arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

OVDE POČIVA NIKOLA JOVIĆ – ALI ŽIVI KROZ MENE 

Hajde da, nadam se, makar danas, jednom za svagda, dam odgovor na brojna, sama po sebi besmislena, tendenciozna pitanja tipa: “A što ti voliš Rusiju? A šta ti imaš sa Rusima? Kakve veze imaju Srbija i Rusija?” I to sve na primeru jedne lične, porodične priče i ove slike što je pred vama. Dakle samo ovo što ćete pročitati je dovoljno da zauvek budem neodvojivo vezan za Rusiju i Ruse.  Kao što vidite, na ovom nadgrobnom spomeniku, kamenom krstu, piše da tu počiva Nikola Jović – Udovičić (drugo prezime kao dodatak i znak raspoznavanja među rođacima i granama istog prezimena).  Taj čovek je bio moj čukundeda i imenjak. Mi smo

KO DANAS PLjUJE PO PREKODRINSKIM SRBIMA?

Jasna je i nedvosmislena činjenica da su Srbi prečani činili većinsku udarnu snagu u konačnom proboju Solunskog fronta i oslobođenju, a među njima je bilo 37% Srba sa „čudnim prekodrinskim prezimenima“. Piše: Ranko Radelić Onomad se na internet portalima pojavio tekst KO DANAS PLjUJE PO SENIMA VITEŠKOG KRALjA, čiji je autor izvjesni Rade Velizarov Erac, sa staništem, kako sam navodi – „srez Kraljevski“. Tekst je uglavnom korektan i na više od 90 procenata njegovog sadržaja se ne može staviti ozbiljna primjedba, a sa velikim dijelom sadržaja koji čine opšte i široko poznate činjenice o istorijskoj ulozi Aleksandra Karađorđevića u 1. svetskom ratu se možemo složiti. Tekstopisac u nekoliko navrata sugeriše

OVDE POČIVA NIKOLA JOVIĆ – ALI ŽIVI KROZ MENE 

Hajde da, nadam se, makar danas, jednom za svagda, dam odgovor na brojna, sama po sebi besmislena, tendenciozna pitanja tipa: “A što ti voliš Rusiju? A šta ti imaš sa Rusima? Kakve veze imaju Srbija i Rusija?” I to sve na primeru jedne lične, porodične priče i ove slike što je pred vama. Dakle samo ovo što ćete pročitati je dovoljno da zauvek budem neodvojivo vezan za Rusiju i Ruse.  Kao što vidite, na ovom nadgrobnom spomeniku, kamenom krstu, piše da tu počiva Nikola Jović – Udovičić (drugo prezime kao dodatak i znak raspoznavanja među rođacima i granama istog prezimena).  Taj čovek je bio moj čukundeda i imenjak. Mi smo

Bojanić: ISPRAVNIJE JE REĆI DAN POBEDE, A NE DAN PRIMIRJA… mi smo pobedili, nismo izgubili rat

U Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Francuskoj, 11. novembar je dan sećanja na veterane iz Prvog, ali i Drugog svetskog rata. U Americi se ovaj praznik zove Dan veterana. Na Zapadnom frontu 11. novembra 1918. vojnici su slavili pobedu (primirje) i završetak Velikog rata, slavilo se i u Beogradu. Ali, srpski ratnici su još vodili borbe protiv okupatora s mađarskim trupama za Bačku i Baranju, ali protiv hrvata, koji su ratovali na austrogarskoj strani,  borbe su se vodile i sa bugarskim komitama i albancima u Južnoj i Staroj Srbiji… i to moramo da znamo. Pre tri godine kada je bio jubilej stogodišnjice 2018. od završetka Velikog rata, taj sraman čin

20.000 SPLIĆANA I NAVIJAČA HAJDUKA dočekalo 1918. srpsku vojsku na Rivi

„Dobro nam došli nepobjedivi sokolovi naši! Dobro nam došli osloboditelji naši, ponosni naš cvijete, najljepši i najmiliji. Blagosloven bio čas kada vas vidjesmo. Blagoslovena vam svaka stopa bila!“ reči su kojima je splitski gradonačelnik dr Josip Smodlaka dočekao na Rivi 2. bataljon 13. pešadijskog puka Timočke divizije 20. novembra 1918. godine. Jedna od najtežih decenija u modernoj istoriji Srbije – ona druga u XX veku – krunisana je velikom pobedom probijanjem Solunskog fronta, oslobođenjem okupirane zemlje i pripajanjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba, formirane krajem 1918. godine na južnom tlu raspale Austrougarske monarhije, te formiranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Simbolično, kruna tog ujedinjenja bio je ulazak trupa Srpske vojske

Solun: Priznanje „Majka Srbija“ čuvaru Zejtinlika Đorđu Mihailoviću

Ministar spoljnih poslova je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja. Ministar spoljnih poslova Srbije Nikola Selaković i direktor Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu Arno Gujon uručili su juče u Solunu priznanje „Majka Srbija“ čuvaru vojničkog groblja na Zejtinliku Đorđu Mihailoviću. Selaković je rekao da je Mihailović izuzetno važan za Srbiju kao čuvar srpskog sjećanja i mjesta koje svjedoči šta se srpskom narodu dešavalo i kroz šta je prošao da bi danas bio slobodan, živio u Srbiji i čuvao svoju suverenost. On je naveo da je priznanje Mihailoviću uručeno na dan kada je potpisano primirje u Prvom svjetskom ratu, što je

Premijerno prikazivanje filma „Sedam hiljada duša”

U Svečanoj sali Doma Vojske Srbije, u četvrtak 11. novembra 2021. godine u 19 časova, premijerno će biti prikazan film „Sedam hiljada duša” reditelja Sanjina Mirića. „Sedam hiljada duša” je dokumentarno-igrani film o stradanju srpskih i ruskih vojnika i civila interniranih u austrougarske logore Jindrihovice i Broumov, na teritoriji današnje Češke Republike. Ovi logori su imali oko 500 objekata, u kojima je bilo 60.000 ratnih zarobljenika. Izuzetno teški uslovi rada, bez jela, obuće i odeće, zima i zarazne bolesti, uticali su da ne preživi ogroman broj Srba. U Jindrihovicama se nalazi mauzolej u kojem su ostaci 7.100 srpskih i 189 ruskih žrtava. To je druga najveća srpska grobnica na svetu.

Jovo Bajić: Jermenima i Srbima svet nije priznao da su nad njima izvršeni genocidi

Od svih stranaca koji su posetili Cicernakaberd i čuli ovu bolnu priču mi Srbi smo, zbog onoga što smo i sami doživeli, najbolje razumeli Jermene. Do danas ni Jermenima ni Srbima svet nije priznao da su nad njima izvršeni genocidi. Zločinci koji su izveli zločine nisu čak ni prozvani, ni ukoreni, a kamoli kažnjeni. Prema stradanju ta dva naroda svet nije pokazao ni najmanje saosećanje ni razumevanje Ožiljci genocida (Odlomak iz knjige „Na raskršćima Jermenije“) Ni na jednom jeziku, kao na jermenskom, reč genocid nema tako jezivo značenje i ne izaziva tako bolan odjek u duši. Jermeni su narod koji je prvi na svetu na svojoj istorijskoj sudbini iskusio najveći

Američki Srbi, dobrovoljci na Solunskom frontu

Na dan, 15. septembra 1918. godine, počeo je proboj Solunskog fronta

Solunski front u Prvom svjetskom ratu je nastao kao pokušaj Saveznika da pomognu Srbiji u jesen 1915. protiv združenog napada Njemačke, Austrougarske i Bugarske. Ekspedicija je došla prekasno i u nedovoljnom broju da spriječi pad Srbije, a ekspedicija je bila otežana unutrašnjom političkom krizom u Grčkoj (Nacionalna šizma). Na kraju je stvoren stabilan front, koji se prostirao od albanske obale Jadranskog mora do rijeke Strume, u kom su se međunarodne savezničke snage borile sa Centralnim silama. Solunski front je ostao prilično stabilan, uprkos lokalnim akcijama, sve do velike savezničke ofanzive u septembru 1918, koja je rezultovala kapitulacijom Bugarske i oslobođenjem Srbije. Napredovanje Srpske pješadije prema otadžbini bilo je tako munjevito

Vladimir Ćorović o austrijskim zločinima prema Srbima u BiH

Vladimir Ćorović je u svojoj knjizi  „Crna knjiga – patnje Srba Bosne i Hercegovine za vreme svetskog rata 1914–1918“ zabilježio podatke o stradanju Srba iz BiH tokom Prvog svjetskog rata: „…Jedan lečnik, Mađar, koji je imao, po zapovedi dr Houčoka, da vodi nadzor nad kupanjem interniraca (iza pojave bolesti u doba ’reforama’!), upotrebljavao je često tu priliku, da siluje koju žensku. Tako je, među drugima, obeščastio i jedno nedoraslo dete, Ljubicu Koprivicu iz Gacka, devojčicu od nepunih 12–14 godina. Kroz Dobojski logor je prošlo, od 27. decembra 1915. do 5. jula 1917. godine, 16.673 muških i 16.996 ženskih osoba i dece iz Bosne i Hercegovine; 9.172 srbijanskih i 2.950 crnogorskih

Ruski dobrovoljci koji su dali živote za Republiku Srpsku

Oleg Valecki, Rus, pripadnik Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu je izjavio: Ruski dobrovoljci su ojačali srpsku vojsku ne samo brojno, već i psihološki, davali su Srbima veliku moralnu podršku i zato je neprijateljska propaganda nastavljala da tvrdi da u borbenim dejstvima učestvuju hiljade “ruskih plaćenika”. Broj dobrovoljaca za sve vreme rata nije premašio 600-700 ljudi”. Poginulo je 37 ruskih dobrovoljaca. Prvi spomenik ruskim dobrovoljcima je podignut u Višegradu. Spomenik je podignut sredstvima donatora iz Rusije, sredstvima Vlade Republike Srpske, a u organizaciji udruženja građana srpsko-ruske zajednice “Zavet” iz Bijeljine.   Predsednik udruženja građana srpsko-ruske zajednice “Zavet” iz Bijeljine, Savo Cvijetinović je istakao: Moramo znati da je u to vreme

Pomen za srpske mučenike stradale u austrijskim logorima

Zarobljeni srpski vojnici i internirano stanovništvo masovno su dovoženi u logor Nežider, i odatle raspoređivani u druge logore u carevini. Bili su to zloglasna imena: Hajnrihsgrin, Đenđeš, Nađmeđer, Ašah, Boldogasonj, Braunau i drugi. I ove godine, nakon odslužene jutarnje službe, Crkvena opština Svetog Save u Beču organizovala je jednodnevno pokloničko putovanje sa ciljem da se obilježi stradanje srpskih žrtava u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Učesnik ovog pokloničkog putovanja bio je i Nikšićanin, Slavko Krivokapić, koji je ovu zanimljivu priču i izvrsne fotografije podijelio sa redakcijom IN4S-a. Njegovo preosveštenstvo Episkop austrijsko-švajcarski G. Andrej, sveštenici iz Beča: otac Dragan Birtašević, otac Aleksandar Lapin i otac Mihajlo Smiljanić, kao i otac Nikola Pantić iz Gmundena stigli su sa vjernicima

OTVORENA IZLOŽBA “NAŠE SJEĆANjE NA VELIKI RAT”

Povodom obilježavanja stotinu godina od završetka Prvog svjetskog rata u Muzeju Kozare upriličena je istorijska izložba “Naše sjećanje na Veliki rat”.   Svi oni koji narednih dana posjete ovu ustanovu mogu da pogledaju istorijsku postavku Prijedora iz doba Prvog svjetskog rata, a u fokusu je novembar 1918. godine kada je potpisano primirje 10 dana prije dolaska srpske vojske u Grad Prijedor. Autor izložbe, kustos i istoričar Vedrana Adamović rekla je da je ovo dio velike izložbe koju je Muzej realizovao 2014. godine na stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata kroz istorijsku postavku pod nazivom “Sarajevski atentat i porodica Stojanović”. “Prema dopisima, odnosno, člancima koje smo imali priliku da vidimo,

Imena srpskih logoraša biće upisana ćirilicom

Imena srpskih logoraša u Mauthauzenu, jednom od najozloglašenijih nacističkih koncentracionih logora, prvi put će biti objavljena na ćirilici i tačno ispisana čuvaće se u memorijalnom centru na severu Austrije, osnovanom na mestu nekadašnjeg logora smrti. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 10. maja  2016. godine. Ona će biti deo „Knjige sećanja“ u kojoj su prikupljena i tačno transkribovana imena i prezimena 84.000 stradalnika Mauthauzena. Procenjuje se da je najmanje 90.000 ljudi iz 40 evropskih zemalja umrlo u Mauthauzenu, ali pojedini istraživači smatraju da je taj broj mnogo veći. U ovom logoru bilo je zatočeno i oko 6.000 Jugoslovena. Više od polovine njih tamo

Izjava Makrona naljutila Jevreje

Francuski predsjednik Emanuel Makron pohvalio je danas Filipa Petena, generala iz Prvog svjetskog rata koji je kasnije, u Drugom svjetskom ratu, sarađivao sa nacistima, a predsjednikova izjava je razgnijevila Jevreje u Francuskoj. Time je Makron “zagazio u kontroverzne vode”, ocjenjuje AP. Maršal Filip Peten je predvodio francusku vojsku do pobjede u Verdenu 1916, ali je postao ozloglašen i osuđen za izdaju zbog akcija koje je preduzeo kao lider Višijevske Francuske od 1940. do 1944. godine. Makron je danas, u šarlevil-Mezijeru, izjavio da Peten zaslužuje pohvalu jer je bio “veliki vojnik” u Prvom svjetskom ratu, iako je “donosio kobne odluke tokom Drugog svjetskog rata”. Vodeće jevrejsko udruženje u Francuskoj, CRIF, osudilo

Susret sa istorijom: Četnik pretekao Mosad, Hrvatsku i srpsku Udbu

Zašto nikada nije održano suđenje osvedočenom ustaškom poglavniku. Ratne strahote završavaju se padom Berlina 9. maja 1945. godine. Nacistička Nemačka potpisuje bezuslovnu kapitulaciju. Sedam meseci kasnije, 20. novembra, u Nirnbergu počinje suđenje istaknutim članovima vojne, političke i ekonomske elite Trećeg rajha. Neki mesec po oslobođenju Francuske, u Parizu se sudi maršalu Petenu zbog saradnje sa okupatorom. Osuđen je na smrt. Nešto kasnije kazna je preinačena u doživotnu robiju. Umro je u zatvoru. Vidkun Kvisling, norveški političar, saradnik nacista, streljan je 10. oktobra 1945. godine posle suđenja koje je pokazalo sve užase njegovog režima u ovoj skandinavskoj zemlji. Po njemu će simbolično biti nazvani svi koji su nanosili štetu sopstvenom narodu

Pravoslavna pouka: Protojerej Andrej Tkačov – o Smrti. Pogledi.

Priča se tiče Počajevske Lavre, u godinama religioznih konflikata u Zapadnoj Ukrajini. U Bogorodičinoj crkvi se okupio veliki broj branilaca vere, po činu ništa manjem od protojerejskog. Pametne oči, guste brade, ozbiljne reči. Diskutovali su, savetovali se, uzdisali, slegali ramenima, iznosili predloge. Jedno pitanje: šta činiti? Pojačati molitvu. Dogovoriti se sa vlastima. Tražiti kompromise na licu mesta. Pretrpeti sve, možda će proći. Čvrsto braniti veru. Sve muče isti problemi. Kako sačuvati narod? Kako održati parohije? Gde tražiti pomoć? Pitanja je više nego odgovora, i svako na svoj način, polamo mutno razumeva situaciju. Ipak, da se svi slože sa jednim odgovorom, – toga nije bilo. Nije se čuo. U trenutku kada

Američki general koji je hvalio srpsku vojsku

Daglas Mekartur, strateg sa Marne, heroj sa Pacifika i načelnik Glavnog generalštaba vojske SAD, tokom posete Beogradu septembra 1931. godine odao je priznanje hrabrosti i sposobnosti našeg vojnika. Daglas Mekartur (1880–1964) u istoriju je ušao kao jedan od najslavnijih i najviše odlikovanih američkih generala. Zapamćen je po akcijama tokom okupacije Verakruza 1914, napuštanju Filipina 12. marta 1942. uz legendarnu poruku „Vratiću se”, pobedama na Pacifiku tokom 1945, ceremoniji potpisivanja kapitulacije Japana 2. septembra 1945. i borbama u Korejskom ratu (1950–1953). Mekartur je akademiju Vest Point završio 1899. kao prvi u klasi, nakon čega je usledilo vrtoglavo napredovanje. Savremenici su ga opisivali kao egoističnog oficira, preokupiranog samoreklamerstvom. Ova karakteristika nije bila

Sahrana za ustaše uz državne počasti

Ministarstvo hrvatskih branitelja nastavlja ekshumacije žrtava partizanskih streljanja, ignorišući prigovore javnosti zbog ispraćaja koji neke od njih dobijaju. Samo od početka ove godine, iz masovnih grobnica u Hrvatskoj ekshumirani su ostaci najmanje 344 osobe, među njima i, kako se veruje, ustaša i domobrana. To je obavljeno pod nadzorom Ministarstva hrvatskih branitelja, čiji je prvi čovek Tomo Medved saopštio da je „obaveza društva i države” da te žrtve partizanskih streljanja dobiju „dostojanstveno počivalište”, uprkos prigovorima da oni ne zaslužuju sahranu uz državne počasti, kakva je pružena nekima od dosad iskopanih sa sličnih lokacija. Poslednje rezultate iskopavanja Medved je, kako je preneo „Večernji list”, saopštio na Tuškancu u Zagrebu, odakle su, s

Nova Galipoljska bitka: Ulazi li Bosna u turski komonvelt?

Proslava godišnjice Galipoljske bitke u Sanskom Mostu širenje je turske meke moći na Balkanu. Pitanje identiteta muslimana — Bošnjaka jako je bitno jer oni su najveći aneks turskoj naciji na svetu i sebe više vide kao Turke nego što sebe tako vide različiti turkijski narodi u Srednjoj Aziji. U Sanskom Mostu, varošici u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH, malo šta bi se događalo da se tamo već četvrtu godinu zaredom ne obeležava godišnjica Galipoljske bitke. Galipoljska bitka vodila se 1915. godine između Turske i Sila Antante, predvođene britanskim jedinicama iz Australije i Novog Zelanda. Turska je pobedila saveznike, koji su želeli da zauzmu Carigrad, povežu se preko Bosfora i Dardanela sa Rusijom i onemoguće Nemačku da se poveže sa Bagdadskom železnicom

Bošnjaci proslavili Tursku vojnu pobjedu sa Galipolja?!

Bošnjaci proslavili Tursku vojnu pobjedu sa Galipolja?!

U Sanskom Mostu organizovana je proslava u čast pobjede Turske u bici na Galipolju u Prvom svjetskom ratu, što u posljednjih 100 godina nije zabilježeno u Evropi, a sociolozi ocjenjuju da je riječ o još jednom pokušaju identifikacije Bošnjaka sa okupatorom, piše “EuroBlic”. “Zvanična bošnjačka politika pokušava da od Bošnjaka napravi ono što nisu. Bošnjaci su slovenski narod, a BiH se vijekovima nalazila pod turskom okupacijom”, rekao je sociolog Mehmedalija Nuhić povodom proslave turske pobjede nad evropskim saveznicima u Prvom svjetskom ratu koja je organizovana u Donjem Kamengradu. Nuhić kaže da ne zna kakav značaj za BiH ima turski nacionalni praznik i zašto bi pobjeda Turaka na Galipolju trebalo da

NEZADOVOLjNI Austrougarski mornari, u Boki 1917. godine

Kada je 40 brodova ustalo protiv rata

U Boki kotorskoj će 1. februara biti obeležena 100. godišnjica od pobune austrougarskih mornara, vesnika kraja kundk monarhije. Crvene zastave prvo se zavijorile na brodovima “Sankt Georg” i “Gea” Za koji dan, navršava se vek od Pobune mornara u Boki kotorskoj. O tom događaju, koji je nagovestio kraj crno-žute monarhije, kao i prodor socijalističkih ideja na balkansko tlo, šira javnost manje zna. A radi se o važnom istorijskom datumu kada se “nevesta Jadrana” pominjala u celoj Evropi. Boka, koja se nalazila u austrijskom delu Austrougarske, bila je zbog svog strateškog položaja izuzetno važna pomorska baza. Pobuna oko 6.000 mornara na četrdesetak brodova autrougarske ratne flote, stacioniranih ponajviše ispred Đenovića, počela

Srpski grobovi na obali Belog mora

Istorijski događaji odveli naše sunarodnike i na severozapad Rusije. Na periferiji Kandalakše sačuvan spomenik vojnika Gojka Tomića, rođenog 1894. Sa drugog belega kiše i morske bure izbrisale slova Dva nadgrobna spomenika na nekadašnjem starom groblju pomoraca na periferiji Kandalakše, gradića sa tridesetak hiljada stanovnika na krajnjem severozapadu Rusije, kojeg teško mogu da pronađu na geografskoj karti i građani RF, svedoče da su burni istorijski događaji i veliki ratovi odveli Srbe na razne strane sveta da bi tamo ostavili kosti, daleko od otadžbine. Ratni vihor neke je doveo i na obale Belog mora, gde i dan-danas na jednom spomeniku piše da je tu sahranjen Srbin Gojko Tomić. Sa drugog belega su

Dr Milan Micić o srpskim dobrovoljcima: Sjećanje na generaciju koja je unaprijed bila osuđena na smrt! (VIDEO)

U sklopu ciklusa Veliki rat i književnost 4. oktobra 2017. godine u Studentskom kulturnom centru u Beogradu predstavljeni su radovi istoričara dr Milana Micića koji opisuju srpski dobrovoljački pokret u Rusiji tokom Prvog svjetskog rata, borbu srpskih dobrovoljaca na frontu u Dobrudži 1916, njihovo izvlačenje iz Rusije i dolazak na Solunski front 1918. Srpski dobrovoljci 1914–1918, životi, sećanja je dokumentarna proza o srpskim dobrovoljcima nastala na temelju kazivanja potomaka.  – Svojim postojanim i dugogodišnjim radom dr Micić je zabilježio priče potomaka iz različitih dijelova nekadašnje Austrougarske monarhije u kojima su živjeli Srbi, a iz kojih se vidi da je motiv srpskih dobrovoljaca bila nataložena želja za slobodom i jedinstvom – rekla je Vesna Kapor. Otpisana

Aleksandar Lekso Saičić Foto Privatna arhiva

Lekso sabljom stekao slavu!

Ko je bio jedan od najvećih crnogorskih junaka kome u Beranama njegovi Vasojevići podižu spomenik. Kapetan Aleksandar Saičić u Rusko-japanskom ratu, u dvoboju, 1905. posekao japanskog samuraja Vasojevići, kojima je borba za slobodu uvek išla od ruke i bila “redovna pojava”, setili su se, doduše sa velikim zakašnjenjem, svog velikog sina. Jednog od najvećih junaka koje je dalo ovo pleme, ali i cela Crna Gora – kapetana crnogorske vojske i Rusije Aleksandra Leksa Saičića. Ko je čovek kome će u Beranama, odlukom odbornika koalicije “Zdravo Berane”, biti uskoro podignut spomenik, pitaju se samo oni koji se nisu napajali znanjem sa narodnih vrela, ili oni koji u žurbi za boljim životom

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala