arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Zamuklo selo Velika!

Za dva sata pobijeno, zaklano i spaljeno 428 dece, devojaka, žena, starica i staraca. U kući Mirka Paunovića šesnaestoro živo izgorelo. Spisak zlodela kvislinških jedinica veoma je dugačak, ali ono što je 28. jula 1944. godine učinila „Skenderbeg“ divizija, po surovosti prevazilazi sve. U malom selu Velika, nedaleko od Čakora, za samo dva sata i 15 minuta pobijeno je, zaklano i spaljeno 428 dece, devojaka, žena, starica i staraca. Razularena rulja u esesovskim uniformama, uz asistenciju balista i vulnetara iz Plava i Gusinja, izvršila je stravični pokolj. Bilo je sunčano, vedro julsko jutro, kada je u ovo divno planinsko selo iz pravca Murina, dotutnjala motorizovana kolona ostatka 14. puka sedme

Zelengora- veliko neopojano groblje kraljevih vojnika

Šire područje planine Zelengore, od Neretve do Drine, velika je neopojana grobnica više hiljada vojnika đenerala Draže Mihailovića, stradalih krajem, a i nakon zvaničnog završetka Drugog svjetskog, istaknuto je u Foči na promociji knjige “Komunistički zločini nad JVuO – od Ravne gore do Zelengore”. Monografija, čiji su su autori oficiri u penziji Mitar Kovač, Miloje Pršić i Petko Rašević, te sveštenik Milorad Ostojić predstavljena je u Muzeju “Stara Hercegovina”. Recenzent knjige Radovan Kalabić kaže da je ovo djelo veliki događaj u domaćoj srpskoj istoriografiji, jer je ova tema u Srbiji malo obrađivana i o njoj se malo znalo, za razliku od srpske emigracije u kojoj se pisalo o velikom stradanju

ŠTA SE SLAVI 13. JULA: Metak, čelo, potok, vir

Kada slavite godišnjicu Trinaestojulskog ustanka, uz veliko uvažavanje prema crnogorskim ustanicima i njihovim žrtvama, sjetite se da su zajedničke aktivnosti crnogorskih ustanika sa crnogorskim komunistima, bile crveno zavođenje za Goleš planinu, jer je stvorena predstava o komunistima koji žele graditi slobodu kao i svi ostali, a zapravo se radilo samo o tome da je učešćem crnogorskih komunista u Trinaestojulskom ustanku stvorena podloga za „obračun sa klasnim neprijateljem.” (Fo­to Mu­zej Ju­go­sla­vi­je) Trinaestojulski ustanak jeste bio izraz borbe srpskog naroda za oslobođenje od italijanskog okupatora čiji ishodi nijesu bili izraz prvobitne narodne volje, ali je, nažalost, postao baza legitimnosti komunističkog pokreta u Crnoj Gori. (( Ako pokušamo, recimo, uporediti 13.jul 1941. i

Vladimir Dimitrijević: Na Golgotskom putu – ratni dnevnik Lazara Trklje 1941-1944.

Potresni ratni zapisi profesora Lazara Trklje, sekretara Zemljoradničke stranke, koje je vodio od proleća 1941. pa do jeseni 1944. godine, predstavljaju potpuno novo i autentično svedočenje. „Ratni dnevnik Lazara Trklje 1941 – 1944 – Otkopana istina“. Priredio Nikola Trklja. Službeni glasnik, Beograd, 2020 Ko je bio Lazar Trklja? Po obrazovanju, Hercegovac iz Bileće, Lazar Trklja bio je diplomirani teolog. Pre rata, bio je čovek najširih raspona – od fudbalera sarajevske „Slavije“ do sekretara Zemljoradničke stranke. Čak su ga otpuštali s mesta veroučitelja, podozrevajući ga da je komunista. Rat ga je zatekao 6. aprila 1941. godine, na Terazijama u Beogradu. Uključuje se u odbranu otadžbine, i odmah počinje da se kreće po najširem

LIKVIDACIJA NARODNIH NEPRIJATELjA: Žinet Todorović, maturantkinja stručne učiteljske škole u Beogradu

Žinet Todorović (1925-1945) maturant stručne učiteljske škole u Beogradu. Rođena je u Ansiju (Francuska) u porodici zastupnika prodaje automobila i autodelova Štajer i kamiona Berlijet. Uhapšena je pre Prvog maja 1945. u kralja Milana 10. zajedno sa drugim omladincima koji su opoziciono bili orijetisani i rasturali letke. Navodno je kod nje pronadjen letak Draže Mihailovića. Uhapšena je i isleđivana u istražnom zatvoru OZN-e na Obilićevom vencu. Ostali su većinom pušteni ili osuđeni na zatvorske kazne. Njen otac je pozvan tek nakon tri nedelje da mu kažu da je skočila sa trećeg sprata zgrade OZN-e. Prema iskazu pozanice koje je preuzela telo obe noge su joj bile navodno prebijene a porodici

Da li je Srbija pomogla SSSR-u 27. marta 1941. godine?

„Borba protiv fašizma i u Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji bila je zajednički cilj. Jedinstvo u borbi je u stvari uzajmna pomoć. A srpske žrtve, posebno civilne, ugrađene su i u konačnu pobedu SSSR“, kaže istoričar Momčilo Pavlović. Godišnjica puča i demonstracija na kojima je rečeno „ne“ Trojnom paktu 27. marta 1941. godine je događaj koji je bio i ostao predmet polemika među istoričarima, ne samo u Srbiji, nego i u svetu. Toga dana grupa visokih oficira Jugoslovenske vojske, na čelu sa brigadnim generalom vojnog vazduhoplovstva Borivojem Mirkovićem, izvela je vojni puč, zbacivši sa vlasti tročlano kraljevsko namesništvo, koje su činili knez Pavle Karađorđević, dr Radenko Stanković, i dr Ivo

Zločini ustaša zakopani zbog bratstva i jedinstva: Istraživanje sudbine 50.000 Sremaca u Drugom svetskom ratu

OZNA zaplenila dokumente o Jasenovcu do kojih je došao moj otac – seća se dr Jovan Babić. Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (80), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo

Spomenik streljanim Srbima u vreme bugarske okupacije 1942. Foto: Jugmedija

Sećanja preživelih na klanicu u Bojniku

LESKOVAC/BOJNIK – Zvuk rafala, noža kroz ljudsko meso i krici žene i dece odzvanjaju u mojoj glavi i posle 72 godine, priča starina Svetozar Toza Krstić, jedan od malobrojnih koji su preživeli fašističku bugarsku klanicu u Bojniku. Na današnji dan 1942. godine na periferiji Bojnika streljano preko 500 civila – dece, žena i muškaraca iz te varoši i susednog sela Dragovac. Dovođeni su u kolonama pošto su im kuće zapaljene. Bio je to najveći zločin na jugoistoku Srbije. Svake godine ovde se obeležava Krvavi februar i čita Povelja živih. „Zavetujemo se da čoveku u životu bude pravi život, da čovek čoveku slobodno diše, da sloboda i život budu jedno, da hleb i ljubav

SJEĆANjE NA KRVAVI TRIFUNDAN: Po komandi Vlada Šegrta komunisti strijeljali 19 mladih Nevesinjki

Na Trifundan 14. februara 1945. godine, Deseta hercegovačka udarna brigada NOVJ, pod komandom zloglasnog Vlada Šegrta, strijeljala je 19 mladih djevojaka u Nevesinju. „Bilo je možda previše strijeljanja… Ja to iz sadašnje perspektive razmišljam, ali iz ondašnje možda i nije, no je trebalo još više“, dio je sramne izjave Vlada Šegrta na tzv. Trebinjskom savjetovanju. Zemljoradnik, u ratu komesar Lastvanske partizanske čete, komandant bataljona Luka Vukalović, komandant zloglasnog Prvog hercegovačko – crnogorskog udarnog bataljona. Ovaj bataljon formiran je na Baljcima (Bileća) 28.01.1942. To je bila jedinica posebne namjene, sastavljena od najspremnijih ideološki motivisanih boraca sa prostora nikšićkog, trebinjskog i bilećkog sreza. Sudeći po riječima Tripa Šarenca, člana Okružnog komiteta KPJ

Gavrilo Dožić – patrijarh koji je uvijek bio uz svoj narod

Za vrijeme Prvog, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio nigdje bježati nego je ostao sa svojim narodom, „pa šta bude njemu, neka bude i meni“, govorio je. Piše: Bojan Munjin Bio čovjek mali pekar ili veliki državnik, istu dilemu o dobru i zlu u svom životu mora razriješiti. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Gavrilo Dožić (1881. – 1950.), koji je bio svjedok Balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i velikih historijskih turbulencija svoga vremena i neizmjernog ljudskog jada, takvih iskušenja o dobru i zlu imao je u svom životu sijaset i više od toga. Za vrijeme Prvog, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata nije želio

Bojanić: Bekstvo 12. februara 1942. god.. LOGOR CRVENI KRST I BUBANj

Na hiljade ljudi demonstriralo je ulicama Kraljevine Jugoslavije i uzvikivali parole – “BOLjE RAT NEGO PAKT ! BOLjE GROB NEGO ROB !“ . Klicalo se i “HOĆEMO SAVEZ SA RUSIJOM“ , “Sovjetska Rusija “ koja je tad bila u savezu sa Hitlerom (imala ugovor o međusobnom nenapadanju). Priredio Đorđe Bojanić Posle aprilske katastrofe i ulaska nemačkih okupatora u Niš, 9. aprila 1941. godine, počela su hapšenja talaca. Aprilski rat, izvukao je Jugoslaviju iz anonimnosti i na nju skrenuo pažnju celokupne svetske javnosti. Malo ljudi je govorilo da je to izazivanje tada najjače vojske sveta i da je poraz neminovan. Uprkos svim saznanjima o nespremnosti Hrvata i svih manjina da se bore, o zastarelosti

Nad Bečejom se svake godine, krajem januara, nadvije tamna sena prošlosti

U Bečeju, 20. januara 1942. godine, streljani su Marko Garić, Milorad Rus, Rečo Janoš, Ištvan Nađ, Milorad Živkov-Popov, Marko Ostojić, Slavko Simin, Sever Stevanović, Crveni Jovan, Svetislav Čalenić i Milan Čiplić. Na dan kada Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Svetog Jovana Krstitelja, praznik posvećen svetitelju i proroku koji je krstio Isusa na reci Jordan, u mnogim domovima gore slavske sveće, služi se koljivo, lomi slavski kolač i pije crveno vino. Međutim, nad Bečejom se svake godine, krajem januara, nadvije sena prošlosti, kada je na Jovandan, pre 79 godina, nasilno ugašeno 11 mladih života. Drugi svetski rat je doneo velike promene u Svetu, pa tako i u srezu Stari Bečej.

Kako su potrošene zlatne rezerve Kraljevine Jugoslavije

“Novosti“ otkrivaju kako je potrošena 84.574 kilograma zlatnih rezervi Kraljevine Jugoslavije. Američki saveznici naplatili oduzetu imovinu svojih državljana, ali i svu “pomoć” partizanima i četnicima Prema raspoloživim podacima, uoči Drugog svetskog rata Kraljevina Jugoslavija je posedovala 84.574 kilograma čistog zlata. Uviđajući opasnost po zemlju, knez Pavle je odobrio da veći deo zlatnih rezervi bude prebačen u Englesku u maju 1939. godine. Transport je izvršio razarač “Beograd” i tako je u Englesku banku stiglo 980 sanduka u kojima se nalazilo 3.379 zlatnih poluga. U ovoj banci Narodna banka Kraljevine Jugoslavije je već imala 225 zlatnih poluga, pa je ukupna rezerva u Velikoj Britaniji uvećana na 44.886,61 kilogram čistog zlata. Nakon početka

Dušan Opačić: ZLOČIN POD LEDOM – SEĆANjE NA NOVOSADSKU RACIJU

Preko tebe će srljati razbijene horde, Još jednom ćeš, Dunave, teći krvavo vrući, Leševi s tvoga dna će dušmane svoje svući I pozdravljaće svoje osvetnike gorde. (Jovan Popović) Drugi svetski rat doneo je neviđeno stradanje milionima ljudi širom sveta, ali i veliki broj zločina koji su ostavili ožiljke srpskom narodu koji ne zarastaju. Jedan od najmračnijih događaja u istoriji našeg naroda, koji simboliše najsuroviji oblik nasilja i mržnje, jeste Novosadska racija, sprovedena u januaru 1942. godine. U toku samo dva dana, grad Novi Sad i njegovi stanovnici postali su žrtve sistematskog etničkog čišćenja, u kojem je život izgubilo oko hiljadu i trista (prema nekim procenama i do dve hiljade) nedužnih ljudi, dok su hiljade drugih doživele neopisive patnje. Ovaj zločin, koji se dogodio u Bačkoj, predstavlja

Ubice šetaju gradom

Prva akcija albanskih esesovaca – racija na Jevreje u Prištini. Kriminalci oslobođeni i ušli u sastav divizije Hitler je marta 1944. godine oslobodio iz zarobljeništva oko 4.000 Albanaca, bivših vojnika kraljevske Jugoslovenske vojske. Oni su stavljeni na raspolaganje Himleru kako bi ih mobilisao u SS diviziju. Povratak ratnih vojnih zarobljenika prikazivan je kao veliki uspeh albanskog kvislinškog vođstva, ali i kao velikodušnost i prijateljski gest Hitlera i nemačkog Rajha prema Albancima. Bivši zarobljenici počeli su da pristižu prvih dana aprila i priređivani su im pompezni dočeci. Već u Beogradu su ih sačekivali pripadnici Albanskog narodnog saveza i započinjalo je ubeđivanje za stupanje u 21. SS-diviziju „Skenderbeg“. Po dolasku u svoja

Ustaški poziv pravoslavcima da se priključe SS „(Handžar) diviziji“

Javite se još danas!“ „Već su se brojni MUSLIMANI i KATOLICI javili u SS-diviziju. Sada je red na vama, PRAVOSLAVCI, da se pokažete jeste li dobri Bošnjaci, jeste li za red i mir, za očuvanje svojih kuća i svojih života od svih neprijatelja! Na strani najbolje vojske svieta bit ćete svi vi onda borci za VAŠ NAROD, VAŠU VJERU I ZA VAŠU LIJEPU BOSANSKU DOMOVINU! Jer naša dobrovoljačka SS-divizija sa postrojbama redarstva i oružničtva bit će postrojena na zavičajnom tlu i ostat će u Bosni! Vi ćete dobiti najbolje oružje, najbolju hranu i najbolju opremu kao i dostatnu plaću! VAŠE OBITELjI BIT ĆE IZDAŠNO PODPOMOGNUTE TAKO, DA SE VI NEĆETE

Nemanja Dević: Bio jednom Doda komandant..

Tragična sudbina mladog potporučnika Dobrosava Radojkovića – Dode bila je jedna od ključnih koja me je još kao dečaka opredelila za sakupljanje zatamnjenih, zabranjenih – i umalo zaboravljenih istorijskih priča. Rođen 21. septembra 1920. u Kusatku, od oca Radosava i majke Mileve, Doda je od malena odskakao od svoje okoline, po bistrini i fizičkoj spremnosti. Pošto je završio osnovnu školu, prešao je u palanačku gimnaziju, tada elitnu prosvetnu ustanovu, u kojoj su seljački sinovi bili retki. Stasit i pravdoljubiv, brzo je postao omiljen u društvu. Gimnaziju je završio sa uspehom i potom upisao Nižu školu vojne akademije u Beogradu. Savremenici ga pamte kada je za vreme raspusta dolazio u selo,

Nemilosrdni mađarski fašisti: Hortijeve jedinice ubijaju nevino stanovništvo

Novosadska Racija 1942.

„Novosadska Racija“ je naziv za pogrom koji su mađarski fašisti Mikloša Hortija izvršili nad Srbima i Jevrejima u Novom Sadu tokom Drugog svetskog rata. Racija je sprovedena u Novom Sadu i okolnim mestima, od 21. do 23. januara 1942. godine. Za tri dana racije u Novom Sadu u vodama Dunava je nestalo preko 2.000 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma je oko 4.500. Pored Srba i Jevreja, u raciji je ubijen i jedan broj pripadnika drugih etničkih grupa, najvećim delom Roma. PRETHODNICA 25. marta 1941. u Beču je potpisan dogovor između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije o prolasku nemačkih vojnih trupa kroz jugoslavensku teritoriju. Britanska obaveštajna služba je odmah pokrenula u

Racija

Skinija Jelke Jovandić

Jedno potresno podsećanje na ljude Božje u užasu mađarske racije u Novom Sadu januara 1942. Nekoliko dana uoči Bogojavljenja 1942. godine, Jelka Jovandić usnila je Svetog Jovana, koji joj je rekao: „Došao sam po svoje stado“. Zabeleženo je to u knjizi o porodici Jovanović–Vakini. Jelka tada nije znala šta ova rečenica znači. A onda je došao 6, odnosno 19. januar 1942. Voda je u Novom Sadu, koji se tada zvao isključivo Ujvidek, bila osvećena, javio se Bog u liku Oca i Sina i Svetoga Duha. Postoji mišljenje da voda briše prošlost, jer ima inicijacijski karakter: uranjanje se može porediti sa polaganjem Hrista u grob, posle čega On vaskrsava. Verujem da

POSLANICA STRADALIH

Jerej Boško R. Marinkov napisao je pesmu posvećenu bebi Milici Jovanović – stradaloj u Mošorinu, u Raciji 1942. godine, i svim žrtvama tog strašnog zločina. Hristos se rodi, porodico moja, i rodi i vaskrse i zločince nadmaši, i mene prihvati bez ijedne molitve, jer ne znam čitati, ali sam Reč poznala. Hristos se rodi, divni moji gosti, osvanuli pred sofrom koju svake godine ukrasim, o Njegovom i svom rođendanu, jer drugog rođenja sem Njegove slave i svoje smrti nemam. I nemam drugih gostiju sem Njegove milosti i vašeg sećanja, da se zaigram i da mi se čestita na smrti. Da sam imala jedan, bilo bi ih mnoštvo do danas, i

Dušan Đuragin, jedan od nevinih čuruških žrtava

Šajkaška okupana u krvi

Vlast u Budimpešti donela je odluku da se u južnoj Bačkoj sprovede sveobuhvatna racija, koja će ceo ledeni januar 1942. godine obojiti nevinom ljudskom krvlju, ispoljen neviđeni sadizam. Autor: Đorđe Vukmirović Početak 1942. godine u južnoj Bačkoj bio je leden. Temperatura je, danima, bila oko trideset stepeni ispod nule, pa je Tisa sasvim zaledila, tako da se na banatsku stranu moglo preći pešice. Još ledenije je, međutim, bilo u dušama žitelja Čuruga, Žablja, Đurđeva, Gospođinaca, Titela, Gardinovaca, Loka, Šajkaša, Mošorina, Vilova, Kovilja… Mađarska okupacija trajala je već devet meseci, a slutnja velikog zla, doduše još ne sasvim definisana, stalno je visila u vazduhu. KRVAVE oblike ta slutnja počeće da dobija

Mladen_Bulut.jpg

Na Tisi crna ćuprija

Samo na utoku Jegričke u fašističkoj raciji ledenom rekom isteklo je više od 1500 života – Most na Tisi u Žablju i dalje razdvaja zločinom nespojive obale Piše: Mladen Bulut – Da je Bog dao, pa da si se do ramena sasušila – klela je, do kraja života samotnog, svoju ruku učiteljica Anđelina Stefanović kojom je posegla da zlotvorima otvori vrata i u isti mah, od vazda bogougodnog doma Živanovih, načinila – grobnicu. Tek jednu od onolikih drugih u dugom nizu uzduž i popreko sasvim opustele Glavne ulice – onda preimenovane u Horti Miklos utca – kojim je, prema službenom opisu od 17. januara 1942. jednog specijalno izaslatog budimpeštanskog detektiva,

Adam Pribičević

Adam Pribićević: Ante Starčević – prvi učitelj genocida u Evropi

Adam Pribićević (Kostajnica, 1880 – Windsor, 1957) je bio srpski političar i publicista, bavio se u emigraciji sa istraživanjem naše političke prošlosti, gde je objavio i ovaj studiozni članak. Priredio: Dušan Buković Uredništvo „Glasa Kanadskih Srba“ preštampavalo je izvesne studiozne i zapažene članke Adama Pribićevića iz svojih ranijih izdanja (u br. od 20 i 27 maja 1971).Članak je važan iz dva razloga: on će osvežiti naša sećanja i poštovanje prema milionskim i nevinim žrtvama novih srpskih mučenika u tragičnom HH stoleću, u isto vreme članak će upozoriti rodoljubive Srbe na nove opasnosti, koje nam prete od poltronskog beogradskog internacionlističkog i izvesnog zapadno-evropskog i američkog establišmenta, koji je u izvesnoj meri

Svedočenja: Sestre Borisavljević

“Sloboda” od 10. novembra 2024. godine, broj 2253, objavila je dopis G. Miloslava Samardžića o sestrama Borisavljević Sestre Borisavljević nikada nisam lično upoznao. Ali ono što su uradile za mene, ostaće nezaboravno do kraja mog života. Bilo je to davno. Pre 66 godina. Ilegalno sam napustio Jugoslaviju. Preko Trsta i Milana došao sam u mesto Kremona na reci Po. U izbegličkom logoru bilo je 500 izbeglica. Najviše Hrvata. Četrdeset Srba i jedan Bugarin. Politički azil tražio sam u logoru 1. marta 1958. godine, na moj 24. rođendan. Verovao sam da više neću imati problema. Samo je pitanje vremena da dobijem vizu i da putujem u Ameriku kod stričeva Zdravka i

Nacistički robovski logor za Srbe u rudniku Trepča 1941-44.

O koncentracionom logoru ,,Trepča”, u kojem je vršen genocid nad srpskim narodom, vrlo malo se zna. Kao da je nekom bilo stalo da se unište tragovi o postojanju logora. Istraživači u Memorijalnom muzeju holokausta su dokumentovali sve nacističke koncentracione logore, geta, mesta na kojima se odvijao robovski rad, kao i fabrike smrti koje su postojale širom Evrope. Dokumentovano je čak 42.500 lokacija. Brojka uključuje 30.000 kampova s robovskom radnom snagom, kao i 980 koncentracionih logora. Raniji podaci su pokazivali da je logora širom Evrope bilo oko 7.000. Istraživači smatraju da je oko 20 miliona ljudi umrlo ili su bili zatvoreni u logorima. Među mestima nasilja su bili i centri u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala