arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Matija Bećković, foto Rade Prelić

Bećković: Gorski vijenac je Novi zavjet srpskog naroda!

Svijet je ovaj tiran tiraninu, a kamoli duši blagorodnoj! Proročki stihovi vladike i pesnika Petra II Petrovića Njegoša izgovoreni sinoć u punoj sali Kolarčeve zadužbine zvučali su kao da su napisani pre nekoliko dana, a ne pre više od 17 decenija. Svečanost „Njegoš u našem vremenu“, povodom 170 godina objavljivanja „Gorskog vijenca“, okupila je mnogobrojne poštovaoce dela velikog poete i vladara. Među njima su bili patrijarh Irinej i drugi crkveni velikodostojnici, arhitekta Dragomir Arsović, reditelj Božidar Đurović, košarkaš Dejan Bodiroga. „Sam Njegoš i njegovo djelo danas su savremeniji negoli u vremenu kada je ono napisano,“ besedio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. „Svjedočanstvo toga je njegov ‘Gorski vijenac’ i ‘Luča mikrokozma’.“ Govoreći

Rušenje crkve Sv . Save u Celju, snimak učinjen verovatno maja ili juna 1941. g.

Pravoslavna crkva u Sloveniji 1941. – 1946. g. – izvod iz Izveštaja „Srpska crkva u Drugom svetskom ratu“

Uoči drugog svetskog rata Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve bio je održan u maju 1939. g.; 1940. g. Sabora nije bilo. Piše: Nikola Milovančev Sledeći sabor održan je tek na proleće 1947. g. U pripremama na tu sednicu Sabora, članovi Svetog Arhijerejskog Sinoda su pod predsedavanjem patrijarha Gavrila pripremili izveštaj o stanju u Crkvi od 1939. do 1946. g. Episkop Atanasije Jevtić pripremio je za štampu i objavio je ovaj izveštaj u zborniku „Serbia i komentari“ za 1990/ 91 (izdanje Zadužbine Miloša Crnjanskog). Za nas je u Izveštaju posebno zanimljivo poglavlje o položaju pravoslavne crkve u Sloveniji u tom razdoblju, pa donosimo taj deo. Iz teksta izveštaja je očito da

Nikola Milovančev: O Srbima i pravoslavnoj veri na prostorima današnje Hrvatske do XX veka

Manastir Krka Još u ranohrišćansko vreme, u IV veku, na području rimske provincije Dalmacije postojala su brojna srpska naselja. Na žalost, od XIX veka, političke prilike nisu omogućavale detaljnija arheološka istraživanja najstarijeg perioda boravka Srba na tim prostorima. Tek u vreme kratkotrajne Republike Srpske Krajine, tokom 1993. i 1994. god. , arheolozima predvođenim prof. dr. Đorđem Jankovićem bilo je omogućeno da barem delomično istraže više lokaliteta na području Kninske Krajine i Like (Srbski klanac, Kupinovo, Donji Lapac), kao i susednog područja Drvara i Grahova; već 1995. skršena je RSK i od tada dalja istraživanja nisu bila obavljana. Rezultati arheoloških radova objavljeni su 1998. u knjizi Đorđa Jankovića „Srpske gromile“ i

devic-prebilovci1.jpg

Mesto srpskog vaskrsa

Zašto je za Srbe bitno da znaju gde su i šta su Prebilovci? Ovo je kratka priča o jednom selu, o srpskom stradanju i vaskrsu Prebilovci danas Hercegovina. Dolina Neretve. Selo Prebilovci, od Mostara udaljeno trideset pet, od mora dvadeset, a od Čapljine pet kilometara. Mesto susreta naroda i vera. I mesto njihovog sukoba. Ako postoji neka verzija ovozemaljskog pakla, u Drugom svetskom ratu Prebilovci sa okolinom su prošli kroz njega. U pogromima tokom prvih meseci postojanja Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nestajala su čitava srpska sela. Na najbrutalniji način uništavani su i tragovi o svakom prisustvu Srba na tim područjima. Masovni pokolji stanovništva u donjoj Hercegovini počeli su na Vidovdan 1941. Ustaše

Akademik Matija Bećković

Bećković: Srpsko kulturno nasljeđe je albansko iz ugla onih koji „dube na glavi“

Srpski akademik Matija Bećković izjavio je da se nema šta prigovoriti Albancima koji tvrde da je kulturno nasljeđe Srba na Kosmetu, u stvari, albansko jer je to istina iz ugla čovjeka koji „dubi na glavi“. „Nema im se šta prigovoriti jer iz ugla čoveka koji dubi na glavi, to što su rekli, sve je istina“, rekao je Bećković za „Sputnjik“, komentarišući saopštenje vlasti samoproglašenog Kosova da je film Borisa Malagurskog „Kosovo – momenat u civilizaciji“ rasistički i bez presedana, te dio „sporne kampanje“ protiv članstva samoproglašenog Kosova u Unesku. Direktor Kulturnog centra u Gračanici Živojin Rakočević napomenuo je da do prije 10 godina 80 odsto Albanaca ne bi ni pomislilo

“A hoće li one koji nisu priznali Kosovo da isteraju iz EU?”

Akademik Matija Bećković izjavio je da ne razume čemu žurba da bude rešeno pitanje Kosmeta i dodao da stiče utisak da su sva druga pitanja rešena, pa je i Srbima i svetu jedino preostalo pitanje Kosova. – Ajde da za ovu priliku, uz Kosovo, nabrojimo još sedam sličnih, i to samo na slovo K: Korzika, Katalonija, Kipar, Kvebek, Krim, Kurilska ostrva, Koreja – rekao je Bećković za NIN. Kada je reč o unutrašnjem dijalogu o Kosmetu koji je inicirao predsednik Srbije Aleksandar Vučić, Bećković kaže da je ta debata završena prie nego što je i počela. On ističe da ne postoji unutrašnji dijalog, kao ni spoljašni monolog. Komentarišući ocene da

Nikola Milovančev: Memorandum dubrovačkog paroha Božidara Mitrovića predsedniku vlade Stojadinoviću

Dokument koji ovdje donosimo – memorandum dubrovačkog paroha Srpske pravoslavne crkve Božidara Mitrovića[i] Milanu Stojadinoviću, prvom predsjedniku jugoslovenske vlade koji je posjetio Dubrovnik, datiran 28. jula 1938, zanimljiv je zbog prikaza teškog položaja dubrovačkih Srba u prvoj Jugoslaviji. Memorandum je dragocjen dokument za utvrđivanje pune istorijske istine, da su Srbi između dva rata u mnogim krajevima zemlje, a posebno u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji nazadovali u političkom, kulturnom, ekonomskom i demografskom pogledu.[ii]Ta činjenica je već uoči II svjetskog rata bila evidentna kako onima koji su joj se protivili, tako i drugima, koji su je odobravali. Među ovim drugima, spomenuo bih Vasu Bogdanova. On je  usvom mjesečniku „Političko iskustvo“, koji je izdavao 1940.

Akademik Matija Bećković

Matija Bećković na „Trgu od ćirilice“: Uzeli ste ga, jači ste, ali, ne tražite da vam uz Kosovo damo i svoju čast!

U okviru manifestacije „Trg od ćirilice“ koja se održava u Herceg Novom, 14. avgusta organizovan je koncert „Herceg Novi za Kosovo i Metohiju“. Svoj doprinos ovom koncertu dao je proslavljeni srpski pesnik i akademik Matija Bećković svojom besedom. – Možda se ova tema ne uklapa u moždane vibracije ovog doba godine kad bismo svi želeli da se opustimo i za trenutak odahnemo i održimo iluziju da smo svi laki i bezbrižni. Pokušavali smo da isključimo sve ringle i prekidače i sve sklonimo u stranu, pa ipak nas prestižu i stare i nove brige i nove misli. Kako bi bilo dobro da nas Srbe ne tretiraju mimo sveta i ne traže

Godišnjica pogibije 12 ravnogoraca u selu Kusatku

Sadržaj: Na današnji dan, 1944, u mom selu Kusatku kod Smederevske Palanke poginulo je 12 ravnogoraca u borbi sa nemačkim okupatorskim snagama. U sećanje na njih, oklevetane i zaboravljene antifašiste i borce za slobodu, dajem odlomak koji sam im posvetio u knjizi. Piše: Nemanja Dević ”Napadi na nemačke tranportne linije bili su u leto 1944. česti. Snage JVuO, pod komandom potporučnika Dobrosava Radojkovića, popunjene su 9. avgusta 1944. mobilizacijom. Istog dana, izvešteni od šefa železničke stanice iz susednog Kovačevca da će kroz Kusadak proći nemački transportni voz sa oružjem, uputili su se ka železničkom stajalištu Rabrovac, koje je bilo najpogodnije za postavljanje zasede. Planirali su napad na voz, ne bi

Sandra Blagić: Ne dozvolimo da nas opet kolju, protjeruju, da nam lome kičmu!

Dok drugi veličaju svoje zločince i zločine, raznim skupovima i koncertima, mi svoje žrtve zaboravljamo! Zaboravljamo ko smo, šta smo i odakle smo. Djecu liječimo preko SMS poruka, a vlada naručuje nova vozila, jer su im, kako kažu, stara dotrajala. Imam osjećaj da smo ponovo u komunizmu, samo što sad možeš da kažeš šta misliš. A, zarad mira ipak ćuti, jer zašto da se vraćamo u prošlost. Zašto da se sjećamo, nevinih civila i predugačkih kolona, žena, djece, staraca? Zašto da se sjećamo poklanih, prognanih, zaboravljenih? Zašto da se sjećamo, jer to je davno bilo? Bilo prije 25 ili 75 ili 350 godina, sjećati se moramo! Pokušavaju istinu preokrenuti, izvrnuti

Nemanja Dević: Ovo bi valjalo znati pre nego što progovorimo o Nikoli Tesli

Dok spremam knjigu Teslinog prevoda Zmajevih pesama, sa vama delim neke od nikada prevedenih reči čoveka koji je menjao svet svojim izumima, ali i ostavio zlatan trag koji iz srca narodne tradicije vodi do večne istine. Na tom mestu Pupin i Tesla ne samo da su na istom putu, već njime koračaju jedan pored drugog. Nikola Tesla piše: ”Na Kosovu polju pao je Miloš Obilić, najplemenitiji od svih srpskih heroja, nakon što je ubio sultana Murata II posred njegove velike vojske. Da se ne zna da je ovo istorijska činjenica, moglo bi se pomisliti da se radi o mitu, stvorenom pod uticajem Grka i Rimljana. Jer u Milošu vidimo i

Matija Bećković

Matija Bećković: Izvinjenje

Ne mogu prežaliti Što nekim slučajem Nije živ Sultan Murat Pa da odem na Kosovo polje Da mu se izvinim Prvo bih nabrao Pune ruke božura I fino ih uvio u trobojku Pa glavom na Vidovdan Banuo pred njegov čadar Izvini Padišahu što ovoliko kasnim Ko će me razumeti ako ti nećeš Mnogo si išao ispred svog vremena Ono što je tebi bilo jasno još onda Ja sam shvatio tek sada Sve si nam iskreno i otvoreno govorio Ali nisi imao kome Ko je onda mogao i pomisliti Da ćeš ti ispasti pošteniji Od svih koji su dolazili posle tebe Ti nisi osvajao svet A da niko tvoj ne pogine

Nemanja Dević Foto: Blic Online

Izgleda da nam nisu do kraja isprali mozak

U Kneginje Ljubice ima jedan šarmantan kafić, gde četvrtkom uveče sviraju neki momci uživo – uglavnom neke obrade stranih stvari. Uvek klarinet u toj svirci dolazi do izražaja. Privuče me kad god sam u prolazu, ali nikad nisam svraćao; učinilo mi se da se tu okuplja uglavnom neki dorćolski šminkeraj, pa da ne kvarim imidž ni ja njima ni oni meni. Večeras pošao po mleko, pa opet prolazim pored kafića i imam šta da čujem: klarinetista svira “Vidovdan”. Poručili i vesele se neki mlađi ljudi za stolom. Pa mi beše toplo oko srca. Jest, nama je sve normalno, naše, pravo, autentično i izvorno, postalo tako retko da vidimo i čujemo,

Putokaz za turiste u Knez Mihailovoj ulici (Foto: R. Krstinić)

Matija Bećković: Svaki okupator je prvo zabranjivao ćirilicu

I da mi zaboravimo ćirilicu, ona ne bi nestala. Grci, Bugari, Rusi nam se ne bi pridružili. Ako bismo zaboravili ćirilicu, ne bismo umeli da pročitamo svoje tapije, epitafe, svoju ličnu kartu, kaže za „Politiku“ akademik Matija Bećković Kada biste nekome rekli da više ljudi piše ćirilicom nego latinicom, ne bi vam verovao! – kaže akademik Matija Bećković, komentarišući najavljene predloge izmena i dopuna Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma, koje preciznije regulišu status upotrebe ćirilice u javnom prostoru. Taj predlog je bio sasvim dovoljan za otvaranje burne političke rasprave u kojoj su ćirilica i/ili latinica zapravo neka vrsta linije razdvajanja prve i druge Srbije. Ministar Vladan Vukosavljević je ocenio da je

Vojvoda Petar Bojović

Srpsko čojstvo: Vojvoda Petar Bojović

Vaše je samo ovo: vojnik na vojnika, ratnik na ratnika! Sve što je preko toga, nije od Boga! Ako li neko od vas – ne dao Bog – prekrši ovaj zavet svetih ratnika srpskih, kunem mu se, biće izbrisan iz knjige života, kako na ovome, tako i na onome svetu! Otkada je kao momče zakoračio izvan rodnih Miševića kod Prijepolja, preko vojne škole do komandnih pozicija u srpskoj vojsci, vojvoda Petar Bojović svagda je bio prvi. Istakao se komandujući u Balkanskim ratovima 1912–1913, a 1916–1918. obavljao je dužnost načelnika štaba Vrhovne komande srpske vojske. Vojvoda Bojović negovao je kult srpskog ratnika i svetlog oružja, isticao je junaštvo koliko i čojstvo.

Verujem u Boga, Srpstvo i u dobrog čoveka

Ove večeri gledam u zvezdano nebo nad svojim rodnim krajem. Sve češće, tako, poslednjih godina misli mi lete dok sam zagledan u zvezde. Večeras su na Kosovu i u Metohiji, gde sam prošle godine, baš na ovaj dan – Trojičindan, prvi put posetio selo Mušutište. Mušutište je do 1999. bilo mešovito, srpsko-albansko selo, jedno od najvećih u pokrajini. Nalazi se oko 11 kilometara jugoistočno od Suve Reke, u prizrenskom kraju. Karakteristično za mnoga naselja, Srbi su i ovde pretežno bili nastanjeni oko svojih svetinja: one su im davale snagu da izdrže sve teškoće u periodima dugog robovanja. Slično je bilo i u Đakovici i u Lipljanu i u Orahovcu i

Izložba "Moje Jadovno" u Ljubljani

VIDEO – Izložba „Moje Jadovno“ otvorena u Ljubljani

U parohijskom domu hrama Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, u subotu 3. juna otvorena je izložba „Moje Jadovno“, u spomen na Srbe i Jevreje stradale u kompleksu ustaških logora smrti Gospić-Jadovno-Pag 1941. godine. Izložba je projekat Kulturnog centra iz Novog Sada i udruženja „Jadovno 1941.“, koje okuplja potomke i poštovaoce žrtava kompleksa ustaških logora Jadovno, a priredili su je studenti istorije Predrag Lozo i Dragoslav Ilić i dugogodišnji predsjednik udruženja dr Dušan Bastašić. Ovom prilikom, posjetioci izložbe imali su priliku vidjeti dokumentarni film „Dan sjećanja na Jadovno 1941.-2016.“ te čuti predavanje Dušana Bastašića i pravnika i istoričara iz Ljubljane Nikole Milovančeva na temu: ,,O (ne)kulturi zaborava“. Bastašić je rekao

Dević: Bićemo svjedoci čina u kome će Republika Srpska ostvariti pravo na nezavisnost!

Istoričar Nemanja Dević je kao jedan od osnivača NVO Srpski akademski krug uspio da autorski prepoznatljivim i veoma upečatljivim tekstovima široj javnosti približi temu istorije srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. U razgovoru za Srpsko kolo Dević kaže da je sudbina Republike Srpske složeno pitanje koje od srpskih elita zahtijeva ono što im je u novijoj istoriji često nedostajalo: strpljenja i mudrosti. „Republika Srpska odraz je viševjekovne borbe za slobodu srpskog naroda zapadno od Drine. Nju je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu devedesetih godina stvorio isti onaj narod koji je, poslije genocida u NDH, postao doslovno živ klan-nedoklan. Smatram da će srpski narod u budućnosti, a mi ćemo biti svjedoci tog čina,

Matija Bećković: Smrt Njegoševa najveći je srpski poraz od Kosova, ali i novo rođenje

BESEDA NA AKADEMIJI U BARU POVODOM OSVEŠTANjA HRAMA SVETOG PETRA II LOVĆENSKOG TAJNOVIDCA – Kad su Vladiku Petra II sahranjivali, ispratili su ga knjaz i kneginja, dva arhimandrita, dva đakona i 20 sveštenika. Pucalo se, kažu, iz hiljadu pušaka. Kad je presahranjivan, ispraćen je bez krsta i sveće, bez sveštenika i srodnika. Bilo ih je svake fele, vere i nevere – samo nije bilo njegove crkve – Lako su se odlučili između male kapelice i grdosije mauzoleja do kojeg su probili tunel da, umesto onog grudobolnog, unesu „Njegoša“ od 28.000 kila. Nije se ni moglo drukčije završiti vreme u kojem je Njegoš ispisivan iz hrišćanstva uopšte, iz pravoslavne crkve posebno,

IZLOŽBA I PREDAVANjE „MOJE JADOVNO“ U LjUBLjANI

U parohijskom domu Crkvene opštine u Ljubljani, u subotu 3. juna, u 19.00 časova, biće otvorena izložba „Moje Jadovno“, u spomen stradalim Srbima i Jevrejima u kompleksu hrvatskih logora smrti Gospić-Jadovno-Pag 1941. godine. Prije otvaranja izložbe biće prikazan 15-minutni dokumentarni film „Dan sjećanja na Jadovno 1941-2016.“ i održana prigodna besjeda Dušana J. Bastašića i Nikole Milovančeva na temu: ,,O (ne)kulturi zaborava“. Izložba će biti postavljena od 09. – 19 maja 2017. a može se pogledati od 09. do 19. časova. Izložba „Moje Jadovno“, autora Dušana J. Bastašića, Dragoslava Ilića i Predraga Loze je projekat Kulturnog centra Novog Sada i udruženja Jadovno 1941. iz Banjaluke a nastala je korištenjem arhivske građe

Streljanje omladine u logoru Sajmište, od strane nemačkih vojnika, 1943.

Helsinški odbor Srbije želi staviti hipoteku Srbiji, amnestirati Hitlera i Pavelića ?

Novinarka „Slobodne Evrope“ Branka Mihajlović objavila je u ovom mediju prilog „Uklanjanje Nedićevih tragova u zločinu holokausta“.  Tema novinarskog priloga je predlog zakona o uređenju memorijala na mestu nacističko-ustaškog logora Sajmište. Piše: Nikola Milovančev U prilogu, u izjavama sagovornika autorice, ima više istorijskih neistina. Međutim, ključan je jedan navod, srž svega. To je izjava Sonje Biserko, predsednice Helsinškog odbora Srbije: „Logor jeste formalno bio na teritoriji NDH, međutim, logor je bio pod kontrolom okupatora i kvislinške vlade Milana Nedića. To se potpuno zanemaruje i Srbija se amnestira od odgovornosti.“ Da prevedem na narodski jezik: Srbiji treba nametnuti odgovornost za logor Sajmište (Zemun) 1941-1944. a to ujedno znači i amnestirati zločinački

Akademik Matija Bećković (Foto: mc.rs)

Bećković: Sačuvati ćirilicu – okupatori su je zabranjivali

Akademik Matija Bećković izjavio je da je dovoljan razlog da Srbi sačuvaju ćirilično pismo staro hiljadu godina to što ga je svaki okupator zabranjivao. “I da nema drugih razloga, to je dovoljno da ono bude sveto i sačuvano u svakom narodu koji se dokopao slobode”, rekao je Bećković za “Večernje novosti” povodom najave Grada Beograda da će donijeti konkretne mjere za zaštitu tradicionalnog pisma. Akademik Miro Vuksanović izjavio je da ga je obradovala ta najava i da smatra da bi svako dobronamjeran volio da se ona ostvari. “Ako makar i ovlaš pogledamo ulice, stičemo utisak da je to nemoguće jer njima odavno već vlada latinica. Pozdravljam svaki pokušaj da se

Otkazana tribina na temu ,,O (ne)kulturi zaborava“

IZ ORGANIZACIONIH RAZLOGA TRIBINA SE ODLAŽE DO JESENI Pozivamo vas, da u ponedeljak, 29. maja 2017. godine, kada proslavljamo Sv. Vukašina, Jasenovačkog i Klepačkog, u 19 časova, u velikoj sali parohijskog doma Hrama Sv. Save na Vračaru (Krušedolska 2/A), sa blagoslovom Vladike Arsenija, nastojatelja Hrama Sv. Save prisustvujete tribini na temu: ,,O (ne)kulturi zaborava“ Na ovu temu govoriće: Dušan J. Bastašić (Udruženje građana Jadovno 1941.) Nikola Milovančev (Pravnik i istoričar) Moderator: Jerej Dalibor Stojadinović (Hram Sv. Save) Tribina se održava u organizaciji Hrama Sv. Save na Vračaru i Svetosavske omladinske zajednice Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Ulaz je slobodan.

Nemanja Dević

Nemanja Dević: Ja to bre volim, to je moje!

Poslednji put sam na Ravnoj gori bio 2012, sa dedom i bratom. Nas dvojica rešili smo tad da dedi, koji je već bio teško oboleo, ispunimo bar taj dan i skupa, za njegovog života, načinimo još neku lepu uspomenu. Deda nas, sećam se, sačekao u dvorištu, uspravan i vedar, obukao novu košulju i odelo, kao na liturgiju da je pošao. I nije marilo ni što smo promašili put i lutali – deda je bio srećan što je sa nama, i što i on posle mnogo godina ponovo odlazi u tu goru, u čije su ideale verujući pali njegov ded, stric i tast, a otac robijao… Voleo je moj Toma što

Akademik Matija Bećković

Beseda Matije Bećkovića na Akademiji u Baru: Oni koji ne veruju ni u Boga ni u Crkvu još ne odustaju da odlučuju ko je svet a ko nije

Svoj treći vek Njegoš počinje kao Sveti Petar II Lovćenski Tajnovidac čiju prvu crkvu osvećujemo u porti Sabornog hrama u Baru. Ona je dvojnica one koju je sam podigao na Lovćenu i amanetom namenio za svoju večnu kuću. Ta kuća je oburdana sa krova naše otadžbine, ali nije nestala već je osvitala na drugim mestima kao u ona doba „kad su crkve letele“. Za sad ih ima deset-petnaest, više nego vlašića, kao da se rađaju iz svakog kamenčića zburdanog sa Lovćena. Kao da su se četiri domaća sveca, čijim likovima je bila ukrašena, razleteli na sve četiri strane i ustali da je brane. Prvu je stric Sveti Petar Cetinjski obnovio

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala