arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Zavet i ispovest

Uzrastanje bez zaveta, mora stvoriti slabe, perverzne i koristoljubive ljude. Narcise i egocentrike. Često potpuno poremećene.  Piše: Miroslav Pušonja Naleteh sinoć na intervju sa akademikom Jovanom Jovom Raškovićem. U tom razgovoru pred svanuće političkih pa potom ratnih sukoba, Jova reče da smo u jednom periodu vremena živeli iznad naših mogućnosti (strani krediti o kojima se nije pričalo pre osamdesetih), da smo zborili iznad naše pameti (ideološko slepilo za stvarni svet u nama i oko nas) i da smo odlučivali iznad naših znanja (organi samoupravljanja). To nas je dovelo do stanja svesti da nam nema ravnih, i da ništa ne treba menjati.  U tom sjajnom intervjuu Jova još reče da je

I FILMOM SEJU LAŽI O ZLOČINIMA U LORI

Skandalozno ostvarenje hrvatskog reditelja Sedlara koje govori o zloglasnom logoru u Splitu. Piše: Jurica Kerbler, od stalnog dopisnika – ZAGREB Ako je suditi po nedavno premijerno prikazanom filmu poznatog reditelja Jakova Sedlara “72. bojna Vojne policije”, zločina u zloglasnoj splitskoj Lori – nije ni bilo. Nije bilo ni mučenja i ubistava Srba, zbog čega su suđeni i osuđeni pripadnici te jedinice. Jedan od aktera u filmu, Zlatko Čipčić, predsednik Udruženja veterana te jedinice otvoreno tvrdi: “Znam istinu, ratnog zločina u Lori nije bilo. Prekoračenja ovlasti da, ali ratnog zločina ne. Na svim područjima gde se vodio odbrambeni i oslobodilački rat, pripadnici hrvatske vojske osuđeni su za ratne zločine da bi

To su muke crne bile

‘Mi izišli na polje, kad vidimo, naše kuće gore. Dim puši, puca se’, priča za Novosti Marija Grubor (90), koja je imala sreću da se u trenutku zločina u Gruborima nije nalazila u selu, ali je neposredno nakon toga svjedočila posljedicama: ‘Oni su ubili dva čovjeka na krevetu, babu na krevetu, i Miću su ubili na krevetu, ležao je jadan na krevetu i ubili su ga’. Piše: Mašenjka Bačić U ljeto 1995. godine tada 65-godišnja Marija Grubor ostala je u Gruborima nakon ‘Oluje’. Njena snaha i dvoje unučadi otišli su s većinom u kolonu, dok je njen sin četiri godine služio u krajiškoj vojsci i nisu znali gdje se nalazi.

ZABORAVLjENI ZLOČIN HRVATSKIH SNAGA NA DINARI: Navršava se 29 godina od likvidacije devet srpskih zarobljenika, koji su bačeni u vrtaču

Devet pripadnika Srpske vojske Krajine, poznanika, komšija i rođaka, iz bukovičkih sela Bratiškovaca, Ivoševaca, Velike Glave, Ervenika i Kistanja, 26. jula 1995. godine, na Dinari, na predelu Medeno brdo, zarobili su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske . Vezisti SVK “uhvatili” su razgovor na neprijateljskoj strani koji potvrđuje da su svi živi zarobljeni. Autor: VC Uskoro je krenula i akcija “Oluja”, koja je dovela do pada RSK, egzodusa krajiških Srba i mnogo novih žrtava, zbog čega je ova grupa sa Dinare pala u drugi plan, podseća Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”. U toku 1998. godine, preko Komisije za nestala lica Herceg Bosne stigla je vest da su lovci na Dinari u

Kristalna noć u Zadru

02. maja, se navršilo 33 godine od prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarskoj Kristalnoj noći, kada je za 24 sata proterano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana. Mada je u ovom zločinu učestvovalo nekoliko stotina lokalnih Hrvata, uključujući i policajce, niko još nije odgovarao pred sudom Ovaj događaj se može uporediti sa Kristalnom noći iz novembra 1938. godine, u kojoj je 15.000 Jevreja poljskog porekla proterano iz Nemačke, kaže za “Vesti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. – U Zadru je kao povod iskorišćeno ubistvo hrvatskog policajca u blizini mesta Polača kod Benkovca. Međutim, kasniji događaji će pokazati da

Priča o zvezdašima u ratu: „Ne pucaj, mi smo naši!“

Put sa koga se najveći broj Delija nikada više nije vratio, put sa koga su zauvek otišli u večnost i tamo ostali. Toga dana, zlokobne ratne zime 1993. godine, u jeku najžešće neprijateljske ofanzive, mehanizovano-oklopna brigada krenula je iz Benkovca, da bi preko snegom zavejanog Velebita stigla u Gračac i u direktnom okršaju sa neprijateljskom vojskom, sprečila njeno napredovanje, pustoš koju je ostavljala iza sebe, zločine bez presedana i zauzimanje dominantnih visova Velebita (1758), Velikog Alana (1411m), Malog Alana (1044m), Ćelavca (1207m), Bobije (1059m) i Prezida (768m), a samim tim i zauzimanje najvećeg dela Republike Srpske Krajine. Put nas je vodio uz obalu Karinskog mora, prvo kroz Karin Donji, a

Savo Štrbac: Rođendan Republike Srpske Krajine

Na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u organizaciji Kluba za društvene odnose, 14. decembra ove godine održana je tribina pod nazivom „Pravni subjektivitet Republike Srpske Krajine”, na kojoj sam, pored Branka Rakića, redovnog profesora na tom fakultetu, i istoričara Milana Gulića, i ja bio jedan od govornika. Organizatori su pred nas govornike stavili spisak pitanja koja bi „voleli da obuhvatimo”: okolnosti koje su dovele do formiranja RSK, proglašenje RSK, garancije za opstanak, unutrašnje uređenje (državni organi, oružane snage, privreda, Ustav), svakodnevni život u RSK (demografija, kultura i obrazovanje, učešće stanovništva u odlučivanju), status RSK (međunarodno priznanje države i vlade, diplomatski predstavnici), Plan Z-4, kraj rata, gubljenje teritorija, ukidanje RSK i

MOLBA VLADICI NIKODIMU I SINODU SPC: Parohijani hrama sv. Nikole u Bratiškovcima mole da se ne komercijalizuju crkvene prostorije

880 parohijana crkve Svetog Nikole u Bratiškovcima, sela koje se nalazi sedam kilometara sjeverno od Skradina u Šibensko-kninskoj županiji, uputilo je 27. septembra 2023. godine pismo dalmatinskom vladici Nikodimu sa molbom da se prostorije koje su tik pored hrama ne izdaju u zakup i da se ne vrši njihova prenamjena u vinariju ili neke druge komercijalne svrhe. Ukoliko se to desi, parohijani će ostati bez jedinog mjesta u kome se nakon vjerskih obreda okupljaju i druže. Naime, lokalna samouprava je prethodno nekadašnji omladinski dom i školu pretvorila u centar za rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama. Uznemirenost parohijana je još veća nakon nezvaničnog saznanja da je nekadašnja crkvena kuća (dom u

Episkop Nikodim: U Hrvatskoj ništa novo – opet i opet o ćirilici

Kao Episkop Pravoslavne Eparhije dalmatinske Srpske Pravoslavne Crkve, izražavam najdublju rezignaciju i osudu zbog skorašnjih, rekao bih bizarnih događaja u Opštini Vrsi kod Zadra, a vezanih za zahtjev direktora lokalnog komunalnog preduzeća da se u roku od 15 dana ukloni ćirilični natpis sa nadgrobnog spomenika jedne srpske porodice na groblju u Poljicima. Piše: Episkop dalmatinski Nikodim Prema njegovom tumačenju, u toj opštini nema više od trećine žitelja srpske nacionalnosti, što je preduslov da bi se zakonski ostvarilo njihovo pravo na upotrebu sopstvenog pisma, to jest ćirilice u ovom slučaju. Iskren da budem, nisam shvatio, pošto je riječ o groblju, da li misli na žive ili na mrtve, jer u slučaju

Navršeno 30 godina od nekažnjenog masakra nad Srbima kod Drniša

Juče se navršilo 30 godina od još nekažnjenog zločina nad srpskim civilima u Mirlović Polju kod Drniša, koje je 6. septembra 1993. godine ubila i masakrirala diverzantsko-teroristička grupa iz sastava Hrvatske vojske, saopšteno je iz Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“. U ovom zločinu masakrirani su pet žena i dva muškarca, od kojih je troje bilo starije od 80 godina, a napad je, prema informacijama „Veritasa“, izvela Deveta bojna „Rafael vitez Boban“, HOS-ova jedinica koja je nazvana po ustaškom pukovniku i generalu iz Drugog svjetskog rata. Ova jedinica bila je u sastavu 114. brigade Hrvatske vojske, kojom je komandovao Marko Skejo iz sela Ružić kod Drniša. – To je isti onaj lik koji

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Kristalna noć u Zadru

02. maja, se navršilo 32 godine od prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarskoj Kristalnoj noći, kada je za 24 sata proterano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana. Mada je u ovom zločinu učestvovalo nekoliko stotina lokalnih Hrvata, uključujući i policajce, niko još nije odgovarao pred sudom Ovaj događaj se može uporediti sa Kristalnom noći iz novembra 1938. godine, u kojoj je 15.000 Jevreja poljskog porekla proterano iz Nemačke, kaže za “Vesti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. – U Zadru je kao povod iskorišćeno ubistvo hrvatskog policajca u blizini mesta Polača kod Benkovca. Međutim, kasniji događaji će pokazati da

Zavet i ispovest

Uzrastanje bez zaveta, mora stvoriti slabe, perverzne i koristoljubive ljude. Narcise i egocentrike. Često potpuno poremećene.  Piše: Miroslav Pušonja Naleteh sinoć na intervju sa akademikom Jovanom Jovom Raškovićem. U tom razgovoru pred svanuće političkih pa potom ratnih sukoba, Jova reče da smo u jednom periodu vremena živeli iznad naših mogućnosti (strani krediti o kojima se nije pričalo pre osamdesetih), da smo zborili iznad naše pameti (ideološko slepilo za stvarni svet u nama i oko nas) i da smo odlučivali iznad naših znanja (organi samoupravljanja). To nas je dovelo do stanja svesti da nam nema ravnih, i da ništa ne treba menjati.  U tom sjajnom intervjuu Jova još reče da je

To su muke crne bile

‘Mi izišli na polje, kad vidimo, naše kuće gore. Dim puši, puca se’, priča za Novosti Marija Grubor (90), koja je imala sreću da se u trenutku zločina u Gruborima nije nalazila u selu, ali je neposredno nakon toga svjedočila posljedicama: ‘Oni su ubili dva čovjeka na krevetu, babu na krevetu, i Miću su ubili na krevetu, ležao je jadan na krevetu i ubili su ga’. Piše: Mašenjka Bačić U ljeto 1995. godine tada 65-godišnja Marija Grubor ostala je u Gruborima nakon ‘Oluje’. Njena snaha i dvoje unučadi otišli su s većinom u kolonu, dok je njen sin četiri godine služio u krajiškoj vojsci i nisu znali gdje se nalazi.

Sjećanje na ubijene na Miljevačkom platou

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu služen je parastos za 40 Srba koje su pripadnici hrvatske vojske i policije ubili 21. juna 1992. godine na Miljevačkom platou kod Drniša. Nakon pomena ubijenima na Miljevačkom platou, položeni su vijenci i cvijeće u Tašmajdanskom parku na spomenik Srbima poginulim u ratovima devedesetih godina. Iz Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza” podsjetili su da se prije 30 godina na području Miljevačkog platoa desio monstruozan zločin nad pripadnicima srpske teritorijalne odbrane u prisustvu Unprofora. Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, na Miljevačkom platou likvidirano je 40 srpskih teritorijalaca, a većina ih je masakrirana. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta je istakao da u Hrvatskoj

“Dara iz Jasenovca” dobija nastavak

Reditelj Predrag Gaga Antonijević, posle dugo odlaganja, napokon je stao iza kamere u Crnoj Gori kako bi nastavio sa snimanjem projekta “Dare iz Jasenovca” pod nazivom “Zadarska kristalna noć”. Proslavljeni reditelj se u ovom projektu bavi srpskim stradalnicima tokom Drugog svetskog rata, ali i sudbinom dece koja su preživela zloglasni Jasenovac. Tim povodom Antonijević je otkrio detalje projekta: “Film “Dara iz Jasenovca” se završava tako što Dara i Buda uspevaju da se izbave iz logora, ali mi ne znamo šta se posle užasa koji su preživeli desilo s njima, kakva je bila njihova sudbina, a kroz seriju “Zadarska kristalna noć” to ćemo ispričati i zaokružiti taj ciklus, što je meni

Bivši logoraši: Za zločine u “Lori” sramotna svaka presuda osim doživotne (VIDEO)

Bivši logoraši splitskog logora “Lora” kažu da je kazna za ratne zločine nad srpskim civilima izrečena bivšem upravniku ovog logora Tomislavu Duiću i čuvaru Emiliu Buguri, sramotna i poražavajuća. Bivši logoraši, koje je u ljeto 1992. Hrvatska vojska zarobila i odvela u ovo mučilište, kažu da je sramotno niska presuda za strahote koje su Duić i Bungur lično radili. – Sramotna je svaka presuda osim doživotne za ono što je upravnik logora Tomislav Duić radio. To se ne može ljudski i razumno opisati, te torture, a najmanje dvadeset puta sam o rome svjedočio i davao iskaze. Osim toga, mi smo i krunski svjedoci da je Hrvatska učestvovala u ratu u

Savo Štrbac: Zločin u Uzdolju – kontradiktornost državnog interesa

Ustavni sud Republike Hrvatske po prvi put potvrdio da je istraga zločina nad Srbima počinjenih u „Oluji” bila neefikasna. Nažalost, Ika Šare nije dočekala ovu makar i „Pirovu pravdu” pošto je u međuvremenu preminula. Nadu da će hrvatski sudovi u budućnosti „kontradiktornost državnog interesa” početi tumačiti u korist oštećenih i kad su u pitanju srpske žrtve, daju ono troje sudija sa izdvojenim mišljenjem. Ustavni sud Republike Hrvatske (US RH), u sastavu od 12 sudija, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Ika Šare iz Australije, na sednici održanoj 26. oktobra  2021. doneo je odluku kojom se utvrđuje da je neprovođenjem efikasne istrage smrti njenog oca, Miloša Ćosića, u proceduralnom aspektu

Hrvatski zakon o ratnim civilnim žrtvama

Kao čovek koji već pedesetak godina tumači i u praksi primenjuje razne propise, moram priznati da su se autori ovog zakona zaista potrudili da postave mnoge „zapreke” srpskim stradalnicima i članovima njihovih porodica, posebno onima koji su stradali na području bivše RSK, na putu do priznavanja statusa ratnog stradalnika, bez kojeg se ne može ostvariti nijedno od predviđenih prava. Od kada je Hrvatski sabor u julu ove godine usvojio Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kancelarijama „Veritasa” u Beogradu i Banjaluci svakodnevno se obraćaju Srbi iz Hrvatske i bivše RSK s pitanjem da li se odredbe ovog zakona odnose i na njih. Radi ilustracije navodim nekoliko primera. Dana 25.

Đorđe Pražić: ZLOUPOTREBA SAMOUBISTVA ADMIRALA BAROVIĆA

Već trideset godina u prizemne političke svrhe, traje propagandna zloupotreba samoubistva kontraadmirala Vladimira Barovića, jednog od omiljenih i poštovanih oficira u JRM. Kontraadmiral Vladimir Barović izvršio je samoubistvo 29. septembra 1991. godine, u kancelariji Komande Vojnopomorskog uporišta Vis. Tih dana trebao je da primi dužnost načelnika štaba Komande Vojnopomorske oblasti (KVPO) a na Vis je došao sa dužnosti komandanta 5. Vojnopomorskog sektora (VPS) Pula. Prethodni načelnik štaba KVPO kontraadmiral Fridrih Moreti je na vlastiti zahtjev otišao u penziju a u otvorenom pismu u dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“ optužio je JRM (JNA) za agresiju i zločin prema Hrvatskoj. Kontraadmiral Barović je imao dobar profesionalni ugled među pripadnicima JRM. U svom oproštajnom

Grubori: Godišnjica masakra posle „Oluje“

Najstarija žrtva imala je 90 godina, a prosek godina žrtava je oko 70. Žrtve su, ili ubijene hicem u glavu ili su žive spaljene. Velikodušnost pobednika u ratu u Hrvatskoj vidi se upravo na primeru Grubora, gde su „pobednici“ izvršili ratni zločin, pobivši sve koje su u tom selu zatekli 25. avgusta 1995. i popalili skoro sve kuće. Četvrt veka kasnije, Grubori su još zarasli u korov i ne može im se ni prići. Na ovaj način Savo Štrbac, direktor Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“ ocenjuje današnji dolazak hrvatskih zvaničnika, među kojima i predsednika Zorana Milanovića i ministra branitelja Tome Medveda, na komemoraciju u selo Grubore, nadomak Knina, u kome su hrvatski

Savo Štrbac: Hrvatski fenomen promene srpskih imena

Nedavno su skoro svi mediji u regionu prenijeli vijest da je Branimir Glavaš, optuženik za ratne zločine, na Fejsbuku napisao da je pobio premalo ljudi. Iako je uz „premalo“  stavio smajlić, mediji konstatuju da je kontekst diskusije daleko  od šaljivog. Naime, na Glavaševom otvorenom zidu, ispod statusa u kojem je najavio tužbu protiv Zorana Šprajca zato što ga je 5. jula u emisiji RTL Direkt nazvao ratnim zločincem, razvila se diskusija puna mržnje prema tom televizijskom uredniku, u kojoj se raspravljalo  o njegovom porijeklu, spominjalo se njegovo bivše, „srpsko“ prezime, predlagalo da ga se progna, pa i likvidira, a dosta od toga je Glavaš i lajkao. A kad ga je

Savo Štrbac: Evropski voz „a la kart”

Čitajući i slušajući prve medijske reakcije o „kastavskom slučaju”, prisećao sam se mnogih slučajeva netolerancije prema Srbima. Jedan zadatak pod nazivom „Evropski voz”, koji je osmacima u gradiću Kastav, nadomak Rijeke, nedavno zadala veroučiteljica, inače časna sestra, „protutnjao” je medijima u regionu i izazvao niz reakcija. Elem, osmaci su morali zamisliti da putuju vozom iz Zagreba u Indiju te da sami, na sedmodnevnom putovanju, sa ponuđenog spiska potencijalnih saputnika izaberu tri osobe s kojima bi hteli putovati i tri osobe s kojima nikako ne bi želeli putovati te da obrazlože svoje stavove. A na tom „meniju” našli su se: homoseksualac, srpski vojnik iz Bosne, hrvatski tajkun, lekar specijalista za pobačaje,

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu danas je služen parastos za Srbe iz Ravnih Kotara u Hrvatskoj koji su ubijeni prije 23 godine u vojnoj akciji hrvatske vojske "Maslenica" i na Malom Alanu.

Savo Štrbac: Junaci Ravnih Kotara

Hrvatske oružane snage 22. januara 1993. godine izvršile su agresiju pod kodnim nazivom “Maslenica” na južne delove Republike Srpske Krajine, iako je to područje bilo pod zaštitom plavih šlemova. Osmog dana od početka agresije Ravnim Kotarima i Bukovicom bolno je ođeknula vijest da je poginuo komandant benkovačke brigade pukovnik Momčilo Bogunović (42), rodom iz Biljana Donjih, sela na prvoj liniji fronta. Pričalo se da je poginuo jurišajući na neprijatelja ispred svojih boraca i da je život izgubio zbog neadekvatne prve pomoći. Iako sam tih prvih dana agresije na ravnokotarska sela dnevno beležio i po desetak imena poginulih srpskih boraca, smrt pukovnika Momčila me posebno potresla, pošto sam ga znao još

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala