arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojan Milijašević: Grobovi se prekopavaju i parcele prodaju uglavnom imućnijim građanima, a spomenici završavaju ko zna gdje

Ko je kriv? Tragovi našeg postojanja na prostorima prnjavorskog kraja polako nestaju. Odnos kakav pokazujemo prema kulturno-istorijskom nasljeđu se ne može pronaći kod nijednog drugog naroda. Nepostojanje kulture pamćenja i zatiranja sopstvene istorije svakim danom biva sve više izraženo. Zakon o grobljima donesen prije nekoliko godina, koji prati i prepisuje članove iz Zakona kakvi se donose u zemljama u okruženju, usmjeren je na uništavanje kulturno-istorijskog nasljeđa i kulture pamćenja. Zakoni se ne donose prema hrišćanskim načelima. Prnjavorsko komunalno preduzeće, koje bi trebalo da vodi brigu o grobljima, pozivajući se možda na nove zakone, ako uopšte djeluju u skladu sa članovima Zakona o grobljima – a znamo da to ne rade,

ILIJA PETROVIĆ: Kako smo traganjem za istinom o stradanju srpskog naroda dobili cenzuru?

Povremeno se ovom potpisniku omakne da napiše štogod o zločinima nad srbskim narodom – zločinima uvek genocidne prirode jer je onoj drugoj strani, genocidnoj, vrlo stalo da Srbe, početni narod-majku, tvorce ljudske civilizacije, čuvare prave vere, satru do poslednjeg, ne bi li tako prikrili svoju jalovost, i duhovnu i svaku drugu, što ih uporno drži na začelju one upravo pomenute civilizacije. Piše: Ilija Petrović Podosta papira sa takvim zabeleškama skoro da se već i ubuđalo, da bi pre neki dan, pri njihovom “provetravanju”, izronio i jedan s kraja 2008. godine, prikladan da se i danas ponudi čitaocima na uvid – ne bi li se videlo koliko zvanična Srbija “ne voli”

Uskoro izlazi iz štampe Zbornik radova „Kad prošlost progovori: Kozara – 80. godina kasnije“

Prošlo je osam decenija od stradanja naroda Kozare, a isto toliko godina nam je trebalo da javno progovorimo o tim stradanjima na istorijski tačan i utemeljen način. Kroz ovoj Zbornik stručnih i publističkih radova, te ogleda, prikaza, dokumenata, svjedočenja i fotografija, ekipa koja ga realizuje ima želju da te događaje, vezane za ofanzivu na Kozaru, rasvjetli na ispravan način (ne samo kroz partizansku istoriju!), ne samo kroz prizmu ideologije i ciljeva KPJ-ta. Zbornik predstavlja Kozaru u prvom redu kao dio srpske istorije i velikog stradanja, pogroma epskih razmjera. Stradanja od hrvatskih  ustaša sa ciljem zatiranja i genocidnog uništenja našeg naroda , i stradanje od Švaba u smislu odmazde. Srpska nacionalna tragedija

Ko su Surdulički mučenici?

Priča o stradanju srpskog naroda u Prvom svetskom ratu od strane bugarskog okupatora posebno se aktuelizuje od kako je Srpska pravoslavna crkva u red svetih uvrstila Surduličke mučenike i odredila im datum praznovanja. Novija istorija počinje da se detaljnije bavi stradanjima jednog od strane drugog pravoslavnog naroda, a mnogi istoričari ovaj rat definišu kao genocid.  U poslednje vreme više se i temeljnije govori o stradanjima srpskog naroda u Prvom svetskom ratu na prostoru u i oko Surdulice. Ova opština okupirana je od strane Bugara u jesen 1915. godine, a o zverstvima koja su ovde počinjena dugo se nije znalo. Kanonizovanjem Surduličkih mučenika u red svetih počinje aktivnija priča o značaju

Juriš koji niko nije mogao da zaustavi!

Dan kada je probijen Solunski front je sagledajući sve situacije koje su se odvijale nakon toga bio je od presudnog značaja za slom Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu. Mjesec i po dana srpska vojska je potiskivala neprijatelja i oslobađala zemlju, i omogućila da se srpska zastava ponovo zavijori u Beogradu. Piše: Radko Garčević Dan kada je probijen Solunski front je sagledajući sve situacije koje su se odvijale nakon toga bio je od presudnog značaja za slom Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu. Mjesec i po dana srpska vojska je potiskivala neprijatelja i oslobađala zemlju, i omogućila da se srpska zastava ponovo zavijori u Beogradu. Na današnji dan prije 103

Tribina: PROTIV ZABORAVA – SEĆANjE NA ŽRTVE

O važnosti pamćenja i sećanja na stradanje Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, na tribini u Zrenjaninu će govoriti Gordana Dostanić, predsednik UO Udruženja “Ognjena Marija Livanjska” iz Beograda i Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banje Luke dok je moderator tribine Đorđe Prstojević, urednik tribinskog programa Kulturnog centra Zrenjanina. Kao pojedinci sećamo se strašnih istorijskih događaja koji su odneli naše pretke. Kao deo neke stradalne lokalne zajednice, takođe se sećamo tih strašnih i tužnih događaja. No, vreme, pre ili kasnije, ispira pojedinačna sećanja i ona će izbledeti, ako se ne institucionalizuje odnos prema važnim datumima i događajima, koji će poštovati podnetu žrtvu. Zato je deo ukupne kulture i istorije

Arie Livne, a friend of the Jadovno association in 1941, left us.

Two years have passed since Arie Livne passed away. Uncle Arie was a participant and benefactor of the First International Conference on Jadovno held in June 2011 in Banja Luka. SRPSKI Without his crucial help, there would be no conference. He was our friend who advised us with a lot of understanding and, when it was necessary, benevolently criticized. Here is the transcript of his addressing to the conference participants: “Highly respected participants of this historic and important conference, ladies and gentlemen, I have the great honor to welcome this conference on behalf of the President of the Republic of Srpska, Mr. Milorad Dodik.” I stand before you deeply excited. I think, as

VRATIĆU SE! – O beogradskoj premijeri filma posvećenom hercegovačkim jamama i žrtvama genocidne NDH

Film “Vratiću se!”, autora Nebojše Kolaka potresno je svedočanstvo o stradanjima hercegovačkih Srba u kandžama ustaških hordi tokom globalne tragedije pod nazivom Drugi svetski rat. Piše: Božo Ćorović Septembar, deveti. Savršen dan za šetnju po toplom beogradskom suncu. Studentski trg prepun, sve bruji od vozila, pešaka, truba, vike, dreke, buke. Svako ko je proveo više od deset sekundi u prestonici pamti taj zvuk dugo, tu haotičnu kakofoniju kakve malo gde na svetu ima. Ipak, pouzdano znam da jedno mestu, u centru grada, nije bilo kao sva ostala. Tiho, mermerno, i pomalo krhko. Jugoslovenska kinoteka u Uzun Mirkovoj ulici. Projekcija u sali počinje u 15 časova i 30 minuta. Film “Vratiću

Godišnjica stradanja Srba u akciji “Medački džep”

Juče se navršilo 29 godina od napada hrvatske vojske na sela u okolini Gospića. U akciji nazvanoj Medački džep ubijeno je 88 Srba, od kojih su 36-oro bili civili. Piše: Đurđica Dragaš Rođaci i prijatelji ubijenih okupili su se na parastosu u beogradskoj Crkvi Svetog Marka Iza naziva Medački džep kriju se tri srpska sela u okolini Gospića-Divoselo, Čitluk i Počitelj. Krije se nekoliko stotina ljudi koji su tog septembra 1993.godine proterani iz svojih kuća, ali najteže je što se kriju i tragične sudbine onih koji nisu uspeli da se spasu. Nešto naroda je uspelo da pobegne u Velebit, ali oni koji su ostali u svojim selima su uglavnom pobijeni.

DOKUMENTA OZNE NEDOSTUPNA I POSLE 80 GODINA: Peticiju kojim se traži otvaranje arhiva potpisali Matija Bećković i Dušan Kovačević

Neki od najpoznatijih domaćih istoričara i javnih ličnosti u Srbiji inicijalni su potpisnici peticije Udruženja “U ime naroda za slobodnu Srbiju”, kojom se traži jednak pristup građana istorijskoj građi Službe bezbednosti sa koje je skinuta oznaka poverljivosti. Iza peticije “Jednak pristup za sve” prvi su stali akademik Matija Bećković, prof. dr Ratko Ristić, prof. dr Leon Kojen, dr Kosta Nikolić, prof. dr Predrag J. Marković, dr Bojan Dimitrijević, prof. dr Čedomir Antić, prof. dr Jovica Trkulja, prof. dr Miloš Ković, akademik Dušan Kovačević, prof. dr Radoš Ljušić, istoričar Goran Davidović, Miloš Pavković, dr Srđan Cvetković i dr Nemanja Dević. “Zahtevamo od zakonodavnih organa i državnih institucija da se odredbe zakona

U crkvi Svetog Marka u Beogradu danas je služen parastos za 88 Srba ubijenih prije 24 godine u agresiji hrvatske vojske na Medački džep kod Gospića, zonu koja je bila pod zaštitom UN.

NAJAVA: Parastos za Srbe ubijene septembra mjeseca 1993. godine kod Gospića

Beograd, petak  09. 09. 2022. u 11 časova – Crkva Svetog Marka. Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske “Medački džep” (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u petak  09. 09. 2022. godine u hramu Svetog apostola i evangeliste Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. Izvor: Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“, Beograd

POKOLj U GREĐANIMA I ČOVCU – ZLOČIN BEZ KAZNE

Hrvatsko pravosuđe i poslije 31 godinu ćuti o zločinu nad srpskim civilima i pripadnicima Teritorijalne odbrane u selu Gređani kod Okučana. Da bi prikrila zločin u zapadnoj Slavoniji, Hrvatska je mnogim srpskim povratničkim prodicama za njihove ubijene priznala status civilne žrtve rata uz obrazloženje da su ih ubili “četnici”, a ne hrvatske paravojne grupe i vojnici. Piše : Milomir SAVIĆ Pripadnici hrvatskih paravojnih Formacija “Tigrovi” su na današnji dan, 05. septembra 1991. godine u selu Gređani kod Okučana, u zapadnoj Slavoniji, izvršili stravičan zločina nad desetinama srpskih civila i srpskim teritorijalcima od kojih se mnogi još vode kao nestali, a odgovorni ni danas nisu privedeni pravdi. Predsjednik Udruženja protjeranih Srba

Hiljadama srpske dece rat je ukrao ime

Za mnogu ratnu siročad, i one razdvojene od roditelja, posle oslobođenja je tek počelo traganje za preživelim članovima porodica, a za neke i za pravim identitetom, kaže Jasmina Tutunović Trifunov, autorka izložbe „Povratak, priča koja traje”, koja će danas biti otvorena. Piše: Jelena Čalija Pucnjava, vatra i majka koja spava u vajatu, đedovo ime Đuro. Velika voda i golem čamac. Mlin na reci gde smo se uvek igrali. Brat Đorđe se prilikom razdvajanja rasplakao i dobio visoku temperaturu. Kada su izašli iz vagona, jedna gospođa uzela je Smilju za ruku, umila ju je, obrisala i obukla joj haljinicu. „Sećam se, ta haljina je bila crvena i imala je tufne… Gledao

Zoran Saponjic

Zoran Šaponjić: Decu vam, ekselencijo, ne možemo zaboraviti

Ambasador SAD u Srbiji, gospodin Kristofer Hil, uveren je da kolektivno sećanje Srba ne seže duže od desetak godina,  par meseci, dva dana ili desetak minuta, uveren je takođe da je osećaj samopoštovanja u Srba zauvek izgubljen, zgažen, nestao, da ovaj narod nema više ni jednu jedinu crvenu liniju, pa  se Srbima može popiš… u brk i to u sred Beograda! A, šta drugo čovek da kaže pošto pročita današnji intervju njegove ekselencije jednom beogradskom nedeljniku u kome Hil veli „da Srbija mora da se okrene Zapadu i to zbog svoje dece i zbog dece svoje dece“, kao i „zbog svih drugih razloga“! „Mnogi mladi iz Srbije odlaze na Zapad,

Nemanja Dević: Nova generacija Srba mi uliva nadu da imamo svijetlu budućnost (VIDEO)

Zašto je Nemanji Deviću zabranjen ulazak u Arhiv Srbije? Kako tumačiti rehabilitaciju Nikole Kalabića i reakcije koje su usledile? Šta kriju tajni arhivi Ozne? Kakvo je aktuelno rukovodstvo Muzeja žrtava genocida? Zašto u srpskoj istoriografiji tinja takozvana jasenovačka polemika? Postoji li u Srbiji komunistička duboka država? Gde su koreni i kako je tekao uspon komunističke ideje 1920-1941? Šta nas zvanična istoriografija uči o građanskom ratu i partizanskom pokretu u raznim fazama, do danas? Da li je Komniterna srbofobnu ideologiju preuzela od crno-žute monarhije, i da li je ta ideologija prethodnica današnjeg drugosrbijanstva?  Kakve su posledice pobede komunista 1945 i možemo li se baviti kontračinjeničnom istorijom i razmatrati šta bi bilo da su

NAJNOVIJE VIJESTI

ZVIJEZDA I KRST U IVANOVIĆ JARKU

Kad se vukovi ostrve na stado stradaju ovce s kraja. Nikad one uz pastira ili sredine. Piše Željko Kresojević Hije me bilo u Ivanović jarku skoro pa četrdeset godina. Ljeto

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.