arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Oslobođeni Jasenovac

Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjeti. Bili su posljednji dani aprila, lijepi dani, nebo vedro, sunce grije. Godina je 1945. A rijeka… to je rijeka Una niz koju idemo. Autor: Ćamil Sijarić Ono nekoliko gradića i naselja niz ovu rijeku oslobođeno je od ustaša i Nijemaca: Bosanski Novi, Dvor na Uni, Kostajnica i Dubica. Sa lijeve strane puta niz koji idemo brda su, a tamo iza brda topovi su – čuju se nekako kao ispod zemlje. Znamo da je put pred nama miniran, ali nikako ne možeš znati na kojem su mjestu postavljene mine, pa ideš onako na svoju sreću… Ispred podne – a

Nataša Drakulić: Prazna sela i grobovi bez imena

Ime sela Divosela u Lici, kraj Gospića, nastalo je etimološki spajanjem reči divno i selo. Kažu da je baš takvo i bilo; bogato i veliko, na lepom položaju, mada to ne znam jer nikad u njemu nisam bila iako mi kilometražom nije bilo daleko od rodne kuće. Bila sam nedavno tek nadomak, u manastiru Medak, koji više od tri veka odoleva velebitskim vetrovima, ali danas je, nažalost, usamljen. U prošlosti, do Drugog svetskog rata, selo Divoselo je bilo još bogatije i naseljenije sa pravoslavnom crkvom sagrađenom polovinom 18. veka, posvećenoj Rođenju Presvete Bogorodice ili Maloj Gospojini. Imalo je i veliku školu, a broj stanovnika se po popisima stanovništva iz druge

dara_banovic.jpg

Dara Banović

Dara Banović, iz sela Veliko Palančište, opština Prijedor, Republika Srpska, je živi svjedok pokolja koji su izvršile ustaše nad stanovništvom sela Palančišta i Gornji Jelovac, 22. i 23. oktobra 1942. godine. U pokolju je ubijeno 650 ljudi, mahom žena i djece, a Dara je svojim očima vidjela masakr nad oko 300 žrtava. Dara Banović sa 29 ožiljaka od uboda nožem preživjela je ovaj ustaški pokolj, ali njena djeca, četvorogodišnja Radoslavka i dvogodišnji Boško — nisu. Ona je jedan od svjedoka koji je najvjerodostojnije ispričao odvijanje pokolja. Njen lik na malim ekranima vidjeli su milioni gledalaca širom bivše SFRJ, prilikom otkrivanjaspomenika na Mrakovici, 1972. godine. Dara je tom prilikom uručila predsjedniku Josipu Brozu Titu,

SUZE SA NEBA

Kod svakog pominjanja Stoca i Vidova polja, sa suzama  izađu  pred oči slike sa vidovdanskih pomena, sedamdesetih godina u Stocu, na kojima je sveštenik, okružen staricama u crnini, dugo čitao spisak žrtava, ustvari sva srpska imena iz Hercegovine: „Jovu, Simu, Dušana, Mihu, Šćepu, Lazara, Danila, Gojka, Ristu,  Milana, Iliju, Todora, Mitra, Savu,..   Na  vrelom podnevu, iz  ko zna  kako  pristiglog oblaka, prolilo se  nekoliko  kapi,  na  šta  mi  se  otelo iz  usta:„Evo kiše!“   Jedna  od  tih  izmučenih  majki,  koje su  svašta  preživele  ali  nikada  nisu  bile  u  očaju,  bolno me opomenula: „Sine, nije kiša  već suze  s’neba!  Na današnji  dan  uvijek  ka’ne neka.“   Ovo sam naučio za ceo život! U

O zločinima nad Srbima iz sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok na Baniji

Do danas, decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nije definitivno utvrđen spisak imena svih žrtava ustaškog genocida na području opštine Crkveni Bok. Opština Crkveni Bok se sastoji od sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok. Ova sela se nalaze na desnoj obali rijeke Save, 40 km daleko od Siska, 50 km uzvodno prema Jasenovcu. Stanovništvo je 100% srpsko-pravoslavno. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u ova tri sela bilo je ukupno 2725 stanovnika. U selu su bile crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg, sagrađena 1880 i crkva Sv. Ane, završena 1930 godine. Nekoliko dana nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske, ustaše preuzimaju vlast u opštini Crkveni Bok, hapse viđenije Srbe, tuku ih, maltretiraju i

Lokomotiva koja je simbol Zagreba krije strašnu tajnu: Vozila Srbe u logor smrti Danica (VIDEO)

Čelnici države imali su početkom devedesetih godina prošlog veka drugačije planove za “Crnu Katicu” Svako ko je makar jednom u životu vozom došao do Zagreba, morao je da na železničkoj stanici ugleda “Crnu Katicu”, jedan od simbola grada. Turisti bi pohrlili da se slikaju kraj ove stare lokomotive ni ne sluteći da ona u sebi krije užasnu tajnu – da je u vreme Nezavisne Države Hrvatske prevozila logoraše u ustaški logor Danica kod Koprivnice! Studenti Fakulteta Političkih nauka u Zagrebu odlučili su da ne samo svetu, već i mnogim sunarodnicima otkriju tajnu za koju je malo ko u ovo vreme znao. Zlata Cetina Terzić, Nika Mokos i Ivan Gundić snimili su kratki dokumentarac u “Crnoj Katici” koji su pravili 4

Ko je bio Dinko Šakić: Vatreni ustaša, komadant genocidnog logora smrti Jasenovac

Nakon rata, Šakić zajedno sa suprugom pacovskim kanalima bježi u Argentinu a 1947. godine u Rosariju je otvorio malu fabriku tekstila. Imao je  troje djece, kojima je kršteni kum bio Ante Pavelić. U Zagrebu, 4. oktobra 1999. godine, komandant ustaškog logora u Jasenovcu u Drugom svetskom ratu Dinko Šakić osuđen je na 20 godina zatvora Rođen je u okolini Imotskog. Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine zateklo je njega i njegovog oca Matu, vatrenog ustašu, u Bosanskom Brodu. Kao takav, Mato je odmah imenovan za predsjednika opštine Bosanski Brod. Na toj dužnosti se istakao zločinima. Dinko se oženio Nadom Luburić, polusestrom ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića, kojem je nadležnost bila organizacija

Na stratištima u Bihaću ustaše ubile 384 studenta i đaka

Na stratištima u Bihaću počinjena su svirepa ubistva Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a jedan podatak o žrtvama rata u tom mjestu od 1941. do 1945. godine govori da su ubijena 384 studenta i đaka, izjavio je paroh bihaćki Slaviša Milinović. Milinović je rekao da je mnogo srpske djece iz Bihaća stradalo od ustaša, ali da tačan broj nije upisan. On je istakao da su djeca ubijana na najsvirepije načine – klanjem, strijeljanjem, bacanjem u jame, prebijanjem i odsijecanjem dijelova tijela. – Jedan podatak koji govori o žrtvama rata u Bihaću 1941-1945 kaže da su 384 studenta i đaka stradala, dok je postradalo 2.200 izdržavanih lica, što znači da je

Milorad Ekmečić

Milorad Ekmečić: Broj stradalih u Jasenovcu od 500–600 hiljada minimum koji se naučnim ispitivanjima dokazuje

Nijedan naučni skup ne može dati konačne odgovore na istoriju genocida 1941–1945. Cela srpska nauka je osuđena da to bude trajan napor koji se ne sme smatrati završenim. Srpska nauka je posle Drugog svetskog rata bila prikraćena da do kraja istraži istorijske korenove genocida koji je izvršen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nad srpskim, jervrejskim i romskim narodom. Jugoslavija je nakon 1945. bila jedina država na svetu čija vlada nije prebrojala svoje mrtve. Improvizovalo se sa uspostavljanjem ustanova za ispitivanje broja mrtvih, grobovi i jame (foibe) na kraškom području nisu otvoreni, sve do rasula države 1991. To je ostavljalo vidljive tragove na sve pokušaje da naučnici umisle naknadno i sami da

Tito je prećutao zločine nad Srbima u Jasenovcu

Šta je istorija i gde ona počinje? Da li je to saznanje da „stojimo na ramenima“ onih koji su živeli pre nas, da li je to svet koji smo pozajmili od predaka, a dugujemo ga potomcima? Ko smo, odakle dolazimo, kuda idemo, mi ovdašnji na ovom uzvrelom Balkanu, u vrtlogu interesa i Zapada i Severa i Istoka i Juga, mi sa nejasnom budućnošću, problematičnom sadašnjošću i (čak!) neizvesnom prošlošću. Kanda smo zaboravili da istorija nije nešto što prolazi i da će nam pogledi ka svetionicima prošlosti, pomoći da bolje vidimo budućnost. Jer, već sutra, danas će biti juče. Decenijama su nam istoričari, novinari, karijeristi i kojekakvi ideološki zanesenjaci, koje činjenice

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Grubišno Polje, 28. septembar 1942. – Masovni zločin na Trandlerovoj djetelini

Krajem septembra 1942. godine počela je neprijateljska ofanziva na Bilogori u kojoj je učestvovalo 5.000 hrvatskih ustaša, domobrana i Nijemaca. U Grubišnom Polju je 28. septembra 1942. godine ubijeno 69 ljudi, u Malom Grđevcu 62, Sibeniku 87, Velikoj Peratovici 67, Topolovici 66, Gakovu 48, Maloj Peratovici 37, Brzaji 32, Velikoj Dapčevici 31, Maloj Dapčevici 32 i Lončarici 15 ljudi. Neprijatelj je tada u logore, jasenovački i sisački, otjerao 3.000 stanovnika, uglavnom žena, staraca i djece, od kojih se vratio vrlo mali broj. Broj Srba sa Bilogore bio je više nego prepolovljen likvidacijom 487 muškaraca na Jadovnu i ostrvu Pagu početkom jula 1941. godine, iseljavanjem 2.500 ljudi u Srbiju, te odvođenjem

Žarko Vidović: Naše „komisije“ čekale, do dana današnjeg, da svedoci Jasenovca poumiru!

Proboj iz Jasenovca su izvršili zanatlije. Shvatali su da im je to jedini spas, jer su saznali za naredbu da budu poubijani, kao jedini preživeli svedoci. Zatočenici („logoraši“) rade, dok mogu, samo „grobarske poslove“. Doduše, tu u blizini su i barake. Ali u njima su samo zanatlije – svejedno da li Srbi, Jevreji, Muslimani ili Hrvati! Oni žive u barakama, u kojima su i radionice, redovno dobijaju hranu, jer su njihovi zanatski proizvodi i usluge neophodni ustaškom garnizonu i domobranu. Među zanatlijama i stručnjacima je i doktor Zec, pa čak i neki sarajevski Jevreji, „zanatlije“. To je značajan momenat čuvenog „Proboja“, aprila 1945, o kojem se, iz posebnih ideoloških razloga,

S. Avramov: Negiranje naših žrtava već jako iritira Srbe, osnivamo Memorijalni centar

Pred kraj života, prof. dr Smilja Avramov je bila svjesna snažnog i kontinuiranog procesa izvrtanja i negacije istine o Pokolju, genocidu počinjenom nad Srbima od strane NDH. Angažovala se oko ideje o formiranju Memorijalnog centra za srpske žrtve. Smatrala je nemogućim da se u Beogradu, na mjestu Starog Sajmišta formira Memorijalni centar jevrejskih žrtava jer se, kako je rekla, zna koliko je tamo Srba stradalo. Danas, kada je očito da se na tom mjestu podiže Muzej Holokausta a da Srbi nisu smogli snage, pameti i istorijske odgovornosti da podignu Muzej Pokolja, vrijedi se podsjetiti njenih riječi. OVAKO JE GOVORILA SMILjA AVRAMOV Bez obzira na stvarnost da su Srbi balkanski narod

naslovna.jpg

Božidar Sokolović: Ilija Desnica junak sa Oštrelja

Unačka dolina u borbi za opstanak 1941. “Građa za ovu spomen knjigu ustanka u borbi protiv hrvatskih ustaša i sprečavanju biološkog istrebljenja srpskog življa na široj tromeđi Bosne, Like i Dalmacije, zasnovana je na sećanju ustanika, danas sa obe strane okeana, koji su žrtvovali sebe da bi drugi živeli.” Pročitajte knjigu Božidar Sokolović: Ilija Desnica junak sa OštreljaAcrobat PDF dokument, 12MB  „Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Nevjerovatna sudbina Srbina koji je umakao ustaškom nožu (VIDEO)

Nevjerovatna sudbina Srbina iz sela Donji Pridjel kod Doboja satkana je od boli, tragedije, ratnog zločina, gubitka identiteta i ipak – srećnog kraja. Kao dvogodišnjak pretekao je ispred ustaškog noža, dvije decenije živio je pod nametnutim muslimanskim imenom i prezimenom. Ekskluzivno za Pečat govori o životnoj potrazi za izgubljenim srpskim korijenom, identitetom i iznosi sumnju da su stotine i stotine srpske siročadi nakon Drugog svjetskog rata izgubile sopstveni i silom prilika prigrlile drugi nacionalni identitet. Izvor: RTRS

Majku su mu zaklale ustaše, uzela ga muslimanska porodica: Nisam ja Omer, već…

Nisam ja Omer Sinanović, već Dragoljub Blagojević! Tačno je da sam, najpre, od rođenja pa do 23. meseca života bio Dragoljub, dok mi ustaše ne zaklaše majku. Potom sam sve do 24. godine bio Omer, a od tada sam ono što i jesam – Dragoljub. Ovim rečima nekadašnji pitomac Državnog dečjeg doma u Tešnju nedaleko od Doboja u BiH odgovorio je na najavu da će se prusutnima na promociji knjige „Državni dečji dom Tešanj (1946-1959)“ Jasmina Mandžukića, na Starom gradu tešanjske tvrđave, obratiti Omer Sinanović. Krepki, sada 80-godišnji Dobojlija ispričao je da majka Cvijeta kobnog 9. decembra 1941. nije uspela da umakne krvnicima Jure Francetića. Sa pelenom u ruci pronađena

Velika mapa „Jasenovački logor 1942“

Iz knjige „Jasenovački logor“ dr Nikole Nikolića donosimo veliku mapu logora iz 1942. godine. (Preuzmite mapu, PDF) LEGENDA UZ VELIKU MAPU „JASENOVAČKI LOGOR“ Izvor: Stanje stvari

Monodrama ,,Tuga koja traje cijeli život“ u Subotici

Dvanaesta manifestacija „Dani Srpske u Srbiji“ biće svečano otvorena 20. septembra u Narodnom pozorištu u Beogradu, a programi iz Srpske biće predstavljeni u 12 gradova Srbije. U Subotici će biti izvedena monodrama „Tuga koja traje cijeli život“, koja je ove godine izvedena u Donjoj Gradini na Dan sjećanja na proboj logoraša iz koncentracionog logora Jasenovac, jednog od najvećih i najstrašnijih logora smrti u Evropi koji je postojao u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine. Izvor: JUSP Donja Gradina

Srboljub Živanović: SRBE U JASENOVCU KUVALI ŽIVE U KAZANIMA ZA SAPUN

Doktor Srboljub Živanović, patolog koji je 1964. predvodio ekshumacije u Jasenovcu, priseća se za Srbija Danas najpotresnijih detalja svog istraživanja. Srboljub Živanović (83) je po objavljivanju izveštaja svoje komisije 1964. godine morao da pobegne iz Jugoslavije pošto se komunističkim vlastima nije dopalo to što je utvrđeno da je u sistemu logora Jasenovac ubijeno više od 700.000 Srba. – Savez boraca Hrvatske i Savez boraca BiH tražili su 1962. godine da se nešto uradi po pitanju tačnog preobrajavanja žrtava u sistemu logora Jasenovac. Jugoslavija je tada bila i pod snažnim pritiskom Zapadnih zemalja da se ustanovi tačan broj žrtava Drugog svetskog rata u Jasenovcu, jednom od najsmrtonosnijih nacističkih logora u Evropi,

Jasenovac spomenik

Poricanje i tišina

U srpnju smo pisali kako su predstavnici izvršne vlasti minirali izložbu s Memorijalnim muzejom Holokausta u Vašingtonu jer je na jednom panou trebalo pisati da je u NDH provedeno genocidno nasilje nad Srbima. Kao pasivni promatrači i aktivni suučesnici u tome su sudjelovali predstavnici hrvatske delegacije IHRA-e, čija je supredsjedateljica bila Sara Lustig, koja je nedavno imenovana v. d. ravnateljicom JUSP-a Jasenovac. Piše:  Hrvoje Šimičević Prošle godine hrvatsku vladu je dopala čast da ugosti rotirajuće predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust (IHRA), najvažnijim svjetskim međudržavnim tijelom koje je osnovano za jačanje i promicanje obrazovanja, sjećanja i istraživanja Holokausta. Najavljujući domaćinstvo, tadašnja zamjenica šefice hrvatske delegacije pri IHRA-i Sara Lustig dodatno je

MIRKO CREVAR: Kako sam preživio pokolj u Crevarima na Kordunu

Mirko Crevar je rođen 1925. godine u Vrginmostu, od oca Miloša (Mile) i majke Anice iz Slavskog Polja rođene Samardžija. Bilo ih je petoro djece, najstarija sestra Mirka, brat Đuro sestre Danica i Katarina, Mirko i najmlađi od njih je brat Petar. Mirko Crevar je bio svjedok pokolja u Crevarima kada su ustaše pokupile u noći 10. na 11. avgust 1941. redom žene i djecu i odveli ih na željezničku stanicu. Tu su živjela 143 stanovnika u 23 domaćinstva. Najmlađi među njima imao je nešto više od godinu dana, a najstarija žena Petra Crevar oko 75 godina. – Ujutro su pripucali dok su svi spavali. Ja tu noć nisam htio

Jasenovačke brojke po Vojdragu Berčiću

Aritmetika jasenovačkog ubijanja u koju se 1945. upustio islednik Jugoslovenske armije saslušavajući Fra Sotonu, jednog od komandanata ovog demonskog stratišta, obezvređuje današnje, olovno numeričko sidro od sto hiljada žrtava Tokom maja i juna 1945. godine u Zagrebu, Vojdrag Berčić (1918–2004.), 27-godišnji pravnik iz Splita, partizan od 1941. i islednik zagrebačkog Vojnog suda Jugoslovenske armije, kasniji filmski i pozorišni režiser i scenarista, vodio je duge i mučne dijaloge sa komandantom Jasenovca, raščinjenim fra Tomislavom Filipovićem alijas Miroslavom Majstorovićem, poznatim i po nadimku Fra Sotona koji mu je nadenuo jedan komunista u Jasenovcu dok mu je Filipović, kamom, iznuđivao „priznanje” da Bog postoji. „I dalje ne vjerujem da Bog postoji, ali vjerujem

JA SAM TI, DIJETE, ŽIVI SPOMENIK STRADANjA I PRKOSA: Draginja Balać, rođena u selu Jasenovac, preživela je logor

Idite do kraja puta koji vodi do logora i spomenika. Poslednja kuća je baka Dragina. Potražite je. Saslušajte je. Ima mnogo da kaže. Piše: Srđan Mišljenović Ovako nas je mati Marija, igumanija manastira Jasenovac, uputila prema kući bake Draginje Balać (92) rođene Kukić, jednog od poslednjih živih svedoka ustaške fabrike smrti, pre 80 godina devojčice odvedene u zloglasni logor koja je preživela i upamtila sve njegove strahote. Ali, ona je istovremeno i žena rođena u mestu Jasenovac, odrastala u njemu, sprovedena u logor petstotinak metara od rodne kuće, preživela svu njegovu surovost i posle rata vratila se da u Jasenovcu živi. Krenuli smo prema njenoj kući, jasenovačkim sokakom koji je

Uskočka šuma - ekshumacija

Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradišci

Izveštaj Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini – Povereništvo za okrug Sremski u Zemunu od 23. aprila 1946.  Državnoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Beogradu, o rezultatima ekshumacije žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[1] ZEMALjSKA KOMISIJA ZA utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodini POVERENIŠTVO ZA OKRUG SREMSKI U ZEMUNU Broj 397 Predmet: Izveštaj o ekshumaciji žrtava ustaškog logora u Staroj Gradiški[2] DRŽAVNOJ KOMISIJI ZA UTVRĐIVANjE ZLOČINA OKUPATORA I NjIHOVIH POMAGAČA BEOGRAD Smatrajući za važno da se i pre početka rada upoznam sa pojedinostima i svim predradnjama ove ekshumacije odmah sam otputovao, i 14. IV 1946. god. u 9 sati

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala