
Ko će oplakati obešenog djeda, kraj obešenog sina, nad obešenim unukom… porodično stablo Srbinovo
Pisah i pisaću – lako li je poznati srpska sela nad Srebrenicom – nema ih! Piše: Mihailo Medenica Hoće li ko danas požaliti rod moj? Ima li suza za srpsku krv, za stradalničke raspete kosti, za preklane vratove zdravičara i kosaca…? Za mrtvu majku nad mrtvim detetom u mrtvome domu živoga ognja? Ko će oplakati obešenog djeda kraj obešenog sina nad obešenim unukom… porodično stablo Srbinovo… Ko će nad Srebrenicom poznati gde su bila srpska sela, u kom trnu i šikari da zapali sveću, koji potok da pregazi a da potok ne jaukne, koji kamen da prevrne a ne prevrne drob starice raspolućene na dvoje, na troje… Koliko je sinova