arrow up
Ж | Ž
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

DROBILICA ZA KOSTI – Logor u kome je stradalo na hiljade Srba, a nisu ni Aušvic ni Jasenovac

Koncentracioni logori o kojima se najčešće priča su obično Aušvic, Belzec ili Dahau. Međutim, oni poptuno blede u odnosu na Mauthauzen-Gusen, koji se nalazi oko 20 kilometara od Linca u Austriji. Bio je klasifikovan kao logor 3. reda, što je značilo da je imao najbrutalnije moguće uslove pritvora, a u njemu je nastradalo na hiljade Srba tokom Prvog i Drugog svetskog rata. Kompleks je nazvan po selu u kojem se nalazio, a sastojao se od glavnog kampa i više sporednih oko njega. Logor je izgrađen u Mauthauzenu zbog svoje blizine gradu Lincu. Bio je dom velikog broja političkih neprijatelja Rajha tokom Drugog svetskog rata. Nemački vojnici su ga zvali “Drobilica

Održana niška premijera filma „Logor smrti u Karašjoku“

Nakon premijere u Nišu, film “Logor smrti u Karašjoku”, reditelja Kjetila Palmkvista, biće prikazan u Beogradu, Oslu, Gračanici, Stokholmu, Švajcarskoj, a filmska ekipa već razmišlja o snimanju drugog dela. Dve sale u bioskopu „Sinepleks“ u Nišu bile su male da prime publiku koja je večeras došla da pogleda film „Logor smrti u Karašjoku“ koji je premijerno prikazan dokumentarni u okviru „Filmskih susreta“. Ovaj film predstavlja istorijsko blago koje smo  kao narod dobili zaslugom Srbina iz Norveške producenta Branka Dimovića Dimeskog koji je i pokrenuo celokupnu priču oko ekranizacije filma sa prijateljskom norveškom produkcijom POX sa rediteljem Kjetilom Palmkvistorom na čelu. – Videli ste i sami koliko je publika bila “bez

U Nišu 25. avgusta svetska premijera norveškog filma ,,Logor smrti u Karašjoku“

U bioskopu Sinepleks u Nišu, 25. avgusta u 19 sati, premijerno će biti prikazan dokumentarni film ,,Logor smrti u Karašjoku” u okviru Filmskih susreta u Nišu. Ovaj film je istorijsko blago koje smo mi kao narod dobili zaslugom Srbina iz Norveške producenta Branka Dimovića Dimeskog (rodom sa Kosmeta), koji je i pokrenuo celokupnu priču oko ekranizacije filma sa prijateljskom norveškom produkcijom POX na čelu sa rediteljem Kjetil Palmquistorom. A u celoj ovoj priči veliki doprinos dao je i norveški istoričar Knut Flovik Torasen. Srpski pisac i publicista Branko Dimović Dimeski napisao je tri knjige a po dolasku u Norvešku krenuo je da istražuje i stradanje Srpskog naroda za vreme Drugog

RUSIJA ZNA KO UVEK PUCA U NjU: Pre 81. godinu počela opeacija Barbarosa, uz naciste vojnici iz Italije, Albanije, NDH…

U OSVIT današnjeg dana, pre 81 godinu, fašistička Nemačka je mučki, bez objave, napala Sovjetski Savez. Oko stotinu pešadijskih i 32 oklopne motorizovane divizije, potpomognute snažnom vazdušnom flotom, otvorile su jedan od najdužih i najkrvavijih frontova u istoriji ratovanja i započele najveću bitku koju je čovečanstvo vodilo od svog postojanja. I, mada je Drugi svetski rat završen potpunom kapitulacijom fašističkih država, koštao je sve narode sveta neizmernih stradanja: gotovo 100 miliona poginulih i invalida. Gotovo sve zemlje koje se, na drugi način – sankcijama danas obračunavaju sa Ruskom Federacijom, vojno su učestvovale u napadu na SSSR, tog 22. juna 1941. Uz Nemce su tada stali i njihovi saveznici Rumuni, Italijani,

Sovjetski vojnici u Berlinu

Dan kad su nacisti napali Rusiju i otvorili vrata konačnom porazu

Na današnji dan 1941. godine Njemačka je u Drugom svjetskom ratu napala tadašnji Sovjetski savez. Duž cijele granične linije između Baltičkog i Crnog mora, sa više od 150 divizija, Njemačka je krenula u napad. Planom nacističkog vođe Adolfa Hitlera nazvanim „Barbarosa“ bilo je predviđeno uništenje sovjetskih armija u graničnim oblastima i brzo zauzimanje evropskog dijela Sovjetskog Saveza. Njemačka armija sa četiri miliona vojnika, 3.300 tenkova i 2.000 aviona, u početku je veoma brzo napredovala, ali je već na samom kraju 1941. bilo jasno da je plan za brzo uništenje sovjetske Rusije doživeo neuspjeh. Konačni poraz u Drugom svjetskom ratu nacisti su doživjeli upravo od ruskih vojnika. Izvor: IN4S Vezane vijesti: 22. JUN:

Liturgija i parastos u Kamničkoj Bistrica (Slovenija) borcima JVuO, i narodu iz zbjega iz Crne Gore, Boke, Hercegovine i Istočne Bosne, postradalim posle kraja rata 1945.

I ove godine smo se sjetili žrtava, koje su pola vijeka nasilno bile brisane iz pamćenja našeg naroda (tek poslije raspada SFRJ, 1994. godine, počelo se prvi put sa obilježavanjem stratišta u Kamničkoj Bistrici). Vječnaja pamjat! I ove godine je u Kamničkoj Bistrici, blizu gradića Kamnika, u okolini Ljubljane, na desetak kilometara od austrijske granice, održana liturgija sa parastosom borcima Jugoslovenske bojske u otadžbini (JVuO) i narodu iz zbjega sa područja Crne Gore, Boke, Hercegovine i Istočne Bosne, postradalim na području Slovenije posle kraja Drugog svjetskog rata, maja i juna 1945. Liturgiju je služio o. Aleksandar Obradović, arhijerejski zamjenik za Sloveniju Mitropolije zagrebačko-ljubljanske. Na žalost, osim uobičajenih listića – letaka,

Sa spomenika u Blajburgu uklonjene oznake NDH, ostao samo neutralni natpis

Spomenik koji je Blajburški počasni vod podigao na Blajburgu u znak sećanja na vojne formacije NDH je konačno promenjen u skladu sa preporukama federalnih i naredbama lokalnih austrijskih vlasti. Na kamenu je do sada pisalo na hrvatskom “Čast i slava paloj hrvatskoj armiji u maju 1945”, a na nemačkom “U znak sećanja na pale Hrvate u maju 1945”. Sa spomenika u Blajburgu uklonjene oznake NDH, ostao samo neutralni natpis Prevod na nemački je bio lažan i kamufliran, dok je hrvatska varijanta otvoreno odavala počast vojsci jedne fašističke države unutar Hitlerovog bloka, nemačka varijanta je samo konstatovala patnju jednog naroda u ratu. Pored natpisa je stajala hrvatska “šahovnica”, hrvatski grb sa

NOVA KNjIGA SRETENA JAKOVLjEVIĆA – „Skrivena istorija o stradanju Srba na prostoru NDH (1941- 1945)

Sreten Jakovljević, novinar, pisac i član Udruženja novinara Srbije (UNS) objavio je knjigu „Skrivena istorija o stradanju Srba na prostoru NDH (1941 – 1945) „Ovom knjigom pokušavamo mnoge skrivene priče da otrgnemo od zaborava“ napisao je Jakovljević u predgovoru i dodao da se u ratu zaboravljaju sudbine i stradanja „malih“ ljudi, a njihove priče čine najverodostojniji mozaik istine o ratnim užasima. Knjiga je rezultat višedecenijskih istraživanja u arhivama, bibliotekama, kao i neposrednih razgovora sa učesnicima Drugog svetskog rata. Autor u delu piše da su komunisti veličali svoju pobedu, skrivali greške i zločine koje su učinili, a jugoslovensku vojsku prikazali kao negativce. „U to ime mnoge zločince i krivce za srpska

Đurđica Dragaš: Amsterdam u Beogradu

Zašto nas više bole tuđe nego vlastite rane ili kakva je razlika između “Majinog” i “Darinog” naroda. Sinoć je u beogradskom pozorištu “Atelje 212” održana premijera predstave Amsterdam. Danima je najavljivana i isticano je da je reč o “prvom izvođenju tog komada na srpsko-hrvatskom govornom području” kao i prvom “izvođenju teksta renomirane izraelske autorke Maje Arad Jasur na ovim prostorima”. Reklo bi se da Beograd, kao i obično, prednjači!!! Uz ogradu da predstavu nisam još odgledala pa zato ne mogu ni da ulazim u njene detalje, razmišljam ipak, od trenutka kad sam pročitala o čemu se u njoj radi, o tome kako bi bila primljena u beogradskoj i “regionalnoj” javnosti

Varaždin uoči i za vrijeme aprilskog rata 1941. – uspomene Nikole S. Radovića

Nekadašnji oficir vojske Kraljevine Jugoslavije Nikola S. Radović objavio je 1986. u emigraciji svoje kratko sjećanje na događaje u Varaždinu i sjeverozapadnoj Hrvatskoj uoči i za vrijeme aprilskog rata 1941. pod nazivom Sećanje iz Hrvatske – rad „pete kolone”. Priredio: Nikola Milovančev Ove uspomene su dragocjene jer se u njima osvjetljavaju događaji vezani za neke poznate ličnosti (Draža Mihailović, general August Marić, Hinko Henrik Krizman) ali i političko stanje i raspoloženje na tom prostoru u to vrijeme. To svjedočenje objavljeno je u Glasniku Srpskog istorijsko-kulturnog društva „Njegoš” u Americi, sveska 59, juni 1986, str. 60-63.  SEĆANjE IZ HRVATSKE –  rad „pete kolone” Burno predratno stanje počev od 1938. god. našoj

VIDEO: Krvavi kamen hercegovački – Radački Brijeg, Ljubomir

“Krvavi kamen hercegovački” priča o monstruoznom zločinu Save Kovačevića i Dragice Pravice u trebinjskom selu Radački brijeg, Ljubomir, gdje su 27. februara 1942. godine strijeljali 18 staraca i mladića. Prvi dio: Drugi dio: Treći dio: Izvor: HERCEG TV Vezane vijesti: Krvavo kolo Radačkog Brijega | Jadovno 1941. RADAČKI BRIJEG, 27. FEBRUAR 2020. GODINE: Pomen žrtvama komunističkog terora S druge strane istorije (1): Krvavo kolo Radačkog Brijega Prijeki sud Save Kovačevića: Porodicama žrtava zabranjivao da nose crninu Istorija o kojoj se ćutalo: Drugo lice „narodnih heroja“

OD VOLGE DO MORAVE – Antologija pesama posvećenih Velikom otadžbinskom ratu

Knjiga je u tvrdom povezu, na 130 gr. kunstdruku i sadrži 16 kolornih ilustracija velikih sovjetsko-ruskih slikara, na temu Velikog otadžbinskog rata. Pozivamo Vas da svojom PRENUMERACIJOM pomognete objavljivanje ove knjige. Nakon prošlogodišnjeg objavljivanja srpskog izdanja monografije o dvanaest Memorijala Crvene armije na tlu Jugoslavije, sa imenima više od 11.700 poginulih i nestalih boraca tokom Drugog svetskog rata, koju su Blagoslovili počivši Patrijarh srpski G. Irinej i ruski Kiril, pristupili smo pripremi za objavljivanje prvog srpskog izdanja Antologije pesama posvećenih Velikom otadžbinskom ratu pod nazivom – OD VOLGE DO MORAVE. U knjizi koju je priredila Darija Vinogradova iz Moskve, a prevela Dajana Lazarević, nalazi se oko 100 pesama, 60 sovjetsko-ruskih

Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta

U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta tokom Drugog svjetskog rata. Na današnji dan 1945. godine, jedinice sovjetske armije oslobodile su najveći nacistički koncentracioni logor Aušvic sa 7.500 zatvorenika, a u borbama je život izgubio 231 sovjetski vojnik. Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta ustanovljen je 2005. godine rezolucijom Generalne skupštine UN. Opredeljujući se za dan kada je 1945. godine oslobođen Aušvic-Birkenau, najozloglašeniji logor smrti u porobljenoj Evropi, Generalna skupština UN rukovodila se potrebom reafirmacije ljudskih prava, prevencije i kažnjavanja zločina genocida, kao i stalno prisutne opasnosti od rasne, nacionalne i vjerske mržnje zasnovane na predrasudama. Prema podacima Državnog muzeja logora, u logoru Aušvic, proširenom u

Odobrena rezolucija kojom se osuđuje poricanje holokausta

Generalna skupština Ujedinjenih nacija odobrila je danas rezoluciju kojom se osuđuje svako poricanje holokausta i pozivaju sve nacije i kompanije društvenih medija da preduzmu aktivne mere u borbi protiv antisemitizma. Rezolucija je odobrena konsenzusom, bez glasanja. Ambasadori Izraela i Nemačke, koji su snažno podržali rezoluciju, istakli su značaj usvajanja ove rezolucije. „Živimo u eri u kojoj fikcija postaje činjenica, a holokaust postaje daleka uspomena”, rekao je izraelski ambasador pri UN Gilad Erdan u Skupštini, pozivajući na podršku rezoluciji, preneo je Tanjug. Amabasador Erdan, unuk preživelih holokausta, poručio je da je rezolucija obaveza da se osigura da se iskrivljavanje i poricanje holokausta „više neće tolerisati”. Istakao je da platforme društvenih medija,

Monografija niške istoričarke – Slovenci u Srbiji pod nemačkom okupacijom 1941-1944

Istoričarka iz Niša, Ivana Gruden Milentijević, objavila je monogafiju „Slovenci u Srbiji pod nemačkom okupacijom 1941-1944.“, koja predstavlja prošireno izdanje njene prethodne publikacije „Stradanje Slovenaca u Nišu tokom Drugog svetskog rata“. Ivanina interesovanja kao istoričara -istraživača, vezana su podjednako za Drugi svetski rat kao i za Slovence, budući da ima slovenačko poreklo. Najsuroviji sukob u istoriji čovečanstva, Drugi svetski rat, rezultirao je višemilionskim žrtvma, ogromnim materijalnim razaranjima i velikim promenama na političkom, ekonomskom i kulturnom planu savremene civilizacije. Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije 1941. godine nemačke snage su pristupile procesu deportacije jednog dela slovenačkog življa sa prostora južne Štajerske i Kranjske, na teritoriju porobljenje Srbije. Radilo se o praktičnom sprovođenju ideološkog

NOVO HRVATSKO “REMEK DELO”: Ustašama pripisuju zasluge srpskih heroja! (VIDEO)

Novo revizionističko (ne)delo nam je stiglo iz Hrvatske. Iako smo navikli na razne pokušaje komšija da se “operu” pred istorijom, ovaj put svedočimo bizarnosti kakvu dugo nismo imali prilike da vidimo. Kako piše jedan od vodećih srpskih filmologa i istoričara filma Božidar Zečević u novom broju “Pečata”, dokumentarni film “Američki piloti u Hrvatskoj 1941-1945” u režiji Nikole Kneza, američko-hrvatskog filmaša, govori o “ljubaznom i pažljivom postupanju prema američkim zrakoplovcima čiji su zrakoplovi oboreni iznad Hrvatske i Bosne tokom Drugog svetskog rata”, ali i o “stradanju Hrvata od strane diktature srpske monarhije u Kraljevini Jugoslaviji”. – Na plakatu ovog filma, objavljenom na zagrebačkom “Maksportalu”, ovu bolesnu legendu reklamira general hrvatskog zrakoplovstva,

Foto: Arhiva | Odzvonilo ustaškom skupu u Blajburgu?

Austrija zabranjuje skup u Blajburgu

Neuobičajeno oštrim jezikom je austrijska nacionalna televizija ORF prenela vest da “Austrija ubuduće zabranjuje hrvatsku revizionističku manifestaciju u Blajburgu”. ORF u izveštaju navodi da je “ustaški susret u Blajburgu zauvek istorija”, kao i da će Vlada u sredu proglasiti zabranu posle mnogih godina kritika. “Taj skup je uvek najavljivan kao crkveni događaj, dok se u stvarnosti radilo o susretu starih i novih nacista koji su se okupljali da slave fašistički ustaški režim”, kaže se u izveštaju ORF-a. Austrijskim gledaocima se objašnjava “da se na godišnja okupljanja dolazilo sa fašističkim simbolima na zastavama i majicama, okupljalo se na hiljade desnih ekstremista, s njima zajedno izmešani pripadnici hrvatske crkve i države”. “Veliki

POGLEDAJTE NOVI TREJLER O STRADANjU SRBA U NORVEŠKOJ (Karašjok)

Norveška ekipa koju predvodi režiser Kjetil Palmquist, producent Branko Dimeski i istoričar Knut Flovik Thoresen uskoro u Srbiji, gde će nastaviti snimanje u Nišu i Beogradu. Za sajt Srpska istorija režiser Kjetil Palmquist prenosi: Proteklih dana proveli smo u Laponiji – Karašjoku,  gde smo nastavili  snimanje filma Logor Smrti u Karašjoku. Koristili smo najsavremeniju tehniku kako bismo gledaocima predstavili stradanje Srpskih logoraša u Karašjoku. Ekstremni uslovi i temperatura od – 19 u oktobru koja u kasnijim periodu  dostigne  čitavih – 50 stepeni bila je jedan od neprijatelja Srpskim logorašima. Takođe u promo video možete videti logor  u kome su Srpski logoraši bili smešteni. Veliki broj njih oko 70 % je

Norveški istoričar Knut Flovik Turasen, o filmu koji opisuje stradanje Srba u Norveškoj, koji je u izradi

Knut: ,,Ne koristim izraz Jugosloveni za zatvorenike, 93% njih su bili Srbi, i zato koristim izraz Srbi. Jugoslavija više ne postoji, a ni Jugosloveni osim nekih nostalgičara. Norvežani su ih tokom rata nazivali srpskim zarobljenicima”. Za sajt Srpska istorija govori, norveški istoričar Knut Flovik Turasen ,,Na ovoj temi radim  mnogo godina, nažalost bilo je nekoliko pokušaja da se manipuliše pričom o zatvorenicima. Važno je povezati se s empirijskim činjenicama i istovremeno predstaviti priču na pošten i objektivan način. Istina je da je u logorima radilo oko 200 norveških stražara, od kojih je oko 50 bilo vrlo brutalno i osuđeno je za zlostavljanje i ubistvo nakon rata. Ovo nećemo kriti, takve

Povodom 80 godina od stradanja srpskih logoraša u norveškim logorima u Norveškoj produkciji počelo snimanje filma (video)

U prošlosti je bilo pokušaja da se ove činjenice prikriju, i da se upotrebe u političke svrhe, tako je i krenula ideja da se ekranizuje priča o srpskom stradalaštvu u Norveškoj za vreme Drugog svetskog rata Tokom Drugog svetskog rata, 4.060 zatvorenika je poslato iz bivše Jugoslavije u Norveška kao robovski radnici. Njih 2398 je izgubilo život. Većina je umrla u pet logora na severu Norveške. Jedan od njih je bio u Karasjoku. U ovom logoru je više od 70% zatvorenika umrlo u roku od nekoliko meseci. Srpski zarobljenici poslati su u Norvešku od leta 1942. i tokom rata u nekoliko grupa. U Norveškoj su završili na nekoliko mesta, a

Poljski sud: Istoričari holokausta ne moraju da se izvine

Poljski apelacioni sud presudio je danas da dva istoričara optužena da su u knjizi o holokaustu ukaljala ugled poljskih seljaka, ne moraju da se izvine, čime je odbačena ranija presuda nižeg suda u Varšavi. U februaru je sud u Varšavi doneo presudu da se Barbara Engelking i Jan Grabovski, autori knjige „Sledi noć: sudbina Jevreja u odabranim okruzima okupirane Poljske”, moraju  izviniti zbog tvrdnji da je seljanin Edvard Malinovski predao Jevreje nacističkim Nemcima, piše Rojters. Neki akademici su tada ocenili da bi ova presuda mogla da ugrozi dalja istraživanja o ulozi Poljske u Drugom svetskom ratu. „Presuda doneta danas je ogromna stvar, ne samo za mene i moje kolege, već

Nemački sveštenik o Srbima: Mi smo ih mučili, a oni su mazili našu decu!

Fridrih Grizendorf bio je dvorski sveštenik. Nakon Drugog svetskog rata kada je Nemačka izgubila, Fridrih je održao propoved u selu Everburgu kraj Osnabrika u kome se tada nalazilo na hiljade srpskih zarobljenika. Evo šta je tom prilikom rekao! “Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Englezi, Amerikanci, Rusi. Možda su imali bolji materijal, više vojske, bolje vojskovođe. No, to je u stvari izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su odneli oni. Međutim, ima ovde među nama jedan narod koji je od svih pobednika izvojevao jednu mnogo lepšu, drugu pobedu. Pobedu duše, pobedu srca, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. Taj narod su Srbi. Mi smo ih ranije samo površno poznavali. Ali smo

Nikola Milovančev: Šibenik u crvenom deliriju – septembar 1943.

Veliki broj žrtava nastradalih od pobjedničke strane (preko 350.000 usmrćenih) je svakako jedan od važnih razloga zašto temeljit popis žrtava Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji nikada nije bio izvršen u 45 godina, od 1945. do 1990. Predgovor priređivača Iz nekoliko komentara čitalaca na jedan članak prof. dr. Vladislava Sotirovića, koji je objavljen na portalu Jadovno 1941, shvatio sam da mladi čitaoci, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, malo znaju o zločinima počinjenim u ime Komunističke partije Jugoslavije i njenog vođe Josipa Broza u periodu od 1941. do 1945. Zato je posebna zadaća moja i svih nas, čiji su očevi i djedovi učestvovali u partizanskom pokretu zbog borbe protiv okupatora a

“Srbi Banije u koncentracionom logoru Mauthauzen” Miloša Bajića

Podsjećamo da se pojavila za istoriju srpskog naroda Banije izuzetno vrijedna knjiga: „Srbi Banije u koncentracionom logoru Mauthauzen“, autora Miloša Bajića, pjesnika i među prognanim Srbima u Srbiji istaknutog kulturnog poslenika. Srpski narod, do građanskog rata u Hrvatskoj devedesetih godina većinski narod Banije, dugo je muku mučio sa sređivanjem popisa svojih stradalnika – boraca ili žrtava ratova u 20. vijeku. Tek u drugoj njegovoj polovini istraženo je i ubilježeno mnogo toga što je trebalo da se radi i ranije uradi. I to što je urađeno, urađeno je zahvaljujući prije svega entuzijazmu pojedinaca. Ali, da ne idemo sad u tu dugu, tešku i komplikovanu priču. Knjiga Miloša Bajića, čiji je izdavač

Od Hitlerovih koljača do genocide survivora

Istraživač Ksavijer Bugarel (Xavier Bougarel) specijalista za islam na Balkanu, navodi brojku od koje se ledi krv u žilama – dok je Francuska za vreme Drugog svetskog rata dala između 8.500 i 9.000 esesovaca (ne računajući nasilno regrutovane u Alzasu i Mozelu) u Bosni je bilo između 20.000 i 30.000 muslimana koji su pristupili „Handžar“ SS diviziji. Stvar je u tome što u to vreme Bosna nije imala više od milion i po muslimana. U intervjuu koji je dao za “Courrier des Balkans” Ksavijer Bugarel, autor knjige „Handžar divizija SS vafen Bosne 1943-1945, objašnjava kako sećanje na ovu nemačku diviziju koju su kao topovsko meso sačinjavali muslimani Bosne i Hercegovine

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

“Sjećam se dobro i nikad neću zaboraviti 14. maj 1942.”

Iz knjige Svjedočanstva genocida u NDH 1941-1945. Đure Zatezala