
Bez tog krša i golog kamena, niti mogu, niti hoću
Očevi roditelji, moji baba i deda. Oboje stari preko 75 godina, oboje svojim životom svedoče tešku sudbinu Bosanskih Srba i naročito Bosanske Krajine u 20. veku. U Drugom svetskom ratu, kao deca, u majčinom naručju su bežali od ustaškog noža i nemačkih mitraljeza. Očeve su im ubile ustaše. Ujaci, stričevi i svi vojno sposobni rođaci su poginuli boreći se što u partizanskim, što u četničkim jedinicama. Posle rata su teškom mukom preživljavali i uspeli da othrane petoro dece, mog oca i još četvoro njih. U poslednjem ratu u BiH , oktobra 1995, doživeli su “Oluju” posle “Oluje”, kada su združene snage ArBiH, HV i HVO silovito napale srpske položaje što