arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Stojan Stojaković

Banja Luka He testifies: I was born on 15 November 1929 in the village of Slabinja in Bosanska Dubica County. The names of my parents were Milos (father) and Milica (mother). I was named by the grandfather Stojan who died few months before I was born. The village of Slabinja was one of the biggest and most developed villages in that region, i e in the region of counties: Prijedor, Bosanski Novi, Kostajnica, Dubica and the mountain of Kozara. The village consisted of four hamlets: Rakovača, Iškovac, Čapaja and Strijić. There was a primary school in the village. It was consisted of a few hundreds of pupils. The pupils from

Zorka Delić-Skiba

She was born in 1937 in the village of Kruhari, Sanski Most County She testifies: I was born on 27 January 1937 in the village of Kruhari in the vicinity of Sanski Most. I was named Zorka. My surname is Delić. When I was adopted in Zagreb, I was named Zorica – Marija Dasović. One time I didn’t know the date of my birth. I was told I was born on 10 April. It was the date and day when the Independent State of Croatia was established. It is interesting how I was ”changing” the religion. I was born as a Serb of the Orthodox religion. In the process of

Gojko Lovrić

He was born in 1934 in the village of Klekovci, Bosanska Dubica County, a high school teacher. He testifies: I am writing this truthful and sad story in order to reveal the truth regarding to the sufferings of the members of my household in the World War II. I don’t want to compete with those who cares for the glorifying of the numbers of their victims. I felt that I, as the only survivor, had the moral obligation to tell how and in which way my dearest lost their lives. The members of my family were: mother Stanka, father Spasoje; brothers: Miloš, Mihajlo, Sreten, Rajko, Mirko, Boško, Uroš and Stanko;

Svetozar Rubin

He was born on 20 July 1940 in the village of Gornja Omarska, Prijedor County. He testifies: My father Pantelija and mother Jovanka were farmers. They had a shop of the mixed goods. We lived in a pretty big house. We were living in one part of the house, while the other one was used as the shop. We had other outbuilding as other peasants did. We used to have a lot of neat cattle and sheep and goats. We had two pairs of horses which we used for transportation of goods from Prijedor (the goods which my parents used to sell in their shop). Our household consisted of: father

Jovo Šarović

Prijedor, Aerodromsko settlement He testifies: I was born on 7 January 1937 in the vicinity of the town of Foča. Foča was the interest zone of Italy since 1941. However, while the negotioations around the division of this part of B&H, the Independent State of Croatia considered that Bosnia the river of Drina belonged to Croatia. The Croatian military units came to East Bosnia, i e Foca, and conducted the collecting of the Serbs from Foča, driving them to Croatia in the freighted cars. I was in one of the freighted cars. I remember the railway station in Foča and the minutes when I heard the scream and moan of

Rade Gavrilović

He was born on 10 May 1933 in the village of Kadin Jelovac, Dubica County. He testifies: My parents were farmers. Our household was consisted of: father Teodor, mother Milka, both born in 1888; sister Mileva, born in 1925; brother Milan, born in 1927; Rade, born in 1933; Anđa, born in 1935; and Draginja, born in 1937. There were four children who died before the war As far as the property was concerned we used to have: a house, a stable, a corn crib and few small outbuildings. The cattle was consisted of: two oxen, a cow and a calf, one-year old heifer, then three pigs and a lot of

Dobrila Kukolj

Banja Luka She testifies: I was born in one of the most beautiful villages, which is located on the Sava River bank. The name of that village is Međeđa. It belongs to the municipality of Bosanska Dubica. I was born on 30 July 1932. My parent’s names are Rade (father) and Savka (mother – her maiden surname is Ružičić). The mother was a housewife, and the father was both a tradesman and a farmer. I was born in a great house that was consisted of the ground and upper floor. It was long 14 metres, and wide 10 metres. The house had balconies decorated by curving. The upper floor consisted

Gojko Knežević

Rođen 22. 12. 1934. godine u selu Ušivac, kod Knežice, opština Kozarska Dubica, živi u Banjoj Luci Svjedoči: Sjećam se seoske kozaračke kuće u kojoj sam rođen. Imao sam 1942. godine osmoro bra­će, majku i oca. Idiličan seoski život i naše dje­čije igre prekinuo je poziv na opšte bježanje, jer, neke ustaše pale sela i ubijaju narod. Na brzinu je majka spakovala šta je mogla i zaje­dno sa ostalim seljanima i sa nama uputila se u zbjeg na planinu Kozara. Na Kozari sam prvi put shvatio da ljudi ginu od nekakvih metaka i granata, što ja prije toga nisam nigdje čuo ni vi­dio. Lutali smo po Kozari sa ciljem da

Svjedoci pakla

Došao je kraj ćutanju o stradanju Srba. U kon­tek­stu pro­mijenjenih istorijskih okolnosti, a u skla­­du sa smje­­­rom novih vjetrova, mnoge istine, pa ta­ko i istina o stra­­danju u logorima Nezavisne Drža­ve Hrvatske (NDH) izbija sve više na vidjelo. Iako mno­go kasni, za istinu nikad nije kasno.   Ljudi su za sobom oduvijek ostavljali svjedočan­stva o svom životu i događajima čiji su bili direktni ili indi­rektni, aktivni ili pasivni učesnici. Dušan Bur­sać, koji se uspro­tivio prekrajanju istine, prikupio je ne­koliko potre­snih svje­dočenja i smjestio ih između korica knjige “Anđeli u paklu“. To su samo rijetki po­je­dinačni slučajevi, jer rijetki su i oni koji su pre­živjeli pakao hrvatskih logora smrti. Mnogih više ne­ma,

Uvod

Tragao sam za pravim a neupadljivim naslovom za ovu knjigu, jer su za naslov moje objavljene knjige, “Hrvatski genocid nad Srbima 1941-1945”, neki rekli da je provokativan, a neke knjižare knjigu nisu ni pri­mile za stavljanje u izlog, bojeći se neželjenih posle­dica. To je još jedan dokaz koliko je u svest ljudi uko­renjeno “bratstvo i jedinstvo” između Srba i Hrvata, pa vezivanje hrvatskog imena za genocid, ne samo da nije poželjno, već to može da bude i vrlo opasno. Budući da se radi o stradanju dece, moja žena Eva je predložila da ovoj knjizi dam naslov “Anđeli u pa­klu”. Ne znam kako je bilo u Danteovom “Paklu”, ali iz priča

Miloš Ćirić

He was born on 9 April 1937 in the village of Gornji Podgradci, Bosanska Gradiška. He writes: I remember the distant 1942, when the Germans bombed the mountain of Kozara and the villages under the mountain. The so-called ”stuka” planes were flying low and bombing our village. I remember when the sawmill was in flames. The local residents were ordered to hoist white flags on their houses. My mother told me to hoist the piece of the sheet on the roof of our house. My grandfather came after me, my mother and sister. We carried the things we could carry. We were walking fifteen kilometres. During the walk, the Croats

DSC00918.jpg

A speech by Dušan Bastašić at Jadovno Jun 24. 2010.

Srpski The President of the Republic of Croatia, Your Excellencies, Ladies and Gentlemen, Good day to you all. Your Grace, the Bishop, brothers and sisters, May God Help Us! I greet you on behalf of the Association of descendants and others honoring the victims of the 1941 Ustasha concentration camp complex known as Jadovno. I am deeply grateful to all those who have supported our initiative to mark the first Remembrance Day for Jadovno today, in such a dignified way and with the restoration of these two commemorative plaques. Among the many good people helping us, I would especially mention the support of the Serbian National Council, the Association of

Pregled događanja na prostoru istočne Bilogore 1941. i 1942. godine

Bilogora i Grubišno polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja Uvod Istorijski kontekst i njegov uticaj na uže geografsko područje Događanja pred prvi i drugi svjetski rat Pregled događanja na prostoru istočne Bilogore 1941. i 1942. godine Geografski položaj i stanovništvo Okupacija i uspostava ustaške vlasti Hapšenja, teror i deportacije Napad partizana i ustaška odmazda Svjedočanstva o genocidu Zlosutno proljeće Bombardiran je Beograd, rat je počeo Hrvatska seljačka zaštita na sceni Pobuna 108. puka na mobilizacijskom zborištu u Klokočevcu Dolazak brata Steve Noć strave i užasa Komšije i prijatelji, koji to više nisu Nekoliko širih, autentičnih svjedočenja Marvenim vagonima za Koprivnicu Kolone smrtnika idu prema Velebitu Tihomir T. Prodanović:

Čin za zločin – Piše: Dragan Grozdanić

Nezamislivo je da zločinac bude časnik. Časnik podrazumijeva čast, a onaj koji počini zločin tu je čast izgubio – objasnio je Ivo Josipović, predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, odluku kojom je prošloga mjeseca oduzeo činove i odlikovanja pravomoćno osuđenima za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, Branimiru Glavašu, Mirku Norcu i Tihomiru Oreškoviću, te Siniši Rimcu zbog ubojstva. Tom je odlukom Josipović razbio gotovo dvadesetogodišnji mit kojim je dio društva spomenute “časnike” percipirao kao “heroje Domovinskog rata”. Reakcije na izgubljenu vojničku čast nije trebalo dugo čekati. Ekspresno se iz svoje privremene ćelije u Sarajevu oglasio Branimir Glavaš, dotad umirovljeni general-bojnik, osuđen na osam godina zatvora za ratni zločin protiv

KUKUNjEVAC: ZABORAVLjENO STRATIŠTE IZ DOBA NDH

Ništa od obećane spomen-ploče Mještani Kukunjevca uspjeli su osigurati prilaz spomen-području, a sada očekuju pomoć institucija oko njegovog ponovnog uvrštavanja u Registar zaštićenih spomenika i postavljanja nove spomen-ploče koja je oštećena u posljednjem ratu. Oko 800 mještana Kukunjevca stradalo je u logorima NDH. Ni 68. godišnjica obilježavanja ustaškog terora nad srpskim stanovništvom Kukunjevca u Požeško-slavonskoj županiji nije održana uz obećanu, novu spomen-ploču na kojoj bi stajala imena stradalih žrtava, niti je spomen-područje najvećeg stratišta na području grada Lipika uvršteno u registar zaštićenih spomenika RH. Naime, 11. oktobra 1942. poubijani su nevini Kukunjevčani, Kozarčani i Slovenci koji su se kao izbjeglice zatekli u Kukunjevcu. Pred Drugi svjetski rat selo je brojalo

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.