arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

PISMO UPUĆENO PREMIJERKI: Obnovite Prebilovce – simbol srpskog stradanja

Objavljujemo pismo koje je je SND Prebilovci, povodom istorijske posjete predsjednice Vlade Republike Srbije, uputilo Ani Brnabić Hvala vam što ste danas u našem selu, u Domu „Sveti Kralj Milutin“ gdje je između dva svjetska rata bila osnovna škola i koji čuva uspomenu na stradali narod ovoga sela, posebno na djecu i đake,  i na ovdje svirepo ubijenu učiteljicu- mučenicu  Stanu Arnaut.  Hvala Srbiji, njenom narodu, posebno predsjedniku Aleksandru Vučiću, koji nas često javno pominje u svojim obraćanjima,  što nas imaju u svom srcu i pamćenju. U nemogućnosti da i mi Prebilovčani u Srbiji prisustvujemo tom istorijskom događaju, opredijelili smo se da Vam se obratimo na ovaj način. POSJETA OD

Klepci_Stari_most.jpg

GODIŠNjICA POKOLjA PREBILOVČANA U MORINOM OTOKU

Na lokalitetu Morin otok, blizu starog mosta na Bregavi, u noći 14/15 avgusta 1941, zaklano je preko 50 Prebilovčana. Oni su se na poziv i obećanje o amnestiji predali ustašama, utučeni saznanjem da su im porodice stradale u Šurmanačkoj jami. Bili su to uglavnom odrasli ljudi, sa svojim sinovima i unucima. Tako se tu, pored mosta na Bregavi iz XI veka, ugasilo više prebilovačkih ognjišta. Posle mučenja u seoskoj školi, pešačili su vezani 2,5 kilometra, da bi im tu, glave odsekao Ciganin Ibro Mehić, kovač iz Tasovčića. Glave su zakopane u jednu, a tela u drugu rupu. Mehić, koji je zbog ovog zločina odležao nekoliko godina u Zenici, posle je

Užasi nad jamama

Za samo tri časa ustaše su u Šurmanačku jamu bacile od 500 do 600 žena, djece i staraca iz sela Prebilovaca, dok je tokom rata u nju bačeno više od 3.000 Srba… Priredio: Ognjen BEGOVIĆ U bestijalnim masovnim ubistvima Srba u Prebilovcu posebno su se istakli ustaše – Marko Rodin, Čutura Ivan, izvjesni Šarić iz Višića, a preživjeli su naročito isticali sramnu ulogu Murata Šoše iz Bivoljeg Brda i njegovih sinova. Ustaše su 4. avgusta tražile Prebilovčane, većinom muškarce, koji su se spašavali bjekstvom u brda. One koje su uspjeli da uhvate ubijali su na licu mjesta. Narednog dana ustaše su iz ostalih zaselaka prikupili sve stanovnike, mahom žene, djecu

prebilovci-lidice3.jpg

Lidice i Prebilovci

Lidice su teško postradale posle ubistva Hitlerovog protektora Češke Rajnharda Hajdriha. U sprovođenju plana genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Prebilovci su teško postradali u avgustu 1941. Uporedni prikaz dešavanja vezanih za ova sela, od Drugog svetskog rata do danas, govori mnogo o donosu društava prema prošlosti. LIDICE Lidice – selo u srednjoj Češkoj, 20 km zapadno od Praga i 8 km od rudarsko- metalurškog centra Kladna, do 10. juna 1942. imalo je 503 stanovnika, u 167 porodica i 106 kuća. Lidice su teško postradale posle  ubistva Hitlerovog protektora  Češke Rajnharda Hajdriha.  Atentat je izvršen 27.  maja 1942, a Hajdrih je umro od zadobijenih rana 4. juna iste

Milenko Jahura: Prebilovci danas, 30 godina kasnije

Vidim da se niko ne sjeća da se 4. avgusta ove godine navršava i 30 godina od svještanja temelja prvog Hrama u Prebilovcima, kripte i mermerne grobnice i polaganja srpskih mučeničkih kostiju iz 12 jama i tri velika stratišta u nju. Snage vojske Republike Hvatske, HVO i HOS, sastavljene od Hrvata i muslimana, u junu 1992. godine oskrnavile su i uništile još nedovršen Hram i izvršile nebivali zločin nad kostima djece, žena, djevojaka i odraslih Srba, ubijenih od predaka zločinaca kojima je Hram pao (ili predat) u ruke. Kosti i Hram su podvrgnue trjumfalnom iživljavanju, razvlačenju i uništavanju postavljenim plastičnim ekslozivom i aktiviranjem postavljenih velikh avionskih bombi i protivtenkovskih mina.

Obilježavanje 80 godina od stradanja Prebilovačkih mučenika počinje u srijedu (VIDEO)

Prebilovci i Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska ove godine obilježavaju 80 godina od stradanja Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika. Obilježavanje ovog praznika počinje u srijedu, a završava se u petak 6. avgusta, kada će biti služna Sveta arhijerejska liturgija u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima. Obilježavanje praznika Prebilovačkih mučenika počinje predavanjem rektora Cetinjske bogoslovije Gojka Perovića u amfiteatru Hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima kod Čapljine. – Dan nakon toga imamo promociju knjige o stradanju Srba čapljinskog kraja u Prvom svjetskom ratu, a nakon toga gostovanje trojice istoričara – naveo je Marko Gojačić, paroh čapljinski. Centralna proslava praznika Prebilovačkih mučenika je u petak, kada će Svetu arhijerejsku liturgiju i pomen za oko 4.000 postradalih

Matija_Beckovic.jpg

NE ZNA SE ŠTA JE NEČOVJEČNIJE – ISTRAGA ŽIVIH ILI MRTVIH

Akademik Matija Bećković kaže da se “kost ne može do kraja uništiti niti spepeliti, i da je iz prebilovačke razorene kosturnice nikao Hram Hristovog vaskrsenja”… Srpski književnik i akademik Matija Bećković smatra da je bitno održati sjećanje u srpskoj kolektivnoj svijesti na ustaški zločin nad Srbima u Prebilovcima u Drugom svjetskom ratu, ali i na zločin nad njihovim kostima u ratu devedesetih. Bećković ističe da je “teško znati šta je bilo nečovečnije – istraga živih ili mrtvih”. “Bitno je održati sećanje na Prebilovce zato što smo doživeli ovo što smo doživeli. Što ih se nismo sećali i što smo ih zaboravljali, što nismo imali nijedno srpsko stratište na kojima su

Pokloničko putovanje u Prebilovce iz Srpske i Srbije

Polazak iz Srbije i Srpske dan uoči praznika Svetih Prebilovačkih i Donjohercegovačkih mučenika. Putovanje se organizuje povodom 80. godišnjice stradanja oko 4000 Srba sa područja Donje Hercegovine i doline Neretve u Pokolju, genocidu nad Srbima počinjenom od strane NDH , od kojih žrtava je preko 800 iz Prebilovaca a od njih su 600 žene i deca stradali 6. avgusta 1941. Navršava se i 31 godina od otvaranja 13 jama i 3 velika stratišta, 28 godina od sahrane žrtava, 29 godina od genocidnog i rušilačkog izgona 45.000 Srba sa ovog područja i uništenja Hrama i moštiju žrtava, 6 godina od kanonizacije Sv. Prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika i sveštanja novoizgrađenog Hrama i

Mladen Bulut

Nevjeste smrti

Ovjenčane pobedničkim sokolskim lovorovim vijencem Prebilovčanke su, bezmalo sve do jedne, osim njih 16, skončale u šurmanačkoj jami kod Međugorja, ali su, poslije svih pretrpljenih paklenih muka, našavši spas u zinulom bezdanu – pobjedile smrt. Piše: Mladen Bulut – Bože mili ljepih li svatova, samo što im đuvegije fale – zlurado je prosiktala Omanuša, hanuma Halilova i jedna od četiri snahe starog Murata Šoše, presrevši iza podneva drugu povorku koja je išla ozgor, od škole, pa niza stranu, kroz selo. Predvodio ju je, za razliku od one jutrošnje, razdragani barjaktar idući ispred djevojaka, žena, djece i staraca, poredanih u kolonu od po četiri u svakom redu, široko razmahujući zastavom, kako

SUSRET SA ISTORIJOM – HTELI BI DA OBRIŠU ZLOČINE USTAŠA: Šta se krije iza najnovijih poruka političara zvaničnog Zagreba

Prve decenije ovog stoleća, kojeg je Dobrica Ćosić nazvao “tuđi vek”, temelje se na mobilnoj telefoniji, internetu, kablovskim televizijama, direktnim prenosima, vestima koje nas bombarduju iz minuta u minut. Iz ove “globalne infosfere” kreću milioni, a verovatno i milijarde poruka svaki dan. U obilju informacija, krajnjem korisniku, prosečnom čoveku, ne preostaje ništa drugo do da ih prima u izvornom obliku i “pakuje u svoju podsvest”. Čuvena izjava još čuvenijeg naciste, Jozefa Gebelsa, da “hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”, koja je dobila istorijsku potvrdu i pre nego što ju je izrekao, a pogotovo razvojem masovnih komunikacija, danas je dobila drugačije značenje: Hiljadu puta ponovljena poruka postaje “istina”. Valjda poneseni komunikološkim

Miloš Ković: Tajna srpskog zaveta (VIDEO)

Gost sedme emisije “Kod Brane” možda je i jedini srpski istoričar koji je išao na stručno usavršavanje u Englesku, a onda je na vrhuncu karijere rešio da sve stavi na kocku i svedoči kao ekspert odbrane pred Haškim tribunalom. Jednom rečju – prof. dr Miloš Ković. Pitali smo ga zašto je to učinio. Takođe, sa profesorom Kovićem razgovarali smo o procesima koji su se vodili i koji se vode u Hagu protiv srpskih političara i vojnika, o pokušaju njegovog progona sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, a drugi deo emisije ostavljen je za najvažniju, nepresušnu temu – šta je to Kosovski zavet i kako ga svedočiti u 21. veku? Izvor: CATENA

Tek toliko da se zna!

Bivši pravoslavni Srbi, sa pasijom pokušavaju da iz svoje svesti pobrišu tragove sopstvenog porekla. Piše: Želidrag Nikčević Ne bih ja trenirao duhovitost povodom šahovnice, Tompsona i E viva! na Cetinju. Mislite: cirkus? Nadrealizam? Stupidna, suštinski bezopasna postizborna histerija? Da, ali iza svakog označitelja vreba nas i ono fatalno označeno; svaka simbolika šalje nam manje-više razgovetnu i realnu poruku. Simbol je simptom, i ponajviše onda kad vam se čini da je nemotivisan i budalast. Stvarno, na šta nas to podsjećaju ovom kombinacijom? Evo nekoliko izvoda iz knjige koju upravo lektorišem – sa italijanskim svjedočanstvima o hrvatskim saveznicima. Što bi se reklo – objektivno. Insajderi. „Obaveštajna služba italijanske vojske je slala na

Sveštenik Stevan Stefanović: Jasenovac, genocid nad Srbima 1941 – 1945. (prvi deo)

Kako se našem narodu desilo tako stravično stradanje i tako jezivi zločini nad Srbima kao što se to dogodilo u Jasenovcu? Koliko unazad moramo da se vratimo u istoriju da bismo razumeli šta se desilo, da se na teritoriji gde su Srbi drugi narod po veličini stvori najužasnija državna tvorevina ikad, fašistička NDH? Da li koren ovog stravičnog stradanja Srba treba tražiti u samoj činjenici stvaranja zajedničke države sa Hrvatima 1918.? I ko je uopšte zaslužan za stvaranje Jugoslavije? Da krenemo redom. Danas su ove teme veoma aktuelne. Videli smo da je u NATO protektoratu, državi koju su nazvali Severna Makedonija, imenom koje su čak i njeni građani odbili na

Ubistvo anđela

Svjedočenje o jednom događaju iz 1941. godine kada je ubijen dvanaestogodišnji dječak Nikola, sin Uroša Ekmečića. Nikola Ekmečić rođen je 1929. godine u zaseoku Prebilovaca Grliću. Živio je sa šestoro braće i sestara kod oca Uroša i majke Jovanke. Rastao je u zdravlju, pjesmi i veselju sve do avgusta 1941. godine. Najnesrećnije godine stigoše i zaviše u crno i Grlić. Zlikovci dođoše, zavladaše, poharaše, oskrnaviše i uništiše cijelu Uroševu porodicu.U stolačkom srezu su u junu mjesecu, oko Vidovdana (28. juna), ustaše ušle u srpska sela i odvele mušku čeljad, ne dirajući pritom žene i djecu. Prebilovčani se gorko prevariše i ostaviše nezeštićene svoje najdraže. Skrivali su se po gudurama, u brdima i kamenjaru. Ubrzo

Dragoslav Bokan: Ustaško-hrvatski koljački “BREND”

Ne može ustaško-hrvatski ljudožderski i rasističko-šovinistički genocid nad Srbima da se postavi u ma kakav ideološki kontekst, pa i onaj nacistički i fašistički.  Piše: Dragoslav Bokan Fašizam (kao i nacizam), naime, ima svoju ideologiju, svoja uverenja i strasti, grehe i preteranosti (posebno gledano današnjim merilima), ima hladnu mržnju i sistemski plan uništenja onih koje su odredili za svoje neprijatelje (Jevreje, komuniste, masone, homoseksualce, Rome, Slovene, duševne bolesnike…). Ovaj plan za ”konačno rešenje” je ostvarivan detaljno i nemilosrdno, bez preteranog uživljavanja, kao da njihove žrtve i nisu bili ljudi, već nešto pogrešno, zločinačko i kontaminirano. I za ovakve svoje zločine su izvršioci – ali i njihove porodice, rođaci, prijatelji i sugrađani

Stepinčeve kosti kao mošti podeljene crkvama u Hrvatskoj, Milenko Jahura u „Srpskom sv(ij)etu“

Suza naša nema roditelja, mi ni danas nemamo kome da se obratimo“, objašnjava gost Srpsko sv(ij)eta i apeluje na ljude da se više interesuju, jer je skrnavljenje, nepominjanje, sakrivanje i nemar, nasilno uzimanje zemljišta i mijenjanje naziva dio genocida koji traje. „Ustaše nam 1941. godine nisu dirali grobove, ali 1992. su Srbima u Prebilovcima, onima koji su preživeli Drugi svetski rat, uništavane grobnice i spaljivane kosti. Grobnice moje porodice  su takođe otvarane. Bio sam srećan kada sam video da njihove kosti nisu uništene. Ocu je bio samo poklopac otvoren, kad sam došao 1999. tamo, kosti stričeva su bile razbacane, strinu nisam mogao ni da nađem. Postoje fotografije koje svedoče da

ITALIJANI O GENOCIDU NAD SRBIMA: „Hrvatska je postala ogromna krstionica i džinovska klanica“

Od prvih dana okupacije u aprilu 1941. godine, italijanska vojska  izvještavala je o ratnim zbivanjima i u tim su izvještajima upozoravali  da je cilj novoproglašene Nezavisne Države Hrvatske (NDH) najstrašnija i najdrastičnija likvidacija Srba. Komanda italijanske Druge armije 10. juna 1941. izvještava da je „hrvatski ultranacionalizam koji gubi svako osjećanje mjere uspostavio režim nasilja i terora, čiji se intezitet stalno povećava. Političku borbu inspiriše religiozni osjećaj integrisan u zločinu. Političko – religiozna borba ustaša istinski poprima takva obilježja represije koja se može upoređivati  s najgorim vremenima srednjeg vijeka“. Službeno formiranje ustaške vojnice (vojske) počelo je 10. 5. 1941. kada je Ante Pavelić, poglavnik, naredio da se formira vojna- ustaška snaga

30 GODINA OD OTVARANjA HERCEGOVAČKIH JAMA (VIDEO)

Početkom jeseni 1990. godine otvorene su dvije jame Ržani do i Pandurica, na području Ljubinja. Jama Kapavica nije ni bila zabetonirana. Iz njih iznete kosti Srba ubijenih u junu 1941. Kosti iz Kapavice sahranjene su u grobnici nedaleko od jame. Žrtve iz Pandurice su sahranjene na groblju pored crkve Presvete Bogorodice u Ljubinju, u posebnu grobnicu, a one iz Jagodnjače Rržani do, položene su u novoizgrađenu spomen kapelu u selu Veličanima, Popovo polje. U to vrijeme bile su toku pripreme za otvaranje Šurmanačke i drugih jama u Donjoj Hercegovini, o čijim počecima govori ovaj film: Od 1974.godine rodbina žrtava je počela da organizovano,na datume stradanja, u kolonama automobila, posećuje jame,

SANjA DRAGIĆEVIĆ BABIĆ: Znate li vi gdje su Prebilovci

Ne delim nevine žrtve po nacionalnosti, ali imam pravo da ove otrgnem od zaborava. Čuvam od korova. Da ne zaraste. Znate li vi gde su Prebilovci? Tačnije, znate li sudbinu porodica, koje je njihova nacionalnost, izbrisala sa kućnih adresa? Zatvorila im kapije. Zarasla puteve do svedočanstva, da su ikada postojali. Danas, dok stojim u tom selu, i gledam kuće sa krovovima i bez njih, sve spaljene u ratu, neke obnovljenje posle njega, pitam vas znate li gde su? Šesti avgust, dodelio je tom selu u Hercegovini, sudbinu, kakvu je doživelo, u Drugom svetskom ratu, još jedino selo Lidice u Češkoj. Na taj datum, potpuno su uništene 52 familije. Ugašeno je

MILOŠ MARKOVIĆ: Biti ravnodušan prema Prebilovcima, znači biti bezdušan!

Od Prebilovaca je ostalo samo ime, od ljudi – niko! Ni dete u kolevci iz 62 familije kojima posvećena su Ugašena ognjišta! Gotovo svi su, u jednom danu, preseljeni u jamu! Više od pola sela, njih oko šest stotina, našlo je zajedničku grobnicu u jami u Šurmancima. Bio je lep dan, letnji dan, šesti avgust. Prethodnih i u danima poslije šestog avgusta, u Prebilovcima i okolini ubijeno je oko dve stotine Srba iz ovog najtragičnijeg srpskog sela. Tih dana i Neretva je tekla obojena ljudskom krvlju. Piše: Miloš Marković Ima nešto čudesno, fatalističko u tom 6. avgustu. I samo sunce, u zemlji gde izlazi, tog datuma je videlo Hirošimu, a

Milutin Stančić: „Prepisani“ zločini Prebilovci – Dolgaec

Te kobne 1915. kada su nestala čitava sela u prilepskom kraju, kada su lokalni Bugaraši poklali nejač, žene i decu, čak i nerođenu. Šestog avgusta 1941. godine, lokalne ustaše su u jami Golubinki, u selu Šurmancima kod Međugorja, ubile skoro sve žene, devojke i decu iz sela Prebilovaca u južnoj Hercegovini, njih oko 600 duša. Prema podacima hrvatskog oružništva (žandarmerije), ustaše su „u avgustu 1941. ubile 820 Srba iz Prebilovaca iz 54 porodice niko nije preživeo, a preživelo je njih ukupno 170, od kojih su 15 žene, devojke i deca mlađa od 15 godina“… Pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, ustaški masakr u Prebilovcima, kako zvanično stoji, izvršile su horde

Dragoslav Bokan: Ustaše u PAKLU!

To šta su radile hrvatske ustaše u Drugom svetskom ratu, to se teško rečima može ispričati. Teško, a da se oseti makar sićušni delić onoga što su, na svojoj koži, uživo preživljavali Srbi, Srpkinje i Srpčad u paklenoj istorijskoj zamci zvanoj Nezavisna Država Hrvatska. Klanja, kasapljenja, silovanja, sečenja dojki, noseva i ušiju, vađenje očiju, probadanja kamom i bajonetom, deranja kože na živo, pečenje na ražnju i nabijanje na kolac, sve do gaženja glavica bebama, ubijanja dečice pred očima izbezumljenih majki, klađenja u jasenovačkom logoru ”gde će izaći pacov” (na kom delu nesrećnog deteta, prethodno poteran užarenom peglom da uđe u njegov stomačić)… sve do ustaškog takmičenja u broju sveže zaklanih

Jahura: Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama

Srpsko nacionalno društvo Prebilovci, kao udruženje potomaka i poštovalaca žrtava hrvatskog genocida nad srpskim narodom sa prostora Donje Hercegovine, bezrezervno podržava inicijativu i  predlog  udruženja „Jadovno 1941.“ da se stradanje srpskog  naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj  nazove rečju „POKOLj“.  Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama. Reč „Pokolj“ je odgovarajuća oznaka iz našeg jezika za takav veliki i neoprostivi zločin pa ovim putem izražavamo našu zahvalnost  udruženju „Jadovno 1941.“ za ovu ideju i predlog. Verujemo da će imenovanje genocida NDH nad našim narodom kao  „POKOLj“ doprineti našoj daljoj zajedničkoj borbi za uspostavljanje kulture sećanja i poštovanja žrtava Pokolja,  umesto sadašnjeg  preovlađujućeg

Godišnjica Vidovdanskog pokolja Srba u Donjoj Hercegovini

U Vidovdanskom Pokolju (koji je za ustaše značio odmazdu za sarajevski Vidovdan 1914. i novo, krvavo, poniženje Srba na ovaj veliki praznik), posle podmuklo izvedenog hapšenja i vezivanja u žicu i lance uvek lakovernih Srba koji su se uzdali u,,komšijsku reč”, na brojnim jamama i drugim stratištima ubijeni su skoro svi odrasli Srbi, muškarci iz sela: Gabela, Dračevo, Dubravica, Kljenak, Kolojanj, Cerovica, Grabovina, Gornje Hrasno, Kruševo, Burmazi, Poprati, Ošanjići, Dabrica, Kozice, Pješivac, Šćepan Krst, Ljubljenica, Prenj, Pjesci, Lokve i Rečice, kao i veliki broj Srba iz Tasovčića, gradova Čapljine, Stoca, Ljubuškogi drugih naselja. Najveći broj je ubijen u Opuzenu u Dalmaciji, u Vidovom polju, kod sela Struge, Mogorjela i „Brijesta“ u

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala