arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Ratko Dmitrović

Krug smrti i straha

Niko nije bezbedan, odbrane nema. Kako da se borite protiv čoveka opasanog eksplozivom, koji jedva čeka da umre? Kuda ovo vodi? Kad dođem u Beograd, imam osećaj da sam došao u oazu slobode, sve je drugačije, šetnja, atmosfera u gradskom prevozu, restorani, sedenje u bašti nekog kafea, sve. Ovo je, upoređujući Pariz sa glavnim gradom Srbije, negde krajem prošlog leta, izgovorio Beograđanin koji već tri decenije živi u Francuskoj. On kaže da je “zemlja slobode i jednakosti” poslednju godinu i nešto pretvorena u zemlju straha. Hodam gradom, dodaje, tako što mi je dete uvek do zgrada, a ja do ulice, za nedajbože. Uhvatio sam sebe, nastavlja on, pre dva meseca

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Poziv na inicijativni skup

U ime Zajednice Srba u Republici Hrvatskoj, pozivam vas na izbornu skupštinu da zajednički razmotrimo stanje i procese u Srpskom korpusu. Istovremeno, pozivao sam vas kao znanstvenik koji preko 20 godina izučava građansku stranu rata i posljedice kontrarevolucije čiji su rezultati porazni za cijeli prostor, a posebno za Srpski korpus u Hrvatskoj. Srpski korpus u Hrvatskoj reduciran je na jednu trećinu i tako razjedinjen da je u haosu. Došli smo do biološkog sloma. Mi kao građani RH zbog klijentelističke i monopolne politike naših kvotnih predstavnika s jedne strane, i razjedinjenosti s druge strane, nemamo mogućnosti da na građanski način ukažemo na besmisao takvog stanja korpusa zbog kojeg se ciljevi rata

Ratko Dmitrović

Srebrenica kao religija

Hoće li proći ideja da se na eks-ju prostoru donese zakon sličan onome koji je nekada branio lik i delo Josipa Broza Ovo parče Balkana, zvano eks-ju prostor, odavno ima svoje dogme, postavke političkog predznaka oko kojih se ne raspravlja, neupitnosti na nivou Isusovog vaskrsnuća ili Muhamedovog učenja. Mnogi se iz godina sopstvenog života sećaju božanstva zvanog Josip Broz. Svaka kritika Najvećeg sina bila je kažnjiva višegodišnjim zatvorom, po Zakonu o zaštiti imena i dela Josipa Broza Tita. Isto je bilo, razlika je samo u nijansama, sa Rezolucijom Informbiroa. Višegodišnji boravak na Golom otoku dobijao je onaj ko je makar i posumnjao u bezgrešnost stava KPJ naspram Rezolucije. Današnja dogma

Akademik Matija Bećković

Branite „Politiku”

Kada je 1944. „Politika” ponovo počela da izlazi, u jednom od prvih brojeva na prvoj strani, objavila je spisak 104 streljana Beograđanina. Među streljanima bili su glavni urednik i suvlasnik Jovan Tanović i najugledniji reporter i predsednik Pen kluba Grigorije Božović. Jedan sa tog spiska je tek u „Politici” pročitao da je streljan, pa su ga sudije i presuditelji naknadno pronašli i dotukli. Iako se nikada nije do kraja predala i zaboravila da je novina, „Politika” se tek poslednje dve decenije setila zašto je osnovana i šta je objavila u svom prvom uvodniku pre 112 godina. To je bilo najuočljivije u vreme urednikovanja Ljiljane Smajlović koja je objavljivala kritičke tekstove

Ustaško “bure krvi” od srebreničkih Srba kao poklon Paveliću

Istoričar Nemanja Dević rekao je da su masovni pokolji Srba u Srebrenici kontinuirani, te kao najdrastičniji brutalni primjer naveo da su u Drugom svjetskom ratu ustaše u tom kraju držale “bure krvi” nad kojim su klale Srbe i pripremali ga kao poklon Anti Paveliću. Dević je na skupu “Stradanja Srba srebreničkog kraja u 20. vijeku”, održanom u Medija centru u Beogradu u organizaciji beogradskog Muzeja žrtava genocida, istakao da je prema podacima poslijeratne jugoslovenske Zemaljske komisije utvrđeno da su Srbi u Srebrenici tokom Drugog svjetskog rata pretrpjeli velika stradanja. On je naveo da je tadašnja jugoslovenska Zemaljska komisija, koja je djelovala poslije Drugog svjetskog rata, utvrdila da su ustaše u

Ratko Dmitrović

Nema tu kraja

Treba li da izgubimo jednog velikog prijatelja da bi se hor naših velikih neprijatelja blago nasmejao, eventualno nas potapšao po ramenu Ne vredi. Može službeni Beograd sutra da prizna nezavisnost Kosova, Oni će nakon toga tražiti da Vojvodina bude republika. Kad i na to pristanemo, Oni će zahtevati najviši stepen autonomije za Rašku oblast, potom pravo Albancima iz Bujanovca i Preševa na izjašnjavanje o teritorijalnom pripajanju “državi Kosovo”, pa donošenje odluke o prekidu specijalnih veza sa Republikom Srpskom, pa rušenje Dodika, zatim da SPC prizna papu kao vrhovnog vladara, da SANU promeni ime… Nema tu kraja. Razloge za ovakvu rabotu možemo da tražimo unutar postavke o interesima velikih sila, o

Ratko Dmitrović

Senka Stevana Švabića

Mariborom maršira 150 Srba, pod šajkačama, uz pratnju češke muzike, dok oficir Majster sanja severnu granicu države Slovenije DOK su poslednji ostaci nekada silne i moćne Austro-Ugarske monarhije nestajali u strašnoj i krvavoj sumaglici Prvog svetskog rata, kada je svima bilo jasno ko taj rat dobija a ko ga gubi, trećeg novembra 1918. godine, u četiri sata ujutro, major poražene vojske, Rudolf Majster, menja stranu i počinje s operacijom otimanja Maribora iz nemačkih ruku. Prethodnih dana stupio je u kontakt s nekoliko skupina Srba, pristigih u Sloveniju iz nemačkog zarobljeništva. Moli ih, i oni pristaju, njih 150, da u uniformama, obavezno sa šajkačom na glavi, marširaju mariborskim ulicama, uz pratnju

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković: Za svako poglavlje EU, moraćemo da uhapsimo i izručimo po jednog Srbina

Hrvatski lov na Srbe koji su navodno počinili ratne zločine tokom devedesetih godina ne jenjava. Osim majora Vojske Republike Srpske Ranka Dželajlije, koji je uhapšen u subotu, takođe po Interpolovoj potjernici iz Hrvatske, u nedjelju je lišen slobode još jedan Srbin – Veljko Dujanović. Lisice su mu stavljene prilikom ulasku u Makedoniju i tako je postao 158. Srbin uhapšen na osnovu pomenute poternice. Akademik Matija Bećković smatra da ovo nije kraj i da su to ucjene Hrvatske zbog evropske budućnosti Srbije. On kaže da očekuje da će se s hapšenjima Srba po optužnicama hrvatskih vlasti nastaviti, a sve to zarad pristupanja EU. „Ja sam čuo da ćemo zarad otvaranja pregovaračkih poglavlja 23 i 24

Kroz Palanku sa dečačkim pogledom i osmehom na licu

Kao da je kralj lično sa mnom prošetao palanačkim ulicama, prvi put posle 1941. Piše Nemanja Dević Danas sam na dar dobio portret kralja Petra II Karađorđevića. Najpre s ponosom javno istican, pa skrivan na najskrovitijim mestima, oličavao je sudbinu najoklevetanijeg srpskog (i jugoslovenskog) monarha. Siroče od svoje 11 godine, postao je kralj sa 17,5 i kao takav nedorastao svetskoj oluji u kojoj se našao. U izbeglištvu, bio je tek oruđe u rukama moćnih i potom zauvek proteran iz zemlje, da se u nju više nikada ne vrati. Taj blagi čovek zlohude sudbine prerano je i oboleo, pokušavajući bezuspešno da okupi razjedinjene Srbe u emigraciji. Kod njega je sve veliko

Ratko Dmitrović

Samo da nije Rusija

Zašto je problem kad srpski mandatar o budućoj vladi razgovara sa Putinom, a nije problem kad srpsku vladu sastavlja američki ambasador ZBOG čega vrište nato-lobisti u Beogradu? Šta je sporno u tome što se Aleksandar Vučić sastao sa Vladimirom Putinom i što je Putin kazao kakvu bi vladu voleo da vidi u Beogradu. Da se ne lažemo: to svakom mandataru za sastav buduće srpske vlade kažu ambasadori velikih sila. Po nekoliko puta. Ovde je bar iskazano poštovanje direktnim susretom. Nije bilo u novijoj srpskoj istoriji (niti će) da neki mandatar sastavlja Vladu Srbije bez “sugestija” velikih sila, preko ambasadora dostavljenog mišljenja kakva bi vlada bila dobra, poželjna, šta se od

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Za početak, dobro bi bilo da naučimo katkad da trpimo

Razgovaram se juče sa oklevetanim i progonjenim Mladenom Obradovićem. Osudili su ga – bez presude. Obezljudili – bez razloga. Kamenovali ga – oni koji bi poslednji smeli da kamen bace. Nečojstveno gonili – oni koji se predstavljaju kao satkani od tolerancije i ljubavi. A Mladen ćuti i nosi krst svoj. Bez roptanja i ridanja. Ide svojim putem, trpeljivo, boreći se kako ume i zna za svog sinka Aleksija. I ne mrzi ih. I ne sudi im. I razgovor sa njim me seti koliko je TRPLjENjE, i iz njega proizišlo STRPLjENjE duboko u osnovi našeg bića. Mi smo, tome nas istorija uči, narod koji se rađa i umire uz muku i trpeći.

Nemanja Dević

Zar u našoj raspetoj Srbijici još neko mašta da mu unuci i sinovi budu artiljerci?

Nedavno, bio sam gostoprimac u jednom manastiru u Žičkoj eparhiji. Često tamo odlazim i, budući da me dugo poznaju, ukazali su mi tu čast. Nagledao sam se svakojakog sveta, ali među prvima mi pade u oči porodica iz jednog gružanskog sela, koja ovde beše došla u punom sastavu: baka, sredovečni roditelji i njihovo dvoje dece. Lako se dalo videti da nisu Bog zna kakvog imovnog stanja, ali da su se pred dolazak u crkvu obukli svečano, u najnovija čista odela. Pogledi im behu svima bistri, dok im je osmeh bio stidljiv, ali vazda prisutan, kao da je govorio koliko su i oni žilavi i postojani uprkos svakoj nevolji. Viđao sam

Ratko Dmitrović

Neretva i Košare

Kod većine Srba odavno nema onoga čega je kod junaka na Košarama bilo u izobilju U toku su inicijative, u nekoliko gradova Srbije, da se promenama naziva ulica (neke nose imena ljudi o kojima se ništa ne može reći, ni uz pomoć enciklopedije) održi sećanje na junake karaule Košare. To je ono tragično-herojsko mesto na granici Srbije i Albanije, gde su pripadnici naše vojske, aprila, maja i juna 1999. godine, pokazali da čovek može više nego što mu je dato. Za sve to vreme bili su izloženi stalnoj artiljerijskoj vatri Vojske Albanije, napadima OVK i udarima NATO avijacije. Poginulo ih je 108. Verujmo da je ovo sa ulicama početak nečega

Ratko Dmitrović (Foto Tanjug)

Ti meni vojvodo, ja tebi kroatofilu

Kakve tvitove i saopštenja su razmenili glodur „Večernjih novosti” Ratko Dmitrović i članovi NUNS-a Žestoka tviter-rasprava između direktora i glavnog urednika „Večernjih novosti” Ratka Dmitrovića i pojedinih članova Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) toliko se zahuktala da ovo udruženje traži izjašnjavanje resornog ministra Ivana Tasovca. Ratko Dmitrović ne traži ništa. Osim što i dalje svojim tvitovima uzburkava NUNS-ovo članstvo koje ga optužuje za govor mržnje. Kako je sve počelo? Dmitrović se, komentarišući komemoraciju u Blajburgu kao jedini prostor kolektivne žalosti Hrvata, prisetio kako je još devedesetih „govorio i pisao da je Hrvatska neoustaška država” i da su ga zbog takvog stava „napadali jedino u Srbiji”. Kada ga je jedan od

Meštrovićev spomenik kralju Petru iznad gradskih vrata na Pilama u Dubrovniku podignut je 1923. godine, a uklonile su ga ustaše 1941. godine.

Prije samo sto godina: Splićani i Dubrovčani klicali Bože pravde!

U borbi za oslobođenje i ujedinjenje uoči Prvog svjetskog rata Dalmacija je imala istaknuto mjesto. Iako savremena hrvatska istoriografija to pitanje izostavlja, dio hrvatskih građanskih slojeva bio je projugoslovenski orijentisan isto onoliko koliko je bio i prosrpski. Njihova borba nije bila tek politička nužnost, već često i najdublje ubjeđenje zbog kog su rizikovali. Takođe, Srbija u tim krugovima nije bila posmatrana kao objekat koji će pomoći u suzbijanju italijanskog uticaja, već kao Pijemont čijoj su se demokratiji istinski divili mnogi hrvatski umjetnici i intelektualci onog vremena. To je doba kada je 19-godišnji Miroslav Krleža prebjegao u Beograd da se kao dobrovoljac prijavi u srpsku vojsku i bori za slobodu, kada

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.