arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Bećković: Srbija gata, a drugi odlučuju

Matija Bećković, za “Novosti”, o “Tri poeme” i našoj budućnosti posle izbora. Prvi put u SANU spomenut Dragiša Vasić kao žrtva Jasenovca TRI pesme koje slave Boga, Ljubav i Molitvu, objedinjene u knjizi “Tri poeme”, u izdanju SKZ-a, akademik Matija Bećković predstavio je juče u Svečanoj sali SANU. Ovaj triptih religijskih stihova čine naslovi “Gospode, pomiluj”, “Učini mi ljubav” i “Slava tebi Bože”, a pesnik ih je, kaže, ispevao u posebnom zanosu, u “nepesničko vreme u slavu bezvremenog carstva poezije”. Pred mnogobrojnim poštovaocima Bećkovićevog umeća, njegovim prijateljima i kolegama, o knjizi su iscrpno govorili profesori Stojan Đorđić i Jovan Delić, dok je autor nadahnuto govorio odlomke iz poema. Ipak, pre

U SANU održana promocija “Tri poeme” Matije Bećkovića

U Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti danas je povodom 75 godina od osnivanja ustaškog logora Jasenovac promovisana knjiga “Tri poeme” akademika Matije Bećkovića. Akademik Miro Vuksanović naveo je da tri Bećkovićeve poeme – “Gospode pomiluj”, “Učini mi ljubav” i “Slava tebi Bože”, ustvari predstavljaju molitve Bogu, prenose beogradski mediji. “Pesnik i majstor reči je u poemi `Učini mi ljubav` uzeo imenicu duša iz koje je ponikla ljubavna nežnost i podigao je u superlativ nad superlativima”, rekao je Vuksanović. Profesor Stojan Đorđić naglasio je da je Prvu poemu Bećković napisao 2013. godine i da je za osnovu uzeo poznatu i najkraću hrišćansku molbu za milost Božiju, koja je stala u samo

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Nemanja Dević: Zbog dobrih ljudi i Sunce sija

O, kako nam samo fale jednostavni dani, jednostavni ljudi i jednostavni razgovori. Danas sam prepodne proveo u selu Cerovcu, sa četiri generacije Radojevića-Mančića. Bez posebnog povoda. Piše: Nemanja Dević Radojevići su nekad bili jedna od najuglednijih familija u selu, i to se i danas oseća u njihovom držanju, priči, ophođenju, u njihovoj ozbiljnosti i smislenoj šali, u gostoprimstvu i načinu na koji brinu o domaćinstvu. U prijatnom ambijentu, ispod stoletne lipe i okruženi niskim stablima jabuka, vodili smo više nego ugodan razgovor o našim i prošlim danima. Red i sklad, tako retko međusobno poštovanje i ljubav – to je prvo što pada u oči gostu ove porodice. I hrast i

arcibald-naslovna.jpg

Sećanja i zavet doktora Rajsa

Neki postaju Srbi rođenjem. Neki, sa većom odgovornošću, postaju i Srbi po osećanju. Najmanje je onih koji su iznad svega Srbi po delu. Doktor Arčibald Rajs je uoči Velikog rata bio priznat stručnjak za sudsku medicinu, kriminolog od karijere. Živeo je u zemlji koja je bila neutralna. Kada je u avgustu 1914. odlučio rešio da krene put napadnute Srbije o kojoj je malo znao, rizikovao je i život, naučnu karijeru, spokoj i sva materijalna blaga. Ali, ono što je u Srbiji video, srce mu je ispunilo drugim blagodetima. Toliko da je u smiraj života zaželeo da baš i to srce ostavi da počiva među Srbima. Na Kajmakčalanu, visoko, gde zvižde

Dušan J. Bastašić

Bastašić: O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (3)

Ne treba nas impresionirati i iznenaditi misionarska uloga Vladike Jovana Ćulibrka u poduci naroda serbskog o Holokaustu i njegova sve otvorenija naklonost prema toj temi, pošto preosvećeni slovi za velikog stručnjaka za Holokaust. Piše: Dušan J. Bastašić Magistarske studije iz jevrejske kulture pohađao je u Spomen-ustanovi Jad Vašem i na Jevrejskom univerzitetu u Jerusalimu, a magistarski rad “Istoriografija holokausta u Jugoslaviji” odbranio je kod dr. Davida Bankiera, tadašnjeg šefa Međunarodnog instituta za proučavanje holokausta u Jad Vašemu. Trenutno priprema doktorat iz iste oblasti sa dr. Joavom Gelberom. Vladika je dobitnik prestižne nagrade “Golda Meir” za 2004. godinu. Nema ništa čudno u tome da naučne institucije podržavaju i protežiraju svoje dobre studente

Nemanja Dević: Za sve one koji mogu srcem da osećaju

Neprimetni, ograđeni, uz parking autobuske stanice u Barajevu, stoje spomenici zaboravljenih junaka iz velike Otadžbinske vojne iz 1914. Piše: Nemanja Dević Nekada ugledni Milenko Đokić, koji požive stotinu godina (i bi svedok čitavog velikog skoka, od Srpske revolucije do nezavisnosti i ujedinjenja) sahranjen pored sina jedinca Milorada, koji je kosti ostavio na Mačkovom kamenu. Svetli grobovi, oko kojih svakodnevno prolaze svi oni koje put navede na ovu stranu, a retko ko od njih zastane, da ugleda jasan putokaz. Oko njih neugledni travnjačić, opušci i zgužvani papirići. Njih niko neće pomenuti na izborima. Njima će jednom godišnje, a možda ni tada, boračke organizacije na čudno grobište položiti cveće. Ali oni su

Bastašić: Podrška odluci jevrejskih opština da bojkotuju skup u Jasenovcu

Predsjednik Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke Dušan J. Bastašić izjavio je da potpuno razumije i podržava odluku jevrejskih opština u Hrvatskoj da bojkotuju komemorativni skup posvećen obilježavanju 71 godine od proboja jasenovačkih logoraša.  “To okupljanje organizuje se pod pokroviteljstvom hrvatske države, koja ne samo da `glasno` ćuti na reinkarnaciju ideologije fašizma i ustaštva, nego i izjavama nekih svojih ministara, saborskih poslanika i evropskih parlamentaraca ispoljava otvorenu blagonaklonost prema ovim zastrašujućim pojavama”, rekao je Bastašić. On je izrazio nadu da će jevrejska zajednica istrajati u svojoj odluci, posebno zbog neprihvatljive i uvredljive muzejske postavke u Spomen-području Jasenovac. “Žalosno je da se vođe srpske zajednice u Hrvatskoj još nisu jasno odredile prema

Tajna jedne slobode

Postoje tri teorije koje objašnjavaju oslobađajuću presudu u slučaju Vojislava Šešelja. Koja je najbliža istini? To, budimo iskreni, niko nije očekivao. Od Šešelja, preko Sarajeva i Zagreba do poslednjeg člana SRS u Inđiji, na primer. Nikome na pamet nije padala mogućnost da tročlano veće Haškog tribunala, na čelu sa sudijom Antonetijem, oslobodi Šešelja po svim tačkama optužnice. Kako se to dogodilo, tačnije, zašto se dogodilo? Postoje tri teoretske postavke: prva je Šešeljeva i oslanja se na čast i poštenje dvojice sudija, ovih koji su ga oslobodili. Druga kaže da su “vlasnici” Haškog tribunala – koji jeste politički sud bez ikakve dileme – oslobodili Šešelja u nameri da ga na domaćem

Dušan J. Bastašić

Bastašić: O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (2)

Nakon (najmanje) deceniju duge pauze, krajem februara je u Manastiru Svetog Jovana u Jasenovcu održana sjednica Odbora za Jasenovac Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve (SPC) kojim odnedavno predsjedava dugogodišnji sekretar tog odbora Vladika Jovan Ćulibrk. Piše: Dušan J. Bastašić Odboru je promijenjen naziv u “Odbor za Jasenovac i ostala stratišta”, pa će se kako je naglašeno, on ubuduće baviti i svim ostalim stratištima na teritoriji bivše Jugoslavije. Kako se i kada u proteklih više od deset godina ovaj odbor naše Svete crkve bavio stradanjem pravoslavnih Srba u Jasenovcu, nije mi poznato, a informaciju o tome teško je naći i na sveznajućem “Gugl” pretraživaču. Ali zato, informacija o bavljenjem Odbora

Dušan J. Bastašić

O činjenju, nečinjenju i zločinjenju (1)

Ne znam gdje su donedavno počivali posmrtni ostaci četvorice slavonskih episkopa, ali je prenošenje njihovih kostiju u pakrački Hram bio odličan povod da se tamo, pored naših arhijereja i sveštenoslužitelja, (opet) okupi šaroliko društvo. Piše: Dušan J. Bastašić Pored vjernog naroda, koji je bio prisutan u mnogo manjem broju od gostiju, na tom svetom mjestu okupiše se (opet) kolaboracionisti hrvatskog režima, bilo po zadatku bilo zbog PR-a (pablik rilejšn ili odnosi sa javnošću), a uz njih i šačica banjalučkih apologeta i obožavalaca lika i djela nadležnog episkopa. Vjerni pravoslavni narod u Zapadnoj Slavoniji poslije 1995. postoji još u tragovima nakon što je većina tamošnjeg srpskog korpusa, koji je danas brojčano

Matija Bećković i Emir Kusturica o srpskoj eliti danas

Institucije u kojima bi trebalo da budu okupljeni pripadnici elite gube bitku pred medijima jer se, zahvaljujući informatičkoj revoluciji, funkcija institucija izmenila. Snagu javne reči u informatičkom društvu preuzeli su političari — to su postali najbolji pisci, slikari, poete. Na Mećavniku, u Mokrogorskoj školi menadžmenta, pesnik Matija Bećković i reditelj Emir Kusturica pokušali su da odgovore na pitanje da li je srpskom društvu potrebna elita. Prema Kusturičinim rečima, elitu bi trebalo da čine pametni ljudi, tako je u Srbiji bilo od srednjeg veka, ali kod nas se elita nikada ne realizuje grupno. „Grupisanje srpske elite nema ni meru koju je imala Francuska kada je stvarala sekularnu državu, ni zajednički imenitelj,

Ni pravde, ni pomirenja

Nikoga Haški tribunal nije mogao da pomiri, jer nije ni osnovan s tim ciljem, već na ideji da optuži jedan narod Pravda je zadovoljena, izjavio je Serž Bramerc, glavni tužilac Haškog tribunala, neposredno nakon objavljivanja presude Radovanu Karadžiću. Nije, gospodine Bramerc. U Hagu pravda nije zadovoljena već je pogažena, obesmišljena kao pojam. U Hagu su optuženi i osuđeni (neke je smrt „spasla“) svi politički lideri (predsednici država i vlada), te vojne i policijske starešine srpskog naroda; iz Srbije, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Svi. Iz redova drugih naroda – nijedan. Izetbegović, Tuđman, Silajdžić, Ganić, Delić, Tus, Červenko, Seferović, Bobetko, Šušak, Mesić, Stipetić… niko. Neupućen, potpuno neobavešten čovek, kome bi

Nemanja Dević je prekopao mnoge arhive u zemlji i inostranstvu

Još smo živi, još se borimo i još, prkoseći, igramo kolo

Kako samo ”veliki” i moćni vole simboliku sa datumima. Nikako da se otmem utisku sa Hitlerom i vagonom u Kompjenju… sve do vojnih parada i ultimatuma Srbiji – baš na Vidovdan, praznik nacionalnog ponosa. Kao kaznu za naš veliki skok s početka 20. veka, na kraju istog naterali su nas da kapitulaciju potpišemo u Kumanovu, u mestu gde je simbolično započelo srpsko ujedinjenje nakon vekova robovanja. Danas, najviša kazna lideru prekodrinskih Srba dr Karadžiću, kao kruna ”intervencije” koju su započeli protiv srpskog naroda istog dana 1999. Da nam pokažu kako oni kažnjavaju nepokorne. Suptilnije metode, a cilj isti. Satanizovati ”male Ruse” na Balkanu, sprečiti njihovu integraciju i, kako vele u

Matija Bećković: Kada bih vladao Srbijom

Kad bih vladao Srbijom, počeo bih od nule. A to znači – bio bih realan. I da bih izabrao i krenuo najsigurnijim putem. Glavni slogan moje vladavine, ispisan na svim zastavama bi glasio: Mi smo niko i ništa. To bi bila srpska stajna tačka i polazna pozicija. Tako bismo bar budućim naraštajima otvorili oči i obezbedili svetliju budućnost. Da znaju ko su i šta su i da se ne iznenađuju kad se nađu bilo gde na zemaljskoj kugli i budu tretirani kao nuline nule. Ako se nekim slučajem negde u nekom kutku Zemljinog šara ispostavi da nije tako, to će biti čist ćar i prijatno iznenađenje koje ne može nikome

Nizbrdica još ne prestaje

Akademik Matija Bećković besedio u Valjevu na svečanoj akademiji povodom tri jubileja Svetog vladike Nikolaja Srpskog Za svetitelja lelićkog rečeno je da on nije živeo, nego srpski narod u njemu, a srpski narod u njemu bio je samo posrbljeno ime Isusa Hrista. Takvim životom on je postao ukras ne samo svetosavske nego i sve pravoslavne crkve. Ovim rečima o Svetom vladici Nikolaju Velimiroviću, Nikolaju Srpskom, besedio je akademik Matija Bećković u subotu u Valjevu na svečanoj akademiji povodom tri jubileja velikana hrišćanske misli – 135 godina od rođenja, 60 godina od upokojenja i 25 godina od povratka Nikolajevih moštiju u Srbiju. „Čovek i narod koji ne pređu golgotski put samo

Jesu li Nikolić i David ravnopravni?

Kako to da je kritika Tomislava Nikolića kritika samo Tomislava Nikolića, a ne i naroda iz kojeg Nikolić potiče, dok je kritika Filipa Davida automatski kritika naroda iz kojeg David potiče Beogradski novinar Vlado Mareš podneo je žalbu Komisiji za žalbe, Saveta za štampu, povodom teksta Ratka Dmitrovića „Više od netrpeljivosti“, objavljenog 26. februara u „Večernjim novostima“. Mareš traži da Komisija proceni da li je Dmitrović prekršio Kodeks novinara. U obrazloženju navodi da „poslednji pasus Dmitrovićevog teksta sadrži jasno uočljivu, zloslutnu i preteću poruku da ljudi nesrpske nacionalnosti imaju da paze šta će i gde da kažu“. Mareš dodaje da se u tekstu oseća više od netrpeljivosti prema Jevrejima kojima

Drumovi Meri Daram

Sve je u englesko-srpskim odnosima hladno, proračunato i racionalno. Uvek i samo na srpsku štetu, razume se Englezi na Balkan dolaze samo zbog velikih interesa ili zbog velike muke. Tako je od srpske revolucije, predvođene Crnim Đorđem, preko Dizraelija i Istočnog pitanja pa sve do danas. Kad nešto može da se završi preko posrednika, sa stalnim „izvođačima radova na terenu“ Englezi to obave (tu su bez premca) ako procene da je neophodna vojna intervencija, makar i kroz bombardovanje svojih saveznika (1944. godina) ili bivših saveznika (1999. godina) onda se vojno interveniše. Treći oblik snažnijeg britanskog spuštanja na Balkan je, naravno, diplomatija; klasična, ambasadorska ili i ova koju upravo demonstrira princ

Svetozar Livada: Zatrli Srbe i njihovu baštinu u Hrvatskoj

Zašto se Srbima u Hrvatskoj sve to dogodilo, gde je njihova pojedinačna ili kolektivna krivica, pitao je svojevremeno penzionisanog univerzitetskog profesora Svetozara Livadu jedan visokorangirani UNHCR-ov diplomata kome nije bilo jasno čime su Srbi u Hrvatskoj zaslužili takvu golgotu. – Srbi su žrtve istorijskog nekažnjenog zločina – odgovorio mu je Livada. U intervjuu za „Vesti“ Livada objašnjava da je istorijski zločin „onaj zločin kojim su pogođeni ljudi i njihove institucije, dobra, zavičaj, baština, uključujući i groblja i prostor“.Srbi su žrtve istorijskog nekažnjenog zločina: Penzionisani univerzitetski profesor Svetozar Livada   Ko stoji iza tog zločina, ko je naručilac i poslodavac? – Izučavajući rasne zakone NDH, njenu genocidnu politiku, stratišta, karakter preko

Ratko Dmitrović

Katedra za mržnju

Njima je svaka odbrana Srba mržnja, srpski nacionalizam, fašizam, prilika za obračun sa onima koji srpske teme, teške, veoma složene, bolne, sagledavaju kroz vizuru suprotnu njihovoj GDE je granica između prava na mišljenje i prava drugog da ga to mišljenje ne ugrozi. Imamo li svi ista prava? Pre sedam dana, na ovom mestu objavio sam tekst na koji su neki reagovali s penom na ustima. Ti neki su bez značaja, laka roba, ali su potegli teške reči i zato ovi redovi. Ti neki, koji svoju političku ideju (oni se sve vreme bave samo politikom) temelje na građanskom principu, na pojedincu, u slučaju teksta u “Novostima”, u spominjanju Filipa Davida, nisu

Ratko_Dmitrovic.jpg

Više od netrpeljivosti

Da li su Srbi negde i nekada zaslužili da Filip David ponižava njihovog predsednika? Jesu, za vreme Drugog svetskog rata, kad su od konc-logora sačuvali porodicu David. To se, jednostavno, ne radi, nepristojno je, nije svojstveno kulturnom čoveku, to izleće kao iz kutija šibica uskih ljudskih okvira, zasniva se na netrpeljivosti, isključivosti, pomalo i mržnji. Da, u pitanju je skandalozan postupak pisca Filipa Davida u Narodnoj biblioteci Srbije, prilikom dodele nagrade za najbolju knjigu (“Kuća sećanja i zaborava”) kada je isti, primajući priznanje, rekao: “Moram da se ogradim od prisustva predsednika Tomislava Nikolića. Poštujući instituciju predsednika, ja od devedesetih ne podržavam njegovu politiku”. Nikolić je sedeo u prvom redu, tri

U Drugom svjetskom ratu izgubio četiri sina

Tužni Mateja Bogdanović iz Azanje izgubio je u Drugom svjetskom ratu četiri sina: Branimira (1921-1941, učitelja, ubijenog u selu), Živadina (1919-1945, pravnika, streljanog na Kočevju), Svetozara (1913-1945, učitelja, streljanog na Kočevju) i Svetomira (1925-1945, maturanta gimnazije, umrlog u Beču).   Starac je u znak žalosti za njima nosio bradu do kraja života. Pamtimo ih – i to je naša najveća pobeda. Priredio: Nemanja Dević  

Bećković: U narodu još živi kult pjesnika i poezije

Srpski akademik Matija Bećković rekao je večeras u Bijeljini da u narodu još živi kult pjesnika, poezije i da toga skoro više nema nigdje na svijetu, te da ga Bijeljina i često vraćanje ovom gradu uvijek iznova podsjete na slavna vremena pjesništva. Govoreći stihove, u kojima je opjevao istorijske ličnosti, ali i na vrlo originalan i duhovit način pravio parodije na aktuelne situacije današnjice, Bećković je držao sve vrijeme pažnju generacijski različite publike zajedno sa članovima SKUD-a “Semberije”. Bećković, koji je u Centru za kulturu “Semberija” dočekan ovacijama publike, rekao je da nije ni čudo što ga Bijeljina podsjeća na slavna vremena poezije i pjesništva, jer je u zavičaju možda

Efraim Zurof i episkop Jovan Ćulibrk (Foto: Tanjug)

Aktuelno i danas: Pismo Episkopu Jovanu Ćulibrku

Obraćam vam se lično, jer ste posljednjim istupom gurnuli šaku u ranu, koja ne zarasta ni nakon 74 godine i koja se prenosi u mojoj porodici sa koljena na koljeno. Gospodine Episkope, predsjedniče Odbora za Jasenovac Svetog Sabora SPC, predsjedniče Upravnog odbora Muzeja žrtava genocida, predsjedniče Komisije grada Beograda za izgradnju Memorijalnog kompleksa na Starom sajmištu. Za razliku od prvog pisma kojim sam vam se obratio kao osnivač i predsjednik udruženja građana Jadovno 1941. iz Banja Luke, ovaj put vam se obraćam lično. Razlog tome ne leži u činjenici da sam nedavno dobio pismo sekretara Odbora za Jasenovac Svetog Sabora SPC, a kojim vi predsjedavate, u kome me se kao

Matija Bećković

Bećković: Svakih sto godina potreban novi Vuk Karadžić

Na ovim prostorima neophodno je da se svakih sto godina pojavi novi Vuk Karadžić da bi uveo narodni jezik u književnost, rekao je danas akademik Matija Bećković nakon što mu je uručena Vukova nagrada za 2015. godinu. On je dodao da se danas niko ne pridržava Vukovog načela “piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano”. “Niko više ne piše onako kako govori. Svako danas čita između redova, ispod napisanog i onako kako nije napisano”, rekao je Bećković, koji je u ime dobitnika Vukove nagrade za prošlu godinu zahvalio žiriju i Kulturno-prosvetnoj zajednici koja tu nagradu dodjeljuje. On je istakao da je usmena književnost velika privilegija naroda. “Srpski narod je

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala