
Veljko Ostojić: Dobri moj zemljače
Ostalo je moje selo pored Dvora čekaju da svane rujna zora moje se srce promjenilo nije, još stoji na krovu Banije U jesen se vraćam kući mislim i srce će mi pući sve od Dvora pa do Drine ostadoše duše naše domovine Prekrstim se nekad i svijeću zapalim za sve one što su u Krajini pali , za sve one tiće naše obiliće I kada mi srce plače pitam se tada gdje si sada moje zemljače , borili si kao vuci , a završili u banjaluci Čekala me majka ispred kućnoga praga da dođem sa dalekog puta na koji me povela guja ljuta , oj banijo odnjeli te vuci nestadoše