arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

OBILjEŽAVANjE STRADANjA PRIPADNIKA JNA U SARAJEVU BEZ PRISUSTVA GRAĐANA

U naselju Miljevići u Istočnom Sarajevu sutra će biti obilježno 28 godina od stradanja pripadnika JNA Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 2. i 3. maja 1992. godine, ali bez prisustva građana zbog vanrednog stanja izazvanog epidemijom virusa korona i aktuelne zabrane masovnog okupljanja. Najuža delegacija Republike Srpske će u 11.00 časova položiti vijenac kod Spomen-krsta u naselju Miljevići, saopšteno je iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Srpske. Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović podsjetio je da je 2. i 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu izvršen zločin nad pripadnicima JNA, kada su ubijena 42 vojnika, ranjen 71, a 207 zarobljeno i mučeno u logorima. Milunović

SPUŠTENI VIJENCI U RIJEKU SAVU

GRADIŠKA, 1. MAJA /SRNA/ – U rijeku Savu kod mosta u Gradišci spušteni su vijenci u znak sjećanja na sve ubijene i prognane Srbe iz zapadne Slavonije tokom hrvatske vojno-policijske akcije “Bljesak” 1995. godine. Vijence su u rijeku Savu spustili predsjednik Republike Srpske Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Duško Milunović, gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić, te predstavnici Srba izbjeglih iz zapadne Slavonije. Prethodno su položeni vijenci na spomen-ploču srpskim žrtvama iz zapadne Slavonije. Vijence su položili Cvijanovićeva, Dodik, Milunović, Adžić, te predstavnici Srba izbjeglih iz zapadne Slavonije. Hrvatske vojno-policijske snage 1. i 2. maja 1995. godine izvršile su akciju “Bljesak” na zapadnu Slavoniju,

Krsta Žarković

Žarković: Ni nakon 25 godina niko nije odgovarao za zločine u akciji “Bljesak”

Predsjednik Udruženja protjeranih Srba iz Zapadne Slavonije Krsta Žarković izjavio je Srni da ni nakon 25 godina od egzodusa Srba sa tog područja niko nije odgovarao za počinjene zločine, ali da ovo udruženje neće odustati od namjere da se procesuiraju odgovorni za zločine u akciji hrvatske vojske i policije “Bljesak”.  “Udruženje neće nikad odustati od namjere da se licu pravde privedu i procesuiraju odgovorni za ratne zločine počinjene nad Srbima u Zapadnoj Slavoniji u operaciji hrvatske vojske i policije Bljesak 1995. godine”, naglasio je Žarković. Žarković je rekao da će u petak, 1. maja, u Gradišci biti obilježeno 25 godina od egzodusa Srba iz Zapadne Slavonije, ali da će to

VERITAS: Godišnjica stradanja Srba iz Zapadne Slavonije 1. i 2. maja 1995. godine

Prvog maja 1995. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom “Bljesak”, na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajina (RSK), u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN-a ( UNCRO – Sektor “Zapad”). Protiv zapadnoslavonskih Srba, sa oko 15.000 žitelja i sa oko 4.000 vojnika, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zaštitne snage UN-a, na vrijeme upozorene od strane hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući svoje štićenike na milost i nemilost agresoru. Narod zapadne Slavonije, sjećajući se Jasenovca iz ‘41. i Pakračke Poljane iz ‘91, krenuo je u egzodus prema Srpskoj. Na putu prema “mostu spasa” do

OBILjEŽENO 28 GODINA OD VELIKOG STRADANjA SRBA NA VASKRS NA ČARDAKU KOD DERVENTE

U Spomen-kompleksu Čardak kod Dervente juče je obilježeno 28 godina od velikog stradanja 37 Srba koje su na Vaskrs 1992. godine ubili pripadnici HVO-a i paravojnih hrvatsko-muslimanskih formacija i ugasili nekoliko porodica. Načelnik opštine Derventa Milorad Simić istakao je da je na Vaskrs 1992. godine izvršen pogrom nad ljudima i da su ubijeni srpski civili. On je istakao da su to bili ljudi koji nisu ni u jednu tuđu kuću ušli, već su samo čuvali svoju, a cijena čuvanja svog praga bila je velika, što Derventa neće zaboraviti. Simić je rekao da se ove godine sjećanje na stradale Srbe obilježava pod posebnim uslovima zbog virusa korona, a prethodnih godina bilo

PARASTOS ZA 88 SRPSKIH ŽRTAVA EKSHUMIRANIH IZ MASOVNE GROBNICE

Na gradskom groblju u Brodu juče je služen parastos za 88 Srba koji su ubijeni tokom okupacije ove opštine i bačeni u masovnu grobnicu, otkrivenu tek poslije oslobođenja grada u odbrambeno-otadžbinskom ratu. U skladu sa naredbom Republičkog štaba za vanredne situacije nije bilo masovnijeg okupljanja na groblju. Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Brod Zoran Vidić rekao je Srni da su među ubijenima bili civili i vojska i da je prva ekshumacija obavljena u periodu od 26. aprila do 14. maja 1993. godine, kada su identifikovana 44 tijela. “To je bila najveća masovna grobnica otkrivena nakon ulaska u Brod, a pronašli smo još šest manjih grobnica”, rekao je Vidić. On je podsjetio

Na današnji dan je grčki potporučnik osuđen na zatvor jer je odbio da učestvuje u NATO bombardovanju Jugoslavije

Vojni sud u Pireju osudio je na današnji dan 1999. godine na dve i po godine zatvora, uslovno na tri godine, potporučnika Ratne mornarice Grčke Marinosa Ricudisa zato što je odbio da učestvuje napadu NATO-a na SR Jugoslaviju. Grčka je tokom bombardovanja bila deo NATO alijanse, ali iz političkih razloga nije učestvovala u vazdušnim napadima, međutim, grčka mornarica je dobila naređenje da uplovi u Jadran. Rucudis je trebalo da uplovi na Jadran na razaraču „Temistokle“, koji je kao deo snaga NATO pakta učestvovao u agresiji. On je tada rekao da kao pravoslavac ne može da učestvuje u napadu na jedan pravoslavni narod. Ricudis se oglušio o naređenje i vratio brod

ZEMA

Koliko treba biti nečovek i ubiti nenaoružanog vojnika od devetnaest godina na odsluženju obaveznog vojnog roka dok bezbrižno igra bilijar? – Druže poručniče… Okrenuh se da vidim ko je. Vojnik malo niži od mene, u tamno maslinastoj uniformi koju su u našoj jedinici nosili diverzanti, sa beretkom na glavi koju su tada nosili samo pripadnici vojne policije i specijalnih jedinica. Stajao je u stavu mirno i pozdravljao me desnom rukom prinetom slepoočnici. Mislim da nisam imao beretku na glavi jer smo se nalazili unutar zgrade pozadinskog dela Komande 2. vojne oblasti u Sarajevu, pa sam samo klimnuo glavom. Izvor: BUNARBLOG ; Autor: Željko Pantelić, 29. aprila 2013. NAPOMENA: Svi navodi

Radost Vaskrsa jača od ratova i kriza

Velika subota dan pred veliki hrišćanski praznik. Sjetih se kako sam praznik dočekao u Sarajevu prije tačno 28 godina tačnije ratne 1992. godine. Mnogo je sličnosti sa današnjim danom i tada baš kao i danas bio sam u izolaciji zatvoren u kavez koji se zove stan. I tada baš kao i danas iz stana nisam izlazio danima. I ne samo da nisam izlazio danima već sam dane, zajedno sa ostatkom porodice, proveo čučeći i puzeći jer od snajpera nismo smjeli da se uspravimo. I tada baš kao i danas vrebao nas je nevidljivi neprijatelj. Te ratne godine najviše vremena sam provodio u kupatilu i špajzu jer su to bile dvije

Aleksandar Nećak: Nemoj cvileti, uspravi se i budi GRAĐANIN.

Na vest da je na času geografije za šesti razred, emitovanom preko RTS 10. aprila, predavač prikazao NATO kao „vojnu zajednicu čiji je cilj rešavanje sporova između zaraćenih strana“ i da se radi o miroljubivoj organizaciji koja miri i rešava sporove, reagovao je Aleksandar Nećak, dugogodišnji predsednik federacije jevrejskih opština Srbije. Tekst objavljen na fejsbuk stranici udruženja Jadovno 1941. objavljujemo u celosti: Izgleda da se nikada nećemo izlečiti od pogubne potrebe ukazivanja na ozbiljne društvene probleme i istovremeno ne navođenja punih imena i prezimena svih u lancu stvaralaca tih problema. Da li je moguće da bilo koja pogubna istorijska laž bude ponuđena mladoj generaciji na upoznavanje sa njom, na usvajanje,

Episkop Sergije: Tišina Velikog Petka

Ulice su zatvorene, na drumovima pustoš, u dušama praznina, u umovima sumnja… Nada tone na horizontu. Čovječanstvo se uplašilo sebe, a čovjek je čovjeku (p)ostao vuk.          Da li otkucava posljednji čas svijeta kakvog smo poznavali?  Egoizam zapadnog čovjeka konačno je stigao na kasu istorije, da plati dug koji duguje svemu svijetu. Ostarjela Evropa još uvijek daje znakove života, oslanjajući se na ekonomske štake, bez kojih bi se stropoštala u sopstveni ponor pohlepe. Zaboravljeni Bog (izdan, popljuvan i raspet), potisnut u krajnost postojanja, čeka da mu se vrate oni koji su Ga ostavili samog na Krstu. Ali, kako reče veliki Berđajev: „Evropa je besramno bogata i zato

veritas2.jpg

Savo Štrbac: USTAVNA “POBUNA” U VRIJEME PANDEMIJE

Ovih dana dobio sam odluku Ustavnog suda Hrvatske (Broj: U-III-3521/2018 od 10. marta 2020) kojom se ustavna tužba Nedjeljka Blagojevića odbija u dijelu koji se odnosi na povredu prava na pravično suđenje a odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu prava na život, koja prava garantuje i Ustav RH i evropska Konvencija o zaštiti ljudskih prava. Podnosilac ustavne tužbe je Srbin, koji je do 1. maja 1995. živio u SAO “Zapadna Slavonija”, čiji je sin Tihomir (25) ubijen 28. aprila 1995. na benzinskoj pumpi kod motela “Slaven” u blizini Nove Gradiške, pored autoputa Beograd – Zagreb (nekada put “bratstva i jedinstva”), gdje je došao po gorivo. Ovo ubistvo je

Potpišite peticiju: KLINIČKI CENTAR U NIŠU DA DOBIJE NAZIV ,,HIRURG MIODRAG LAZIĆ

Poslednja želja mu je bila da ga ispratite pesmom „Marš na Drinu“. A naša da se Klinički centar u Nišu nazove po njegovom imenu i prezimenu. Marija Dimitrijević, hirurg, koleginica pokojnog Miodraga Lazića: Danas nas je napustio prim. dr Miodrag Lazić, hirurg, veliki čovek, moj veliki prijatelj, učitelj, drugi otac. Zamolio me je da prenesem njegove poslednje reči: „Otišao sam časno i pošteno. Kao direktor UC dva meseca pred penziju, stajao sam ispred svojih ljudi, dragih doktora i sestara. Stajao sam na prvoj liniji, nisam se krio, naprotiv bio sam ispred svih znajući da sa svim svojim bolestima i godinama imam veliki rizik ali čast i ponos mi nije dozvoljavao

Dnevnik ratnog hirurga dr Miodraga Lazića: Otac Slađe (14) mi je ljubio krvave klompe da je spasem

Dnevnik koji ne sme biti zaboravljen, srca umrlih koja su počela da kucaju u njegovim rukama i scena kad jedna majka gleda u svoje dete koje umire, zatim sklapa oči i odlazi za njim, na onaj svet. Srbiju i Republiku Srpsku danas je potresla vest o smrti ratnog hirurga, doktora Miodraga Lazića (65), direktora Urgentnog centra Niš. Pre samo pet dana objavljeno je da je doktor oboleo od korona virusa, a posle velike borbe za život, u kojoj su mu pomagale njegove kolege, čuveni doktor zauvek je zatvorio oči. Kao dobrovoljac učestvovao je u odbrani Republike Srpske gde se istakao hrabrošću i požrtvovanošću. O njemu je snimljen i dokumentarni film

Desa Đurić (79), majka heroj Republike Srpske

Poslije gotovo 25 godina otkako je nestao, 27. maja 1995. godine, na Ozrenu, u ofanzivi mudžahedina i takozvane Armije BiH, napokon, svoj grob i smiraj u rodnim Kokorima, kod Prnjavora, pronašli su posmrtni ostaci tada dvadesetogodišnjeg Nenada (Milovana) Đurića (1975), pripadnika Prnjavorske lake brigade Vojske Republike Srpske. Heroj majka, Desa Đurić (79), dočekala je da u zemlju položi i svog trećeg sina. A, Srpsku su branili svi njeni sinovi: Pero (1970), Nebojša (1973) i Nenad (1975). Trebalo je i treba to izdržati, tragediju za tragedijom. Gubitak za gubitkom. Četiri zaredom. Još prije rata, 1981. godine, iznenada, Desa je ostala bez životnog saputnika Milovana. Sa ovog svijeta otišao je u 42.

Košare, mera za Heroje

Ako dozvolimo nekome trenutak zapitanosti, koji može doći, zašto je neko položio svoj život za otadžbinu, onda imamo puno pravo da sa prezrenjem odbijemo da damo odgovor. Na početku agresije na SR Jugoslaviju očekivanja glavnokomandujućih snaga NATO alijanse bile su izuzetno optimistična. Verovalo se da naša vojska nije u stanju da izdrži vazdušne napade duže od tri dana i da će vrlo brzo potpisati kapitulaciju. Pokazalo se da je računica agresora bila više nego pogrešna. Nakon pokazane izuzetne snalažljivosti, hrabrosti i izdržljivosti pripadnika Vojske Jugoslavije, komanda NATO naredila je paralelno pokretanje kopnene ofanzive na prostoru Kosova i Metohije ispod Prokletija, na Košarama. Ovom operacijom NATO je pokušao da anulira evidentne

Danas 20 godina od početka bitke za Košare

Danas se navršila 21 godina od početka bitke za karaulu Košare na Kosovu i Metohiji u kojoj je poginulo 108 srpskih vojnika u neravnopravnoj borbi sa snagama terorističke OVK, regularne vojske Albanije, uz vazdušnu podršku NATO-a. Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Jugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača. Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i

KO JE PRVI ZAPUCAO U SARAJEVU 1992.

Juče su skoro svi mediji u većem beha entitetu i „napredni“ mediji kod nas, objavili „danas je počela opsada Sarajeva“. Juče su skoro svi borci za ljudska prava i ljudskopravaški intelektualci, novinari i aktivisti zarežali protiv „srpskog fašizma.“ Izvor i autor: Boris Radaković – april 06, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Dozvolili smo sebi, „da nam svi koje smo oslobađali, kojima smo omogućili da postanu nacije sa svojim državama, poreknu našu oslobodilačku

Veritas – Saopštenje povodom golgote Kupreških Srba aprila 1992

Hrvatske jedinice, sastavljene od ZNG, HOS-a, HVO, 3. aprila 1992. napale su srpska sela na kupreškoj visoravni u jugozapadnoj Bosni. Brzo su napredovali, jer sa srpske strane nije ni bilo organizovane odbrane. Brojčano nadmoćniji, bolje naoružani i sa iskustvom iz rata u Hrvatskoj, do 6. aprila zauzeli su sva srpska sela, uključujući i opštinski centar gradić Kupres. Za nekoliko dana hrvatska vojska ubila je 54 srpska civila i teritorijalca, a oko 150 odvela u logore po zapadnoj Hercegovini i Hrvatskoj, u kojima su prošli pravu golgotu. Hrvati su 6. aprila u restoranu firme “Kvalitet” u Kupresu sakupili 60-ak teritorijalaca i civila i odmah po predaji, pred ostalim zarobljenicima, ubili Stevu

Ranko Radelić: Slučajnost ili slučaj?

Podozrivost se pojavila još 2011. kada je novoosnovano Zavičajno udruženje „Bilogora“ organizovalo obilježavanje 20 godina od egzodusa iz zavičaja i parastos za stradale. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U naivnoj nadi da će to za tadašnje medije predstavljati vijest koja će se u bar dvije rečenice pojaviti i u udarnom terminu, a potomke Krajišnika ohrabriti da njeguju ono što se danas popularno

OBILjEŽENE 24 GODINE OD EKSHUMACIJE MASOVNE GROBNICE

U Mrkonjić Gradu danas su obilježene 24 godine od ekshumacije masovne grobnice u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 181 srpskog borca i civila koji su ubijeni u napadu Hrvatske vojske, Armije BiH i Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ na ovu zapadnokrajišku opštinu. Tim povodom služen je pomen za stradale, te položeni vijenci kod Spomen-obilježja masovne grobnice na pravoslavnom groblju. Predsjednik Skupštine opštine Mrkonjić Grad Milenko Milekić naglasio je da obilježavanjem ovih stratišta upućuju poruku cijelom svijetu da ovi zločini neće biti zaboravljeni i da će se stalno boriti za istinu i pravdu. “Najviše nas boli što su ovi zločini planirani, što se odvijaju u kontinuitetu u cijelom 20. vijeku, a naredbodavci

HRVATSKA JE OGREZLA U ZLOČINU KOJI JE POČINILA TOKOM 20. VIJEKA

I sada srpske zatvorenike u Lepoglavi noću bude na svakih šezdeset minuta i ne daju im pravo ni na san, ističe Kapetan Dragan. Razgovarala: Sanja MACANOVIĆ BEOGRAD, 1. APRILA /SRNA/ – Dragan Vasiljković, poznat kao Kapetan Dragan, u intervjuu Srni nakon 13,5 godina zatvora u Hrvatskoj, poručuje da je sadašnja Hrvatska ogrezla u zločinu koji je počinila tokom 20. vijeka i da njegova borba za pravdu tek počinje. Kapetan Dragan najavljuje angažovanje u politici sa ciljem da bi pomogao Srbima u hrvatskim zatvorima i smatra da, nakon što mu je zabranjen ulazak u Hrvatsku 20 godina, da bi i Srbija trebalo isto da učini prema dvojici Hrvata. “Imam neka obećanja

Marija Tošović iz Merdara u bombardovanju izgubila ćerku i muža : Rođenje Anđelke kao uteha za bolne rane

Sećanje žena koje su 1999. godine bile trudne na strepnju gde će se i kako poroditi: Bila sam u sedmom mesecu trudnoće kada su mi ubili najmilije Nikom nije bilo lako te 1999. godine, kada su gotovo tri meseca našu zemlju zasipale NATO bombe, ali je ženama koje su u tom momentu bile trudne bilo još teže: brigu i strah za živote nerođene dece nikada neće zaboraviti. Umesto uz smeh i zvuke muzike, najlepši period u životu provodile su uz zvuke sirena, u podrumima, a ne u parkovima i šetnjama. Uz stravične vesti o smrti najbližih, prijatelja i komšija, dok su strepele kako će se i gde poroditi, hoće li

Zašto – film o NATO agresiji

Dokumentarni film „Zašto“ pokušava da nađe odgovore zašto je 17 država članica NATO pakta izvršilo agresiju i bombardovalo Srbiju u proleće 1999. godine. Tom prilikom je počinjen stravičan genocid od NATO aviona iz vazduha, jer su NATO bombarderi bacali bombe sa osiromašenim uranijumom, koji ostavlja stravične posledice više od 100 godina. Ovaj dokumentarac prati priču, tj. ispovest nekoliko ljudi koji žive u Beogradu, kako su oni doživeli bombrdovanje Srbije 1999. Šta im se dešavalo, da li su bili ranjeni, da li su išli u podrume i zašto. Čega su se bojali, da li su im smetali zvukovi sirene za vazdušnu opasnost?… Prikazani su snimci iz 1999. godine, odnosno kako je

Dodik: 30. mart – jedan od značajnijih datuma u novijoj istoriji srpskog naroda

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik čestitao je veteranima službi bezbjednosti Republike Srpske 30. mart, dan kada je 1992. godine izvršena prva smotra milicije Srpske Republike BiH, naglasivši da se njihova djela, čast i požrtvovanost koju su iskazali tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata nikada ne smiju zaboraviti. – Vaša hrabrost koju ste iskazali kada je to bilo najpotrebnije predstavlja svijetli primjer borbe za stvaranje i očuvanje otadžbine – istakao je Dodik. On je naveo da će 30. mart 1992. godine ostati upisan zlatnim slovima na stranicama istorije stvaranja Republike Srpske i primjer budućim generacije kako se časno stvara i brani otadžbina, saopšteno je iz kabineta srpskog člana Predsjedništva BiH. Naglasivši da je 30.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala