVCU OD STRANE BRUTALNIH NACISTA… da li je moglo biti sve dugačije !????

Jedno sagledavanje iz drugog ugla… Glavno žarište bilo je slobodna teritorija u Srbiji i Užička Republika, koja je odolevala puna tri meseca ofanzivi Nemaca . Nemci su krenuli punom žestinom tokom oktobra i novembra 1941. godine. Vršili su masovne represije nad stanovništvom. Radi odmazde, Nemci su izdali naredbu po kojoj će za jednog ubijenog nemačkog vojnika streljati sto Srba. Ta naredba je primenjivana. U Kragujevcu su u znaku odmazde zatvorili 7000 nedužnih građana i đaka i streljali oko 2.400 građana 21. oktobra 1941. godine, među kojima i cele razrede đaka (decu) kragujevačke gimnazije, zločinci su streljali blizu 300 nedužne dece. Uzrok ove teške kragujevačke tragedije je nepromišljeni napad  udruženih partizana

Savo Štrbac: Psi rata

Priču o animirano-dokumentarističkom filmu “Chris The Swiss” ,  debitantsko dugometražnom ostvarenju  Švajcarkinje Anje Kofmel (režija i scenarij), nastao u švajcarsko-hrvatsko-njemačko-finskoj koprodukciji, o kojem bruji cela Evropa, intenzivno pratim od proleća ove godine. Film je premijerno prikazan u Kanu u maju ove godine, u sklopu programa “Nedelja kritike”, a publika ga je imala prilike videti i na Animafestu, u Motovunu i u Opatiji, u Annecyu, Karlovim Varima, Lokarnu, Sarajevu, Melburnu,  Prizrenu. U septembru je prikazan i na Evropskom festivalu fantastičnog filma u Strazburu, gde je osvojio nagradu “Zlatna roda” za najbolji animirani film. Septembra ove godine počeo se prikazivati i u bioskopima širom Švajcarske, a uskoro će se početi prikazivati i

MORAVA NAS VODA OTHRANILA, NEK` MORAVA VODA I SAHRANI…

Andra Kojadinović (1907-1948.) je bio dugogodišnji predsednik opštine Staro Selo (Adžibegovac) i narodni prvak Pomoravlja, poreklom iz stare i uticajne porodice koja je davala narodne poslanike još u vreme Obrenovića. Kao takav u ratu je bio organizator Ravnogorskog pokreta, istovremeno pokušavajući da od svog sela stvori neku vrstu neutralne zone koja bi bila pošteđena žrtava u građanskom ratu. Kada su četnici odstupili u Bosnu, a komunisti preuzeli vlast, Andra Kojadinović je ostao kod kuće. Obavešten posredno od komandira seoske milicije da vlasti nameravaju da ga likvidiraju, i to na njegovu slavu – Svetog Mratu 1944, otišao je u šumu. Duže od četiri godine ostao je u odmetništvu, ali nije odlazio

Dossier: Zločini nad Srbima

Donosimo pregled 30 najpoznatijih zločina nad Srbima u Hrvatskoj, od Vukovara u ljeto 1991. do Varivoda u ranu jesen 1995. godine. Dok su se pokrenuti procesi odvijali u negativnoj atmosferi i uz silne komplikacije, u polovici slučajeva nitko nije osuđen, pa čak ni gonjen. Na međunarodnoj konferenciji ‘Pravda nakon Haaga’, održanoj u utorak i srijedu u Zagrebu uz sudjelovanje haških i regionalnih tužitelja, aktivista, novinara, pravnih i drugih stručnjaka, predstavljeno je i istraživanje Slavena Raškovića ‘Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj 91 – 95’, netom objavljeno u izdanju Srpskog narodnog vijeća (SNV). Istraživanje donosi pregled 30 najpoznatijih zločina nad srpskim civilima, s opisima događaja, popisima žrtava i osnovnim informacijama o

Dokumentarni film: Mučenici iz Lore, Čelebića i Dretelja

Logor je postojao od 1992. godine do 1997. godine, a kroz njega je prošlo 1.005 zarobljenika gde su bili stravično psihofizički mučeni, zbog čega je “Lora” smatrana najužasnijim logorom na prostoru bivše Jugoslavije. Splitski logor smrti bio je u funkciji sve do avgusta 1997. godine, iako je rat bio i formalno završen. Pokrenuto je nekoliko istraga, a suđenjem je okončan tek postupak u tzv. predmetu Lora 1, koji se odnosi na zločine nad srpskim civilima koji su u Loru dovedeni iz okoline Splita. Sve ono što se dešavalo u “Lori” našlo se i u izveštaju tadašnjeg specijalnog izaslanika UN Tadeuša Mazovjeckog od 17. novembra 1992. Dokument je prosleđen hrvatskim ministarstvima

Želeo bih da ovo ostane negde zapisano, zato Vam se i obraćam

  Poštovani, Hristos Voskrese! Obraćam Vam se kao potomak nekih od žrtava logora Jadovno. U Vašem popisu žrtava, pod brojem ID1340, stoji ime Vukičević Glige Ilija, iz Dragotine. Ilija je moj pradeda po majci, a njegov otac se zvao Gligor, tj. Gliga. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 10. maja. 2016. godine. Pod brojem ID 1329 stoji Vukičević Ilije Boško, iz Dragotine. Boško je sin mog pradede Ilije Gligora Vukičevića i rođeni brat moje rođene bake. Samo, njegovo ime nije bilo Boško, već Bogdan. Molim Vas da, ako je moguće, ispravite ovo ime. Nažalost, nemam da Vam priložim njihove slike, sve je spaljeno

Nikola Milovančev: Da li postoje srpske žrtve logora Zemun?

  Dušan Komarčević, novinar Radija Slobodna Evropa, objavio je 28. septembra 2018. izjavu g. Efraima Zurofa i prilog pod nazivom „Frustriran sam zbog Starog Sajmišta“. Članak je vezan na donošenje zakona o uređenju muzeja na mestu nacističko-ustaškog logora Zemun (tzv. Sajmište), u kojem su zločinci od 1941. do 1944. ubili veliki broj nevinih ljudi – uglavnom Srba, Jevreja i Roma. Ja se ovde neću osvrtati na samu izjavu g. Zurofa i donošenje zakona, koje je u toku, već na novinarski komentar – smanjivanje broja žrtava nacističko-ustaških monstruma, i to žrtava iz reda srpskog naroda, kao i na prikrivanje činjenice da je to bio logor u kojem je vršen genocid nad

PASTOR: MJEŠTANI POKAZALI KAKO TREBA ŽIVJETI SA PROŠLOŠĆU

U Knićaninu kod Zrenjanina obilježen je dan sjećanja na nevino stradale podunavske Nijemce i 70 godina od zatvaranja koncentracionog logora u ovom mjestu. Na spomen-obilježje “Telečka” vijenac je položio predsjednik Skupštine Vojvodine Ištvan Pastor koji je istakao da Skupština AP Vojvodine i Vlada Srbije uspješno nastoje da kreiraju politike koje istovremeno poštuju i prošlost i budućnost. Pastor je istakao, da stanovnici Knićanina, nekadašnjeg Rudolfsgnada, zaslužuju veliko poštovanje jer su prije 20 godina podigli spomenik nedužnim stradalnicima ovog mjesta i tim činom pokazali kako treba živjeti sa prošlošću. On je rekao da je u logoru u Knićaninu stradalo više od 12.000 tadašnjih stanovnika Banata koji su bili Nijemci i to uglavnom

Nikola Milovančev: O broju žrtava u NDH – činjenično a ne emotivno

Na moj kritički osvrt o proceni broja stanovnika Jugoslavije koju je učinio Državni statistički ured DFJ maja 1945. i konstatacije o koliziji tih podataka sa popisom iz 1948. reagovao je čovek sa kojim sam 28 godina održavao prijateljske odnose, direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić. Čovek sa kojim sam mnogo puta delio isto mišljenje. I u vezi njegovog poslednjeg članka o nacističko-ustaškom logoru Zemun, objavljenom u Kulturnom dodatku Politike 6. oktobra o.g. mogu da poručim: dobro je da si taj članak objavio. U odgovoru meni Veljko Đurić je već u početku krenuo lično, ad personam, pa ću najpre na to odgovoriti. Na jedno tvrđenje koje je nedostojno („nalogodavci“) se

Prof. dr Svetozar Livada

Vesna Ivanović: Preludij za Livadu iz sna

Predmet knjige je velika simfonija života čovječanstva, glazba koja zvuči ispod površine povijesti, blagoslovljena zbiljska glazba ljudskog bitka čija je jedina želja i cilj, jedina tema i strast: biti čovjek, zbiljski i istinski čovjek i ljudski živjeti. Béla Hamvas Anthologia humana: pet tisućljeća mudrosti   Predmet knjige je čovjek Svetozar Livada. Predmet knjige je individuum koji cijeli svoj život ulaže golem trud da bude čovjek, da bude zbiljski i istinski čovjek i da živi ljudski. Predmet knjige je primjena prastare mudrosti danas: postati čovjekom. Predmet knjige je životna sposobnost ustrajanja koja nas ushićuje svojom moralnom plemenitošću. Novalis kaže da čovjek ne čini drugo nego se neprestano vraća kući, a Hamvas

Sa 14 godina u borbu za slobodu – Vojin T. Radaković i David Bursać, dva mlada junaka iz Like

Kada je, nakon stvaranja Nezavisne države Hrvatske aprila 1941, došlo do pokolja srpskog stanovništva Like, počele su da se organizuju i grupe otpora, koje su krajem jula započele ustanak na području Srba u Lici i obližnjeg Drvara u Bosni. Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 4. februara  2018. godine. Među ljudima koji su učestvovali u ustanku od prvog dana bio je i Đoko P. Marić (1915-2010) iz sela Tiškovac, opština Srb, srez Donji Lapac. Đoko P. Marić je ostavio dragoceno svedočanstvo o Vojinu T. Radakoviću i Davidu Bursaću, dvojici mladih borca, koji su u borbu za slobodu krenuli sa 14 godina. Obojica su bili puškomitraljesci u jedinicama

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.