Uvod: Svaki narod ima jedan ili više nacionalnih mitova. Mitovi su kohezivna sila naroda i motivacija. Pogotovo u teškim vremenima, mitovi pomažu da svaki pripadnik određenog naroda postane svjestan svoje pripadnosti i svog mjesta u tom narodu, svog dioništva u jednoj velikoj porodici čija je prošlost često bila mukotrpna, ali i slavna, a očuvali su je hrabrost, čast i spremnost pojedinca na žrtvu za zajednicu. Tako Francuzi imaju „Ivanu Orelansku“, Srbi „Kosovski mit“, itd. Mit nije laž ni izmišljotina nego stvarni događaj koji je kroz stoljeća poprimio mitske dimenzije u svijesti naroda i postao centralna točka u oblikovanju nacionalnog identiteta. Hrvati kao i mnoge druge umjetno stvorene nacije sve do

Predsjednik Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac izjavio je da su Srbi u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog vijeka bili izloženi žestokim maltretiranjima i napadima na njihovu imovinu i živote, što dokazuje i primjer iz zapadne Slavonije, iz sela Kip i Klisa, gdje su prije pada Vukovara bili osnovani logori smrti kao što su Marino Selo, Ribnjak i Pakračka Poljana. Štrbac je rekao da je uvod u takozvanu Vukovarsku bitku bio odnos Hrvata i novoformirane secesionističke vojske „Zenge“ prema legalnoj vojsci JNA i prema Srbima kojih je tada bilo oko 40 odsto na području Vukovara. „U izjavama hrvatskih zvaničnika nigdje se ne spominje da su i u Vukovaru stradali Srbi i vojnici

Pančevo – Na spomenik borcima opština Pančevo i Kovačica poginulim u ratnim sukobima od 1991. do 1999. godine položeni su venci i održana ceremonija sećanja u prisustvu porodica poginulih, predstavnika udruženja ratnih veterana Pančeva i Srbije, ratnih vojnih invalida, penzionisanih vojnih starešina, sindikata MUP Srbije Policijske uprave Pančevo, članova SPS-a i Pokreta socijalista, boračkih udruženja, saboraca i prijatelja. „Tog 16. oktobra 1991. godine na istočnoslavonskom ratištu poginula su petnaestorica Pančevaca, zato se na ovaj dan okupljamo, a uklesana imena naših drugova iz 31. brigade pod komandom generala Enesa Tasa moraju nam biti nauk da se ovakvi bratoubilački ratovi nikada ne ponove”, poručio je Todor Stojanović predsednik Udruženja boraca Pančeva. Prošlog decembra

U Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu identifikovan je pripadnik Srpske vojske Krajine Milivoj Maksić, koji je poginuo u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Bljesak” 1. maja 1995. godine u zapadnoj Slavoniji, izjavio je Srni član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić. Mišić je rekao da će sutra popodne na graničnom prelazu Gradiška biti izvršena primopredaja posmrtnih ostataka porodici radi sahrane. Milivoje /Petar/ Maksić rođen je 1956. godine u Daruvaru u Hrvatskoj, a biće sahranjen u subotu, 8. aprila, u 12.00 časova na Perduovom groblju u Banjaluci. Izvor: SRNA Vezane vijesti: Na groblju u Šašu ekshumirano 13 srpskih žrtava „Oluje … Počela ekshumacija srpskih žrtava

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta pozvao je ministra pravde Srbije Nelu Kuburović da od ministra pravosuđa Hrvatske Ante Šprlje zatraži da presuda izrečena desetorici Srba iz Trpinje bude preispitana zbog nepravilnosti tokom suđenja. Linta smatra da desetorici trpinjskih Srba, koji su osuđeni za ratni zločin, nije omogućeno pravo na pravedno i pošteno suđenje, te da su oni zbog pogrešnog pristupa i atmosfere stvorene prije i za vrijeme suđenja unaprijed bili osuđeni. “Stvoren je paradoks da su desetorica Srba iz Trpinje morali dokazivati svoju nevinost, umjesto da im je u skandaloznom i politički motivisanom sudskom postupku dokazivana krivica”, ukazao je Linta. On je podsjetio da je u krivičnom postupku

Tenkovi, dva helikoptera s oznakama JNA u niskom letu, vojni kamioni, profesionalni vojnici s teškim naoružanjem, četnici s kokardama i bradama, upali su prvih martovskih dana u zapadnoslavonsko selo Gređane, uz odjeke detonacija i pratnju tenkovskih borbi. Iako je sve ličilo na iznenadnu okupaciju, bilo je to samo snimanje filma ‘General’, o liku i djelu hrvatskog generala Ante Gotovine, čiji je režiser Antun Vrdoljak. Iznenadni upad u selo Gređane je šokirao malobrojne srpske povratnike, uglavnom staračke dobi, koji su slušali odjeke detonacija za najavljeni filmski megaspetakl sakriveni u svojim domovima. Nakon ulaska Hrvatske vojske 6. septembra 1991. godine je selo kroz tri dana devastirano, popaljeno i ubijeno je 12 mještana,

Posmrtni ostaci Žarka Milačića (23) iz Merdara danas će biti dopremljeni iz Hrvatske. Poginuo1991. Hrvati skrivaju masovne grobnice pa žrtve predaju pojedinačno Do sada sam svoga Žarka sahranjivao dvadesetak puta. Svake godine javljali su da će biti iskopavanja masovnih grobnica u Hrvatskoj, ali sam tek juče, kada su nam javili da će dopremiti njegovo telo, shvatio da će moj sin, danas konačno naći mir u svom Merdaru. Iako svestan da mu je sin nastradao na ratištu još 1991. godine, gde je kao dvadesettrogodišnji mladić otišao dobrovoljno da brani svoj narod, Bratimir Bago Milačić (77) iz Merdara, kaže da mu je sada teže nego kada je sin otišao na put bez

Danas se navršava 25 godina od ubistva 55 ljudi iz sela Mašićka Šagovina, kod Novske, koje su zarobile, a potom na svirep način ubile hrvatske snage, predvođene generalom Vinkom Štefanekom, prilikom upada u selo tokom obilježavanja slave Svetog Nikole. Za zločin u Mašićkoj Šagovini još niko nije odgovarao ni pred domaćim, ni pred  međunarodnim sudovima, saopšteno je iz Dokumentaciono informacionog centra “Veritas”. Među zarobljenim i ubijenim žiteljima, bio je 31 civil i pripadnik Teritorijalne odbrane iz Mašićke Šagovine, a ostalo su bili dobrovoljci iz Srbije koji su sa njima proslavljali Svetog Nikolu. U napadu na selo, koje su više od 90 odsto činili Srbi, učestvovali su pripadnici 108. i 121.

Na današnji dan prije 25 godina pripadnici Hrvatske vojske ubili su 17 srpskih civila i jedno lice mađarske nacionalnosti u Paulin Dvoru kod Osijeka. Za ovaj zločin osuđena su samo dva izvršioca, dok niko nije odgovarao po komandnoj odgovornosti, kao ni za premještanje posmrtnih ostataka žrtava i prikrivanje zločina, saopšteno je iz Dokumentaciono informacionog centra “Veritas”. U noći 11. na 12. decembar 1991. godine, više pripadnika 130. brigade Hrvatske vojske upalo je u kuću Andrije Bukvića, u selu Paulin Dvor kod Osijeka, u kojoj su se mještani uglavnom srpske nacionalnosti nalazili u nekoj vrsti kućnog pritvora. Hrvatski vojnici su zbog odmazde za smrt saborca, iz automatskog oružja i ručnim granatama

Vidimo da Republika Hrvatska nudi svoje „usluge“ i želju da prenese vlastita iskustva Ukrajini kako bi im pomogla u „mirnoj integraciji“ područja Novorusije. Novorusija je stvorena i pitanje njene integracije, posebno mirne je hipotetičko pitanje. Ipak, ukoliko zajednički interes svih zainteresovanih pokaže da je neki oblik zajednice Novorusije i Ukrajine moguć i potreban možda bi bilo interesantno iz srpskog ugla analizirati „iskustva“ sa odnosom Srba u Hrvatskoj i njihove „reintegracije“ kako bi se pomoglo predstavnicima Novorusije da ne naprave greške koje je napravila srpska strana u procesu pripreme, potpisivanja i implementacije sporazuma. Posebno jer su se srpske vlasti pokazale veoma uspešne u prepuštanju teritorija nastanjenih Srbima u „ustavnopravni“ poredak drugih

Stevu Pantića (60) i još devetoricu Srba iz Trpinje kod Vukovara sud u Osijeku osudio na 139 godina zatvora na osnovu tvrdnje nepouzdanog svedoka, lokalnog pijanca, “da se priča po selu da su oni ubijali hrvatske civile 1991” A Glavašu samo osam godina Isti sud koji je desetoricu Srba osudio na 139 godina robije, hrvatskog ratnog zločinca Branimira Glavaša osudio je na samo osam godina zatvora i pored dokaza da je direktno odgovoran za ubistvo najmanje desetoro Srba u Osijeku tokom 1991. godine. Što je najgore, Glavaš je odležao samo tri petine kazne (oko pet godina), i to u zatvorima u BiH, pre nego što je pušten na slobodu marta

  Predsednik Štaba za odbranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić osuđen je u utorak u vukovarskom Opštinskom sudu na šest meseci zatvora, uslovno na godinu dana, zbog organizovanja nereda koji su 2013. doveli do razbijanja dvojezičnih ploča u gradu. Josić je nakon izricanja nepravosnažne presude izjavio da je ona politička i da se njome nastavlja progon branitelja. – Ovo je politička presuda, kao i u slučaju Merčepa. Ovo svakako nije kraj i žalićemo se na višim sudovima. Optužen sam bez ikakvih dokaza, a tereti me se da sam kao svojim autoritetom mogao sprečiti da se neke stvari dogode u gradu – izjavio je Josić novinarima, prenela je Hina. Tomislav Josić se tereti

Hrvatski Vrhovni sud odbio je kao neosnovane žalbe desetorice optuženika za zločin protiv hrvatskog civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Trpinji 1991. Vrhovni sud je potvrdio presudu osiječkog Županijskog suda iz decembra 2014. koji ih je osudio na zatvorske kazne od pet do 20 godina, prenosi Hina saopštenje Županijskog suda. Hrvatska agencija navodi da je time je postala pravosnažna presuda kojom su Stevo Pantić i Milisav Atanacković osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a Milenko Pantić, Đoko Stajić, Zoran Gajanin, Jerko Mičić, Simo Stević, na 14 godina zatvora. Potvrđena je prvostepena kazna Zoranu Rankoviću i Željku Vukoviću, koji su osuđeni na 12 godina i Miroslavu Kovačeviću, osuđenom

Mnogi su izgubili svoje najmilije, nismo ostvarili ekonomski prosperitet, u naše krajeve nitko ne ulaže, mladi odlaze – dovoljno je razloga za otrežnjenje od netrpeljivosti. Brige su nam svima iste, samo što su Srbi odavno navikli na bolove i krize svake vrste, kaže Zoran Preradović o životu u okučanskom kraju Ovog prvog maja poklapa se obilježavanje stradanja srpskog stanovništva zapadne Slavonije u vojno-redarstvenoj akciji ‘Bljesak’ i slavljenje najveselijeg hrišćanskog praznika Uskrsa kao dana vječne nade i života. Koliko na prostoru ratom i krizom devastirane zapadne Slavonije danas ima života i nade? Bez mogućnosti zaposlenja, a često i bez socijalne pomoći, ekonomski i nacionalno obezvrijeđeni, zaboravljeni i nezaštićeni, s teškim uspomenama

Kamuflirao se da ga ne prepoznaju: Proslavljeni fudbaler u pratnji brata Dražena i kuma Miroslava Tanjge prvi put nakon rata posetio grad u Hrvatskoj i okolna mesta gde je proveo detinjstvo Sa suzama u očima, Siniša Mihajlović je prvi put posle 25 godina kročio na kućni prag u Borovu. U tajnosti, kamufliran da ga ne prepoznaju meštani, proslavljeni srpski fudbaler, a sada trener, posetio je rodni kuću u kojoj nije bio od rata 1991. godine. Kako saznajemo, Siniša se na put u Hrvatsku odlučio nakon što je tri noći zaredom sanjao mesto u kojem je proveo detinjstvo. Osim rodne kuće, aktuelni trener Milana je u pratnji brata Dražena i kuma