U Crkvi Svetog Marka u Beogradu služen je parastos za Srbe koje su prije 26 godina na Miljevačkom platou kod Drniša ubili i masakrirali pripadnici hrvatske vojske, u prisustvu Unprofora. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta, koji je prisustvovao parastosu, rekao je da je Miljevački plato jedna u nizu zločinačkih akcija hrvatskih snaga koja je sprovedena s ciljem etničkog čišćenja Srba sa njihovih vjekovnih ognjišta i pokazuje svu brutalnost i svirepost hrvatske vojske i policije. Linta je podsjetio da, osim presude dvojici vojnika za ubistvo jednog srpskog zarobljenika, niko drugi nije procesuiran, niti kažnjen za taj zločin, što pokazuje da je hrvatsko pravosuđe i dalje etnički motivisano i ima

Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije saopštila je, povodom 26 godina od zločina nad Srbima na Miljevačkom platou kod Drniša, da je taj zločin bio najava etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske, koje se konačno desilo u zločinačkim akcijama “Maslenica”, “Medački džep”, “Bljesak” i “Oluja”. Iz Koordinacije ukazuju da o monstruoznosti zločina u kojem je ubijeno 40 srpskih teritorijalaca govori to što su žrtve nakon mučkog ubistva izmasakrirane, a njihovi posmrtni ostaci po uzoru na ustaške zločine bačene u krašku jamu i zatrpane smećem kako bi zločin ostao prikriven. “Dva mjeseca od počinjenog ratnog zločina, na pritisak međunarodne zajednice, izvršena je ekshumacija svih ubijenih

Prije 26 godina (21.juna 1992.godine), na području Miljevačkog platoa, kod Drniša dogodio se monstruozan zločin nad srpskim pripadnicima Teritorijalne odbrane. U mučkom napadu pred očima UNPROFOR-a ubijeno je 40 srpskih Teritorijalaca, a nekolicina ranjena i zarobljena. Srpsko selo Nos Kalik srušeno je do temelja i spaljeno, jedan dio stanovništva pobijen, a drugi interniran na otočić u Šibenskom arhipelagu. Po završetku vojničke akcije hrvatski vojnici započeli su krvavi pir. Umjesto da tijela poginulih vrate porodicama, koriste srpske zarobljenike pod pretnjom smrti da tijela bacaju u Krašku jamu. Po svjedočenju jednog od preživjelih srpskih zarobljenika, na tijela u jamu bacani su psi i mačke da dovrše masakriranje tijela. Na kraju je bacano

Direktor Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je da su za ubistvo i masakr nad 40 srpskih teritorijalaca na Miljevačkom platou, kod Drniša, na simboličnu kaznu od ukupno sedam godina osuđena samo dva lica, dok su ostali poznati izvršioci na slobodi i uživaju sve blagodeti hrvatskog društva. Štrbac je povodom 26 godina od monstruoznog zločina na Miljevačkom platou rekao Srni da su poznati ljudi iz hrvatske vojske i politike koji su isplanirali, neredili i izveli tu akciju. On je naveo da je jedan od njih Ivan Bačić, koji je izveo tu akciju “bez saglasnosti vrha hrvatske vojske i države”, a koji nije procesuiran ni pred hrvatskim niti pred srpskim sudovima,

Vojnik Jugoslovenske narodne armije Saško Gešovski ubijen je na današnji dan prije 27 godina u Splitu kada je izvršen prvi oružani napad na pripadnike JNA. Gešovski, koji je tada imao 19 godina, ubijen je na Đurđevdan 1991. godine dok je stražario ispred komande Vojnopomorske oblasti. Mladića iz Kavadaraca /Makedonija/ ubila je razularena rulja koju je na demonstracije pozvao prvi predsjednik “demokratske Hrvatske” Franjo Tuđman, piše današnja “Politika”. Pred komandom je bilo više od 30.000 demonstranata sa šahovnicama koji su protestovali, navodno, zbog blokade sela Kijevo za koje su optužili JNA i Srbe. U jednom trenutku su počeli da pucaju na vojnike, a jedan metak ispaljen iz gomile ubio je Gešovskog.

Logoraš iz Morinja Metodije Prkačin tvrdi da je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić sijao strah po Konavlima, a da su iz njegove kancelarije pojedini logoraši izlazili krvavih glava. On kaže da je Katnić njemu lično prijetio tokom saslušanja i da mu je rekao da će mu smrskati glavu kao zmiji. Prkačin, koji je sa ostalim logorašima tužio Crnu Goru, a ročište je juče održano u podgoričkom Osnovnom sudu, navodi da ne vjeruje crnogorskom pravosuđu. “Kako da vjerujem državi koju predstavljaju Katnić i Vesna Medenica, koja je bila poručnica vojne policije prilikom paljenja Konavla, devedesetih godina. Međutim, kad završimo ovaj spor u Crnoj Gori, tužbe protiv Katnića i Medenice ću podnijeti sudu u Strazburu, na

Presudom Županijskog suda u Zadru, broj: K-25/94 od 11. novembra 1995. Srbin, Jovan Badžoka proglašen je krivim zbog kaznenog dela ratnog zločina u Škabrnji i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Ta presuda je dve godine kasnije potvrđena rešenjem Vrhovnog suda Hrvatske Badžoka je uredno odslužio šta je imao, i ništa u toj priči ne bi bilo čudno da ovaj nesrećni Srbin već decenijama unazad uzaludno pokušava da dokaže da je nevin robijao, te da ne samo da nije ratni zločinac, već upravo suprotno – žrtva ratnog zločina. Do sada je bezuspešno pisao svima za koje je mogao da pomisli da će mu pomoći, a ništa bolje

Hrvatska ne priznaje policajca srpske nacionalnosti kao prvog poginulog. Iako je ubijen na službenom zadatku i u službenoj uniformi Ministarstva unutrašnjih poslova čak pet meseci pre pogibije Josipa Jovića, 27-godišnji Srbin Goran Alavanja nigde nije službeno priznat kao prva žrtva rata Kada se govori u „krvavom uskrsu“ na Plitvicama, ne možemo a ne setiti se ipak Gorana Alavanje, 27-godišnjeg mladića iz Donjeg Karina kraj Benkovca, koji je poginuo u noći sa 22. na 23. novembra 1990. na službenoj dužnosti i u službenoj uniformi Policije Hrvatske. Te je noći s kolegama Stevanom Bukaricom i Jovom Graovcem iz Stanice Milicije u Benkovcu, SUP Zadar, sedeo u službenom milicijskom automobilu na raskršću saobraćajnica

Spomen-knjiga “Zadnja linija odbrane“, čiji je priređivač Udruženje boraca ratova 1990. godine Crne Gore, promovisana je u prepunoj sali Društva crnogorsko-ruskog prijateljstva u Nikšiću. U knjizi se nalazi pregled ratnih i političkih zbivanja od 1990. godine i biografija 315 palih boraca iz Crne Gore. Poseban doprinos izradi knjige su dali direktor Udruženja Radan Nikolić i akademik Zoran Lakić koji je napisao predgovor knjige. Na promociji knjige govorili su Andrija Mandić, predsjednik Nove srpske demokratije, Blažo Đurković, predsjednik Udruženja boraca ratova od 1990. godine Nikšić i Radan Nikolić. Mandić: Pripadati srpskom narodu znači da, i u dobru i u zlu, budete sa svojim narodom „Mi se sjećamo naših saboraca koji su položili svoje živote za odbranu otadžbine i ugroženog srpstva. Pripadati srpskom

Udruženje boraca Crne Gore ogorčeno gestom ambasadora. Boro Vučinić se poklonio hrvatskim braniteljima Odavanje počasti braniteljima poginulim u “odbrani Dubrovnika” ratnih devedesetih godina prošlog veka od strane crnogorskog ambasadora u Zagrebu Bora Vučinića pre nekoliko dana izazvalo je ogroman bes građana. Profesor Radan Nikolić, predsednik Udruženja boraca ratova od 1990, ocenjuje da se radi o diplomatskom skandalu. – To je sraman odnos prema crnogorskim žrtvama koje je aktuelni režim gurnuo u rat – kazao je Nikolić na promociji knjige “Zadnja linija odbrane” u Nikšiću, koja je posvećena poginulim borcima JNA i VJ iz Crne Gore. Poginulo je njih 315, a među njima je čak 77 iz Nikšića. Nikolić je naglasio

Udruženje boraca ratova od 1990. godine Crne Gore predstavilo je spomen-knjigu “Zadnja linija odbrane”, svjedočenje o pogibijama 315 vojnika i policajaca iz Crne Gore na ratištima bivše Jugoslavije 1991/1999. godine. Na promociji u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici rečeno je da je knjiga nastala kao otpor kolektivnom žigosanju palih boraca iz Crne Gore od aktuelne crnogorske vlasti i bezdušnih krivotvoraca novije istorije. “Ovo nije samo promocija, nego i komemoracija. Ova knjiga je spomen poginuloj mladosti Crne Gore u ratovima 1990-ih, koji u istoriji slovi za ‘bratoubilački rat’, ‘iznuđeni rat’, čak i za ‘dogovoreni rat’”, rekao je akademik Zoran Lakić. On je istakao da se takav odnos prema mrtvima,

‘Novosti’ u Trebinju kod čovjeka koji se ružne prošlosti nastoji sjećati po dobrom: Rođeni Dubrovčanin, radijski tehničar Vukan Kovač, prošao je logore Loru i Kerestinec. Nikada neće zaboraviti ljude koji su se u surovim ratnim uvjetima pokazali humanima Rođeni Dubrovčanin Vukan Kovač (58), danas je zaposlen kao tehničar u Radio Trebinju. Kovač već 26 godina diskretno, ali i bezuspješno, pokušava stupiti u kontakt jednom liječnicom iz zatvora Kerestinec, čije ime ne zna, kako bi joj zahvalio što mu je spasila život koji mu je u to vrijeme 1992. godine itekako visio o koncu. Drugi čovjek koga se sjeća po dobrom je tadašnji, ratni natporučnik Hrvatske vojske Ivo Jelić iz Splita,

Prilikom posete Lori video sam čoveka sa iskopanim očima koji je jecao i tražio da mu prekratim muke, ekskluzivno za “Vesti” je pre sedam godina ispričao Mario Barišić, nekadašnji komandant hrvatske vojne policije u Šibeniku o užasima konc-logora u Splitu, u kome su mučeni i ubijani Srbi tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Ključni svedok Logor Lora je postojao od 1992 do 1997. godine. – Posle svega, savest mi je mirna i čista. Ni za čim ne žalim. Mogu da me proglašavaju i izdajnikom i ludakom, ali sam u borbi dokazao da mi je Hrvatska iznad svega na srcu. Suze mi pođu kada se prisetim koliko je pravih domoljuba poginulo

Borci traže od Vlade da reaguje na poratnu propagandu u korist Hrvatske. Radan Nikolić: Trebinjska brigada je reagovala na granatiranje Brutalna diskriminacija našeg udruženja od strane Vlade Crne Gore i medijska blokada od strane upravo onih medija koji godinama optužuju Crnu Goru i crnogorske rezerviste za tzv. agresiju na Dubrovnik i bombardovanje Starog grada, jasno ukazuju o zarobljenoj istini u ambijentu diktature i političkog i materijalnog profiterstva, čije se posledice nedužnima obijaju o glavu. Ovu poruku kabinetu Duška Markovića poslao je Radan Nikolić, predsednik Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore, a povodom optužbi da su crnogorski vojnici i rezervisti kao pripadnici JNA bili agresori na Dubrovnik i druga