arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Srbi su stradalnički, ali i junački i pobednički narod, Dušan Bastašić u „Srpskom sv(ij)etu“

Srpski biološki korpus je zahvaljujući tome bio drugačiji 1945. i 1995. Jesu nas razbacali na sve strane, ali smo sačuvali (mnoge) glave“, rekao je Dušan Bastašić, predsjednik Udruženja „Jadovno 1941“ u emisiji „Srpski sv(ij)et“ na Nacionalnoj IN4S televiziji. „Skrivano je to porodično iskustvo. Kažem skrivano jer našim bakama, tetkama u crnim maramama, roditeljima, pa i deci bilo je zabranjeno da govore. Nije im dato ni da odtuguju. A to je značajan momenat, to sećanje, jer smo prepoznali da se zlo ponovo sprema. Mnogi Srbi su otišli pre rata na vreme iz sredina u kojima smo bili manjine, sklonili se tamo gde smo bili većina i tamo se organizovali da pruže

Đurđica Dragaš: Koliko puta jedan Vuk (Drašković) može da promeni i dlaku i ćud!?

Mart…. Verujem da biste se, isto kao i ja, složili kad bi ga neko i zvanično proglasio za najbaksuzniji srpski mesec. Svašta nas je snalazilo u tom martu koji bi, da se samo priroda pita, bio mesec proleća, buđenja i optimizma. Eee, al’ nažalost, pitamo se i mi…ljudi! 12.marta 2003. ubijen je srpski premijer, a samo dan ranije, ali 2006. u Haškom “kazamatu” umro bivši predsednik. 17.marta 2004. brutalno su napadnuti preostali Srbi na Kosmetu, baš oni čija je golgota počela 24. marta 1999. agresijom NATO pakta na tadašnju SRJ. 27. marta 1941., u iščekivanju zla koje će nas tek snaći, u Beogradu se klicalo-bolje rat, nego pakt- a 50

Đurđica Dragaš: Kako su Johan i Jovan progovorili istim jezikom

Pismo koje je tog neobično toplog februarskog popodneva poštar ubacio u sanduče porodice Dragaš, prvo ih je iznenadilo, a onda rastužilo. Uprkos tekstu na nemačkom jeziku koji su samo delimično razumeli, fotografija i krst kraj nje bili su jasan znak da je njihov prijatelj Johan preminuo. Pismo je u vojvođansko selo kraj Apatina stiglo iz Graca u Austriji, a priča o neočekivanom i neobičnom prijateljstvu Dragaša i Maulovih počela je sada već davne 2006. Spojila ih je jedna prostrana vojvođanska kuća na uglu dve ulice, ali i teške životne priče, iskušenja izbeglištva, gubitaka i novih početaka. Dragaši su staru “švapsku” kuću kupili krajem 2005. Posle 14 izbegličkih godina ponovo su

Nikola Milovančev: Zataškavanje jasenovačkih zločina

Što se tiče Kozare, dobro bi bilo da g. Zlatoje Martinov odgovori po čijoj komandi su partizani 1942. narod iz sela nasilno terali u Kozaru, gde su masovno nalazili smrt. Povodom polemike prof. Vladislava Sotirovića i g. Zlatoja Martinova, želeo bih da ukažem na nekoliko istorijskih podataka, ali i da prvi put obelodanim deo svedočenja sestre dr Vide Brodar, koja je vodila istraživanja na području jasenovačkog logora 1964. godine. Naime, vođenje tadašnje komisije je povereno institutu u Ljubljani zato da bi otpale sumnje u objektivnost njenog rada. Juna 2020. godine je dr Marija Elizabeta Miletić, mlađa sestra V. Brodar, potpisala izjavu u vezi s naučnim radom komisije u Jasenovcu 1964.

Dušan Bastašić: Film Dara iz Jasenovca je uzrok tektonskog pomjeranja na području sjećanja srpskog naroda na Pokolj – genocid počinjen nad Srbima od strane NDH (VIDEO)

Djevojčica Dara, njena braća i druga djeca koju smo mogli vidjeti u filmu, predstavljaju personifikaciju hiljada djece koja su postradala u Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane Nezavisne države Hrvatske. Opet se potvrdilo da je filmska umjetnost platforma sa koje se na najefikasniji i najefektivniji način dopire do duboko zapretanih karika, istorijskih zapisa našeg identitetskog lanca, o traumatičnim događajima iz perioda Drugog svj. rata. Povodom emitovanja filma “Dara iz Jasenovca”, dr Dušan Bastašić, predsjednik udruženja građana Jadovno 1941. iz Banje Luke, bio je gost u emisiji Srpska danas – RTRS. Priredila redakcija UG Jadovno 1941.

Đurđica Dragaš: Od nas si tražio Đorđe, da zaboravimo posečenu bagremovu šumu, preoranu njivu i zgaženu šljivu

Opraštaju se ovih dana mnogi od Đorđa Balaševića. Slušaju se pesme, citiraju stihovi i njegove “dosetke”, snimaju specijalne emisije, organizuju masovni “ispraćaji” (kao da korone nema i kao da Đole baš od nje nije preminuo). Tuguje i region, čak se i ćirilica “pojavila” u Zagrebu. Zamislite samo to čudo!!! Nije baš da sam odrasla uz njegovu muziku. Više bi se to moglo reći za Nove fosile, ali volela sam te melanholične note i emotivne tekstove kojima je pleo divne i dirljive životne priče. Žao mi je što je otišao, prerano i besmisleno i, kao i u mnogim drugim slučajevima, ne želim da učestvujem u primitivnim raspravama nad mrtvim čovekom po

Đurđica Dragaš: Budi human kao Srbija!

Nevidljivi neprijatelj! Tako, pomalo patetično, već gotovo godinu dana zovemo korona virus. Mnogi se, međutim, ponašaju sasvim obrnuto. Kao da je u pitanju sasvim vidljiv, opipljiv “strani i preteći” objekat, zatvaraju granice, angažuju policiju i vojsku… Sve pomalo liči na pravo ratno stanje, a granične rampe spustile su se i tamo gde niko nije očekivao. Šengen i san o Evropi u kojoj se putuje bez pasoša ozbiljno su uzdrmani. Kao i u svakoj nevolji, svako brine svoju brigu, pokušava da se zaštiti i ne misli o drugima. I Srbija je, tokom vanrednog stanja, zatvorila granice, ali tek kada su se u zemlju vratile hiljade naših ljudi iz čitave Evrope. Koliko

Đurđica Dragaš: Vreme u kojem živimo

Znam da je uzaludan pokušaj da menjam svet, ali raduje me što je uzaludan i njegov pokušaj da promeni mene! Nadam se samo da nas još uvek ima dovoljno da makar pokušamo da držimo balans. Hladno, sumorno subotnje jutro! Idem na posao! Poluprazan tramvaj spušta se polako ulicom Vojvode Stepe. Lica ispod maski zabrinuta, svako je u svojim mislima, brigama, strahovima…Tišina koja mi, priznajem, baš i prija u ovom trenutku. Negde u blizini Autokomande “budi” me neobuzdani smeh koji dopire iz zadnjeg dela tramvaja. Računam, tinejdžeri… njima je uvek nešto smešno. Čekam da ih “prođe” i da se smire. To se, međutim, ne dešava. Smeh postaje sve čudniji, izveštačen, gotovo

Đurđica Dragaš: Jesu li svi Crnogorci direktori, a Dalmatinci snalažljivi trgovci

Svi su Crnogorci direktori, svi “Kosovari” su prodali imanja Albancima za velike pare, svi Hercegovci i Dalmatinci su snalažljivi trgovci, svi Ličani potomci partizana koji su terorisali beogradsku buržoaziju, a svi Srbijanci ugroženi u svojoj zemlji baš zahvaljujući ovim prethodno pomenutim “dođošima”! To smo mi, mali, podeljeni, često potpuno nesposobni da izađemo iz tog, tako suvišnog, začaranog kruga netrpeljivosti. E pa da vam kažem… dosta mi je toga!!! “Ako bude sreće, vratićemo vas nazad onim istim traktorima na kojima ste dojahali”… Ovo je samo deo komentara koji sam na jednoj društvenoj mreži nedavno dobila na tekst o Danu primirja čiji je naslov, gle ironije, bio – Ponosna sam što pripadam ovom

Đurđica Dragaš: Nikola Tesla genije iz mog komšiluka

Početkom godine, na pravoslavni Božić, navršilo se tačno 78 godina od smrti Nikole Tesle. Veliki naučnik otišao je u večnost onako kako je i živeo – skromno, na svoj način! Umro je u sobi hotela “Njujorker” gde je godinama usamljenički živeo i stvarao. Iako se i oko njegove smrti i zaostavštine već decenijama “pletu” različite priče, razvijaju teorije zavera i prepričavaju poluistine, mnogo više strasti (posebno u poslednje tri decenije) izaziva njegovo rođenje, tačnije mesto gde je rođen, a ponajviše poreklo i porodica iz koje je potekao. Nikola se pre 165 godina rodio u malom ličkom selu. Smiljan, čije ime oni koji su se rodili u Lici akcentuju drugačije od

Sandra Blagić: Ubijali su sve redom, ne mareći za žene djecu, starce i nemoćnu čeljad

Prije 79 godina, na današnji dan 7. februara 1942. godine dok su mještani sela Šargovac, Motike i Drakulić spavali, ustaše – Hrvati su krenule u Pokolj. Prvo su ušle u rudnik Rakovac i tamo pobile na najmonstruozniji način 65 rudara, koji su se zatekli na poslu. Ubijali su sve redom! Nisu marili za žene djecu, starce, nemoćnu čeljad. Vođa krvoločnih zvijeri, željne krvi, bio je fra Miroslav Filipović, poznatiji kao fra Satana. Tragovi vode i do osnovne škole “Đura Jakšić” u Šargovcu. Uz govor fra Satane:” Ustaše ovo je u ime Boga, pokrštavam ove izrode, a vi slijedite moj put. Ja prvi primam sav grijeh na moju dušu, a vas

Dr Dušan J. Bastašić fotografija: Frontal.SRB/DHS

Bastašić: Breme dramatičnog porodičnog iskustva nije lako ni za potomke žrtava Pokolja ni za potomke dželata

U petak 05. februara 2021. na RTS – Radio Beograd 1, gost emisije “U središtu pažnje”,  bio je Dušan Bastašić, predsednik udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke. Udruženje okuplja potomke i poštovaoce žrtava kompleksa logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag. Film “Dara iz Jasenovca” reditelja Predraga Antonijevića, srpski kandidat za nagradu “Oskar”, premijerno je prikazan u bioskopima nekoliko američkih država. Distribuciji su prethodile brojne polemike, sporna ocena magazina “Varajeti” da je reč o srpskoj propagandi, reagovanja domaćih zvaničnika i rat na društvenim mrežama između srpskih i hrvatskih korisnika. Kako je i zašto srpski film toliko uzburkao duhove? Kako je moguće da istina o događajima od pre osam decenija, ispričana

Đurđica Dragaš: Daro, Deso, Jovane…krivi smo! Praštajte!!!

Gledala sam pre nekoliko dana film “Proleće 1941”, koji je, u saradnji sa ambasadom Izraela, emitovan na Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta. Težak, mučan film, jedan od onih koje ne gledate iz dosade, tek da bi prekratili vreme, već iz potrebe da odate poštu žrtvama, da se bar u tih sat-dva podsetite da sloboda, mir i sreća nisu konstantne kategorije. Takvi filmovi vas upozoravaju da zlo lako proklija, da ne treba mnogo da se dojučerašnje komšije i prijatelji pretvore u potkazivače, krvnike i ubice, a udobni i mirni život u pakao iz kojeg nema izlaza. Pratila sam potresnu sudbinu jevrejske porodice i njihovu borbu za život, unapred osuđenu na

Đurđica Dragaš: Gde vam je dom?

Iii… šta kažete… gde je dom? Pa… tamo gde su moje dve mačke… u Los Anđelesu! Ovaj završni deo intervjua koji je nedavno emitovan u znak sećanja na preminulu glumicu Miru Furlan, danima me progoni! Postavljam sama sebi to pitanje i ne znam odgovor. Valjda je to normalno kad preživiš ono što smo, na različit način i u različitim okolnostima, ali uz sličnu “matricu”, preživeli ja, Mira i stotine hiljada izbeglica iz bivše Jugoslavije. Gde mi je dom?! Ovde u Beogradu, gde živim već 30 godina, u vojvođanskom selu gde mi žive roditelji, sestra i njena deca, u selu u srcu Srbije u koje sam se zaljubila ili tamo daleko,

Đurđica Dragaš: Udar “Oluje” i usud krajiških suza

Svi biju svoje bitke. Svi traže nekoga, žene se grozničavo raspituju za muževe, braću, sinove koji su ostali negde iza kolone, starci plaču za “blagom” (tako je naš narod nazivao ovce, krave, konje…) koje nisu stigli ni da puste iz štala i torova, deca se više ne igraju već preplašeno vire iz pretrpanih traktorskih prikolica. Eksplozija me budi iz sna, onog najslađeg, pred svitanje. Ubrzo se čuje još jedna, druga, treća, a onda zatišje… Ustajemo, u polumraku se oblačimo. Struje nema odavno. Tako je svakog leta pošto jedini izvor, hidroelektrana Obrovac, nema dovoljno vode. Mama uključuje radio na baterije, pokušava da pronađe neku stanicu. Čini se da radi uzaludan posao

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.