arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

SLOBOŠTINA 16.08.1941. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942.

Đurđica Dragaš: Delija se ne predaje lako!

Traktor! Džaba mu se smeju, džaba mu se rugaju… u njemu je više snage, ponosa, ljubavi i života nego što će oni ikada moći i da zamisle. Porodičnim konsenzusom dođosmo do zaključka da je kraj našeg “olujnog” puta bio 11 i 12. avgusta 1995. Nisu datumi tad bili mnogo važni, vreme se merilo pređenim kilometrima i umorom, al’ nekako se saglasismo da su ova dva označila kraj. Posle 8 dana kiše, sunca, prašine i čemera, stigli smo u Vojvodinu, u ono što od tad zovem rezervnim zavičajem! Nismo imali ništa, ali imali smo sve jer smo bili zajedno. Dobro je da, opijeni srećom što se konačno možemo okupati i spavati

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Prošlo je 83 godine od krvavog ustaškog pira na Pagu i Jadovnu

Prije 83 godine, u noći između 14. i 15. avgusta 1941, uoči katoličkog praznika Velike Gospe, ustaše su u logorima Slana na ostrvu Pagu i Jadovno na Velebitu izvršile masovnu likvidaciju preostalih logoraša. Na Pagu je te noći ubijena najmanje 791 žrtva, a tih dana na Velebitu oko 1.500. „Zgrožene monstruoznošću zločina i brojem pobijenih zatočenika, italijanske okupacione snage preuzele su od NDH civilnu i vojnu vlast na tom području i naredile zatvaranje logora smrti“, kaže predsjednik Udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić. Dodatni razlog za zabrinutost Italijana bio je masovni ustanak Srba u Lici protiv ustaške tiranije. „Želeći da unište tragove zločina i pobiju ostatak zatočenika u kratkom roku, ustaški

Kalendar Pokolja: 12. – 15. avgust 1941. Zločini nad Srbima

Drinjača kod Zvornika. Ustaše su 12. avgusta 1941. godine u jednom magacinu u Drinjači kod Zvornika zaklale 100 Srba i pobacali ih u jednu rupu pored magacina. Pošto su žrtve bile slabo zakopane, psi lutalice su počele razvlačiti njigove posmrtne ostatke. U magacinu je po svjedočenju Pera Đukanovića bilo jedno veće hrastovo bure u kome su zatekli 150 litara ljudske krvi. Žrtve su skidane gole, vođene niz stepenice, te klane nad buretom krvi. Izvor:  Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 20. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30.

Đurđica Dragaš: I ja sam iz kolone

Mi, koji smo nepovratno izgubili deo života, mi koje je kolona “presekla”, uvek ćemo nositi njen žig. Naš život nikada neće moći da se nazove normalnim. Nedavno, na promociji moje zbirke pesama posvećene stradanju Srba u NDH, prišla mi je koleginica iz RTS-a. Predstavila se, rekla gde i šta radi, a onda me  pogledala u oči i onako, gotovo zaverenički dodala – i ja sam iz kolone. Tih par reči bilo je dovoljno da se prepoznamo i razumemo. I nije to prvi put. Za ovih 29 godina često sam, čuvši ih, do tada nepoznate ljude doživljavala kao svoje. Kao da nas je “pripadnost” koloni činila prisnima i ujedinjenima. Taj surovi znak,

JOŠ ČUJEM VAPAJ IZ NIKŠIĆKIH JAMA: Stevan Vujičić (85) traži da se posle osam decenija kosti stradalnika izvade i dostojno sahrane

Nikšićki spasilac, planinar, humanista i građanski aktivista Stevan Stevo Vujičić (85) uputio je apel predsedniku države, premijeru, čelnicima državnog tužlaštva, zaštitniku ljudskih prava da konačno, posle osamdeset godina, omoguće da ljudske kosti koje čame u jamama u okolini Nikšića budu izvađene i dostojno sahranjene. Piše: V. KADIĆ Radi se o ljudima kojima je tokom Drugog svetskog rata presuđeno bez suda samo zato što nisu pripadali partizanskom pokretu. – Svakog jutra se budim sa istom tugom i setom, pri pomisli na veliki broj jama u okolini Nikšića u kojima se još uvek nalaze na hiljade kosti nevinih mučenika, stradalih od bratske ruke – kaže Stevan, koji je devedesetih godina prošlog veka

Sadilovac, Hram Rođenja Presvete Bogorodice | Sadilovac, Hram Rodjenja Presvete Bogorodice

Dana 31.07.1942. godine hrvatske ustaše su u crkvi u Sadilovcu, pobili i zapalili 463 srpskih muškaraca, žena i djece

Danas se obilježava godišnjica Pokolja u Sadilovcu, Bugarima, Lipovači i okolnim selima. Jedini grijeh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. god  ine dolaskom prvog pravoslavnog sveštenika Gaje Grgića, koji je sa sobom doveo i naselio srpski narod. Malo po njihovom dolasku napravljen je i pravoslavni hram posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, sagrađen 1826. godine. Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 30. jul 1941. Kordun, Banija, Livno, Gorski kotar, Bos. Krajina

Na Ognjenu Mariju 1941. oružane formacije Nezavisne države Hrvatske uz podršku lokalnih Hrvata katoličke i muslimanske vjere, počinile su stravične zločine nad Srbima. Jama Špejarka na brdu Bliznica, Oštarski Stanovi, kotar Slunj i Veljun. Ustaše iz Rakovice, Lađevca i Slunja su 30. jula 1941. godine u opštinama Drežnik i Rakovica uhapsili veliki broj Srba. Isti dan pobili su ih na dve lokacije kod Oštarskih Stanova. Prva grupa uhapšenih Srba odvedena je na brdo Bliznica i pobacana u jamu Špejarku, dok je sat vremena kasnije druga grupa uhapšenih Srba pobijena i bačena u unaprijed iskopanu jamu na imanju Nikole Božičevića udaljenu 300 metara od jame Špejarke. Sa jame Špejarke su uspjela pobjeći tri

Sjećanje na pokolj u Velici: Mrtvu sestru Milijanu poljubio sam u kosu

Svjedočanstvo Radojka Đuričanina o masakru ispod Čakora 28. jula 1944. godine. Zvjerski masakr koji su 28. jula 1944. godine u selima Velika i Gornja Ržanica počinile njemačke divizije „Princ Eugen“ i SS „Skenderbeg“, kao i postupanje fašista prema pravoslavnom stanovništvu u Plavu i okolini, imao je, prema savremenom shvatanju, sve osobine genocida – ocijenio je u razgovoru za Pobjedu penzionisani sudija Ustavnog suda Crne Gore Radojko Đuričanin (86). Naš sagovornik je u vrijeme tog zločina – u kome je ubijeno više od 400 žena, đece i starih osoba – imao devet godina. Sjećanje na stravične događaje objedinio je u publikacijama i knjigama, a, povodom godišnjice zločina, za naš list svjedoči

Svijece_001.jpg

Vladimir Bursać: Pokolj je bio plan. To ne smemo nikada zaboraviti!

Sećanje na 31 muškarca iz sela Klišević, kod Bihaća, koji su 25. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na obližnjim barama i jarkovima u okolini Ripča. Narod ovoga kraja je taj dan prozvao ”crni petak”. Tokom jula 1941.g počele su pljačke srpskih sela i odvođenje ljudi. U Kliševiću je pre 25.jula prvi ubijen Nikola Jove Babić. Na kućnom pragu ga je ubio jedan od članova ustaškog roja iz sela Ćukovi. Posle tog ubistva, muškarci su se sklonili u šume Ljutoča i šikare oko zaselaka. Drugi ubijeni je  Gojko Babić koji je lišen života u Jazmaku, niže kuće prema Uni, u četvrtak 24.jula 1941.g Novi načelnik opštine u

Liturgija i parastos u Sadilovcu

Dana, 27. jula tekuće godine Gospodnje, u mjestu Sadilovac na Kordunu, u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, na 82 godišnjicu stradanja, u 10 časova biće služena sveta Liturgija i pomen za nevino postradale srpske žrtve ustaškog terora koji se dogodio 31. jula 1942. godine  u Sadilovcu. Tom prilikom ustaše su ubile i spalile u crkvi u Sadilovcu 463 srpska seljaka iz Sadilovca, Bugara, Čerkezovca, Rujnice, Nove Kršlje, Lipovače, Bogovolje, Kordunskog Ljeskovca, Smoljanca i Vaganca. Među poklanim u crkvi bilo je 149. dece mlađe od 13 godina. Selo Sadilovac nalazi se na rijeci Korani, na Kordunu, na samoj granici Korduna, Like i Bosne. Prema nekim podacima selo Sadilovac nastalo je 1790. godine

ZABORAVLjENI ZLOČIN HRVATSKIH SNAGA NA DINARI: Navršava se 29 godina od likvidacije devet srpskih zarobljenika, koji su bačeni u vrtaču

Devet pripadnika Srpske vojske Krajine, poznanika, komšija i rođaka, iz bukovičkih sela Bratiškovaca, Ivoševaca, Velike Glave, Ervenika i Kistanja, 26. jula 1995. godine, na Dinari, na predelu Medeno brdo, zarobili su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske . Vezisti SVK “uhvatili” su razgovor na neprijateljskoj strani koji potvrđuje da su svi živi zarobljeni. Autor: VC Uskoro je krenula i akcija “Oluja”, koja je dovela do pada RSK, egzodusa krajiških Srba i mnogo novih žrtava, zbog čega je ova grupa sa Dinare pala u drugi plan, podseća Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”. U toku 1998. godine, preko Komisije za nestala lica Herceg Bosne stigla je vest da su lovci na Dinari u

ČETNICI IZ PRIJEDORA SPAŠAVALI SRBE IZ LOGORA „CIGLANA“

Nakon ofanzive na Kozaru (10. jun-18. jul 1942.) u ustaškim logorima našlo se na desetine hiljada srpskih civila, najviše žena i djece. Jedan od najvećih logora bio je u Prijedoru. U krugu fabrike za proizvodnju cigle – Ciglana (Prva krajiška tvornica crijepa i zidne cigle Prijedor, podignuta 1926. godine), formiran je „logor na Ciglani“. Kroz taj logor prošlo je oko 14.500 Srba. Zatvorenici su mučeni, ubijani, i umirali od mnogih bolesti. Svako jutro „kupili su one koji su umirali od gladi i tifusa, stavljali ih na takozvani „šprajc“ (plato sa točkovima) i odvozili u nepoznatom pravcu.“ Kakvi su monstrumi stražari bili u logoru, svjedoči jedan od preživjelih logoraša, Dado Stajković:

Poziv za pomoć u obnovi hrama Svete Ane u Strmenu

Srpska pravoslavna crkvena opština u Kostajnici poziva sve vjernike i stanovnike selaStrmena, ali i sve one rasejane širom vaseljene, da svojim prilozima pomognu u obnovi hrama Svete Ane u Strmenu. Selo Strmen, smješteno uz desnu obalu rijeke Save između Siska i Jasenovca, prvi put sespominje 1699. godine. Pretpostavlja se da je odmah po doseljavanju izgrađena prva drvenacrkva, koju je odnijela rijeka Sava. Godine 1840. izgrađena je druga drvena crkva koja je sa obale Save premještena u centar sela. Malo zvono sa te crkve čuva se i danas. Kako se povećavao broj stanovnika u selima, strmenska crkva je postala tijesna, pa su mještani ovog nekad bogatog sela odlučili da izgrade veliki

Mita Stojšić: Sećanja o okupiranom gradu

Sećam se leševa na Savi. Bili su osakaćeni, obezglavljeni, često žicom vezani za stabla. Bilo je važno preživeti Kada je 15. jula 1942. godine sa Šuljamačke glavice počela akcija za žito, u kojoj su partizani i meštani fruškogorskih sela popalili svoje oranice, već  uzavrela atmosfera na prostoru tadašnje „Hrvatske Mitrovice“ ulazila je u svoju kritičnu fazu. Ovoj akciji prethodio je cirkular koji je devetog jula 1942. izdao Okružni komitet KPJ, u kojem se između ostalog kaže: Okupator uz pomoć svojih slugu sprema se da opljačka letinu za svoju gladnu, iznurenu vojsku i pozadinu, a naš narod da ostavi da gladuje. Ovo se mora na svaki način sprečiti. Protiv ove pljačke

Sveta liturgija i bogosluženje Sveštenomučenicima i novomučenicima livanjskim

Obeležavanje godišnjice stradanja livanjskih Srba pod vlašću NDH, 1941. godine, godišnjice ekshumacije i sahrane njihovih moštiju 1991. godine, kao i proslavljanje Svetih sveštenomučenika i novomučenika livanjskih, biće održano u više pravoslavnih hramova kako na području FBiH, Republike Srpske, Srbije, ali i širom sveta, svuda gde danas žive potomci stradalnika. 30. jula biće služena Sveta liturgija (akatist) u slavu Livanjskih mučenika u: Livnu, u kapeli Sv. Velikomučenice Marine (Kosturnici), u 10.00 časova Beogradu, u crkvi Sv. Marka, u 8.30 časova Novom Sadu, u Sabornoj crkvi, u 8.00 časova Sirigu, u crkvi Sv. Vasilija Ostroškog, u 18.00 časova Obrenovcu, u crkvi Silaska Svetog Duha na Apostole, u 7.30 časova Orlandu (Florida), u crkvi Svete

Obeležje Beograda postaje spomen-park

Spomen-groblje Belanovića rupa na Bežanijskoj kosi postaće uređen memorijalni park. To je dogovoreno na sastanku predsednice Opštine Novi Beograd Ivane Nikolić, državnog sekretara Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Mileta Rosića i članova Udruženja “Stara Bežanija” prilikom obilaska ove lokacije. Prema podacima tog udruženja, na prostoru zvanom Belanovića rupa pokopana su tela 8.000 civila, nevino stradalih tokom Drugog svetskog rata u logoru Staro sajmište, kao i tela žrtava sa šireg prostora tadašnje Nezavisne države Hrvatske, uključujući žrtave logora Jasenovac. – Želimo da kulturu sećanja prenesemo i na naredne generacije Novobeograđana, te da nastavnici i novobeogradski đaci na ovom mestu, u uređenom i označenom prostoru memorijalnog parka, imaju mogućnost

Kalendar genocida: 23. jul 1941. – Bosanski Petrovac

Ustaše su 23. jula 1941. godine po naređenju jednog zastavnika Poglavnikove tjelesne bojne nepoznatog imena, pokupili iz Bosanskog Petrovca oko 150 Srba pravoslavaca i zatvorili u zatvor. Među njima je bilo ljudi starosti 16 – 80 godina. Odmah nakon toga njima je saopšteno da idu na prisilan rad na otok Pag, te su kamionima transportovani van iz samog grada, gdje su strijeljani. Sutradan 24. jula 1941. godine dovoženi su kamionima uhapšeni Srbi iz sela oko Bosanskog Petrovca i prvo zatvarani u jednu drvenu baraku gdje su mučeni, a zatim po partijama vođeni na strijeljanje, odnosno klanje. Izvor: Grupa autora, Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu, Zbornik dokumenata,

Sveti novomučenici Glamočki i Kulenvakufski molite Boga za nas

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Sabor novomučenika Glamočkih i Kulenvakufskih Saborni praznik ovih mučenika, kao i mučenika dabrobosanskih i mileševskih, ustanovljen je na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske Pravoslavne Crkve u maju 2005. godine. Sveštenomučenik Simo Glamočki  Sveštenomučenik Simo (Banjac) rođen je 1871. godine u Gornjem Ribniku. Bogosloviju u Raljevu završio je 1893. godine. Od 1894. do 1896. godine bio je učitelj u Ključu i Donjem Vakufu. Sveštenički čin primio je 1897. godine. Služio je u parohijama Smoljani, Kamenu i Glamoču. Zaklali su ga hrvatski klerofašisti , uoči Ilindana 1941. godine u Glamoču. Sveštenomučenik Mirko i novomučenik Novica Glamočki Sveštenomučenik Mirko (Stojisavljević) rođen je u Otišiću kod Sinja u

Obilježen Dan sjećanja na djecu ubijenu u NDH; Istina se mora čuti (FOTO/VIDEO)

Dan sjećanja na djecu ubijenu tokom genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj obilježen je u Gornjem Jelovcu kod Prijedora. Na spomen-obilježju u zaseoku Macure, služen je pomen. Vijence su položili predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, izaslanici srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Srpske Danijel Egić, predstavnici ambasade Srbije u BiH. Na spomenik su vijence položili i predstavnici SUBNOR-a, udruženja koja baštine sjećanja na žrtve ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu, Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila, Boračke organizacije, udruženja ratnih vojnih invalida, veterana i starješina Vojske Republike Srpske, udruženja amputiraca UDAS, žena žrtava rada

U VJEČNOST SE PRESELILA GORDANA JANIĆIJEVIĆ: Odlazak najhrabrije srpske novinarke

U danu kada SPC slavi sveštenomučenika vladiku Savu Gornjokarlovačkog i godišnjicu stradanja đenerala Dragoljuba Mihailovića odjeknula je vijest da je ovozemaljski svijet napustila ugledna srpska novinarka Gordana Janićijević, dugogodišnja novinarka kuće Politika, a kasnije urednica emisije „Srpski sv(ij)et“ koje se emitovala na TV IN4S. Gordana Janićijević je rođena 22. avgusta 1959. godine u Smederevu, od oca Đorđa i majke Radmile. – Odrasla sam u staroj, čestitoj srpskoj porodici u Umčarima. Pradjeda je poginuo na Solunskom frontu, djed je bio za kralja tako sam ja u porodici slušala drugačiju priču od one zvanične. Komunisti su nas poslije rata ojadili i mislim da se nikada nismo oporavili. Upravo djed mi nije dozvolio

(DOKUMENTA) Tito zanemarivao zločine Muslimanske milicije nad srpskim narodom, sudili samo onima koji su ubijali komuniste: Slučaj Osmana Rastodera i Rama Rastodera!

“… sa Osmanom Rastoderom mogao (je) sarađivati samo onaj koji čini zla i misli kao Osman Rastoder…” Muslimanska milicija je naziv za paravojne grupacije iz Drugog svjetskog rata, koje su djelovanje pod zaštitom sila nacifašizma na prostoru Bosne i staroraške oblasti, odnosno Sandžaka. Naoružana od strane Njemaca, Italijana ili ustaša, Milicija je tokom rata počinila strašna zvjerstva protiv srpskog pravoslavnog življa. Prema određenim podacima, na prostoru Starog Rasa/Sandžaka, od pripadnika Muslimanske milicije, u periodu od početka rata do kraja 1942. godine, spaljeno je preko 140 srpskih sela. Međutim, poslijeratne vlasti pokretale su sudske postupke isključivo protiv onih pripadnika Milicije koji su se sukobili sa komunistima, ostavljajući tako nekažnjenom ogromnu većinu

Mitar Radonjić: Istina o Jasenovcu je utvrđena i zna se

Vlada FNRJ odredila je delegaciju da bude pri Međunarodnom sudu u Nirnbergu, koji je radio od 20. novembra 1945. do 1. oktobra 1946. U presudi tog suda konstatovana likvidacija 700.000 žrtava u Logoru Jasenovac. Kod nas u Srbiji se zamagljuje istina o koncentracionim logorima u Hrvatskoj. Već krajem aprila i maja 1941. godine počeli su da nastaju logori u NDH. Zakonska legalizacija izvršena je 23. novembra 1941. godine, pod nazivom „Kampovi za interniranje i radove”. U početku ih je bilo 22, od kojih su do kraja rata ostala samo dva – u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Upravljanje kampovima bilo je zakonom povereno „Ustaškoj službi nadzora”. Prvi nadzornik kampa bio je

Andrej Rajevski: Draža Mihailović – čovek na kome će se temeljiti buduća Srbija

Svaka buduća Srbija vredna da se zove Srbijom može biti utemeljena na sećanju na Dražu Mihailovića i na vekovima poštovane srpske junake čiji je podvig otelotvoren u njemu. Ovo je za mene veoma poseban tekst, zato što su teme koje ću obraditi drage mom srcu i celoj mojoj porodici. Nakon boljševičke Revolucije,  moja porodica i još 1,5 miliona Rusa napustili su svoju voljenu otadžbinu na svršetku građanskog rata. Svi naši takozvani evropski “saveznici” odmah su nas izdali (ima li tu čega novog?). Organizovali su intervenciju i istovremeno podržali rusofobični boljševički režim (da, pomažući obema stranama, kao što Imperija to čini i danas u, recimo, kurdskim oblastima Iraka i Sirije). Svi

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala