arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Nad Bečejom se svake godine, krajem januara, nadvije tamna sena prošlosti

U Bečeju, 20. januara 1942. godine, streljani su Marko Garić, Milorad Rus, Rečo Janoš, Ištvan Nađ, Milorad Živkov-Popov, Marko Ostojić, Slavko Simin, Sever Stevanović, Crveni Jovan, Svetislav Čalenić i Milan Čiplić. Na dan kada Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Svetog Jovana Krstitelja, praznik posvećen svetitelju i proroku koji je krstio Isusa na reci Jordan, u mnogim domovima gore slavske sveće, služi se koljivo, lomi slavski kolač i pije crveno vino. Međutim, nad Bečejom se svake godine, krajem januara, nadvije sena prošlosti, kada je na Jovandan, pre 79 godina, nasilno ugašeno 11 mladih života. Drugi svetski rat je doneo velike promene u Svetu, pa tako i u srezu Stari Bečej.

81. godišnjica Pogroma – Novosadske racije

U ponedeljak, 23. januara 2023. godine, biće obeležena osamdeset i prva godišnjica Novosadske racije.  U Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija biće služeno jutarnje bogosluženje sa početkom u 7:00 časova, a u nastavku sveta Liturgija. Posle Liturgije biće služen parastos žrtvama Novosadske racije.  Centralni program obeležavanja 81. godišnjice Novosadske racije biće održan na Keju žrtava racije, sa početkom u 12 časova. Pozivamo verni narod Novog Sada da uzme molitvenog učešća u obeležavanju 81. godišnjice velikog stradanja naših sugrađana u Pogromu – Novosadskoj raciji. Izvor: Eparhija bačka / SPC

Počelo snimanje filma o stradanju srpske dece u norveškim logorima tokom Drugog svetskog rata

Prve scene filma “33 Anđela” o stradanju srpske dece u nacističkim logorima za vreme Drugog svetskog rata, snimljene su na mestu nekadašnjeg logora NDH Zemun (Semlin) na lokalitetu Staro Sajmište. Inicijator i pokretač filma Branko Dimović Dimeski, producent i direktor filma, zadovoljan je prijemom i podrškom u Srbiji po pitanju realizacije filma. On je izjavio da uskoro filmska ekipa putuje u Republiku Srpsku gde nastavlja snimanje sa svedocima stradanja za vreme Drugog svetskog rata u logorima u Norveškoj, prenosi Đorđe Bojanić. Branko je zahvalan potomcima stradalih na saradnji koja je vrlo intenzivna, koja usmerava na obostrano interesovanje da se istina o stradanju dece ne zaboravi i naglašava i da će

Racija

Skinija Jelke Jovandić

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

POSLANICA STRADALIH

Jerej Boško R. Marinkov napisao je pesmu posvećenu bebi Milici Jovanović – stradaloj u Mošorinu, u Raciji 1942. godine, i svim žrtvama tog strašnog zločina. Hristos se rodi, porodico moja, i rodi i vaskrse i zločince nadmaši, i mene prihvati bez ijedne molitve, jer ne znam čitati, ali sam Reč poznala. Hristos se rodi, divni moji gosti, osvanuli pred sofrom koju svake godine ukrasim, o Njegovom i svom rođendanu, jer drugog rođenja sem Njegove slave i svoje smrti nemam. I nemam drugih gostiju sem Njegove milosti i vašeg sećanja, da se zaigram i da mi se čestita na smrti. Da sam imala jedan, bilo bi ih mnoštvo do danas, i

POSLjEDNjI BOŽIĆ VLADIKE JOANIKIJA (LIPOVCA)

Prilikom odstupanja 1945, u tužnim i mučeničkim danima Mitropolije crnogorsko-primorske, Sveti mitropolit Joanikije Lipovac, dočekao je Božić u Rudom. Tužne prizore potonjeg vladičinog Božića, opisao je učesnik zbivanja, Predrag Cemović. Pročitajmo i upamtimo! “ Božić je proslavljen vrlo skromno. Služio je sijedi mitropolit Joanikije. Asistiralo je više sveštenika. Poslije službe, blagoslovio je vojsku i narod. Govorio je svetiteljski: tiho i pobožno. Ovog Božića, stari arhijerej nije govorio o Vitlejemskoj zvijezdi i rođenju Bogočovjeka koji donosi „mir i dobru volju ljudima“, već o Velikom petku i Golgoti srpskog naroda, na čelu sa đeneralom Mihailovićem. Nikada veći broj vjernika na bogosluženju nije bio, nikada usrdnije i toplije molitve vjernici nisu izgovorili, obraćajući

Dušan Đuragin, jedan od nevinih čuruških žrtava

Šajkaška okupana u krvi

Vlast u Budimpešti donela je odluku da se u južnoj Bačkoj sprovede sveobuhvatna racija, koja će ceo ledeni januar 1942. godine obojiti nevinom ljudskom krvlju, ispoljen neviđeni sadizam. Autor: Đorđe Vukmirović Početak 1942. godine u južnoj Bačkoj bio je leden. Temperatura je, danima, bila oko trideset stepeni ispod nule, pa je Tisa sasvim zaledila, tako da se na banatsku stranu moglo preći pešice. Još ledenije je, međutim, bilo u dušama žitelja Čuruga, Žablja, Đurđeva, Gospođinaca, Titela, Gardinovaca, Loka, Šajkaša, Mošorina, Vilova, Kovilja… Mađarska okupacija trajala je već devet meseci, a slutnja velikog zla, doduše još ne sasvim definisana, stalno je visila u vazduhu. KRVAVE oblike ta slutnja počeće da dobija

Mladen_Bulut.jpg

Na Tisi crna ćuprija

Samo na utoku Jegričke u fašističkoj raciji ledenom rekom isteklo je više od 1500 života – Most na Tisi u Žablju i dalje razdvaja zločinom nespojive obale Piše: Mladen Bulut – Da je Bog dao, pa da si se do ramena sasušila – klela je, do kraja života samotnog, svoju ruku učiteljica Anđelina Stefanović kojom je posegla da zlotvorima otvori vrata i u isti mah, od vazda bogougodnog doma Živanovih, načinila – grobnicu. Tek jednu od onolikih drugih u dugom nizu uzduž i popreko sasvim opustele Glavne ulice – onda preimenovane u Horti Miklos utca – kojim je, prema službenom opisu od 17. januara 1942. jednog specijalno izaslatog budipeštanskog detektiva,

Prije stotinu sedam godina, a imamo li mi kulturu sjećanja?!

27. decembar bi trebao biti dan kada mi koji se zovemo potomcima, mi koji kažemo kako smo ponosni na slavne i časne pretke, gromko zaćutimo.  Zaćutimo tako da eho tog muka potrese Jevropu. Jer…. Jeste li znali da je prvi koncentracioni logor u Jevropi, i to onoj civilizovanoj, onoj dvadesetog vijeka, bio napunjen Srbima? Znam, pomalo smo umorni od svih tih stradanja, od triptiha zločina dvadesetog vijeka , nad nama, jer smo Srbi. Pa će mnogi od nas umorno odmahnuti rukom – ništa novo, reći ćemo. A od tog, prvog u nizu sličnih i gorih, ako gore može biti, prošlo je već stotinu godina. Dovoljno za zaborav. Dovoljno za utapanje

Nacistički robovski logor za Srbe u rudniku Trepča 1941-44.

O koncentracionom logoru ,,Trepča”, u kojem je vršen genocid nad srpskim narodom, vrlo malo se zna. Kao da je nekom bilo stalo da se unište tragovi o postojanju logora. Istraživači u Memorijalnom muzeju holokausta su dokumentovali sve nacističke koncentracione logore, geta, mesta na kojima se odvijao robovski rad, kao i fabrike smrti koje su postojale širom Evrope. Dokumentovano je čak 42.500 lokacija. Brojka uključuje 30.000 kampova s robovskom radnom snagom, kao i 980 koncentracionih logora. Raniji podaci su pokazivali da je logora širom Evrope bilo oko 7.000. Istraživači smatraju da je oko 20 miliona ljudi umrlo ili su bili zatvoreni u logorima. Među mestima nasilja su bili i centri u

Ustaške žrtve su plutale Savom

Beograđanka koja je 1943. kao petnaestogodišnjakinja prisustvovala vađenju tela srpskih stradalnika iz NDH iz prestoničkih reka, svedoči za naš list o ovim potresnim događajima. Tog leta 1943. godine, u jeku okupacije Beograda, Dušanka Popović je imala petnaest godina. Zbog policijskog časa koji je noću bio na snazi, ona i njeni vršnjaci su dnevne sate koristili da se druže napolju. Dušanka, koja je tada živela u Ulici Strahinjića bana na Dorćolu, spustila se do Kule Nebojša na donjem gradu Beogradske tvrđave. Tamo, kod bedema, okupljala su se deca svih uzrasta. Svima njima, pažnju je tog dana privukao jeziv prizor stotinak metara dalje, kod ušća Save u Dunav. Na tom mestu, alasi

BEOGRAD (LISIČIJI POTOK), 5. NOVEMBAR 2022. GODINE: Pomen žrtvama komunističkog terora

U subotu 5.novembra 2022. godine sa početkom u 13 časova  kod Kraljeve česme u Lisičijem potoku biće održan pomen žrtvama komunističkog terora u Beogradu. Na ovom mjestu i bližoj okolini su neposredno po oslobođenju Beograda pripadnici tajne policije OZN-e likvidirali više hiljada Beograđana  bez suđenja. Zajedno sa pojedinim krivcima stradale su stotine nevinih ljudi ili onih koji nisu zaslužili smrt. Ovogodišnji pomen će po prvi put biti održan uz prisustvo Njegovog Kraljevskog Visočanstva prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, predstavnika Crkve kao i gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića. Za sve zainteresovane je obezbeđen autobuski prevoz ispred Narodne skupštine u 12 časova (stajalište kod Pionirskog parka) Pored verskog obreda skupu će se obratiti: Prof. dr

Otvorena izložba “Ledena tišina” o sjećanju na žrtve Novosadske racije

Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije otvorio je večeras u Beogradu izložbu pod nazivom “Ledena tišina – sećanje na žrtve Novosadske racije” povodom 80 godina od pogroma nad Srbima, Jevrejima i Romima u Bačkoj 1942. godine. Patrijarh Porfirije istakao je da bez sjećanja na nevino postradale žrtve svog naroda nije moguće poznavati sebe, a samim tim ni graditi odnose, niti zajednicu sa bilo kojim drugim narodom, ma koliko trošili milozvučne riječi o demokratiji i međusobnim razumijevanju. – Evo nas pred postavkom izložbe “Ledena tišina – sećanje na žrtve novosadske racije”, podijeljene u tri cjeline. Jedna su mjesta masovnih egzekucija tokom racije, druga stradanje pravoslavnih sveštenika Šajkaško-novosadske racije i treća je 80

Patrijarh Porfirije govori na otvaranju izložbe povodom 80 godina od pogroma u južnoj Bačkoj

Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije govoriće na otvaranju izložbe koju pod nazivom „Ledena tišina – sećanje na žrtve Novosadske racije” povodom 80 godina od pogroma nad Srbima, Jevrejima i Romima u Bačkoj 1942. godine organizuju Eparhija bačka, Kulturni centar Novog Sada i Istorijski arhiv Novog Sada. Na svečanom otvaranju izložbe u Konaku kneginje Ljubice u utorak, 1. novembra 2022. godine, u 19 časova, pozdravnu reč će uputiti Njegovo Preosveštenstvo Episkop bački dr Irinej, dok će se uvodnim slovom obratiti mr Petar Đurđev, direktor Istorijskog arhiva Grada Novog Sada. Od ustoličenja na katedru episkopa bačkih 1990. godine Preosvećeni g. Irinej uporno decenijama nastoji da se pored molitvenog sećanja na postradale

Osvetnik kragujevačkih đaka: Vitez pravoslavlja – Nikšićanin Veselin Šijaković

Danas je još jedna tužna godišnjica od najtužnijeg „prozivanja V-3“ i strijeljanja đaka u Kragujevcu. A čini se, da je Srbija potpuno zaboravila svog heroja, koji je pale đake osvetio! Danas je još jedna tužna godišnjica od najtužnijeg „prozivanja V-3“ i strijeljanja đaka u Kragujevcu. A čini se, da je Srbija potpuno zaboravila svog heroja, koji je pale đake osvetio! Marta 1943. godine, u Vrnjačkoj banji, Veselin Šijaković je ubio gestapovskog oficira, jednog od najodgovornijih za nacistički zločin u Kragujevcu 21. oktobra 1941, kada je strijeljano 3.000 civila, od kojih 300 učenika. Veselin Šijaković je rođen 1924. godine u Nikšiću gde su se njegovi roditelji doselili iz Andrijevice. Sa bivše

„Pucajte, ja i sada držim čas!”: Herojski neprevaziđeni profesorski uzor – simbol otpora

Izgovorio ju je Miloje Pavlović, direktor Kragujevačke gimnazije, a iako je autentičnost ove informacije kasnije osporavana, rečenica je ostala simbol otpora nacističkom teroru. Rečenica iz naslova izgovorena je prije 80 godina na današnji dan, kada se za vrijeme Drugog svetskog rata u Kragujevcu odvijala Krvava bajka. Izgovorio ju je Miloje Pavlović, direktor Kragujevačke gimnazije, a iako je autentičnost ove informacije kasnije osporavana, rečenica je ostala simbol otpora nacističkom teroru. U savremenom dobu kojem svjedočimo ova rečenica djeluje kao hiperbola iz epske narodne poezije, no ujedno je zato valja ponavljati i dozvoliti da djeluje „vaspitno“ na današnje profesore. Razlog tome je više nego očigledna degradacija profesorske struke, koja u vrijeme političkih

Distressing messages to loved ones before the execution in Kragujevac: Goodbye, my heart, today I…

Those from Kragujevac who were shot wrote their last messages to their loved ones immediately before their execution, and some of their last words are preserved in Museum “21. October”. SERBIAN Those from Kragujevac who were shot wrote their last messages to their loved ones immediately before their execution, and some of their last words are preserved in Museum “21. October”. * High school student Ljubiša was only 17 years old when he was taken before the firing squad, and he left a message for his parents: “Dear dad and mom, greetings, for the last time. Ljubiša”. Unfortunately, his father never read the message, because he too, unknown to Ljubiša, was captured and

SEĆANjE NA MASAKR U KRIVOJ RECI: Palili ljude, digli crkvu u vazduh, najmlađa žrtva beba Vera

Sredina oktobra 1942. godine najužasniji je period u sećanju meštana Krive Reke i Kopaonika, a prvi popis žrtava koji je uradio sudija Radovan Marković iste godine svedoči o razmerama tragedije: folksdojčeri su tada pobili više od 300 meštana potkopaoničkih sela u masakru u kome su pekli ljude, palili čitave porodice u kolibama, streljali na livadi, amputirali im ruke i noge. Ostalo je upamćeno da su 70 civila ugurali u prethodno miniranu Crkvu Svetog Petra i Pavla i digli je u vazduh. SS divizija „Princ Eugen”, u čijim redovima je bilo oko 1.500 vojnika, podunavskih Nemaca, pod komandom pukovnika bivše vojske Kraljevine Franje Kodra i sa Bugarskim 36. pešadijskim pukom od

Hitlerova odmazda prema četnicima i partizanima: Kraljevački pokolj je nepravedno u sijenci kragujevačkog

U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. 14. oktobra 1941. godine, njemačke okupacione snage su u Kraljevu uzele prve taoce i u narednim danima su strijijeljali 2.190 žena, djece i staraca U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu “da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak”. Načelnik Vrhovne komande Njemačkih

Bojanić: Svi danas znamo za surovi Kragujevački oktobar… kada su stradala i deca. A za Draginac?

Zločin u Dragincu, prethodio je zverstvima nemačkih nacista u Kraljevu i Kragujevcu tokom oktobra 1941. god, veliko je pitanje zašto je u prethodnim decenijama postepeno zaboravljan, zato i vrlo malo ljudi zna o ovom zločinu. Pitam se zašto zločin u Dragincu kod Loznice nema u udžbenicima i medijima, a i slabo ko zna za taj nacistički zločin koji ima iste razmere kao i zločin (masakr) u  Kraljevu (od 15. do 17.oktobra) i Kragujevcu (od 19 do 21.oktobra). To je zločin kada su streljani stanovnici Jadra koji su izvršili nemci u periodu od 14. do 19. oktobra 1941. god. Tada su ubijana deca (više od 300), žene, muškaraci i staraci, spaljena

POSMRTNE OSTATKE ŽRTAVA BACIO NA DEPONIJU? POKS podneo krivičnu prijavu protiv Čankovog funkcionera: Prikrio dokaze ratnog zločina

Pokret obnove Kraljevine Srbije (POKS) podneo je krivičnu prijavu protiv bivšeg direktora Muzeja grada Novog Sada Ilije Komnenovića, kadra Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenada Čanka jer je, kako tvrde, naložio da se posmrtni ostaci 80 ljudi koji su čuvani u prostorijama muzeja bace na deponiju, kako bi se prikrili dokazi za ratni zločin iz 1944, na lokalitetu Rajine šume u Novom Sadu, koji je počinila 11. Vojvođanska udarna brigada pod komandom hrvatskog generala, Ivana Rukavine. – Ovo nezapamćeno, anticivilaizacijsko nedelo mora biti kažnjeno od strane našeg pravosuđa, jer se ovde ne radi samo o prikrivanju ratnog zločina, nego i o uskraćivanju prava potomcima žrtava da ih dostojanstveno sahrane. Prošlo je

Strašne ispovesti srpskih žrtava zgrozile Austrijance: Čule se u Beogradu gde je suđeno zlikovcima

Ovaj film je bio potreban Austrijancima, jer o zločinima koje su činili njihovi sunarodnici tokom Drugog svetskog rata nisu ništa znali, kaže za Sputnjik autor dokumentarnog filma „Dva lica rata“ Zoran Dobrić. Film koji je snimio u produkciji austrijske državne televizije ORF, premijeru je imao danas u Srbiji, a u petak će biti emitovan i na RTS. Piše: Senka Miloš U organizaciji Muzeja žrtava genocida, stručnjacima koji se bave ovom tematikom, prikazan je premijerno u Jugoslovenskoj kinoteci, u Uzun Mirkovoj ulici u Beogradu. Premijera na mestu gde je bio Vojni sud I ne slučajno baš na tom mestu. U ovoj zgradi zasedao je Vojni sud, tu je suđeno generalu Aleksandru

KAKO JE UBIJALA UDBA: Jugoslovenska industrija smrti za dva meseca likvidirala 59.000 ljudi!

Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Kako otkriva Ekspres naslednici Ozne – Udba, DB, BIA slede i danas neke tragove “slavne prakse” u njihovom ratu u ogledalu sa neprijateljima naroda Srbi su prvaci sveta u mnogim disciplinama, ali svoje savršenstvo, po kojem bi se zaista mogli zvati nebeski narod, dosegli su onog trena kad su napravili mehanizam za likvidacije, torture, proizvodnju savršenog straha i omraze. To “savršenstvo” se

Zlatibor – iz drugog ugla

Dok na vrhu šetališta i dalje stoji komunistički spomenik, jama u koju su komunisti bacali svoje žrtve ni do danas nije obeležena. Štaviše, komunisti poput Milana Radanovića osporavaju otkriće ove jame, minimizirajući, istovremeno, sve srpske žrtve, počev od Jasenovca. Piše: Aleksandar Milutinović Šta ljudi na Zlatiboru traže? Mislim ono da budu “kući sam i nisam kod kuće”. Prosečan turista ide  danju s društvom u šetnju oko hotela i centra, eventualno na Ribničko jezero na kupanje i roštilj. I to je lepo. Noću se ide u Vendom ko je mlaći, u kafane ko je stariji. Jaka hrana, glasna muzika sve se  vrti oko centra “grada”. To je aktivni odmor. Jer samo najaktivniji tu

DOKUMENTA OZNE NEDOSTUPNA I POSLE 80 GODINA: Peticiju kojim se traži otvaranje arhiva potpisali Matija Bećković i Dušan Kovačević

Neki od najpoznatijih domaćih istoričara i javnih ličnosti u Srbiji inicijalni su potpisnici peticije Udruženja “U ime naroda za slobodnu Srbiju”, kojom se traži jednak pristup građana istorijskoj građi Službe bezbednosti sa koje je skinuta oznaka poverljivosti. Iza peticije “Jednak pristup za sve” prvi su stali akademik Matija Bećković, prof. dr Ratko Ristić, prof. dr Leon Kojen, dr Kosta Nikolić, prof. dr Predrag J. Marković, dr Bojan Dimitrijević, prof. dr Čedomir Antić, prof. dr Jovica Trkulja, prof. dr Miloš Ković, akademik Dušan Kovačević, prof. dr Radoš Ljušić, istoričar Goran Davidović, Miloš Pavković, dr Srđan Cvetković i dr Nemanja Dević. “Zahtevamo od zakonodavnih organa i državnih institucija da se odredbe zakona

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala