arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Fratri u službi nacizma

Pod tuđim krstom: Planovi fratra Brkana (9)

Udovice bi se udale, naravno za katolika, jer Srba blizu nema. Mlade udovice udati za katolike da bi rađale Hrvate Tek posle izvršenog terora nad Srbima i ubijanja 2.300 muškaraca, žena i dece i klanja šezdesetoro školske dece u školi zajedno sa njihovim učiteljima februara-marta 1942. godine, Srbi iz Banja Luke i okolnih sela prešli su iz pravoslavlja u katoličanstvo. „Ovo prelaženje vršeno je isključivo popunjavnjem određenih formulara. Nikakvih kanonskih obreda nije bilo“ (po izjavi Stanislava Božića iz Banja Luke, 17. decembra 1943. godine). Viktor Novak kaže da za akciju katoličenja daje vanrednu ilustraciju akt župskog ureda Koraće koji je napisao fra Ivo Brkan 31. jul 1942. godine i uputio

Deca sa Kozare u ustaškim uniformama

Pod tuđim krstom: Hrvat samo – katolik! (8)

Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: “Hrvatski narod” piše da je to “korak uma i srca” Ante Pavelić je svečano dočekao delegaciju prelaznika i održao prigodni govor: “Smatrajte velikom srećom za pokoljenje Vaše, za pokoljenje svih nas, da se u ovom dijelu Hrvatske domovine najprije i najoštrije počelo i provađa se ono što može biti najveća zasluga naše sretne i sretnije budućnosti. Vi znate… vašim koracima idu i druga braća, ide i ostali narod i kad se to dovrši naša zemlja, naša domovina bit će potpuno sigurna…”. Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: “Hrvatski

RUSI NAS NISU IZDALI…

Promocija knjige ruskog književnika i srpskog dobrovoljca… Pisac knjige koja je izašla iz štampe uoči 12. aprila 2019. godine, dana obeležavanja “Dana ruskih dobrovoljaca” koji je pod tim nazivom zvanično ustanovila Repubila Srpska, ruski književnik i novinar i srpski dobrovoljac Boris Zemcov lično će učestvovati u promociji svoje knjige koja se pojavila na srpskom jeziku. Knjiga “Rusi nisu izdali…” neraskidivim nitima je povezana sa dva teška iskušenja srpskog naroda u periodu posle Drugog svetskog rata – sa borbom za očuvanje i opstanak srpske državnosti sa druge strane reke Drine posle raspada Jugoslavije i sa zločinačkim bombardovanjem srpskog naroda od strane neonacističkog NATO pakta. U prvom slučaju kao ruski dobrovoljac, učesnik

Stepinac sa ustašama i fašistima

Pod tuđim krstom: Biskup savetuje Srbe (6)

U selu Trpinja čeka na pokatoličenje 550 obitelji sa 2.200 osoba; u selu Bobota oko 570 kuća sa 2.920 osoba Alojzije Stepinac o katoličenju Srba šalje izveštaj Svetom ocu papi Piju XII trećeg decembra 1941. godine i izveštava da su nastupili najbolji dani za „preveravanje šizmatika (srpskopravoslavnih otpadnika) u vjeru i crkvu katoličku…“ Sada se još aktivnije pristupa prisilnom katoličenju Srba uz prećutnu saglasnost nadbiskupa Stepinca. Odbor trojice dobija o tome izveštaje sa svih strana: u đakovačkoj biskupiji – štampariji štampan je letak za Srbe „Prijateljski savet“, u kome je pisalo: „Stanovnici grko-istočne vjere, čujte ovaj prijateljski savjet: biskup đakovački primio je do sada u svetu katoličku crkvu na hiljade građana…

pod-tudjim-krstom-pokrstavanje5.jpg

Pod tuđim krstom: Puškom čistiti veru! (5)

Župnik Mate Mugoš: Dosta smo radili molitvom i krstom. Kako su pokršteni Budimci sa 2.300 duša Vlasti i katolički kler su grozničavo radili na prisilnom katoličenju Srba širom NDH: u Grubeškom Polju 26. aprila 1941. godine katolički sveštenik Petar Sivljanović, naplaćujući visoke takse, preveo je u katoličku veru oko stotinu Srba govoreći im: „Spašavam vašu dušu, ali ne garantujemo za vaše tijelo“. Kasnije su svi ovi Srbi pobijeni. Katolički sveštenik Dionizije, ustaški oficir, Pavelićev prijatelj, zadužen za sprovođenje genocida nad Srbima, kasniji dvorski kapelan Poglavnika u selu Staza, na silu doteranim Srbima je rekao: „U ovoj zemlji ne može da živi više niko osim Hrvata, jer ovo je zemlja Hrvatska, a tko se neće pokrstiti, mi

Mile Budak

Pod tuđim krstom: Zakon ministra Budaka (4)

Nezaobilazni Viktor Novak naglašava kao nespornu činjenicu, da je sav visoki i viši kler bio obuzet „fiks idejom da je Providnostodredila NDH jednu osobitu misiju odbrane zapadne civilizacije i rimokatoli cizma od pravoslavlja“ Nezaobilazni Viktor Novak („Magnum krimen“), Hrvat, na osnovu mnogih autentičnih dokumenata, činjenica i svojih ličnih saznanja kao očevidac mnogih događaja, naročito iz perioda vladavine tzv. Nezavisne Države Hrvatske, naglašava kao nespornu činjenicu, da je sav visoki i viši kler, a velikim delom i niži sloj hijerarhije Katoličke crkve u NDH bio obuzet „fiks idejom da je Providnost odredila NDH jednu osobitu misiju odbrane zapadne civilizacije i rimokatolicizma od pravoslavlja“ (i komunista). I Vatikan i vodeće ličnosti katoličke crkve u

pod-tudjim-krstom-kalman-hrvati3.jpg

Pod tuđim krstom: Slovo vladike Teofana (3)

Tek 1781. priznao je pravoslavnu veru u Hrvatskoj car Josif II protiv volje hrvatskih „staleža“ Hrvati se klanjaju mađarskom kralju Kalmanu MAĐARSKI parlament je 1412. godine priznao pravoslavnu veru, a hrvatski sabor je još 1609. godine zaključio da se u Hrvatskoj priznaje samo rimokatolička vera. I tek 1781. priznao je pravoslavnu veru u Hrvatskoj car Josif II protiv volje hrvatskih „staleža“. Godine 1741. progurali su Hrvati na ugarskom saboru zakon kojim se pravoslavna vera zabranjuje na području Hrvatske, ali ga carica nije prihvatila, jer su joj Srbi bili potrebni za borbu sa Pruskom. Ostao je na snazi propis da se u Hrvatskoj i Slavoniji svi koji nisu katolici isključe od službe

pod-tudjim-krstom2.jpg

Pod tuđim krstom: Carska protiv kaluđera (2)

Da dalmatinski Srbi nisu tako uporno čuvali svoju pravoslavnu veru, danas sigurno ne bi bilo Srba u celoj Dalmaciji. Unijaćenje Srba nije prestajalo, ali su samo neznatni uspesi postignuti u selima Kričke, Boljaci i varošici Vrlici. I tu je otpor unijaćenju bio veliki, pa su Srbi ubili popa Petra Krčku zato što se sam pounijatio. Da dalmatinski Srbi nisu tako uporno čuvali svoju pravoslavnu veru, danas sigurno ne bi bilo Srba u celoj Dalmaciji. Oni nisu, kao Srbi u Žumberku i Križevcima, podlegli privilegijama i preimućstvima koje su im nuđenje: da ih vlasti materijalno pomaže, decu o državnom trošku školuju, da se zapošljavaju u javne službe i dr. Unijaćenje Srba sprovedeno

feljton-vatikan-crkva.jpg

Vatikan krsti krštene!

Kvirinal raspravlja šta da se uradi da bi se Srbi priveli Rimskoj crkvi. Narod preklinje vladiku Kraljevića da se nipošto ne proda Austriji Unijatska crkva u Kričkama Pravoslavni sveštenici bili su proganjani i zlostavljani, te su ih po nalogu biskupa, koji nisu prihvatili uniju, okovali u gvožđe i bacili u tamnice, gde je najveći broj njih izgubio život od gladi i tuge. To je rečenica iz knjige Johana Hajnriha Švikera “Istorija unijaćenja Srba u Hrvatskoj”, za koju Vasilije Đ. Krestić, kaže da bi se morala naći u kući svakog srpskog intelektualca. U njoj se otkriva prava istina o unijaćenju i katoličenju Srba u Hrvatskoj. Na drugom mestu Šviker je o divizijskom generalu

Đorđe Bojanić: Roman „UVIR NA IZVIRU“, uvrstiti u obaveznu školsku lektiru… evo i zašto

Roman Olivere Budmir “Uvir na Izviru”, je istinita ratna ljubavna priča nišlijke Slađane Stanković i ruskog oficira Jurija, promovisan je večeras u Domu vojske u Nišu, u prusustvu pripadnika Kopnene vojske i građana Niša. Roman govori o nesvakidašnjoj ljubavnoj pričiNišlijke Slađane Stanković, koja je kao dobrovoljac – bolničarka otišla na Kosmet da brani Svetu  srpsku zemlju, i ruskog oficira dobrovoljca Jurija Osipovskog, ovaj Rus je bio jedan od 17 ruskih dobrovoljaca koji su došli da bi pomogli u odbrani Kosova i Metohije. Imao je 35 godina i bio je ruski oficir, rodom iz Minska, Belorusija. Ova knjiga se čita u jednom dahu, prenosi Đorđe Bojanić.   Početak romana, autorka Olivera Budimir počinje divnim opisom Niša,

Leon Kojen: ”Krvava prevara” prote Save Bankovića

Knjiga „U predvorju pakla“ prote Save Bankovića je najbolje svedočanstvo o ljudskoj i moralnoj ceni koju je morao da plati srpski narod kada se jednom našao pod vlašću komunista krajem 1944. U Čačku je u Domu kulture, početkom marta 2019, održana, u organizaciji udruženja građana Irmos, tribina  povodom novog izdanja knjige prote Save Bankovića, „U predvorju pakla“ (Katena Mundi, Beograd, 2018). Ovaj veliki stradalnik je pod Brozom proveo devetnaest godina na robiji, nikad ne poklekavši, nikad se ne odrekavši Boga i roda. Govorili su: Ljiljana Pekić, supruga slavnog pisca i robijaša pod komunizmom, Borislava; Antonije Đurić, ugledni književnik, koji je mladost proveo po Titovim kazamatima, jer je bio sa verom u Boga

Promovisana nova knjiga istoričara dr Momčila Diklića

Kako je nestajao srpski narod u Hrvatskoj? Istoričar dr Momčilo Diklić je 11. marta 2019. godine u svečanoj sali SO Novi Beograd predstavio mnogobrojnoj publici svoju knjigu SRPSKI NAROD U AVNOJEVSKOJ HRVATSKOJ – Kako je nestajao jedan narod. U potrazi za istinom i genezom srpske tragedije u Hrvatskoj, autor koji je i sam rođen u Lici, uspio je da probudi stručnu javnost i izazove polemike nakon kojih se nameću naizgled jednostavna pitanja na koje ni do danas nemamo prave odgovore. Imajući u vidu odjeke i njegovih prethodnih knjiga Svetac – Može li Alojzije Stepinac biti svetac? i Nedopustivo je upoređivati četnike i ustaše koje su izazvale burne rasprave i ovoga

Promovisana “Srpska priča” po memoarima četničkog majora

Knjiga “Srpska priča – sećanja iz rata i revolucije 1941-1945” predstavljena je u Foči, a riječ je o djelu koje je na osnovu ratnih memoara majora Jugoslovenske vojske u otadžbini Aleksandra Miloševića priredio srpski istoričar Nemanja Dević. Dević, koji je stručnjak sa Instituta za savremenu istoriju iz Beograda, na sinoćnjoj promociji u Galeriji Muzeja Stare Hercegovine istakao je da je riječ o poučnom i autentičnom svjedočenju majora Miloševića, seljačkog sina, revolucionara i gerilca, kojeg ni nova komunistička vlast nakon rata nije mogla da optuži za ratne zločine ili saradnju sa okupatorom jer je bio častan oficir. Milošević je emigrirao iz Srbije 1946. godine, prvo u Grčku, a zatim preko zemalja

Predstavljena monografija „Alojzije Stepinac: Država, crkva, nadbiskup (1934-1941)“

Prema rečima izlagača, monografija, koja je nastala istrazivačkim radom autora, bavi se životom nadbiskupa, njegovom ličnošću, političkim delovanjem, istorijskim kontekstom i dešavanjima toga doba. Nikola Žutić, naučni savetnik i jedan od autora dela, istakao je da su on i njegov kolega Dimić knjigu posvetili njihovom profesoru i mentoru Branku Petranoviću. – Pre dve godine pozvao nas je predsednik Srpske akademije nauke i umetnosti i zamolio da u kraćem obimu napišemo studije o Stepincu za potrebe crkvene komisije koju je formirao papa Franjo sa namerom da se u crkvi politička, kulturna i verska delatnost Stepinca, koji je bio u procesu „proizvodnje“ za sveca, rasvetli. Od tog impulsa kolega Žutić i ja

U sredu promocija knjige o najmlađem stradalom srpskom borcu

Snimljen i film “Spomenko na večnoj straži”, čiji će delovi biti prikazani na sutrašnjoj promociji. U Banjaluci će u sredu biti promovisana knjiga “Spomenko i Ozren”, koja govori o životu i smrti Spomenka Gostića(14), najmlađeg poginulog srpskog borca u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, kao i o ljubavi tog dečaka prema planini Ozren i rodnom selu. Autor ove knjige Mile Savić rekao je da je ovo delo objavljeno povodom 26. godina od pogibije Gostića – 20. marta 1993, u njegovom selu na Ozrenu. – Knjiga govori o životu i smrti Spomenka Gostića, ljubavi jednog dečaka prema planini i selu, ali i tradiciji i običajima stanovnika Ozrena osamdesetih i devedesetih godina prošlog veka.

NAJAVA: Promocija romana “S Homerom u oluji” autora Anđelka Anušića

Pozivamo Vas na promociju romana “S Homerom u oluji” koja će biti priređena u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u B. Luci, 19. marta, u  19. časova. Roman je završnica (II, III, IV)  dio Anušićevog četvoroknjižja zasnovanog na prvom dijelu (Glasovi sa Granice, 2016.) o dugom istorijskom kretanju između oranja i klanja (Andrić- Ekmečić) našega naroda na sjeverozpadnim obodima Balkanskog poluostrva, dakle o Srbima sa Vojne granice, odnosno potonje Krajine i Hrvatske, kao i dejtonske/dvodjelne Bosne i Hercegovine. Kroz porodično stablo  jednog Graničara/Krajišnika koje seže do osmog koljena (kurđep, kurđepa), dakle do 17. stoljeća pa do svršetka ozvijerenog dvadesetog vijeka, fokusira se povijesna sudbina i raznoliki socijalni, politički i kulturni  oblici

Predstavljanje knjige o stradanju Srba u NDH u Novom Sadu

Prva knjiga je autentično svjedočanstvo o stradanju Srba u NDH – „Jasenovac, Kozara, Jadovno”. Druga knjiga je zbirka putopisa i eseja „Primorsko pravoslavlje” iz srpskih svetinja u pravoslavnoj svetosavskoj Crnoj Gori i Boki Kotorskoj U svečanoj sali Izdavačke kuće Prometej u Novom Sadu, u srijedu, 20. februara 2019. godine, u 19 časova, biće predstavljene dvije knjige Biljane Živković, publiciste i pisca iz Beograda. Prva knjiga je autentično svjedočanstvo o stradanju Srba u NDH – „Jasenovac, Kozara, Jadovno“. Druga knjiga je zbirka putopisa i eseja „Primorsko pravoslavlje“ iz srpskih svetinja u pravoslavnoj svetosavskoj Crnoj Gori i Boki Kotorskoj. O knjigama će govoriti Zoran Kolundžija, urednik IK Prometej, i Biljana Živković, publicista i pisac.

Svirepa stradanja nedužnih Srba

Predstavljena knjiga o ratnim zločinima nad Srbima u Hrvatskoj i nad Srbima na KiM Poziv institucijama da rekonstruišu tragična zbivanja. Istina o ratnim zločinama se stalno traži, rekao je Veljko Odalović, a kao primer naveo otkrivanje bunkera s telima Srba na ulasku u Đakovicu.”U tom bunkeru su bila i maloletna deca. Bilo je potrebno 20 godina da se ta grobnica otvori”, uskoro će biti objavljen identitet tih žrtava, rekao je Odalović Knjiga “Ratni zločini nad Srbima u Hrvatskoj (1991-1995) i na Kosovu i Metohiji (1998-2004)” u izdanju Korodinacije srpskih udruženja porodica nestalih , ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije, objavljena je ove godine i predstavljena je u Medija

Odmetnik platio glavom

Pobuna u Drenici završena pogibijom Šabana Poluže i njegovih sledbenika Sedma kosovsko-metohijska brigada, dopunjena novomobilisanim ljudstvom, u jačini od 7.000 ljudi, krenula je 20, 21. i 22. januara 1945. godine, na ispunjenje zadatka. Prvi ešelon u jačini od 2.000 ljudi, krenuo je iz Lipljana i stigao u Kuršumliju, dok je većina brigade, jačine 5.000 ljudi sa kojima je bio Šaban Poluža otezao, uz put mobilisao i došao samo do Podujeva. Tu je Šaban pozvao mobilisanu masu, da ne ide za Srbiju “gde im se priprema klopka” pozivajući da se vrate u Drenicu i povedu borbu protiv nove vlasti. Šaban je sa svojom vojskom umesto na sremski front krenuo prema Drenici

Pobuna Šabana Poluže

Sin kačaka iz Drenice posle amnestije postao komandant brigade NOV. Britanci protiv saradnje Albanaca sa partizanima Kako se rat primicao kraju, stvarane su nove formacije balista. Krajem leta 1944. godine pored 21. SS divizije „Skenderbeg“, rukovodstvo Druge prizrenske lige donosi odluku da se oružana formacija Kosovskog puka podeli na četiri dela, koji će poslužiti kao vojnička jezgra oko kojih će se okupljati snage za borbu protiv NOP. Proglašena je opšta mobilizacija i formirane su četiri grupe otpora – Karadak (skopska Crna Gora), podnožje Šar-planine, Drenica i Šalja. Sve četiri grupe radile su po nalogu Džafer Deve, koji je imao zadatak da ih održi do marta 1945. godine, kada će dobiti

Levajac: Priča o nastanku ”Priče koja luta svietom”

Jednog dana, čini mi se da je mart bio, 2003. godine, jednog dana koji je bio jednak drugim danima, jednog dana kao što je ovaj današnji, u mom stanu, na osmom spratu, telefon, zazvoni. Dignem slušalicu, a u slušalici glas izdaleka, iz velike udaljenosti, čak iz Vankuvera. Zove Dragan Andrejević, vlasnik ”Kišobrana”, najzapadnijih srpskih novina u dijaspori, s kojim se lično znam, koji je prvi objavio moje zapise o Kanadi, pod imenom ”Sanjao sam Kanadu”, pa sa mnom intervju pravio. Kaže da uskoro u Banjaluku treba da dođe papa Jovan II Vojtila, a on dopisnika iz Republike Srpske nema, pa me moli da za njegove novine pošaljem neku priču o

Bežanija sa oružjem!

Diviziju od 6.500 vojnika napustilo pola sastava. Dezerteri nisu bacali oružje napuštajući jedinice Nemci su posle prvih operacija albanske jedinice ocenili nepouzdanim. One su potpuno podbacile u akciji spasavanja nemačkih žena iz Tirane, koja je počela 3. septembra 1944. godine, i u kojoj je glavni izvršilac bila divizija „Skenderbeg“. Trebalo je da se evakuiše 16 Nemica, kamionima do Prizrena, i dalje u pravcu povlačenja nemačkih jedinica. Međutim, dvadesetak kilometara od Prizrena, grupa je napadnuta. U prvim kolima je bila žena nemačkog komandanta Martina Šlipa, koja je lakše ranjena. Tri žene su poginule, dve teško ranjene, a tri su proglašene nestalim. Prema nemačkim dokumentima, napad su izvršili partizani. Ali, sve indicije

Ubice šetaju gradom

Prva akcija albanskih esesovaca – racija na Jevreje u Prištini. Kriminalci oslobođeni i ušli u sastav divizije Hitler je marta 1944. godine oslobodio iz zarobljeništva oko 4.000 Albanaca, bivših vojnika kraljevske Jugoslovenske vojske. Oni su stavljeni na raspolaganje Himleru kako bi ih mobilisao u SS diviziju. Povratak ratnih vojnih zarobljenika prikazivan je kao veliki uspeh albanskog kvislinškog vođstva, ali i kao velikodušnost i prijateljski gest Hitlera i nemačkog Rajha prema Albancima. Bivši zarobljenici počeli su da pristižu prvih dana aprila i priređivani su im pompezni dočeci. Već u Beogradu su ih sačekivali pripadnici Albanskog narodnog saveza i započinjalo je ubeđivanje za stupanje u 21. SS-diviziju „Skenderbeg“. Po dolasku u svoja

Potomak proroka Muhameda

Muftija El Huseini prvo služio Italiji, a onda Nemačkoj. Poziv Pazarcima da krenu za Hitlerom u „sveti rat“ Albanski narodni savez je rasturio veliki broj letaka sa pozivima Albancima da se dobrovoljno prijave u SS-diviziju. Na sve strane izlepljeni su raznobojni plakati čija je sadržina govorila o privilegijama onih koji stupaju u SS-jedinice. Leci su rasturani i u selima koja su pripadala susednim srezovima i italijanskoj okupacionoj zoni, naročito u Drenici. Svi leci nosili su potpis predsednika Albanskog narodnog saveza Ali-bega Drage. Održavane su i mnoge konferencije na kojima se agitovalo za prijavljivanje u SS-jedinice. Na njima su govorili najistaknutiji kvislinzi: Ibrahim Ljutvi, Vehbi Frašeri, Džafer Deva, Ali-beg Draga, Bajazit

Gebels krstio diviziju

Glavni propagator Trećeg rajha hvalio se da dobro poznaje Balkan. „Skenderbeg“ samo u etničkim granicama „Velike Albanije“ Nojbaher nije imao mnogo poverenja u nacionalističku balističku organizaciju „Bali kombetar“ koja se stvarno borila na strani Nemaca, ali je u isto vreme održavala i veze sa saveznicima, SAD i Velikom Britanijom. Obećali su da bi se u slučaju savezničke intervencije okrenuli protiv Nemaca. Pripreme za formiranje dobrovoljačke 21. SS-divizije „Skenderbeg“ uveliko su napredovale. Kada je podsekretar u Ministarstvu inostranih poslova Albanije Vehbi Frašeri posetio Berlin, postignut je i dogovor o uniformisanju ove jedinice. Nojbaher je zahtevao da se obuka divizije obavlja na samom Kosovu, što je i usvojeno. Kako je planirano, trebalo

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala