Načelnik opštine Čapljina je ozbiljan čovjek na visokoj i odgovornoj funkciji, na osjetljivom prostoru u regionu. U njegovom ponašanju, u slučaju iznajmljivanja zemlje u Prebilovcima, ne vidim ni ozbiljnost, ni odgovornost, ni racionalnost.
Umjesto da ide ka relaksaciji situacije i njenom logičkom riješavanju u korist zakonitosti, činjenica, pravde i cjelishodnosti, Vidić i dalje ide ka zatezanju odnosa i komplikovanju svega do neslućenih razmjera, u skladu sa ciljem koji je postavila hrvatska politika u vezi Prebilovaca.
Njegov odgovor je demonstracija sile i nadmjenosti, pravi prkos činjenicama i logici, po sistemu: „Hoćemo i može nam se!“ Nije ga briga što je dokazano da je prošle godine govorio tolike neistine u vezi ovog slučaja. Sada ne demantuje da je dao prebilovačku zemlju i nekome van Prebilovaca. Pored smilja, sada pominje i masline tj dugoročne zasade!?
Zašto je „kultivirao“ i zemljište koje kao pašnjačko već bilo poljoprivredno?!
Priča da se radi „o brdu i velikim ulaganjima“.., a iznajmljeno zemljište je na blagom terenu, sa dubokim slojevima čiste zemlje i sa vrlo malo kamena. Pored zakupa pominje i koncesiju na 20- 25 godina. To nije 99 godina, ali je isto premnogo i neprihvatljivo.
A da je taman i na 1 godinu, na ovaj način kako je urađeno, predstavlja akt samovoljnog nasilja nad nezaštićenom manjinom u selu, u kome je sve uništeno tokom rata i poslije njega, ali izvan ratnih operacija i borbi, radi mržnje i netrpeljivosti, koja je prije svega bila usmjerena protiv mrtvih Prebilovčana (pretežno djece) i njihovih zemnih ostataka.

Pred čistim dokazom o vlasništvu, načelnik pokušava zavesti javnost pričom o stručnosti i nepogrešivosti opštinskog Katastra, „koji ne bi dao zeleno svijetlo za zakup ako zemljište nije opštinsko vlasništvo“. Opštinski katastar jeste stručan, ali on ne vodi evidenciju o vlasništvu, već o posjedu i o drugim stvarima.
Evidenciju vlasništva vodi Opštinski sud i njegov izvod govori da je iznajmljeno zemljište privatno vlasništvo prebilovačkih porodica. I to nisu bivši vlasnici, kako tvrdi Vidić, beć aktuelni, kako dokazuje dokument. A zakon Federacije BiH kao i većina modernih građanskih imovinskih zakona kaže da pravo vlasništva sadrži i pravo da se stvar (ovdje: zemljište) posjeduje, odnosno drži.
Dakle i posjed, po zakonu, pripada Prebilovčanima, a ne opštini. A taman i da nije tako, sve druge okolnosti govore da je neosnovano i civilizacijski neprihvatljivo upadanje na takav način u prostor jednog naselja čiji stanovnici već vijekovima taj prostor mirno koriste.
Očigledno, vlastima u Čapljini u vezi ovog slučaja, nema koristi iznosti bilo kakve činjenice i dokaze, molbe i zahtjeve… Ona je riješila da na ovakav način, silom upadne u Prebilovce, i nastavi da sprovodi stari, providan i razarajući plan. Ništa ni novo, ni neočekivano.
Opština Čapljina je golim nasiljem oko 1960. godine, po osnovu arondacije, oduzela Prebilovčanima najbolje zemljište koje su imali na desnoj strani rijeke Bregave, Otocima, Klepcima… i dodjelila ga PP „Hutovo blato“.
Zemljište pored Bregave zaštitila je nasipom a poplavama i odronu izložila prebilovačku zemlju na lijevoj strani Bregave. Sada je na dijelu oduzetog zemljišta separacija šljunka i mlinovi firme „Beton- Perutina“, na manje oko 1km od centra Prebilovaca, koja selu stvara buku, a kamenom prašinom obasipa prebilovačke njive. Ista firma je vandalski raskopala i opustošila korito Bregave, a njive vlasnika na lijevoj, prebilovačkoj obali potkopala da ih voda ubrzano odnosi.
Pored prostora Kravarice i Bregave, čapljinski političari i privrednici bacili su oko i na prostor nekadašnje zadružne štale u zaseoku Kuline, upisali ga na sebe u Katastru i sada tuže žive i mrtve Prebilovčane, čiji su likovi na freskama u crkvi, za utvrđivanje vlasništva. U istočnom dijelu atara Prebilovaca, HVO je tokom rata, probijanjem puta presjekao 36 velikih prebilovačkih pašnjačkih parcela. To i sada stoji tako i ne čini se ništa da se ova šteta nadoknadi vraćanjem prostora u prvobitno stanje…
Pojačanje nasrtaja na prostor Prebilovaca u ovo vrijeme ne može biti slučajano, već je sprovođenje ciljanog plana osujećivanja obnove i opstanka naselja. Nema se kud, sa tim se moramo suočiti i otvoreno progovoriti o svemu. Sve je na terenu krenulo za samo 6 meseci od svještanja Hrama Vaskrsenja i 3 mjeseca od govora mržnje prema Prebilovcima, koga je 8. novembra 2015, u Klepcima, održao biskupov generalni vikar don Željko Majić, inače unuk od sestre don Ilije Tomasa, bivšeg župnika u Klepcima i ustaškog povjerenika za stolački srez, najodgovornije osobe za istrebljenje većine Srba na lijevoj strani Neretve 1941. Na prostoru koji je pokrivala njegova župa ubijeno ih je preko 1200, a među njima su i žene i djeca iz Prebilovaca.
Autor: Milenko Jahura / SND PREBILOVCI
Izvor: Slobodna Hercegovina
Vezane vijesti: