arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž
Ković

Miloš Ković: Vidovdanska beseda na Filozofskom fakultetu

Vidovdan je, bez sumnje, najznačajniji datum u srpskoj istoriji, bremenit značenjima i skrivenim smislom. To nije samo sećanje na jedan veliki istorijski događaj. Kosovska bitka je, zaista, označila pravu smenu epoha, prelazak iz doba veličine i slave u vreme vazalstva i robovanja. Srbija, Bosna i Zeta opstale su, istina, još ceo vek, bogat raznovrsnim dostignućima. Bio je to, ipak, život u senci kosovskog poraza, u osluškivanju topota turskih konja i iščekivanju konačnog sloma. Istoričari će marljivo beležiti kosovske i pokosovske događaje. Primetiće da je poraz Srba u Maričkoj bici bio možda još veći i odsudniji. Rekonstruisaće tok Kosovske bitke i ispitivati dvosmislene vesti o tome ko je, ustvari, u njoj

Sećanje na preminulog vladiku Atanasija: od Kosova do Jadovna

„Pobegao sam iz kasarne iz Vučitrna i, za Božić, otišao u crkvu u Babinom Mostu da se pričestim. Opaze me i prijave, pa sam bio deset dana u zatvoru. To su mi najlepši dani – nisam nosio petokraku i nisam morao da pozdravljam oficire”, ovako je svoju životnu, iskustvenu kosovsku priču započeo Zoran Jevtić. Zamonašio se 1960. kad je stigao sa Kosova i dobio ime Atanasije. Od tada se Kosovo i Atanasije ne razdvajaju.  Predanje kaže da su oko te drevne crkvice, u kojoj se pričestio, sahranjeni učesnici Kosovskog boja, a bliža istorija beleži da su stradale i pomrle srpske vojnike iz povlačenja tokom Prvog svetskog rata sakupljali po kosovskoj

Mihailo Medenica

Medenica: Jel crnja ta kafa od crnine Srpkinjine?

Ako je već bila ta kafa najslađa onda se niste borili protiv nepravde no ste je ispili u slavu zla, jer pala je svetinja a čija god da je može li čovek sesti na oltarski odar i “popiti najslađu kafu…”? Piše: Mihailo Medenica Velite, baka Fato, da ste jutros popili najslađu kafu u minulih trideset godina baš na ruševinama crkve Svetog Jovana Krstitelja, podignutu na Vašem imanju u Konjević polju, opština Bratunac, u Republici Srpskoj. Nazdrave Vam i spasenje bila kafa, zaista. Komšije su podvriskivale, ciktale, pevale, aplaudirale kada je i zvonik pao, a Vi ste popili kafu… Meraklijsku. U jauku pale svetinje. Pobednički jer zaista ste pobedili- sebe! Ako

ISPLAKANI OKEAN JOŠ NIJE PRESUŠIO: U BiH se zaklinju u multietničnost, a najteži pakao rata prošli su sarajevski Srbi

Još se ne zna gde su tela 260 ljudi, od 800 nestalih koliko je zvanično prijavljeno. Piše: Dušan STOJAKOVIĆ Rat u Bosni i Hercegovini odneo je 100.000 žrtava. Na hiljade je neutešnih majki, očeva, sestara, braće, ćerki i sinova ostalo bez svojih najmilijih. Samo jedan život, samo jedna suza je bila previše. Isplakani okean ni danas nije presušio. Kada topovi utihnu, svode se računi. Statistika skoro da podrazumeva da su vojnici ginuli. Ali, ginuli su i ubijani i obični građani. Kome je bilo najteže? Borci su znali onog trenutka kada su uzeli puške da mogu biti na nišanu suprotne strane. U svoju odluku uračunali su mogućnost pogibije. Međutim, oni koji

U SARAJEVU UBIJENO 3.000 SRBA, DVE TREĆINE CIVILI: Izveštaj nezavisne međunarodne komisije – Izetbegović otvorio 211 logora!

U Sarajevu je tokom rata u BiH ubijeno oko 3.000 srpskih civila, a 1.700 ih je teško ranjeno, navodi se izveštaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine. Piše: O. MATAVULj Komisija, koja je formirana po nalogu Vlade Republike Srpske, konstatuje da dve trećine mrtvih i ranjenih nisu imale veze s ratnim dejstvima, već sa zločinačkim delima. – U Sarajevu je bilo 211 logora i mesta zatočenja Srba. Na hiljade ih je zatvoreno bez jasnog povoda, a zatvorenici su pretrpeli najteže nasilje, isključivo zbog nacionalnosti – navodi se u rezimeu. Dodaje se da je prijavljeno 800 nestalih Srba na području grada Sarajeva, koji

FELjTON – POZIV NA LINČ SVIH SRBA: Direktiva Teritorijalne odbrane nije bila ništa drugo do objava rata SFRJ i JNA

Uprkos neprekidnom haosu u gradu, lideri SDS-a pokušavali su da sačuvaju mir. Uprkos riziku da bude ubijen, predsjedavajući parlamenta Momčilo Krajišnik vratio se u grad i u ime SDS-a susreo se sa Alijom Izetbegovićem u Sarajevu, u napuštenoj zgradi parlamenta RBiH. Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Predložio je nekoliko opcija za preuređenje statusa Sarajeva, ali ne i njegovu podjelu, “jer su se međunarodni posrednici protivili novom Berlinskom zidu” (Krajišnik, 2011, str. 424). Alija Izetbegović je odbio. Krajišnik je dao Izetbegoviću skupu olovku kao oproštajni poklon i rastali su se. Na 69. zasjedanju, 14. aprila 1992. godine, Predsjedništvo RBiH Alije Izetbegovića proglasilo je SDS “agresorom i totalitarnom strankom”: “U Bosni

FELjTON – NASILjE NA ULICAMA SARAJEVA: Bande SDA pljačkale su po centru, sve radnje bile su srušene i prazne

Specijalna policijska jedinica pod Draganom Vikićem provalila je u hotel “Holidej in” i uhapsila članove SDS-a koje su pronašli na licu mjesta. Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Oni su odvedeni u Policijsku stanicu u Lugavinovoj ulici, pretučeni i ispitivani. Prema njihovim izjavama, niko od njih nije imao snajperske puške niti je pucao na demonstrante. Kod njih nije nađeno oružje. Kako nije bilo inkriminirajućih dokaza protiv njih, pušteni su nakon dva dana. Svi zaposleni u hotelu, za koje je CSB sumnjao da su povezani sa SDS-om, takođe su uhapšeni. Međunarodni novinari su nasilno “evakuisani”, dok je “Holidej in” opljačkan. Sarajevska policija, kao i druge državne institucije, praktično su etnički očišćeni

12 beba, ubistvo sa predumišljajem

U bolnici u Banjaluci 22. maja 1992. godine umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika jer SAD i ostale zapadne zemlje, tokom borbi u građanskom ratu u BiH, nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći vazdušnim putem zapadnom dijelu Republike Srpske. Do 19. juna 1992. godine u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice. Na odjeljenju za intenzivnu njegu u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 novorođenčadi usljed nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman. Nestašica je bila posljedica blokade srpske teritorije koju su vršile hrvatske i muslimanske vojne snage u rejonu Semberije. Upućeni su mnogi apeli za pomoć putem radija, televizije, “Glasa Srpske” i

FELjTON – SRPSKI LOGORAŠI KAO ŽIVI ŠTIT: Skladište žita pretvoreno je u mučilište za Srbe

Prema dokazima do kojih je došao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, nad srpskim logorašima u logoru počinjeni su stravični zločini: “Muslimanski zatvorski čuvar Landžo duže vrijeme je tukao pritvorenika starog između 60 i 70 godina i na čelo mu prikovao značku Srpske demokratske stranke. Autori: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović Pritvorenik je umro ubrzo nakon toga od posljedica povreda. Prisilio je jednog pritvorenika da otvori usta kako bi mu na jezik stavio par zagrijanih klješta, a onda ih zatvorio prouzrokujući opekotine u ustima, na usnama i jeziku. Zatim je pomoću klješta zapalio uho zatvorenika. Stavio je gas-masku na lice drugog pritvorenika i stegnuo je da blokira snabdijevanje vazduhom. Zatim

Sandra Blagić: Još uvijek hodim stazama mučenika

Već treći dan pokušavam skupiti misli i emocije, pretočiti ih u slova, riječi i rečenice. Ne ide!Kako opisati emocije dok stojiš nad jamom i gledaš u njeno grotlo? Kako ih pretočiti u riječi? Nema straha. Postoji poštovanje prema nevino postradalim mučenicima, koji su tih ratnih godina, od 1992. do kraja 1993. završili na dnu Kazana. Kazani su jama u opštini Stari grad u Sarajevu, gdje se uske male uličice do same jame prepliću kao zmije otrovnice, a prozori kuća kao oči njihove. Gledaju, sikću i čekaju pogrešan korak. Koračajući, nije me bilo strah, neka tuga i spokoj u isti mah uhvati i ne pušta. To se naši mučenici raduju, jer

Nenad Milkić: Oprostite… Nemam reči… Sve mi je na Kazanima ostalo

Obećao sam da ću napisati koju reč o hodočašću na Kazane. Obećao, a obećanje, sada znam, ne mogu ispuniti. Napisao je Medenica za sve nas. U ime svih nas osam. Listam fotografije, a duša me podseća na svaki korak koji sam prošao, na svaku granu za koju sam se uhvatio, na kamen koji sam poljubio, na braću i sestre sa kojima sam na hodočašće krenuo… na duše koje su nas dozivale, na jauke koje sam čuo, na žive slike kolona mučenika koji se penju uz planinu putem bez povratka. Čudan je osećaj kada znaš da si jedan od retkih Srba koji se sa ovog puta smrti vratio. Godinama nije bilo

Nije bilo života Srbima u Sarajevu tih ratnih godina – nije im bilo ni smrti…

Reportaža Mihaila Medenice o ubijenim sarajevskim Srbima na Kazanima. Piše: Mihailo Medenica Prokleta uzbrdica, nigde staze, nikad kraja…Kamenjari, zmijarnici…prokleta uzbrdica, do u samo nebo vodi, čini se…Nigde mučenim sarajevskim Srbima i nije bilo puta do u nebo tih ratnih godina… Prokleta uzbrdica, nigde korak da se uhvati zemlje, ne mogu više, ne mogu dalje, strah me je…sebe ponajviše da će me uzbrdica prokazati vrtačama i kamenjarima, no ne hodam zbog sebe, niko od nas ne korača svojim stopama već ga grabe poslednji koraci mučenog Srblja… Mučenih sarajevskih Srba kojima su ova prokleta uzbrdica, kamenjari, vododerine, ova upekla zvezda što šiba ko korbač, kundak zveri…bili poslednje… Nije bilo života Srbima u

Savo Štrbac: Borovoselski majski uranci

Oko mauzoleja Vukašina Šoškočanina gotovo četiri godine vode se rasprave a poslednju je poveo Zoran Milanović. Opština Borovo na svojim fejsbuk stranicama 2. maja ove godine objavila je dva snimka na kojima se vidi grupa mladića kako u praskozorje u pratnji policijskih kola prolaze ulicama Borova sela i skandiraju „Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati” i „Ubij Srbina”. Sve se to dešavalo u nedelju na pravoslavni Vaskrs, koji slavi skoro 90 odsto stanovnika toga mesta, i na 30. godišnjicu pogibije hrvatskih „redarstvenika” u tom mestu, a događaj mnogi uzimaju kao početak hrvatsko-srpskog sukoba devedesetih. Snimci su vrlo brzo postali viralni, a zatim su usledili i komentari, uključujući i one sa

Đurđica Dragaš: Zemljaci, vi praštajte i zaboravljajte… ja ne mogu!

Jeste li se uplašili kad ste čuli skandiranje “ubij Srbina” na Vaskrs? – Ma, bojimo se, kako se ne bi bojali, al’ moramo ćutati. Razmišljam danima o ovom odgovoru koji je novinarki RTS-a dala starija žena, očito Srpkinja, u Borovu. Tema priloga, gle ironije, bili su izbori… taj praznik demokratije, kako ga često nazivaju analitičari i političari. Lokalni izbori u Hrvatskoj su u međuvremenu završeni. Rezultat: manje – više isti kao i ranije, ali nije to razlog zbog kojeg ovo pišem. Razlog je ona baka iz Borova i njene uplašene oči. Pitam se da li je uopšte imala hrabrosti da izađe na biralište i zaokruži neku od ponuđenih opcija. Da

Beograd: Otvorena spomen soba stradalim Srbima u ratu u Hrvatskoj

Problem već predugo traje, preostali članovi porodica umiru, svedoci umiru, vrlo je važno da se zabeleže činjenice, kaže Dragana Đukić iz Udruženja porodica poginulih i nestalih „Suza“. U centru Beograda otvorena je Spomen soba stradalim Srbima u ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995 godine, a prema podacima Komisije za nestala lica Vlade Srbije oko 1.600 osoba se i posle 30 godina vode kao nestale. Otvaranju su prisustvovali ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Darija Kisić Tepavčević i predsednik Komisije za nestala lica Vlade Srbije Veljko Odalović koji su saglasni u oceni da ta soba ispunjena emocijama bola i patnje, još jednom podseća na sva stradanja i

Tesla ponovo dobio spomenik u Gospiću

Monumentalna bronzana skulptura Nikole Tesle, rad kipara Frane Kršinića, koja je bila uništena tokom rata 1992. godine, ponovno je postavljena u Gospiću u Hrvatskoj na novom Trgu Nikole Tesle. Hrvatska ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek rekla je u utorak na svečanosti povodom otkrivanja spomenika, da je to prilika “da se još jedan put poklonimo velikome Tesli”, prenosi Hina. Još 2006. godine tadašnji ministar kulture Božo Biškupić obezbedio je novac za kalup za spomenik Tesli koji je danas ponovo postavljen u Gospiću kako bi, kako navodi hrvatska agencija, “zaokružio priču o hrvatskom i američkom izumitelju srpskog porekla, o njegovoj pripadnosti Smiljanu, Gospiću, Hrvatskoj i celom svetu”. “Mislim da je današnji program

Trideset šest godina od nabijanja na kolac Đorđa Martinovića u blizini Gnjilana

1. maja se navršilo trideset šest godina od nabijanja na kolac Srbina, Đorđa Martinovića, u blizini Gnjilana, dok je obrađivao svoju njivu. Ovaj događaj je pokrenuo  lavinu iseljavanja Srba sa prostora Kosova i Metohije, a prethodio je brojnim događajima koji su se desili u poslednjoj deceniji prošlog i početkom ovoga veka. “Đorđe Martinović (rođen 1928,[1], umro 6. septembra 2000. u Čitluku kod Kruševca[2]) je bio Srbin sa Kosova i Metohije, koji je 1985. mučen nabijanjem na kolac na čijem je vrhu bila polulitarska staklena flaša. Rukovodstvo komunističke Jugoslavije bilo je ujedinjeno u zataškavanju slučaja koji je, protivno brojnim lekarskim nalazima, obeležen kao samopovređivanje u pokušaju prikrivanja etničkih tenzija u tadašnjoj SAP

Priče iz Bljeska

Porodicama žrtava stradalih u maju 1995. do danas nije priznata patnja: ‘Petar i Desanka Vukotić preživjeli su logore u Drugom svjetskom ratu, a onda su u svom selu nedužni ubijeni’, kaže njihov sin Dušan. ‘Sve što želimo jest da se nađu Zorine kosti i pokopaju gdje im je mjesto’, govori Ljubica Dmitrović. Izvor: PORTAL NOVOSTI ; Autori: Anja Kožul, Nenad Jovanović, Saša Kosanović , 02. maj 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Rečeno

Parastos žrtvama iz zapadne Slavonije služen je u crkvi Svetog Marka u Beogradu (Foto Tanjug/Zoran Žestić)

Linta: Hrvatska – država u kojoj se veličaju i slave ratni zločinci, a srpske žrtve umanjuju, prešućuju i nipodaštavaju

Linta još jednom poziva Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu da konačno pokrene istrage i podigne optužnice protiv naredbodavaca i počinioca brutalnih zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima u zločinačkoj akciji “Bljesak” ali i u ostalim zločinačkim akcijama hrvatske vojske i policije na području zapadne Slavonije tokom 1991. godine. Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ističe da je zločinačka akcija „Bljesak“ bila završni čin etničkog čišćenja Srba iz zapadne Slavonije. Hrvatske oružane snage su 1 .maja 1995. godine izvršile agresiju na srpsku oblast zapadna Slavonija koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Tokom i poslije zločinačke akcije „Bljesak“ su ubijene ili nestale 283 osobe, od kojih 114 civila.

Episkop slavonski Lukijan, Izveštaj SA Saboru SPC o BLjESKU 1995.

U ranim jutarnjim časovima, 1. maja 1995. godine, izvršile su snage Republike Hrvatske agresiju na Republiku Srpsku Krajinu na prostoru Zapadne Slavonije. Napad je izveden sa svih strana uz učešće tri puta jačih snaga (15.000 „zengi“) uz sadejstvo tenkova, artiljerije pa čak i avijacije. Naši su imali 2 tenka i 4 topa. Iznenađenje je bilo tim veće, jer su snage RH preuzele punktove UN i odatle napale, osim toga, vlada RSK je ispoštovala sve odluke UN, onako kako je naredio predsednik Srbije Slobodan Milošević, koji je stajao iza svih tih odluka. Što se tiče spremnosti za rat, Zapadna Slavonija, kao najistureniji deo RSK, okružen sa tri strane Hrvatima, bila je

Obilježavanje 26-te godišnjice stradanja srpskog naroda Zapadne Slavonije u agresiji hrvatske vojske pod nazivom „Bljesak“

Udruženje porodica „Suza“, obavještava da se zbog Vskršnjih praznika pomjera datum  obilježavanja  26-te godišnjice stradanja srpskog naroda Zapadne Slavonije u agresiji hrvatske vojske pod nazivom „Bljesak“. Tužna godišnjica obilježiće se u nedelju, devetog maja, 2021. godine sa početkom u 11 časova i 30 minuta Sveštenstvo crkve „Sveti Marko“ služiće POMEN žrtvama a poslije toga položićemo vijenac i ruže na spomenik žrtvama ratova devedesetih u Tašmajdanskom parku. Vojnu operaciju „Bljesak” sprovele su hrvatske vojne i policijske snage, Prvog maja 1995. godine na teritoriji zapadne Slavonije, koja je bila u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine. U vrijeme napada, područje zapadne Slavonije bilo je pod zaštitom snaga UN-a. Za samo 36 sati protjerano

Pucaj ako si junak: Herojska priča o Tiboru i „Spartancima“ s Košara

Tibor Cerna, čiji su spomenik juna meseca 2017. u Debeljači kod Kovačice otkrili njegova majka Kata Cerna i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, jedan je od 108 pripadnika Vojske Jugoslavije koji su stradali u odbrani rejona karaule Košare, kada su ih 1999. napale udružene snage terorističke OVK, regularne albanske vojske i NATO snaga. On je uz, šestoricu oficira, 13 podoficira i 88 vojnika Vojske Jugoslavije, koji su u toj krvavoj bici sa agresorom koji je imao podršku 24 helikoptera tipa „Apač“, 30 tenkova, 24 oklopna transportera i 24 višecevnih bacača, dao život da zaustavi hiljade albanskih vojnika, da preko Košara prodru u metohijsku ravnicu i Prištinski korpus Vojske Jugoslavije preseku na dva dela. Brojna su svedočanstva o herojstvu ovih ljudi.

Vladislav B. Sotirović: Falsifikati i istina o Srebrenici

Trenutna srbofobična propaganda o ukidanju Republike Srpske (RS) radi stvaranja unitarne B-H (muslimanskog Bosanskog pašaluka) koja dolazi iz redova SDA i njenih zapadnih sponzora se poklapa sa završnom fazom suđenja u Hagu za ratne zločine, nakon takozvanog „hapšenja“ i ekspresnog deportovanja za Holandiju od strane prozapadne tada vladajuće srbijanske koalicije,[1] bivšem ratnom komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) generalu Ratku Mladiću kao i prvom Predsedniku RS Dr Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije 1990.-ih. Piše: Prof. dr Vladislav B. Sotirović Vilnjus, Litvanija  Ova antisrpska propaganda orkestrirana u Sarajevu, Zagrebu, Vašingtonu, Berlinu i Briselu ima za cilj četiri osnovne funkcije:[2] 1. da se konačno Srbima

Otkriven spomenik stradalima u zločinačkoj akciji “Bljesak” (FOTO/VIDEO)

Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović i srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik otkrili su danas u Gradišci spomen-obilježje vojnicima i civilima poginulim u zločinačkoj hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Bljesak” na Zapadnu Slavoniju 1. i 2. maja 1995. godine. Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović i srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik otkrili su danas u Gradišci spomen-obilježje vojnicima i civilima poginulim u zločinačkoj hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Bljesak” na Zapadnu Slavoniju 1. i 2. maja 1995. godine. Dodik je istakao da za ratne zločine u Zapadnoj Slavoniji niko nije odgovarao, ali da stradanja poput ovog nikada ne smijemo zaboraviti i da ona treba da okupe sve Srbe oko nacionalnog

U Gradišci će u subotu biti obilježena godišnjica egzodusa Srba iz zapadne Slavonije

U subotu 24. aprila 2021. sa početkom u 09:30 časova u Crkvi Presvete Bogorodice u Gradišci, biće služen pomen za stradale Srbe nakon čega će u 10:30 časova biti otkriveno Spomen obilježje i sa mosta položeni vijenci u rijeku Savu. U subotu, 1. maja, navršiće se 26 godina od zločina oružanih snaga Hrvatske koje su u akciji “Bljesak” sa područja Zapadne Slavonije, koja se tada nalazila u sastavu Republike Srpske Krajine /RSK/ i pod zaštitom UN, protjerali 15.000 Srba. Ubijeno je ili nestalo 283 Srba, među kojima 56 žena i osmoro djece. Zalaganjem Udruženja protjeranih Srba iz Zapadne Slavonije, u subotu će u Gradišci biti otkriveno Spomen obilježje poginulim i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala