arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Civilne srpske zarobljenike iz pograničnih sela u Srbiji i zarobljene srpske oficire vode u zagrebački posadni zatvor

Srpski zarobljenici u Zagrebu 1914.

“Ilustrovani list“ su hrvatske ilustrovane novine koje su izlazile za vrijeme Prvog svjetskog rata, a koje su bilježile događanja vezana za rat i objavljivale fotoreportaže. Novine su izlazile subotom od januara 1914. do decembra 1918. godine, kada mijenjaju naziv u “Osvit“. U broju 41. od 10. oktobra 1914. “Ilustrovani list“ na naslovnoj strani donosi sliku srpskih zarobljenika u Zagrebu, a na jednoj od strana i priču o tome, koju vam prenosimo u cijelosti. SRBSKI ZAROBLjENICI U ZAGREBU Sve češće sretamo u Zagrebu grupe zarobljenih srpskih jadnika što ih pod bajunetom tjeraju u njihova odredišta, dakako u zatvor. To su većinom žene, starci i djeca, dognani s prijeka sa granice, da

Miloš Ković: Dva Mauthauzena, tri genocida

Genocid nad Srbima nije bio incident u istoriji Austrije i Nemačke. Nije počeo 1941, niti se okončao do današnjeg dana. Od 1914. Ponovljen je bar dva puta. Gradić Mauthauzen je prijatno mesto na obali Dunava, koje odiše tipično austrijskim spojem reda i ležernosti. Sve je tu na svome mestu, sređeno, popravljeno, uobličeno, očišćeno. Posetilac može da u nekom od kafea poređanih duž obale popije kapućino i odmori pogled na velikoj, svetlucavoj reci. Kada je vreme lepo, može da gleda kako Dunavom promiču jedrilice i brodići sa relaksiranim pripadnicima austrijske srednje klase. Na bregovima iznad ovih pastoralnih pejzaža nalaze se dva spomen obeležja. Jedno je groblje stradalnika iz Prvog svetskog rata,

Miloš Ković: Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji dve Jugoslavije

Navršilo se 106 godina od proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je proklamovao prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu, a Kraljevina SHS je 1929. formalno promenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Svečanom proglašenju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i odluke o ujedinjenju Vojvodine i Crne Gore sa Srbijom. „Danas se na to ujedinjenje najčešće gleda kao na krupnu istorijsku grešku. Oni koje su Srbi spasavali i prevodili na pobedničku stranu u dva svetska rata kasnije nisu pokazali ni zahvalnost ni lojalnost. Cenu takve greške platili su, naravno, Srbi. Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji

Kajmakčalan kao kapija slobode

Na današnji dan pre 108 godina pobedom Srpske vojske okončana je sudbonosna bitka na Kajmakčalanu u kojoj su učestvovali naši slavni preci – nosioci Albanske spomenice. Zauzećem Kajmakčalana naše pobedonosne trupe prvi put stupaju na zemljište svoje otadžbine. Čast za to pripada Drinskoj diviziji. Ovako je u zvaničnim srpskim izveštajima na Solunskom frontu u septembru 1916. godine obznanjeno svetu da je „otvorena kapija otadžbine i slobode“, da je planinski lanac i najjače utvrđenje, za koje su Bugari imali naređenje da brane do poslednjeg vojnika, zauzela vojska vaskrsla posle stradanja u Albaniji. Drinskom divizijom komandovao je Zlatiborac, pukovnik Krsta Smiljanić. Krvava drama trajala je 22 dana, uz grmljavinu topova, gušanje s

PROŠLOST NE SMEMO DA ZABORAVIMO: Kako su “braća” preko Drine u Srbiji ubijala s mržnjom i za to dobijala titule i odlikovanja

Mnogi i najdobronamerniji prijatelji Srbije iz celog sveta skloni su da povremeno upozore da zaboravimo prošlost. Da zaboravimo šta nam se događalo u prošlom i pretprošlom veku, da zaboravimo istoriju, da se okrenemo budućnosti i da gradimo novu i drugačiju Srbiju. Ne sumnjajući nimalo u njihove dobre namere ponekad im je teško objasniti da nažalost Srbi i Srbija ne mogu da pobegnu od istorije, da je ona isprepletena sa svim onim što nam se i danas dešava. Susrećemo se sa njom na svakom koraku naše svakodnevice. Međutim, mnogo toga što se dešava u našem okruženju ne da samo podseća na prošlost, nego nagoveštava i povratak na neke odnose koje smo

Nemanja Dević: Srpska majka

Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom ratu. Pre rata imala je pet sinova. Srpska majka – Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Sećamo li se ovakvih naših baka, koje su nas jednostavno učile šta se u životu sme a šta se ne sme? Šta je dobro, a šta nije? Pre nego što nam je sve postalo relativno… I, promislimo o tome kako će izgledati bake naše dece i čemu će ih učiti. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom ratu. Pre rata imala je

Nikola Milovančev: „Naše jedino spasenje Srbija“ ili Kome je trebala Jugoslavija 1918.

Kada se čita posle 100 godina, ovaj članak iz slovenačke katoličke Straže iz 1919. deluje i jako iskreno, i lucidno. U vezi sa televizijskom serijom „Aleksandar od Jugoslavije“, treba ukazati na stvarno političko stanje na jugoslovenskim prostorima u vreme kraja Prvog svetskog rata, novembra 1918. U želji da, posebno mladi čitaoci, saznaju istinu o tim danima, odlučio sam se da prevedem sa slovenačkog izvode iz članka objavljenog osam meseci posle nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Reč je o dva nastavka članka „Korošec nas je prodao Srbima“ („Korošec nas je prodal Srbom…“), koja su objavljena u mariborskom katoličkom političkom listu Straža 18. i 22. avgusta 1919. Dakle, ne radi se o

Biljana Vasić: Danas sam iz škole izašla potpuno poražena

I ne, nije to duh vremena. To je greška, greška u kodu, greška u vaspitanju, greška u svemu što naša deca žive, piše prof. srpskog  Može li nastavnik biti neuspešan na nekom času čak i posle trideset godina rada? Može. I te kako može, naročito ako nije u sporazumnom saglasju sa stvarnošću, ako je oblikuje po ličnom modelu i živi u romantičarskim vizijama prošlosti. Danas sam došla iz škole potpuno poražena. Možda bih to mogla nazvati kulturološkim šokom. Već je noć, imala sam čitavo popodne da shvatim u čemu je problem, ali rešenje nemam. Samo se osećam bedno i neuspešno. Pitam se u čemu je problem, a znam da deca

Srpski vojskovođa Vojvoda Radomir Putnik: Po djelima velik – po duši skroman

Vojvoda Putnik tvorac je moderne srpske vojske. Zajedno sa Živojinom Mišićem pripremio je sve ratne planove za Balkanske ratove i za Prvi svjetski rat. Na današnji dan 1847. godine rođen je veliki srpski vojskovođa vojvoda Radomir Putnik. Tokom svoje bogate vojničke karijere bio je dva puta načelnik Glavnog generalštaba, pet puta Ministar vojni i načelnik Štaba Vrhovne komande Vojske Kraljevine Srbije u Balkanskim i Prvom svjetskom ratu. U Balkanskim ratovima komandovao je srpskom vojskom za vrijeme sve četiri neprijateljske ofanzive na Srbiju. Posle Kumanovske bitke unaprijeđen je u čin prvog vojvode (feldmaršala) srpske vojske. . U Bitoljskoj bici je odigrao ključnu ulogu i pravilnim rasporedom snaga je Turcima nanio veliki udarac u Prvom

Ne zaboraviti stradanje 45.791 Srbina u austrougarskom logoru u Doboju

Arhijerejski namjesnik dobojski Mirko Nikolić poručio je da je njegovanje kulture sjećanja jedini način da od zaborava bude sačuvano stradanje 45.791 Srbina interniranog u austrougarski logor u Doboju tokom Prvog svjetskog rata, koji je i prvi koncentracioni logor u modernoj Evropi 20. vijeka. U logor je, istakao je on, do 5. jula 1917. godine interniran 45.791 Srbin, među kojim 16.673 muškarca i 16.996 žena i djece iz BiH, te 12.122 srpska vojnika i jedan broj starijih ljudi, žena i djece iz Srbije i Crne Gore, od kojih je oko 12.000 stradalo. Nikolić je naveo da je stradanje Srba u dobojskom logoru i danas otvorena knjiga koja se dopisuje jer se

Zločin uvod u Veliki rat: Patrijarh ubijen i bačen u reku

Patrijarh Lukijan je ubijen a iako je u pitanju visoki crkveni velikodostojnik, taj zločin je decenijama prećutkivan, sve do premijere dokumentarnog filma „Poslednji karlovački patrijarh Lukijan Bogdanović“ Stefana Dimitrija Dimića, za koji je scenario napisao Žarko Dimić Likvidacija patrijarha Lukijana, poslednjeg arhiepiskopa karlovačkog i tada najvišeg srpskog crkvenog velikodostojnika, u septembru 1913. godine, bila je priprema Austrougarske za obračun sa Srbijom i uvertira u Prvi svjetski rat. Ovim ubistvom Beč i Pešta pokušali su da obezglave Srbe i odvoje ih s jedne i sa druge strane Save i Dunava. Ubistvo je ujedno i vrlo interesatno s aspekta kriminalistike jer, u idetifikaciji tijela brutalno likvidiranog patrijarha učestvovali su njegov zubar, šnajder i

SRBI TRPELI STRAŠAN TEROR, UBISTVA I LOGORE! Odredi zločinaca imali odrešene ruke da reše “srpsko pitanje”

Kratki dokumentarno-edukativni filma iz serijala “Minijature” može se pogledati na Jutjub kanalu Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Stradanja Srba u Austrougarskoj bila su prisutna od prvih pa do poslednjih dana Velikog rata, a kakva je sve zverstva pravila austrougarska vojska tema je kratkog dokumentarno-edukativnog filma iz serijala “Minijature” koji se može pogledati na Jutjub kanalu Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Uz svaku od minijatura, a biće ih ukupno 60 u produkciji “Zastava filma”, na sajtu ministartva se može pročitati i propratni tekst, poput ovog koji je sročio potpukovnik dr Dalibor Denda, naučni saradnik beogradskog Institut za strategijska istraživanja.Kako navodi, stradanja Srba u Austrougarskoj otpočela su odmah nakon Sarajevskog atentata. U

Zabranjena reportaža o Milunki Savić

Na ispucalim zidovima jedine sobe ima samo nekoliko fotografija. Na jednoj Milunka Savić kao mladi vojnik sa raspletenim kosama, na drugoj u uniformi sa ordenjem. Zatim su tu još dve slike sa vojnih svečanosti i u jednom ramu nekoliko porodičnih fotografija. Na zidu se vide tragovi odnetih ramova. U aprilu 1971. godine, novinarka Ljiljana Banićanin posetila je Milunku Savić u njenoj kući na Voždovcu, tom prilikom napisala je reportažu koju će stopirati uredništvo koje je procenilo da je tekst nacionalistički i da veliča srpskog heroja. Članak će biti objavljen dvadeset i četiri godina kasnije, 9. decembra 1995. godine pod naslovom „Milunka Savić iz Gvozdenog puka“. Da li je reportaža bila

Episkop Sergije: Spomen precima, slovo potomcima

Srbija nije samo država, već ideja od koje ne smijemo odustati, nikada i ni po koju cijenu! Prvog decembarskog dana navršava se 105 godina otkako je regent Aleksandar Karađorđević (potonji jugoslovenski kralj-mučenik) proglasio prvu Jugoslaviju, pod nazivom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je, nakon nekoliko stoljeća razjedinjenosti, srpski narod konačno ujedinjen u okvire jedne slobodne države. I ne samo srpski, već i ostali narodi sa kojima smo vijekovima dijelili dobro i zlo, trpeći tuđinski jaram i čeznući za slobodom. Nedugo nakon ustanovljenja Kraljevine SHS, ujedinjuju se srpske eparhije i formalno-pravno Srpska pravoslavna crkva doživaljava svoje ponovno ujedinjenje. Šesnaest godina nakon što je utemeljio državu, ubijen je kralj Aleksandar Karađorđević,

Đurđica Dragaš: Ne može tako, nije civilizovano skrnaviti groblja i “dirati” mrtve!

O kakvom pomirenju, sada između Srba i Albanaca, se može govoriti ako srpski spomenici, poginuli vojnici i junaci kojima su se divili francuski generali, nemaju mira, i to baš zahvaljujući nekadašnjim saveznicima?! Kada je, pre pet godina u Parizu, na obeležavanju stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, srpskog predsednika protokol “smestio” daleko od prvog reda u kojem je trebalo da bude, mislili smo da ne može gore. Izvinjenja koja su usledila, a i kasnija veoma uspela poseta francuskog predsednika Srbiji, ulivali su nadu da slično poniženje od onih sa kojima smo, rame uz rame, ratovali u Prvom svetskom ratu, nećemo više doživeti. Nažalost, prevarili smo se! Kao da nije bilo dovoljno

Bojan Vegara: Ja se moj prađede i sad borim

Niko se ko ti moj Jovice nije borio i zbog tvoje pobjede u Velikom ratu, ni mi se do dana danas brukali nismo. Tukao vas je Jovica, pogani ljudske, sa braćom Rusima na Dobrudži i gonio od Soluna pa sve do Beča. Kući došao godinu nakon rata i to u onaj dan kad su mu četrdeset dana davali i svoje na groblju našao. Plakao je pijan ko malo djete, sa ratnim ordenom u ruci i to od neke ratne muke, kad su stvorili Jugoslaviju i zvao je Strmoglavija. Nije se ni u njoj sa komšijama mirio i krili su mu pištolj i svako jutro kamenje iz džepova bacali. Imao je

Trojna invazija na Kraljevinu Srbiju 1915. godine

Na današnji dan otpočela je Trojna invazija na Kraljevinu Srbiju 1915. godine, koja predstavlja jedan od ključnih momenata u Prvom svetskom ratu. Nakon uspešne odbrane i velikih pobeda Srpske vojske 1914. godine na Ceru, Drini (Mačkovom kamenu) i Kolubari, nadmoćnoj, poraženoj i poniženoj austrougarskoj vojsci u četvrtom napadu na Srbiju pridružuju se i Nemačko carstvo, a koji dan kasnije i Bugarska. Tri velike, nadmoćne i mnogoljudne armije napadaju sinhronizovano Srbiju koja se, uz pomoć crnogorskih trupa, sama nosi sa takvim napadom. Najveću katastrofu u ovom napadu predstavlja bugarsko presecanje kičme Kraljevine Srbije, a to je moravsko-vardarska dolina i veza sa savezničkom Grčkom i lukom Solunom odakle je dolazilo snabdevanje municijom

Kajmakčalan kao kapija slobode

Na današnji dan pre 107 godina pobedom Srpske vojske okončana je sudbonosna bitka na Kajmakčalanu u kojoj su učestvovali naši slavni preci – nosioci Albanske spomenice. Zauzećem Kajmakčalana naše pobedonosne trupe prvi put stupaju na zemljište svoje otadžbine. Čast za to pripada Drinskoj diviziji. Ovako je u zvaničnim srpskim izveštajima na Solunskom frontu u septembru 1916. godine obznanjeno svetu da je „otvorena kapija otadžbine i slobode“, da je planinski lanac i najjače utvrđenje, za koje su Bugari imali naređenje da brane do poslednjeg vojnika, zauzela vojska vaskrsla posle stradanja u Albaniji. Drinskom divizijom komandovao je Zlatiborac, pukovnik Krsta Smiljanić. Krvava drama trajala je 22 dana, uz grmljavinu topova, gušanje s

Đurđica Dragaš: Srećan vam dan srpskog jedinstva!

Dok su države nastale na tlu bivše SFRJ brzo zaboravljale zajedničku i stvarale svoju istoriju, u Srbiji je godinama trajao vakuum. Himna “Hej Sloveni”, čije je intoniranje na stadionima izazivalo burne reakcije i salve zvižduka, otišla je u istoriju tek 2006. kada je nova-stara himna “Bože pravde” postala jedan od simbola srpske državnosti. Više od 10 godina posle krvavog raspada SFRJ u Srbiji se, kao državni praznik, obeležavao dan kad je 1943. godine u Jajcu udaren temelj Titove Jugoslavije. Iako je delovalo zbunjujuće i potpuno iracionalno, taj praznik je ukinut tek 2002. Srbija je upravo te godine, konačno, kao Dan svoje državnosti ustanovila Sretenje. Nešto kasnije, uoči stogodišnjice Velikog rata,

Atentat na Franca Ferdinanda u Sarajevu

Principov pucanj – pucanj za slobodu, a ne povod ili uzrok velikog rata

Na Vidovdan, 28. juna 1914. godine, član “Mlade Bosne” Gavrilo Princip izvršio je atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu, u kojem je od posljedica slučajnog ranjavanja preminula i njegova supruga Sofija Hotek. Sarajevski atentat poslužio je austrougarskim vlastima za vojnu invaziju na Srbiju, što je dovelo do Prvog svjetskog rata. Ubijeni Franc Ferdinand, poznat po svojoj izrazito antisrpskoj i antijužnoslovenskoj politici, a prema mišljenju njegovog oca, cara Franje Josifa, bio je “sasvim nesposoban i bez ikakvih državničkih vrijednosti”, nije bio ni izbliza toliko važan da bi se zbog njega svijet našao u ratu. Atentat nije bio ni povod ni uzrok rata. U to vrijeme Evropa je navikla na

DUČIĆ O JUGOSLOVENSTVU: Kako su Srbi postali stranci u svojoj kući

Jugoslovenstvo je ideologija bez ideologa, ideal ponikao iz intrige, utopija koja je potisla ideju, zakon koji je branjen bezakonjem. Jugoslavizam je bio stranputica i bespuće, vratolomija i samoubistvo. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA Autor: P.O / Politika , april 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Srbi nisu znali da sa zajedničkom državom uzimaju obaveze koje su premašaju njihove mogućnosti, a za uzvrat ne dobijaju ništa, smatrao je Jovan Dučić. – Današnji jugonostalgičari se sećaju samo

Promocija knjige „Sećanja“ Vase Čubrilovića 07. marta u Beogradu

Promocija knjige “SEĆANjA” Vase Čubrilovića biće održana u utorak, 07. marta 2023. u 18.00 časova u Zadužbini Ilije Kolarca, Studentski trg 5. u Beogradu. Jedinstven istorijski dokument u kojem jedan od učesnika Sarajevskog atentata iz 1914. godine prvi put iznosi sjećanja na jedan od najvažnijih i najdramatičnijih događaja u srpskoj i južnoslovenskoj istoriji. „Sećanja“ Vase Čubrilovića, najmlađeg atentatora, koji je preživio samo zahvaljujući okolnosti što je bio maloljetan, dok mu je rođeni brat Veljko obješen, u ovim memoarima iznosi nešto o čemu za života nikad nije progovorio: kako je izgledalo stanje u BiH pred atentat, kako su se zaverenici spremali za ovaj čin, kako je iz sata u sat izgledalo njihovo kretanje

KO DANAS PLjUJE PO PREKODRINSKIM SRBIMA?

Jasna je i nedvosmislena činjenica da su Srbi prečani činili većinsku udarnu snagu u konačnom proboju Solunskog fronta i oslobođenju, a među njima je bilo 37% Srba sa „čudnim prekodrinskim prezimenima“. Piše: Ranko Radelić Onomad se na internet portalima pojavio tekst KO DANAS PLjUJE PO SENIMA VITEŠKOG KRALjA, čiji je autor izvjesni Rade Velizarov Erac, sa staništem, kako sam navodi – „srez Kraljevski“. Tekst je uglavnom korektan i na više od 90 procenata njegovog sadržaja se ne može staviti ozbiljna primjedba, a sa velikim dijelom sadržaja koji čine opšte i široko poznate činjenice o istorijskoj ulozi Aleksandra Karađorđevića u 1. svetskom ratu se možemo složiti. Tekstopisac u nekoliko navrata sugeriše

Novi Sad – Predavanje: Naseljavanje srpskih dobrovoljaca iz Like u vojvođanske oblasti (1921- 1941.)

U sredu, 28. decembra 2022. godine, u 19 časova, u Galeriji Prometej, ul. Svetozara Miletića 16, u Novom Sadu, biće održano predavanje na temu: Naseljavanje srpskih dobrovoljaca iz Like u vojvođanske oblasti (1921 – 1941.) Iz Like u vremenu 1921 – 1941. godine trajao je snažan kolonizacioni talas ka Banatu, Bačkoj, Baranji, Sremu i Slavoniji, a njegovu osnovu činili su dobrovoljci srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Kolonisti nisu dobijali kuće, sami su ih gradili, najčešće od „naboja“ i prolazili su dug i težak proces prilagođavanja novom prostoru. Bolesti su ih kosile, naročito decu do dve godine i žene, usled teških uslova života i stanovanja. Vitalnost i snaga kolonističkih zajednica učinili su da

Nova knjiga Đorđa Bojanića: „STRADANjA I ŽRTVE SRPSKOG NARODA U 20. VEKU“

Ovom istorijskom knjigom prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka slobodi naš narod je tragično stradavao od pamtiveka i ostao nepokoren. Knjiga je pisana da prodre u suštinu SRPSKOG STRADALAŠTVA I PATNjE. Ovo svaki Srbin mora da zna, na to nas obavezuju ubijeni i izmučeni preci. RECENZIJU ZA KNjIGU napisala je akademik Radmila Tonković Cena besmrtnosti i slobode je velika. Ovom istorijskom knjigom  prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala